Alen Slavica, intervju
Kako je nastao eks-YU hit koji ima 27 MILIONA YouTube PREGLEDA
Osamdesetih godina veka za nama gotovo da nije bilo osobe na prostoru bivše Jugoslavije koja nije uživala uz veliki hit "Dao sam ti dušu“ ili pesmu "A ja ludujem“. Obe ove pesme otpevao je Alen Slavica koji je u protekle četiri decenije podario obožavaocima još pregršt sjajnih hitova. Sa krajem Jugoslavije on se povukao sa muzičke scene i svoju karijeru nastavio u Americi.
Sredinom dvehiljaditih vraća se u Hrvatsku i nastavlja sa komponovanjem novih pesama. Ovih dana zavrteo se njegov novi singl "Ema“, a u intervjuu za nedeljnik "Ekspres“ Alen Slavica govori o svojoj nekada velikoj popularnosti na eks ju prostoru, pesmama koje su ga proslavile i najavljuje planove za naredni period na polju muzike.
Kako biste našim čitaocima predstavili novi singl "Ema“ i kakav zvuk oni koji vole Vašu muziku mogu da očekuju?
"Novi singl je već u etru. Posvećen je mojoj kćeri Emi. To je pop-rok glazba. Nekako već imam neki svoj prepoznatljiv rukopis. Volim da bude instrumentalno sve prirodno, bez puno efekata, kao i glas. Tekstualno sam se dotakao cijelog života u Hrvatskoj pa do Kalifornije i svoje kćeri, koliko se može kratko reći u pjesmi. Volim iskrenu emociju, ne znam drugačije. Stojim iza svake svoje note.“
Kako je došlo do saradnje sa Stivom Mađoreom iz legendarne američke grupe "Toto“ u pesmi "Ema“?
"Stiv Mađore, klavijaturista grupe ’Toto’ je divan čovek, veliki profesionalac i veliki muzičar. Volim bend ’Toto’ još od djetinjstva. Oni su snimali sve najveće albume u Americi i sarađivali sa najvećim zvezdama pop-rok zvuka, od Majkla Džeksona i Prinsa pa do Olivije Njutn Džon. Stiv je čovjek koji svira sa tim vanzemaljcima. Imati takvog čovjeka na pjesmi je čast i zadovoljstvo. Ovo mu je prvo da je snimao nešto, a da nije na engleskom. Snimao je i sa Ringom Starom. Jednostavno zvao sam Stiva i vrlo rado je pristao na suradnju. Sigurno me je proguglao na netu (smeh). I onda se on meni zahvaljuje na suradnji. To vam je druga dimenzija glazbenika.“
Zapažena je i Vaša pesma "Ko grad bez ljudi“ koju ste izveli sa Draženom Žerićem Žerom iz "Crvene jabuke“. Očigledno da volite duete sa kolegama?
"Nisam zapravo imao puno dueta u karijeri. Sa Oliverom, Gabi, Žerom, Bišvom iz Nepala… Svaki duet kod mene se dogodi slučajno, bez plana. Recimo sa Žerom je duet spontano nastao. Žera je moj prijatelj, moja generacija, a i pjesme su nam sličnog smjera. ’Crvena jabuka’ je super ekipa.“
Vaše pesme oduvek je krasio taj neki mediteranski zvuk. More se oseća u Vašim stihovima i muzici.
"Da, dosta utjecaja kod mene ima Mediteran jer sam po ocu Šibenčanin i proveo sam puno vremena u Dalmaciji slušajući tamošnje klape. Pretposlednji singl ’Ljube’ mog prijatelja autora te pjesme Jasmina Hodžića je tog karaktera, pa i pjesma ’Zlatokosa’ prijatelja Džeronima je slična forma. Volim taj belkanto, topli izricaj. Kod mene je spoj kontinentalnog i mediteranskog izricaja. Ipak sam rođen u Karlovcu, ne može se pobjeći od toga.“
Sa samo 13 godina osvajate prvo mesto na takmičenju "Prvi glas Karlovca“ u rodnom gradu 1977. godine. Kako se sećate tih početaka svoje karijere?
"Pisao sam u autobiografskoj knjizi ’Životni autoput’ puno o tome. Duga je to priča. Pobijediti tada sve amatere u Hrvatskoj je kao da ste pobijedili na ’Vojs’ takmičenju. Jedino tada sam kao pobjednik imao nagradu snimiti singl. Veliki Đelo Jusić bio je moj kompozitor dva albuma u počecima, kasnije sam bio kod takođe velike legende Đorđa Novkovića, tokom osamdesetih. Od početka devedesetih godina radim sam. Sve skupa je snimljeno 14 albuma, 40 singlova, pjesme za razne pjevače… Nekako, kad sam bio klinac, već sam znao da ću biti pjevač. To je dar. Urođena muzikalnost. Lijepo je razvijati se i širiti muzikalno. Zrelost i iskustvo sada igraju veću ulogu. Kad si mlad, ne razmišljaš puno. Sve ide nekom inercijom.“
Svakako je Vašu karijeru obeležila pesma "Dao sam ti dušu“, jedan od najvećih eks ju hitova svih vremena. Kako je ova pesma nastala i u čemu je tajna njenog neprolaznog uspeha?
