Scena
22.01.2023. 20:05
R.E.

Gitarista

Džef Bek - odlazak apostola

džef bek, 22. 1. 2023.
Izvor: EPA/AAP / KABIR DHANJI

"Džef Bek – znači neverovatna posvećenost samo jednoj stvari, muzici i instrumentu. S druge strane, ja sam često lutao, tražio sebe, gubio se..., a Džef, on može da radi samo dve stvari u životu. Ili popravlja automobil ili svira gitaru. Treća stvar ne postoji.“ Ovim rečima je Džefa Beka opisao niko drugi do Erik Klepton, svakako najveći gitarista današnjice.

Tako je u jednom TV intervjuu pre nekoliko godina dao najveći omaž gitaristi i umetniku s kojim ga je sudbina u decenijama iza nas nekoliko puta spojila i razdvojila, od granice prijateljstva do rivaliteta.

Ili ga možda još bolje opisuje kako ga je u uvodnom govoru na dodele nagrade "Gremi“ opisao Stefan Kolbert. Kolbert je ispričao anegdotu kako je pre ceremonije upitao ćerku u tinejdžerskim godinama da li zna ko je Džef Bek. Nakon što je onda odrečno odmahnuo glavom, upitao ju je da li je čula za igricu "Guitar hero“. Naravno, za nju je čula. Onda joj je Kolbert objasnio da Džef Bek drži svetski rekord u toj igrici, ali da je nikada zapravo nije ni igrao.

Kolbert to u tom trenutku nije znao, ali kreatori igrice su ponudili Beku da njegov lik bude jedan od avatara. Bek je to naravno u svom stilu odbio sa prezirom, nazivajući čitavu stvar besmislenom šaradom.

Bek je po izboru više specijalizovanih magazina, među njima i po izboru najuticajnijeg "Rolingston“, svrstan među pet najvećih gitarista svih vremena. Ono što u obrazloženju stručnog žirija piše je najtačniji opis pokojnog Beka. "...On je spoj neverovatne, tehnike virtuoznosti i ličnosti.“ Često je za sebe govorio "Ja sam Džef Bek. Ja sam tu i ne možete me ignorisati“. To je njegova pojava na sceni govorila, bez obzira da li kao deo nekog benda poput "Jardbirdsa“ ili kasnije kao solo izvođača.

Ipak ono što ga odvaja od drugih gitarista jeste njegova unikatna tehnika i ton, koji niko pre njega nije uspeo da stvori. Jedan je od retkih gitarista, uz recimo B. B. Kinga koji je uspeo da skoro u potpunosti vokalizuje instrument, odnosno da muzika koju svira u potpunosti nadomešćuje ljudski vokal. Gitara u njegovim rukama je znala da peva i da jeca podjednako.

Bio je deo velike trojke, Džimi Pejdž, kasnije gitarista "Led cepelina“, Erik Klepton i Bek. Sveto trojstvo iz "Jardbirdsa“, sinonim za "britansku invaziju“, kako upliv momaka s one strane "bare“ na američku rok scenu nazivaju tamošnji hroničari.

Džef Bek rođen je 1944. godine u prilično običnoj engleskoj porodici. Kaže za sebe da je već sa šest godina znao da će biti gitarista. Tada je na radiju čuo Les Pola kako svira "How high is the moon“. Prvi put je čuo tada električnu gitaru i upitao je majku šta je to. Ona mu je rekla da je to električna gitara. "To je za mene“, kao iz topa odgovorio je Bek.

Detinjstvo i rane tinejdžerske dane proveo je pevajući u crkvenom horu i svirajući gitaru, ali pravi preokret nastaje kada ga rođena sestra upoznaje sa Džimijem Pejdžom. Upisao je umetnički koledž u Vimbldonu, ispotprosečnu englesku umetničku školu. Bek je studirajući radio kao moler i čuvar, ali sve vreme uporno svirao u raznim lokalnim bendovima poput "Ramblersa“ i "Trajdenta“.

Sa bluzom ga je prvi put upoznao novinar "Rolingston“ magazina Jan Stjuart, i nakon "progledavanja“, kako ga je kasnije Bek nazvao, ulazi u bend "Najtšift“, sa kojim će kasnije objaviti prva dva singla. Bilo je to 1963. godine.

Ipak, ključna godina za Beka je bila 1965. Veliku britansku senzaciju, "Jardbirdse“, upravo je napustio Erik Klepton. Menadžeri su nameravali da u bend dovedu Džimija Pejdža, ali je baš on insistirao da umesto njega dođe Džef Bek. Ostaće u "Jardbirdsima“ bezmalo dve godine, ali će to biti godine kada je ova grupa snimila gotovo sve svoje hitove. Bek je tada i objavio svoj prvi singl kao samostalni izvođač. Nazvao ga je "Bekov bolero“ i na gitari ga je pratio niko drugi do Džimi Pejdž, koji je i sam ubrzo došao u „Jardbirdse“, prvo kao basista, a posle kao drugi gitarista pored Beka.

Džef je oteran bukvalno iz "Jardbirdsa“ 1967. godine na američkoj turneji jer se nije pojavljivao na zajedničkim probama, a uz to je vrlo često dolazio u fizičke konflikte sa ostalim članovima benda usled "kreativnog razmimoilaženja“.

Brzo osniva "Džef Bek grupu“, koju pored njega čine Rod Stjuart, Roni Vud, Niki Hopkins i Ejnsli Danbar. Bend je snimio dva albuma koja su prilično dobro prošla kod publike, naročito obrada pesme Madija Votersa "You shook me“, koja će se nekoliko meseci kasnije naći i na albumu "Led cepelina“. No, bend se razišao vrlo brzo, već 1972. godine. Nik Mejson je u svojoj biografiji napisao da su on i ekipa "Pink Flojda“ hteli da nakon odlaska Sida Bareta dovedu Beka, ali da niko od njih nije imao petlju da ga pita. Tako je istorija ostala uskraćena spoznaje da li bi uopšte bila moguća koegzistencija dva vrhunska muzička genija, Dejvida Gilmora i Džef Beka, i šta bi ona proizvela. Takođe, nakon što je preminuo Brajan Džons, Bek je sledeće godine bio nadomak "Rolingstonsa“, ali iz istih razloga nije završio u ovom bendu.

Krajem 1969. godine doživljava saobraćajnu nesreću i tešku frakturu lobanje zbog koje se ne bavi aktivno muzikom naredne dve godine, ali je već tada bilo jasno da će njegova karijera krenuti solo pravcem. Tako je i bilo nakon raspada, Bek objavljuje svoj prvi solo album. Ostaje zabeležena anegdota o tome kako je album sniman. Bek je bio veliki perfekcionista i do iznemoglosti danima je ponavljao svoje solo deonice. Jednostavno nikada nije bio zadovoljan, no album je nekako završen. Posle izvesnog vremena, radi orijentacije u pitanju su bili meseci, Bek je pozvao svog producenta Džordža Martina i tražio od njega da mu odmah obezbedi studio jer ipak nije bio zadovoljan jednim rifom. Martin mu je odgovorio da je album već odavno u prodaji.

Godine 1982. godine nastao je jedan od antologijskih snimaka kada su se na istom dobrotvornom koncertu na bini našli zajedno Erik Klepton, Džimi Pejdž i Džef Bek. Bek je bio neverovatna ličnost. Nepredvidiv, ali beskrajno duhovit. Na ceremoniji prilikom imenovanja Roda Stjuarta u Rokenrol kuću slavnih novinari su ga pitali o njihovom odnosu. Bek je odgovorio da je njihov odnos klasična mešavina ljubavi i mržnje. "Rod mene voli, a ja njega mrzim“, odgovorio je Bek zapanjenim novinarima. Sličan eksces imao je i kada su "Jardbirdsi“ ušli u Kuću slavnih. Tada je izjavio: "Trebalo bi da sam srećan. Ali ja uopšte nisam srećan... Oni su me šutnuli iz benda... Ma ko ih j...!

Odsvirao je gitaru na debitantskom albumu Džona Bon Džovija "Blaze of glory“ i pored njega sarađivao je sa gomilom muzičara. U Barseloni je 1992. godine trebalo da svira zajedno sa bendom "Guns N Roses“, ali je na probi pred koncert doživeo povredu zbog koje je privremeno ogluveo što ga je kasnije sprečilo da nastupa sa ovim bendom na evropskoj turneji.

Svirao je sa svima od Kleptona do Mejsi Grej, ali veliki prijatelj je bio sa Stivijem Vonderom koji mu je i napisao pesmu "Superstition“. Bio je veliki, ali nikada u komercijalnom smislu nije bio ni blizu svojih pandana Kleptona i Pejdža. Bio je apsolutno svestan toga i nije mu nimalo to smetalo. Kada bi ga o tome pitali, odgovarao je da je to besmisleno i nebitno. Onda on nikada ne bi mogao da uradi ono što voli. Otera sve oko sebe u tri lepe i odveze se negde. To nikada nisu mogli ni Klepton ni Pejdž.

 

 

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

OVO su najgore odluke u istoriji muzike
stonsi, 29. 11. 2022.

Neverovatno

30.11.2022. 08:05

OVO su najgore odluke u istoriji muzike

Grešiti je ljudski, ali kada mi, obični smrtnici pogrešimo, posledice uglavnom nisu velike. Međutim, kada rok zvezde nešto “zeznu” to često ima dalekosežne i katastrofalne konsekvence.
Close
Vremenska prognoza
few clouds
10°C
24.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve