Sport
13.12.2023. 16:35
Zoran Šećerov

Fudbalski tim Srbije

EURO 2024: Od dvostrukog finaliste do autsajdera

Srpski fudbal 07.12.2023.
Izvor: MTI / Zsolt Czegledi

Grupe su izvučene, sad se sve zna. I ko će s kim, kog dana i na kom stadionu, takođe i u koliko sati, igrati na EURO 2024.

Ono što je i te kako važno, zna se i ko su rivali Srbiji ne samo u grupi, već i ko bi mogao to da bude, nada poslednja umire, ukoliko Srbija izbori plasman u drugi krug. Naravno da se zna i koliko će svaka reprezentacija zaraditi učešćem na šampionatu u Nemačkoj što u vremenu kad se mnogo toga meri isključivo novcem nije zanemarljiv podatak.

Ono što se ne zna, o čemu se priča i kroz priče naslućuje, tek će se saznati.

Dakle, prvenstvo počinje 14. juna 2024. Završava se istog datuma, ali u julu. Biće to očigledno dugo toplo leto sa pregršt fudbalskih uzbuđenja. Bar tako misle oni koji žive za ovu čudesnu igru, najpopularniju na planeti. Oni koji se bave prognozama Srbiju u konkurenciji 24 reprezentacije sa Starog kontinenta ne vide među kandidatima za završni meč ili, što je tek poražavajuće, čak ni u drugoj fazi takmičenja.

Piksijevi izabranici, ukoliko Piksi odluči da i dalje obavlja ulogu selektora, na teren će 16. juna u 21 čas. Na stadionu u Gelzenkirhenu, pre početka meča, sviraće se himne Srbije i Engleske. Četiri dana kasnije, ali u Minhenu, Srbiju čeka mali balkanski derbi protiv Slovenije (15). U trećoj utakmici grupe, 25. juna (21) takođe u najvećem gradu Bavarske, rival srpskoj reprezentaciji biće nacionalni tim Danske.

Prve dve reprezentacije idu direktno u naredni krug. Trećeplasirani tim, možda. Prolaz u nokaut fazu zapravo obezbeđuje mesto među četiri najbolje trećeplasirane ekipe iz šest grupa. Bilo bi, naravno, više nego sjajno da se Srbija, i svi oni koji navijaju za Srbiju, na kraju prve faze ne bave matematikom. U fudbalu, ne sme se zaboraviti, sve je moguće.

“Cilj je da se zauzme jedno od prva dva mesta“, izjavio je posle žrebanja u Hamburgu, mirno i bez grama euforije, selektor Srbije Dragan Stojković Piksi.

Procenjujući vrednost grupe i moć rivala, srpski selektor je takođe bio više nego umeren. Prvi deo komentara sveo se na šest reči – “teška grupa, ali i vrlo izazovna“. I u nastavku priče Piksi opet nije bio Piksi.

“Englezi su jedna od najjačih ekipa u Evropi trenutno. Biće interesantne utakmice definitivno“, izgovorio je ne nudeći optimizam čak ni na grame, kao ni priču da možemo da pobedimo svakog rivala makar to bio i “Gordi Albion“.

“Iz prvog šešira smo dobili možda najjaču reprezentaciju, Englezi su među favoritima da osvoje šampionat. I iz drugog šešira smo dobili najbolju selekciju“, prokomentarisao je žreb kapiten Dušan Tadić proklinjući usput volju žreba.

Malu retrospektivu onog što je urađeno u kvalifikacijama i onog šta najbolje srpske fudbalere čeka u Nemačkoj na EURO 2024. napravio je i predsednik FSS-a Dragan Džajić.

“Ni posle ceremonije u Hamburgu nisam nimalo promenio mišljenje u odnosu na ono što sam govorio pre žreba. Svaki protivnik na Evropskom prvenstvu zaslužuje respekt i veliko poštovanje.“

Podsetio je prvi čovek FSS-a i na ono što su mnogi gurnuli pod tepih zaborava.

“Mi najbolje znamo koliko je teško otići na završni turnir, čekali smo 24 godine i sada treba dobro da se pripremimo, ne samo u fizičkom i taktičkom, već i u psihološkom smislu.“

Za razliku od onih koji uoči EURO 2024. mere kilažu i kubikažu rivala, Džajić koristi rečnik sportiste.

“Ne plašim se Engleza, iako je jasno da su oni prvi favoriti, ne samo za prvo mesto u grupi, već i za osvajanje Evropskog prvenstva. Naravno, ne plašim se ni druga dva rivala u grupi, ali je jasno da samo maksimalnim pristupom i ozbiljnom pripremom možemo do željenih rezultata u sve tri utakmice. Imamo igrače koji su nosioci igre u evropskim klubovima, ali imamo i one mlađe koji su željni dokazivanja i ne postoji bolja prilika da izbiju u prvi plan od najveće smotre evropskog fudbala. Očekujem veliku podršku naših navijača i u Gelzenkirhenu i u Minhenu, a nadam se i nakon toga u nokaut fazi Evropskog prvenstva.“

Naravno, mora se računati i na navijače. Njihova pomoć je uvek i u svakoj utakmici i te kao bitna. Pokazalo se ne jednom i koliko je dragocena. Na svu sreću Srbija ih, misli se na navijače, i bez onih iz Srbije u Nemačkoj ima dovoljno ili sasvim dovoljno da neupućeni pomisle kako Piksijevi izabranici svoje utakmice igraju u Srbiji, a ne u Nemačkoj. A još i kad se onima iz Evrope pridruže oni iz Srbije...

Zanimljiva priča stigla je ovih dana iz Španije i tiče se navijača. Tamošnji “As“ saznao je u sedištu UEFA da je duel Engleza i Srbije okarakterisan kao “utakmica visokog rizika“. U objašnjenju je i rečenica “da se navijači iz dve zemlje smatraju opasnim i da imaju dugu istoriju izgreda na klupskim i reprezentativnim utakmicama širom Evrope“.

Španci su napravili i korak više. Podsetili su da se meč Engleska–Srbija igra u 21 sat.

“Termin utakmice znači da će se tokom dana popiti puno alkohola, a kako se radi o prvoj utakmici na turniru, to povećava nesigurnost jer najopasniji ultraši još neće biti pod kontrolom.“

Španski list nije propustio priliku i da podseti na duel Engleske i Rusije na EURO 2016. kada su fanovi ove dve reprezentacije odmerili snage na ulicama Marseja. Rezultat je bio veliki broj povređenih.

“Sad su tu Srbi umesto Rusa i slika je slična“, poentirali su u uredništvu lista “As“.

Kazne za izgrednike biće, najavljeno je, više nego žestoke. One novčane posebno. Naravno da ne bi bilo dobro da se deo zarađenog okrnji zbog neprimerenog ponašanja navijača. A da će svi učesnici EURO 2024. zaraditi i te kako dobro, hoće.

Evropska fudbalska unija saopštila je da će ukupni nagradni fond za Evropsko prvenstvo u Nemačkoj 2024. godine iznositi 331 milion evra. Svaka od 24 selekcije, uključujući i Srbiju, zaradiće minimum 9.250.000 evra, koliko joj pripada samo na osnovu učešća.

Pored osnovne sume, svaka pobeda donosi dodatnih 1.000.000 evra, a remi 500.000 evra. Plasman u osminu finala donosiće 1,5 miliona evra, prolaz u četvrtfinale 2.500.000, a polufinale 4.000.000 evra. Finalisti EURO 2024. zaradiće dodatnih 5.000.000 evra, dok će šampion Evrope zaraditi 8.000.000.

Kada se sve sabere i oduzme, maksimalan iznos koji šampionski tim može da ostvari, ako dobije sve tri utakmice u grupi, iznosi 28.250.000 evra.

Ali vratimo se fudbalu i prvom protivniku Srbije na EURO 2024. Englezi su, po nekim procenama, uz Francuze najveći favoriti za osvajanje titule. Prognoza se temelji na činjenici da su na poslednja tri velika takmičenja, dva svetska i jednom evropskom prvenstvu, imali zapažene rezultate.

