INTERVJU

Dunja Bahtijarević: Kad se stežu kese, kultura je među prvima na udaru

Dunja Bahtijarević jedna je od najautentičnijih muzičkih umetnica na eks jugoslovenskom prostoru čije numere pomeraju granice i postavljaju nove standarde.

U karijeri je sarađivala sa bendom "Kazan“, a ovog leta objavila je EP "Vrbas“ sa kolegom Lukom Čapetom sa kojim sačinjava duet "Dunjaluk“.

Dunja Bahtijarević inače peva u još nekoliko sastava, uključujući i međunarodni Chant Électronique, a veoma je uspešna i kao pesnikinja, što pokazuje i njena nova zbirka poezije "Stokuća“. O muzičkom i pesničkom radu i planovima za naredni period u intervjuu za "Ekspres“ govori umetnica Dunja Bahtijarević.

Kako biste nam predstavili svoju devetnaestu zbirku poezije "Stokuća“ i otkuda baš takav naziv?

"Ne znam postoji li riječ stokuća u Srbiji, ali u Bosni ona označava osobu koja više vremena provodi po tuđim kućama nego kod svoje. U mojoj porodici ta se riječ koristila odmilja, kad sam bila mala, i kad bih zaglavila u gostima kod neke od prijateljica. Zbirka se djelomično bavi djetinjstvom, izbjegličkim iskustvom i njegovim posljedicama, među kojima je i neprestano traženje uzemljenja i ’kuće’ u odrasloj dobi. Kad neko izgubi dom, bilo to zbog rata, kao što je slučaj s junakinjom moje knjige, ili zbog neimaštine ili nekog drugog razloga, možda identitetskog, zbog neuklapanja u matičnu okolinu, ostatak života nastoji ga pronaći na drugim mjestima ili u drugom društveno-političkom kontekstu. Zauvijek je stokuća. Činilo mi se da je to prikladan naziv za zbirku koja se bavi upravo takvim traganjima.“

Poznati ste kao muzičarka i vokalni izvođač. Zašto tek sada prva zbirka poezije i koliko se kod Vas muzika i književnost prepliću?

"Tako se dogodilo. Knjigu, zapravo, nisam imala u planu. Pisala sam u mladosti, ali sam mislila da sam odustala od književnosti. Prije nekoliko godina sam se raspisala i učinilo mi se da među pjesmama postoji neka provodna nit i da bi to mogla biti knjiga pa sam se potrudila da i bude. Preplitanje muzike i poezije se ne događa namjerno. Više kao da se sastaju u meni koja radim malo jedno, malo drugo, a nekad se ispostavi da je to isto.“

Pre dve godine objavili ste album gde ste na stihove Marte Kolege pisali muziku. Kakvo je to bilo iskustvo?

"Marta i ja prijateljice smo još od fakulteta, sada već 20 godina. Tad smo i počele pjevati zajedno, tako da se s lakoćom pronalazimo u pjesmi. Naš album nastao je praktički slučajno. U Ljubljani postoji festival koji se zove ’Kavč’, na kojem se nastupa po kućama. Volim se prijaviti svake godine s nečim drugim pa sam tako 2023. predložila Marti da izvedemo nešto, a kako smo obje pjesnikinje i pjevačice odlučile smo spojiti ta dva polja. Kasnije te godine nastupale smo na festivalu u Koprivnici, gdje nam je Marin Hraščanec iz diskografske kuće ’Intek’ ponudio da nas snimi. Album je spoj govorene poezije i pjevanja, nema nijednog drugog instrumenta osim glasa, i snimljen je uživo. Prilično je dobro primljen i često nam se otvaraju prilike za nastupe. Imamo novih aranžmana, ali svakoj od nas poslužio je kao odskočna daska u vlastitoj praksi: Marta trenutačno radi na uprizorenju jednog svog poetskog ciklusa, a ja eksperimentiram sa poezijom i elektronikom.“

Ima li u današnjoj pop kulturi mesta za poeziju?

"Kako da ne! Poezije ima posvuda i za svakoga. Samo treba proširiti konzervativno shvaćanje šta poezija jeste. Ima je u muzici, ima je u memeovima, ima je u riječima usputnih prolaznika. Ali čini mi se i da je zgusnuta forma poezije u užem smislu prilagođena dobu pažnje kratkog trajanja u kojem živimo.“

Poezija je danas skrajnuta od izdavača, forsiraju se romani kao komercijalno isplativiji žanr. Da li će poezija ipak opstati?

"Poezija je praksa svojstvena čovjeku, a one ne nestaju tek tako. Nije novost da proza dominira. Ja se bavim tradicijskom muzikom, bavim se poezijom, stvarno starim formama. Ne mislim da je to iznimno, cijelim svojim umjetničkim putem nailazim na istomišljenike i ne bojim se izumiranja. Danas je sve svima dostupno i čini mi se da je manje nego ikad bitno šta je mainstream.“

Da li su teška vremena, u kojem svi na planeti trenutno živimo, dodatni izazov za umetnike?

"Jesu, naravno. Kad se stežu kese, kultura je među prvima na udaru. Padaju mi na pamet riječi jednog prijatelja umjetnika s početka pandemije: nismo imali ni prije, nećemo imati ni sada.“

Sa gitaristom Lukom Čapetom sarađujete u duetu "Dunjaluk“. Kako je taj bend nastao?

"Muzičarima koji se bave tradicijom korisna je sposobnost da zaborave sve što su prije čuli. Luka je ima, i zato sam ga pozvala da skupa sviramo sevdah. Dugo mi je bila želja da pronađem svoj način da izvedem te pjesme. Luka i ja oboje imamo širok muzički ukus koji nas informira, i u izvedbi nam je najvažnije da budemo vjerni onome što smo osjetili, što je pjesma u nama izazvala. Rezultat je neobičan, ali nama se sviđa.“

Прикажи ову објаву у апликацији Instagram

Објава коју дели dunjaluk (@dunjaluk.music)

Ko su bili Vaši pesnički, a ko muzički uzori u ranoj mladosti?

"Voljela sam pjesnike koji se igraju jezikom, npr. Josipa Severa. A slušala sam stvarno svašta. U osnovi sam bila rokerica, ali krajem srednje škole to se počelo širiti u svim smjerovima. Tad sam jako voljela Toma Vejtsa i Tamaru Obrovac.“

Kakav je Vaš stav o veštačkoj inteligenciji? Može li AI stvarati poeziju bolje od ljudi?

"Zasad ne može. A rekla bih da nije pitanje može li, nego hoće li to ikoga zanimati. Kao ljudi, imamo potrebu da se povezujemo s drugim ljudima i njihovim iskustvima, što je jedna od svrha čitanja. Nedavno sam na stranici ’Kritika HDP’ naišla na odlična tri teksta pisca, ali i programera, Želimira Periša o umjetnoj inteligenciji, u kojima između ostalog objašnjava kako je ChatGPT bio odličan alat na radionici pisanja koju je vodio, i to mi se čini jako zanimljivo. Uvijek nastane panika kad se pojavi nova tehnologija. Snaći ćemo se.“

Kakve planove imate na pesničkom i muzičkom polju u narednom periodu?

"’Dunjaluk’ radi na novom materijalu, pišemo pjesme, tako da sam trenutačno usredotočena na to. Istovremeno radim na solo projektu, istražujem načine da izvodim pjesme iz ’Stokuće’, da ih prepletem s muzikom. Osim toga, gostovat ću na albumu producentice Tonote na kojem smo počele raditi.“

SRĐAN MARJANOVIĆ: "Ljudi se poput puževa zavlače u svoje kućice"