"’Dao sam ti dušu’ je moja osobna karta. Snimali smo je u Beogradu krajem 1988. godine. Ta pjesma je jedan fenomen. Uz nju su se mnogi parovi upoznali, venčavali, neki i rastajali… Tu se isto radi o iskrenoj emociji koju ljudi prepoznaju. Ona ima 27 miliona klikova na Jutjubu. Mislim da niko nema od kolega iz ’80-ih toliku gledanost i slušanost. Pjesma se vrti svuda na eks jugoslovenskom prostoru, kao da je jučer izdana. Prepjevana je u bezbroj stilova i sa dozvolom i bez nje. Šta reći… Ali, kad razmislite, i kod svjetskih zvjezda, uglavnom jedna pjesma ih obilježi. Recimo ’Deep Purple’, prvo vam pada na pamet ’Smoke on the water’, pa onda Lenon i ’Imagine’ itd.“
Godine 1989. odlazite u Kanadu. Da li ste to predosetili tragične događaje u tadašnjoj Jugoslaviji?
"Bio sam na relaciji Kanada‒Hrvatska deset punih godina. Pola- pola, što bi se reklo. Niko nije mogao pretpostaviti na tragiku. Ne ponovila se nikad.“
Kako je tekao život u Kanadi, da li ste imali tamo muzičkih ponuda?
"U Kanadi sam snimao dva albuma. ’Ti si moja sretna zvijezda’ i ’Pod krilima neba’. Album ’Pod krilima neba’ mi je jedan od najdražih jer sam ga snimao pet mjeseci. Tada je svirao Majk Hompson, inače gitarista u bendu Pitera Gabrijela tada… Imam i duet sa kanadskom pjevačicom Karol Medinom. Nije nikad izašao zvanično. Čuvam sve u arhivi.“
Na hrvatsku muzičku scenu vraćate se 2006. godine na festivalu "Dalmatinska šansona“. Kakav je bio osećaj kada ste shvatili da Vas publika nije zaboravila?
"Da, te 2006. godine bio je moj povratak na festival dalmatinske šansone sa pjesmom ’Lipe su masline’. Veliki muzičar Miroslav Tadić je tu svirao. Ta pjesma je trebala biti nominirana za hit godine na Porinu. Žao mi je što nije. Bila je najslušanija u Hrvatskoj. Neće se nešto zaboraviti, ako imate svoju originalnost i velik broj hitova u eteru.“
Često sarađujete sa mladim muzičarima, ima li novih rok i pop talenata?
"Naravno da ima puno talenata kod nas. Moj producent i aranžer Imran Duraj je jedan od njih, koji je aranžirao novi singl ’Ema’. Arsen je znao reći ’Mlade treba kočiti…’ Ja ipak nisam za to. (smeh). Osobno volim instrumentaliste. Puno sam radio sa velikim muzičarima kao što su Matija Dedić, Miroslav Tadić, Džon Setej, Stiv Hompson… Važno je u svrhu pjesme da je muzičar obogati svojom kreativnošću i filingom. Volim taj proces. Recimo Stiv Mađore iz ’Tota’ mi je snimio šest raznih klavijatura i klavir. Svirao je na ’stenvej’ klaviru, a takvih klavira ćete malo naći ili ih nećete naći uopšte kod nas po studijima. To je možda i prednost života u Americi, iako tehnologija pomaže da snimate svuda po svijetu, ali ne vidim da to neko radi sa naših prostora, ili radi vrlo malo.“
Hrvatska je trenutno prvi favorit po kladionicama za pobedu na ovogodišnjem Eurosongu u Malmeu. Kako Vam se čine Bejbi Lazanja i pesma "Rim Tim Tagi Dim“?
"Super da se Bejbi Lazanja kotira odlično u startu. Važno je da se obrati pažnja na pjesmu. Želim mu naravno puno uspjeha, iako mi se čini da Evrovizija nije više ono što je bila. Više volim onu staru iz vremena ’Abbe’ ili Tota Kotunja. Možda i ja starim (smeh).“
Planirate li u narednom periodu još neke nove pesme ili novi album i kada bismo mogli da Vas očekujemo u Beogradu?
"Izašla mi je nedavno ploča, vinil, sa 12 odabranih, šest starih i šest novih pjesama. Izdavač je ’Crorec’. Volio bih snimiti akustički album, o kojem dugo razmišljam. Vjerujte, nakon Amerike i silnih obaveza, ljeti jedva čekam otići u kamenu kuću kraj Šibenika i da me ujutru probudi cvrčak ili pijetao. Čini mi se da dolazi vrijeme da dođem u Beograd i zapjevam u Sava centru. Treba sve uskladiti, a i naći odgovarajućeg agenta da sve posloži. Vjerujem da se vidimo kad se sve posloži.“