Koliko su u ovom trenutku moćni može poslužiti i podatak da Englezi u Nemačku dolaze kao aktuelni vicešampioni kontinenta. Bili bi pre četiri godine možda i šampioni da im u finalu, u penal ruletu, Italija nije pokvarila već viđeno slavlje.

I daleke 1968. Englezi su bili favoriti broj jedan. Tada na prvom Prvenstvu Evrope (dva prethodna, ona 1960. i 1964, igrana su pod imenom Kup nacija). U Italiju su doputovali sa oreolom svetskog šampiona. Završnicu su igrale samo četiri reprezentacije. Žreb je hteo da se Englezi u prvoj utakmici sastanu sa ondašnjom Jugoslavijom. Izgubili su. Ima i danas onih koji pamte finiš te čudesne utakmice, centaršut Musemića odakle je obično centrirao Džajić i šut glavom Dragana Džajića sa pozicije odakle je mreže tresao Musemić. Svetski šampioni su spakovali kofere i otišli kući, a Jugoslavija se i danas ponosi jedanaestoricom koja je ispisala jednu od najlepših priča u istoriji fudbala: Ilija Pantelić (Vojvodina), Mirsad Fazlagić (Sarajevo), Milan Damjanović (Partizan), Miroslav Pavlović, (Crvena zvezda), Blagoje Paunović (Partizan), Dragan Holcer (Hajduk) Ilija Petković OFK Beograd), Dobrivoje Trivić (Vojvodina), Vahidin Musemić (Sarajevo), Ivica Osim (Željezničar), Dragan Džajić (Crvena zvezda). Selektor je bio Rajko Mitić.

Igrali su Jugosloveni i finale prvog Kupa nacija. Izgubili su od Rusa, ali se i danas sa poštovanjem izgovaraju imena: Blagoje Vidinić, Vladimir Durković, Jovan Miladinović, Fahrudin Jusufi, Ante Žanetić, Željko Perušić, Željko Matuš, Dragoslav Šekularac, Dražen Jerković, Milan Galić, Bora Kostić.

Englezi, ne kriju, dolaze u Nemačku u nameri da konačno osvoje i titulu prvaka Evrope. Kvalifikacije, u grupi sa Italijom, Ukrajinom, Severnom Makedonijom i Maltom, završili su sa šest pobeda i dva remija uz gol-razliku 22:4. Dovoljno za optimizam tima koji s klupe predvodi Geret Sautgejt.

Englezi imaju sjajan tim, ali i moćne pojedince u njemu. U ovom trenutku prva zvezda “Gordog Albiona“ je nezadrživi Džad Belingem koji ove sezone blista u dresu Reala. Kapiten Hari Kejn rešeta mreže i u Bundesligi. Aduti ove reprezentacije su još i igrači poput Sake, Rajsa, Fodena, Rašforda, Griliša, Ramsdejla, Vokera, Stonsa... Gde su ranjivi? Možda u odbrani jer sa Aleksander-Arnoldom, Harijem Megvajerom ili Kajlom Vokerom kod rivala i ne uživaju posebno strahopoštovanje, ali sve to ne umanjuje njihovu ulogu favorita.

Uoči EURO 2024. Englezima naruku jedino ne ide tradicija. Trenutno su tim zvezda bez titule na velikim takmičenjima.

Učestvovali su na 10 šampionata Evrope, utisak je i sa jačim sastavima od ovog koji stiže u Nemačku, i nikada nisu trijumfovali. U Nemačkoj jesu favoriti, ali nepobedivi nisu. U kvalifikacijama su ih iznenadili reprezentativci Severne Makedonije (1:1), na neki način i Ukrajinci koji su im takođe uskratili pobedu. U oba susreta koštala ih je opuštenost, uobraženost glavnih igrača i nedopustiva prepotentnost što im se može ponoviti i u Nemačkoj, pogotovo što se stiče utisak da Sautgejt nije uspeo da izgradi i pobednički mentalitet kod ekipe sa toliko moćnih igrača. Omču oko vrata engleski reprezentativci imaju i zbog velikog pritiska koji se već sada stvara na Ostrvu. Od njih se jednostavno zahteva trijumf. Isto želi i selektor Sautgejt. Bio bi najsrećniji ukoliko osvajanjem titule zaokruži svoj opus na selektorskoj fotelji. Prvi meč protiv Srbije mogao bi da ponudi i odgovor da li će u svojim namerama konačno i uspeti.

