Dr Nele Karajlić: "Cela planeta je u pijanom stanju"

Ove godine se Nele vratio muzici prvim samostalnim albumom „Pijani brod“ i u intervjuu za nedeljnik „Ekspres“ govori o novim pesmama, nastanku „Zabranjenog pušenja“ i „Top liste nadrealista“, i otkriva da li je u svojim skečevima i pesmama tokom osamdesetih bio vidovit kada je današnjicu predvideo gotovo do u detalj.

Kako biste predstavili svoj novi album „Pijani brod“?

„Nastanak ovoga albuma bio je dugotrajan proces. Neke pjesme, melodije i harmonije, pa i tekstovi, rodili su se prije više godina, ali su tek sada došli do konačnog oblika. ’Pijani brod’ je jedna slika predapokaliptičnog stanja u kome se čovječanstvo nalazi. Teško je reći na koju stranu će tas da prevagne. Zašto ’Pijani brod’? Pa, uvijek sam pokušavao da zamislim kakva je bila atmosfera na Nojevoj barci dok je oko nje carevao potop. Nekako mi je najlogičnije bilo da sve to društvo na brodu završi u nekoj ludoj žurki. Tom biblijskom pričom bavi se pjesma ’Sipaj ne pitaj’ za koju smo snimili spot uz pomoć vještačke inteligencije.“

Otkuda baš taj naziv albuma, da li Vi današnju stvarnost oko nas vidite kao neki „pijani brod“?

„Na neki način planeta jeste u pijanom stanju. Ne zna se gdje ko udara. Mi, koji smo pretpostavljali da svijet što je nastao nakon pada Berlinskog zida neće moći dugo da traje, nismo ni sanjali da će se taj preokret dogoditi ovako brzo. Planeta danas izgleda kao uzburkana čaša vode. Pitanje je samo da li će se voda u njoj smiriti ili će se prosuti.“

Da li je ovaj album nastavak zvuka „Zabranjenog pušenja“ ili pak nešto sasvim novo?

„Mislim da sam ušao u neku novu fazu, tako barem kažu kritičari koji su preslušali album. ’Zabranjeno pušenje’ je bilo jedno, ’No smoking orchestra’ drugo, a ovo bi trebalo da bude nešto sasvim treće. Zato sam i birao saradnike koji mogu da mi otvore neke nove vidike. Ja nisam neko ko robuje formom niti sam onaj koji pokušava da se priključi modernim trendovima, ja volim da se sa njima igram, a ovaj album je neka vrsta moje igre.“

Kako danas gledate na početke „Zabranjenog pušenja“ i „nju primitivsa“ u Sarajevu početkom osamdesetih?

„Da mi je neko rekao da ću odgovarati na ovo pitanje skoro pola vijeka kasnije, smatrao bih ga neozbiljnim, ali, evo, cijela se naša dječja igra pretvorila u nešto što opstaje sve ove godine i privlači nove i nove generacije. U ono vrijeme, kad smo počinjali, niko od nas nije imao viziju da će postati popularan i slavan svirajući rok muziku. Mi smo tu istu muziku koristili da bismo rekli nešto o svijetu koji nas okružuje. Imali smo neku utopijsku sliku ispred sebe, koja nam je govorila da se muzikom može promijeniti svijet.“

U „Top listi nadrealista“ predvideli ste rat u Bosni i podeljeno Sarajevo, inflaciju, pogodili ste gotovo u datum potpisivanje mirovnog sporazuma u Dejtonu... U čemu je tajna Vaše „vidovitosti“?

„Teško možemo da kažemo da smo mi bili politički pismeni da predvidimo sve to što se kasnije dogodilo. Prije da nas je bilo strah od eventualnog lošeg scenarija. Mi smo zaista željeli da do rata ne dođe, ali smo i strahovali da bi se ipak tako nešto strašno moglo dogoditi. U isto vrijeme bili smo svjesni da ’Top lista’ mora da bude uzbudljivija od same stvarnosti, da bi je ljudi gledali, posebno zbog toga što je bila emitovana odmah iza ’Dnevnika’. Naša je emisija tako pretekla stvarnost, odnosno iz nadrealnog prešla u realno nekoliko godina kasnije.“

Da li ste u to vreme zbog nekih svojih skečeva imali problema sa Televizijom Sarajevo ili nekim drugim državnim organima?

