Uprkos trendu
"Beli lotos" – serija koja ne trpi BINDŽOVANJE
Koncept "bindžovanja“ serija, iako je postojao ranije, popularnost stiče zahvaljujući "Netfliksu“ koji je 2013. godine prvi put objavio celu sezonu serije "House of Cards“ odjednom, pružajući gledaocima priliku da je gledaju u sopstvenom ritmu. Mnogi veruju da je upravo taj trenutak označio početak "bindž“ revolucije, otvarajući vrata jednoj potpuno novoj eri televizije.
Ovaj vid gledanja serija promenio je u potpunosti način na koji publika doživljava priče – srž svakog ostvarenja. Iako je sa jedne strane olakšano uranjanje u narativ, kao i brže povezivanje sa likovima, sa druge je ubio momenat refleksije i promišljanja o odgledanom sadržaju, kakav imamo u standardnom emitovanju epizoda, jednom nedeljno.
Iako je svaki ljubitelj serija verovatno skloniji "bindž“ pristupu, nameće se dilema da li je fer suditi jednako o ostvarenjima koje možemo pogledati u jednoj večeri, i tradicionalnom iščekivanju serije ponedeljkom veče, koju Maks (HBO) neguje već godinama?
"Netfliks“ je svojevremeno uneo nova pravila igre i nepovratno promenio način percepcije serija. Publika je žmurila na određena upozorenja da "bindžovanje“ može loše da utiče na mentalno zdravlje, jer koga zanima zdravlje kada treba ispratiti akcije omiljenih likova do zore? Međutim, punih dvanaest godina od plasiranja "House of Cards“ čini se da smo došli do tačke kada nam je sve teže da ispratimo neki sadržaj ukoliko nam nije dostupan u celosti. Ako je suditi po toku razvoja striming servisa i našeg odnosa prema serijama, kroz nekoliko godina ćemo gledati samo trejlere.
Nije dosadan sadržaj, mi smo izgubili koncentraciju i strpljenje. Izgubili smo poštovanje prema ostvarenju i kreatoru. Uprkos benefitima koje smo dobili "bindž“ kulturom, serija nije instant proizvod sa rafa, već kompleksno umetničko ostvarenje sa pažljivo razrađenim likovima i odnosima, kao takvo zahteva saradnju i punu pažnju gledalaca – barem je to slučaj sa dobrim serijama. A da li je poslednja sezona "White Lotus“-a u tom kontekstu dobra? To je pitanje nedelje.
Čuvena serija, za koju slobodno možemo reći da je stvorila poseban univerzum i žanr za sebe, stekla je popularnost svojom autentičnošću. Radnja u sezonama ove serije je zasebna i svaka ima početak i kraj u okviru osam epizoda. Nakon uspešne prve sezone, mnogo uspešnije druge, ove nedelje smo ispratili i treću, koja je sudeći po broju gledalaca najuspešnija, međutim, pokrenula je debate među kritičarima i publikom.
Radnja, kako smo i do sada navikli, prati grupu živopisnih likova na odmoru u poznatom lancu hotela "White Lotus“ – ovoga puta na Tajlandu. Iako smo sa prvom epizodom i standardnim upoznavanjem palete neobičnosti i patologija likova uplovili u klasičnu atmosferu kakvu nam je kreator serije Majk Vajt i do sada priređivao, primetan je bio znatno sporiji razvoj priče tokom sezone. Likovi, jasno smešteni u vidljive granice klasnih stereotipa, od prvog kadra su imali znatno prozirnije i antipatičnije maske nego do sada. A u nedostatku svih epizoda, praćenje raspleta priče delovalo je dosadno.
Međutim, činjenica da je finale serije gledalo rekordnih 6,2 miliona gledalaca, govori da je serija samo delovala dosadno, naprotiv, posmatrajući zaokruženu sezonu možemo reći da je autorski tim ostao dosledan u svom prepoznatljivom oslikavanju ljudske prirode. Kao nijedna druga, ova serija je poznata po tome što sud o njenom kvalitetu u velikoj meri zavisi od lokacije gde se radnja sezone dešava, kao i o specifičnoj problematici i dopadljivosti likova. Iako je Sicilija iz druge sezone znatno uzbudljivija i uprkos tome što su nam likovi iz Taormine bili primamljiviji, na čelu sa čuvenom Tanjom, Majk Vajt je publici kroz treću sezonu ponudio drugačiju, ali formulu sa jednako uspešnim rešenjem.
Upravo naša osećanja koja razvijamo prema likovima glavni su adut "White Lotus“-a. Kroz postupke glavnih gostiju hotela, autori u potpunosti ogoljavaju čoveka, probijajući, kao nikad do sada, sve granice tabua. A naša reakcija na te postupke, posebno ona negativna, potvrda je univerzalnosti ljudske prirode. Voda kojom plove likovi serije, baš poput one kojom plovi cvet belog lotosa, ogledalo su svakog posmatrača. Nedostatak pažnje publike za poslednju sezonu serije "White Lotus“ i komentara da je dosadna, do poslednje epizode kad je odjednom postala fantastična, možda je ipak samo naše odbijanje za refleksijom i promišljanjem. Kada bismo je pogledali u celosti za jedno veče, kako smo navikli, verovatno bismo imali potpuno drugačiji utisak.
Rekordno poverenje publike do poslednje epizode potvrda je da ova serija zaslužuje postepen rasplet, u kojem naše promišljanje igra ključnu ulogu. Iako bi "bindž“ znatno ubrzao radnju u očima posmatrača, sa druge strane bi naše shvatanje ovako kompleksnog ostvarenja sveo na teze i crtice. Uprkos trendu i protiv želje publike, svet koji je stvorio Majk Vajt ne trpi "bindžovanje“ – baš poput cveta belog lotosa, ima svoj ritam i sve je lepši što ga duže gledate.