Danci su do sada šest puta učestvovali na šampionatu Evrope. Jednom su čak i bili šampioni iako se za završnu smotru nisu kvalifikovali. Bilo je to 1992. Sve se pamti i kao jedna od najvećih nepravdi u fudbalskoj Evropi ikada pre svega prema ondašnjoj Jugoslaviji.

Zbog rata i sankcija reprezentaciji koja se kvalifikovala (Jugoslavija) oduzeto je pravo učešća. Pošto su u kvalifikacionoj grupi bili odmah iza nas, Danci su uskočili i napravili veliko iznenađenje trijumfom u konkurenciji Nemaca, Holanđana u drugih.

Na prošlom Evropskom prvenstvu takođe su bili tim iznenađenja. Stigli su do polufinala i izgubili (2:1) od Engleza.

Kvalifikacije za EURO 2024. završili su kao prvi u grupi. Opet uz dosta sreće. Isti broj bodova imali su i Slovenci, ali i lošiji međusobni skor. U Ljubljani je bilo 1:1, u Kopenhagenu 2:1 za Dance. Ipak, i jedni i drugi sakupili su po 22 boda (7 pobeda, 1 remi i 2 poraza).

U svetu fudbala znani su i kao selekcija koja retko propušta velika takmičenja (10 puta učesnici svetskih šampionata). Igraju odgovorno, čvrsto, uvek sa naglašenim motivom. Sjajan su spoj iskustva i mladosti. Retko ko se obraduje kad ih dobije za protivnika.

Imaju moćan tim sa Joakimom Andersenom (Kristal Palas), Andreasom Kristensenom (Barselona), Kristijanom Eriksenom (Mančester junajted), Pjer-Emilom Hojbjergom (Totenhem) i Mortenom Hjulmandom (Sporting Lisabon), Jonasom Vindom (Volfsburg), Mohamedom Daramijem (Rems), Mikelom Damsgorom (Brentford), Jusufom Poulsenom (Lajpcig).

Kristijan Eriksen, prvotimac Mančester junajteda, lider je ekipe koja u svaki meč ulazi namerena da trijumfuje.

Na golu je Kasper Šmajhel, šampion Premijer lige sa Lesterom. Trenutno čuva mrežu Anderlehta... U napadu muke protivnicima zadaju Jusuf Poulsen, Dolber i Lindstrom. I na kraju tu je fantastični i svakog dana sve bolji i bolji mladi Rasmus Hojlund, napadač Mančester junajteda.

Ono što Dance uoči EURO 2024. čini posebno moćnim jeste uigranost sastava. Kasper Hjulmand je kao selektor na klupi Danaca još od 2020. i njegov rukopis u igri tima i te kako je vidljiv.

Slovenci nisu debitanti na evropskim šampionatima. Prvi put igrali su 1996. Od tada do danas nisu imali sreće. Praktično, na velikim takmičenjima nema ih od 2010. kada su bili učesnici šampionata sveta. I tada ih je sa klupe predvodio Matijaž Kek. Dobro upućeni tvrde da je slovenački selektor trenutno najbolji i najkompletniji selektor na prostoru bivše Jugoslavije. Hrvati i njihov izbornik Dalić teško da će se sa ovim složiti. Sumnja se i da Dragan Stojković Piksi ne misli isto.