„U to vrijeme postojala su jasna, uglavnom nepisana, pravila šta se može, a šta se ne može proturiti na televiziji. Formalno, institucija cenzure nije postojala, ali se znalo desiti da se neka emisija skine sa programa. To se desilo i nama u vrijeme ’afere maršal’. Međutim, mi smo imali jako dobre urednike, Boru Kontića na radiju, te Ernu Perić i Slobodana Terzića na televiziji, koji su svojom socijalnom inteligencijom uspjevali da provuku sve ono što smo mi smislili. Ponekad se znalo dogoditi da mi budemo sami sebi cenzori i odlučimo da neke stvari uopšte ne snimimo. Tako je ’propao’ jedan fantastičan skeč o ratnim igrama bez granica, kojeg, srećom, nismo snimili jer bi nas poslije toga optužili da smo bili ratni podstrekači.“

Trilogija „Solunska 28“ postigla je ogroman uspeh kod čitalaca. Da li je ova priča zaokružena ili ima tu mesta za još jedan nastavak?

„’Solunska’ je u svakom slučaju završena. Ispričana je moja priča o jednoj kući na Dorćolu u dvadesetom vijeku, ali se moje pisanje nastavlja. Imam ideju da napišem knjigu o Tesli, baziranu na predstavi koju sam postavio 2016. godine na njegov 160. rođendan. Ipak, bliži sam realizaciji romana o velikom turbofolk pjevaču i devedesetim, godinama ratova, sankcija i izbjeglištva. Naravno sa puno humora.“

Šta se dešava sa serijom „Složna braća“, da li je u planu nova sezona?

„U ovom trenutku ’Složna braća’ čekaju bolja vremena. Moguće je da snimimo Next, next generation.“

Šta mislite o sve bržem razvoju veštačke inteligencije, da li će ona ugroziti prave, ljudske umetnike?

„Vještačka inteligencija može biti opasna, ali i blagotvorna, jednako kao i svaki drugi ljudski izum, od vatre i točka, kao prvih pronalazaka do supersoničnih aviona i vozila na električni pogon. Ona je mač sa dvije oštrice i čovjek mora da joj nađe pravo mjesto u prirodi. Mi se protiv nje ne možemo boriti, kao što se nismo uspjeli boriti ni protiv drugih mašina. Ja sam je upotrijebio u dva spota, ’Sipaj ne pitaj’ i ’Ibar’. Mislim da je to do sada najinteligentnija upotreba vještačke inteligencije. Samo da se ne dogodi da ona, jednog dana, ne upotrijebi mene.“

Odličan ste poznavalac fudbala. Kako vidite činjenicu da su na upravo završenom Svetskom prvenstvu igrali Kurasao i Zelenortska Ostrva, ali ne i Srbija?

„Fudbal je na ovome, posljednjem Svjetskom prvenstvu uveliko prešao iz sporta u šou-biznis. Od zabave za sirotinju, to je postala zabava za najbogatije, uskoro će se pretvoriti u rijaliti šou koji će konkurisati ’Farmi’ i ’Velikom bratu’. Svjetsko prvenstvo igraće se permanentno 24-7 tokom cijele godine, a ko izgubi biće protjeran iz zemlje rođenja u zemlju za koju igra. Fudbaleri će postati vlasnici klubova, a kolonijalne sile će početi da naplaćuju siromašnim zemljama igrače koji vuku porijeklo iz tih zemalja. VAR tehnologija će da u potpunosti prevagne u tom šou-programu, tako da kladionice najveće kvote neće davati na golove i pobjednike, već na odluku VAR sudija. Za nekoliko godina niko se više neće sjećati ko je bio posljednji prvak svijeta, kao što se niko danas ne sjeća filma koji je prije godinu dana osvojio ’Zlatnu palmu’ ili ’Oskara’. Živi bili pa vidjeli.“

Šta bi na sve ovo danas kod nas i u svetu rekao čuveni doktor Arslanagić?

„A šta bi mogao da kaže? Ni dr Arslanagić za ovu ludnicu ne bi imao riječi objašnjenja. Možda bi, eventualno, rekao ’J… lud zbunjenog’.“