Jastuci obilja

Njene kratke priče objavljivane su u relevantnim književnim časopisima i na važnim književnim portalima. Dobitnica je nekoliko nagrada za najbolju priču. Zbirku priča “Svetkovina“ objavila je 2020, a one su pojedinačno ubrzo prevedene na više jezika, dok je naslovna ušla u uži izbor za američku književnu nagradu “Adelaide“. Njen prvenac, roman “U kasno ljeto“, potresno i poetično antiratno ostvarenje, ispričan je iz perspektive Ivane Širić, devojčice ubijene u Bosni 1993.

Ulazak u prozu Magdalene Blažević je jedinstveno iskustvo i pobeda literature jer u njenim rečenicama nema okruženja na koje smo navikli ‒ ni realističnog, ni fantastičnog. Njen jezik je samosvojan, a iskazi nisu od ovog sveta iako o njemu govore. Njene oči jednostavno drugačije vide od drugih i ona nas preko bujanja i obilja uvodi u nemaštinu i pustoš, posebno onu zapaćenu u ljudskoj duši. Putem magijskog rasta, autorka poentira u njegovom kontrastu, podizanju barijere smrti i stradanja nedužnih u ratu devedesetih.

Dok je čitam, stalno se pitam ima li u ovoj teškoj priči autobiografskih elemenata. Ipak, kad se uporede njeni matični podaci sa pričom o bebi koja je provela jedno vreme sa majkom u ženskom logoru, vi neopozivo zaključite da to ipak nije ona i da ovo nije knausgorska autofikcijska proza.

Nakon kratkotrajne ljubavne afere, ljubavnog trougla, izrađenog od bodljikave žice intime junakinjinih uzburkanih i treperavih emocija, fine erotike, ushićenja i očajanja, fotografkinja Una, pod izgovorom da priprema izložbu, odlazi u roditeljsku kuću u davno napuštenom selu. Tamo je orah koji dodiruje nebo i svojom krošnjom zamenjuje šumu.

Tamo su jastuci obilja – borovnice, kupine, pečurke, jabuke, lekovito bilje, koje prikuplja u bajkovitom napuštenom selu, zapustelim voćnjacima i u korov zaraslim okućnicama. Onda se čitalac, uhvaćen u mrežu njenog pripovedanja, zapita da li je bujanje i obilje prirode u mrtvim selima uspavanka ili streljački vod. Da li je fasada dubokoj traumi i bolu?

Svakodnevno, fotografijama se obraća svom ljubavniku, pričajući mu svoju i nekoliko decenija staru ljubavnu priču svoje majke, koja se, kao i ona, iako udata, zaljubila u drugog spremna da započne novi život. A onda se preko noći sve promenilo. Došao je rat, doneo smrad pakla, ubistva dece, silovanja žena, izbeglištvo, progon, minska polja, danas tek delimično demontirana, dve decenije kasnije.

Čitalac nije siguran da će ona svom draganu pokazati svoj dnevnik, ili ga pravi za sebe, kako bi se oslobodila kolosalne usamljenosti, ljubavnog bola i patnje zbog gubitka najbližih.

Prikazi umiranja balkanskog (bosanskog, hrvatskog ili srpskog) sela su dramatični, s jedne strane klecanje zamrlih kuća, nosećih zidova, pucanje stakala na prozorima, s druge ‒ černobiljsko bujanje prirode oko i unutar njih. Ona je, recimo, otvorivši svoju kuću zatekla ptice kako su se razletele po prostorijama i ugnezdile u sobama bez ljudi. Napuštena sela, prenatrpana groblja u koja se spustila šuma, kao voda koja pronađe svoj put, naša su stvarnost, već viđena budućnost. Kao i prljave reke, pune plastike.

Kontrasti lepote i bujanja i ružnoće i entropije hipnotisaće vas i opčiniti od prve do poslednje stranice. Ova proza se ne napušta jer je ujedno i anestetik i stimulans. Tišina i ushićenje.

Eros i tanatos

Preporuka za čitanje

Preporuka za čitanje

Scena 14.02.2024. 23:00

Eros i tanatos