“Englezi su za nas uvek bili malo prevelik zalogaj, protiv Danaca smo igrali pre nekoliko dana i doživeli poraz, Srbi su nas osramotili prošle godine, 1:4 u Beogradu, ali smo im na neki način uzvratili za to u Ljubljani (2:2). Pred nama je puno izazova“, prokomentarisao je grupu Matijaž Kek, selektor Slovenije, uz napomenu da u Nemačku vodi momke koji žele pozitivan rezultat.

Na kormilu reprezentacije je od 2018. U njegovom sastavu se tačno zna šta ko i kako da igra. Lider tima je sjajni golman Jan Oblak. Njegovo iskustvo sa gola madridskog Atletika mnogo znači za samopouzdanje celog tima.

Šporar i Verbič su takođe fudbaleri koji na svakom meču pružaju maksimum, na Čerina i Stojanovića Kek se može osloniti u svakom meču. Momak koji pristiže i sve više znači za tim je mladi Šeško koji s velikim uspehom trenutno nosi dres Lajpciga.

Slovencima je malo nedostajalo da kvalifikacije za EURO 2024. završe kao prvi u grupi. Da im je to uspelo, sada za rivala ne bi imali Englesku. Ostalih se, utisak je, ne pribojavaju. Veruju u sebe. Prvaci grupe neće biti, ali nekom od favorita i te kako mogu da zagorčaju život. Jednostavno, nepredvidivi su.

Koliko i šta Srbija može u ovoj i ovakvoj konkurenciji? Niko izabranicima Dragana Stojkovića Piksija neće zameriti ukoliko dožive poraz u susretu sa Englezima. Trenutno nismo ista liga.

“Igra se 11 protiv 11. Biće to dobra i definitivno interesantna utakmica. Imamo vremena za pripreme da budemo najbolji kad je najvažnije, a to je prvi dan i prva utakmica“, hrabri naciju u svom stilu srpski selektor Dragan Stojković.

Ipak, mnogo je više onih koji misle da Srbija svoju šansu mora da traži u trijumfima nad Slovencima i Dancima. Da li su ta i takva razmišljanja opravdana?

Srbija i Danska su poslednji put odmerile snage 29. marta 2022. Bio je to prijateljski susret koji su Danci u Kopenhagenu rešili u svoju korist 3:0.

Od 2006. reprezentacije Slovenije i Srbije susretale su se četiri puta. Dva remija i po jedna pobeda nisu potvrda, još manje odgovor na pitanje ko bi u narednom duelu ove dve selekcije trebalo da ponese epitet favorita.

Ljubitelji fudbala pamte i duel Slovenija–Srbija iz 2000. godine, odnosno Evropskog šampionata kome su domaćini bili Belgija i Holandija. Bilo je, uz dosta sreće za naš nacionalni tim – 3:3.

Poslednji duel ove dve selekcije dogodio se u Ligi nacija. Srbija je u Beogradu savladala Sloveniju 4:1, u revanšu je bilo 2:2.

Najbliži su istini oni koji tvrde da se od Srbije na EURO 2024. ne sme, uprkos činjenici da su čuda moguća, očekivati mnogo. Istina je i to da Srbija od kad zna za sebe nikad jedno veliko takmičenje nije očekivala s toliko pesimizma. Glasno se ne izgovara, ali na EURO 2024. srpska reprezentacija je u grupi autsajdera.

U kvalifikacijama, i pre toga na SP-u u Kataru, pokazalo se da baš i ne vredimo na velikoj sceni onoliko koliko mislimo.

Srpski nacionalni tim u Nemačku je stigao uz dosta sreće. Najava očaja dogodila se na SP-u u Kataru. Najjednostavnije rečeno, srpski tim se – obrukao. Verovalo se, međutim, da je to bila samo prolazna faza u procesu stvaranja tima za velika ostvarenja. Ispostavilo se, u slučaju Srbije, da je i neuspeh proces. Kako ga zaustaviti?

Šeširi za EURO 2024. pravljeni su na osnovu učinka u kvalifikacijama. Od 19 selekcija (tri dolaze naknadno plus Nemačka kao domaćin) Srbija je bila 18. Zato smo i bili tek u četvrtom. I zato su našu selekciju, uoči žrebanja, baš svi želeli u svojoj grupi na EURO 2024. Da li zato što zaista malo vredimo ili što imamo sve, a nemamo ništa – pokazaće EURO 2024.

Dragiša Binić je posle svega imao zanimljivo zapažanje po završetku kvalifikacija.

“Tačno je to da je napravljen rezultat posle 24 godine. Kako tako, ali je napravljen. To što je selektor imao, imao je. Od toga je pravio reprezentaciju. Neko je nezadovoljan sistemom, neko smatra da je trebalo drugačije. On je zacrtao taj sistem. Izgurao je kako je izgurao, kvalifikovao se.“

Piksi je, to se mora priznati, sva svoja obećanja ispunio. Odveo je reprezentaciju na SP, bio uspešan i u Ligi nacija, sa svojim izabranicima izborio je i plasman na EURO 24. i sve to u atmosferi provincijalne fudbalske logike i nemilosrdne borbe za dobro plaćene pozicije i fotelje u instituciji koja bi morala da bude uzor.

Postavlja se i pitanje da li se od Piksija previše očekivalo, od reprezentacije i reprezentativaca takođe, da li je Srbija ponovo kao fudbalska nacija upala u zamku da sebe precenjuje, a druge potcenjuje. Tu je i ona druga dilema koja se svodi na hipotetičko pitanje da li i dalje ići glavom kroza zid ili je pametnije neke stvari menjati, makar to bilo i u minut do 12. Tu je sada i nasleđe prošlosti uz pitanje kako je moguće da dvostruki finalista šampionata Evrope na sledećem bude autsajder.

U svakom slučaju Piksi će, ukoliko ne želi novu blamažu, morati puno toga da menja. Pod jedan, sebe i neke svoje ideje. Dobronamerno zapažanje svodi se na utisak da sada ništa nije isto kao što je bilo na početku njegovog mandata. Na jednom tasu su dobre stvari koje je uradio, na drugom su one koje nije trebalo da radi. Uprkos sveopštoj podršci, u najviše medija, izgubio je autoritet i u javnosti, ali i u samoj selekciji.

Lek za sve, utisak o igri reprezentacije i atmosfere u reprezentaciji i oko nje, zove se pobeda. Do juna 2014. Piksi bi zato sve svoje vrednosti, ambiciju i znanje morao da usredsredi na taj cilj. Odnosno da kao na početku mandata izabrani tim zaštiti od (ne)dobronamernih i da ga pripremi za takmičenje u kome svaki pojedinac, počev od njega pa do ekonoma reprezentacije, mora da živi za jedan cilj, za uspeh reprezentacije.

Piksi je napravio rezultat, ali nije i reprezentaciju, odnosno igru. Ima vremena i za to.

Sve one gluposti uokvirene u jeftinu demagogiju koje se poslednjih godina događaju u FSS-u i oko FSS-a ne bi trebalo da bude njegova, Piksijeva briga. Predsednik FSS-a Dragan Džajić je daleko od očiju javnosti već sve to uradio. Tiho i diskretno, bez iznošenja prljavog veša u medije. Kažu da je pomirio nepomerljive, stišao strasti, sasekao krila preterano ambicioznim, učinio da komunikacija unutar FSS-a bude dostojna ozbiljnih fudbalskih radnika uz obavezu svih da ne gledaju u tuđi novčanik, već da se posvete sebi i svojim zaduženjima.

I onaj deo nacije, kritički nastrojen, trebalo bi da povuče ručnu. Reprezentacija koja je izborila plasman na EURO 2024. mora da ima, od sada do 14. juna naredne godine, apsolutnu podršku. Moratorijum na sve svađe, optužbe, različitost u mišljenjima i te kako bi bio poželjan u ovom trenutku. Naravno, uz obavezu da se posle Nemačke konačno trasira put u budućnost jer ono što se radilo juče jedino garantuje potpunu propast.

Komentari
Dodaj komentar
Close
Vremenska prognoza
light rain
13°C
28.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve