Svet
10.08.2022. 08:10
Milan Mišić

Izborna predviđanja

Italija nikad nije daleko od političke krize

Italija
Izvor: Shutterstock

Odluka je doneta 19. jula na skupu u vili u najluksuznijoj četvrti Rima. Domaćini su bili njen vlasnik, 85-godišnji italijanski medijski tajkun i dominantan političar u zemlji tokom prve decenije ovog veka i njegova 53 godine mlađa nezvanična supruga, inače poslanica italijanskog parlamenta – dakle Silvio Berluskoni i Marija Fašina.

Gosti su dočekani i posluženi na hladovitoj terasi vile. Tema je bila samo jedna: sudbina tehnokratske vlade i tehnokratskog premijera Marija Dragija, odnosno da li će oni i dalje biti podržavani od Berluskonijeve partije Forca Italija (Napred, Italijo) i Lige, čiji je vođa Mateo Salvini bio glavni sagovornik domaćinu.

Odluka o tome nije bila doneta do duboko u noć pa su razgovori nastavljeni i sutradan, u nešto jačem sastavu: na telefonskoj vezi bila je Đorđija Meloni, predsednica ekstremno desničarske stranke Braća Italije koja inače nije bila deo šarolike koalicije "nacionalnog jedinstva“ koja je dotle na vlasti bila 17 meseci.

Dogovor je, posle pažljivog vaganja koristi i štete koje bi od raspuštanja vlade imalo ovo desničarsko društvo, postignut, a čim je obelodanjen, premijer Dragi nije imao izbora nego da predsedniku Serđu Matareli podnese ostavku. Ona je prihvaćena, uz zakazivanje novih izbora za 25. decembar.

Ovakav ishod ocenjen je kao loš za Italiju i loš za Evropu, politički i ekonomski. Italijanska desnica ojačala je svoje redove, a najveće strepnje u ovom momentu donosi realna mogućnost da sledeću vladu treće ekonomije EU predvode Braća Italije, partija koja sebe smatra nastavljačem fašističke tradicije iz vremena Benita Musolinija, koga Melonijeva smatra "višeslojnom ličnošću“ za vreme čije vladavine je "bilo i dobrih stvari“.

Braća Italije je donedavno bila marginalna stranka, na izborima 2018. osvojila je svega četiri odsto glasova, dok joj najnovije predizborne ankete daju 22 odsto. Procene su da će desnica privući čak 45 odsto glasova, što bi Braći Italije i saveznicima donelo solidnu većinu u parlamentu i omogućilo da njihova liderka postane prva žena u Italiji na mestu predsednice vlade.

Italiji u svakom slučaju predstoji period neizvesnosti uprkos tome što su partije desnice već napravile neke koalicione kombinacije. "Italija nikad nije daleko od neke političke krize“, efektno je to ovih dana sumirao "Vašington post“.

Sledeća vlada će biti 68. po redu od završetka Drugog svetskog rata (a po nekim računicama čak 70), što je italijanski specijalitet, ali istovremeno i rezultat političkog sistema po kojem članove vlade postavlja predsednik italijanske republike, pa svaka promena njenog sastava zahteva ostavku i ponovno formiranje celog kabineta.

Na predstojećim izborima će se inače birati manje poslanika Predstavničkog doma – 400 umesto dosadašnjih 630, i manje senatora, 200 umesto 315, što je rezultat ustavne promene izglasane na referendumu 2020. Po novom sistemu, 36 odsto poslanika ili senatora bira se direktno u izbornim jedinicama, u kojima "pobednik nosi sve“, dok su ostali izabrani po proporcionalnom sistemu koji omogućava i ravnomerniju regionalnu zastupljenost.

Šta Italiji, Evropi, pa i svetu donosi iznenadni odlazak Marija Dragija sa premijerskog mesta na koje je došao prvenstveno da bi stabilizovao izlazak Italije iz kovid 19 pandemije? Kao ekspert, a ne političar (nije ni u jednoj od više od 30 italijanskih partija) sa reputacijom "spasioca evra“, što je njegovo najveće postignuće tokom osmogodišnjeg upravljanja Evropskom centralnom bankom (novembar 2011 – oktobar 2019).

Među njegovim premijerskim zaslugama pre svega je to što je Italija, uz Nemačku i Švajcarsku, postala treći stožer EU i relevantni akter u krizi stvorenoj ruskom invazijom na Ukrajinu.

Njegov lični autoritet bio je dovoljan da za Italiju širom otvori vrata evropskih fondova, a neposredno pre njegove premijerske ostavke sa Briselom je usaglašen plan po kome će Italija do 2026. imati pristup ukupnoj svoti od 200 milijardi evra, što je 11 odsto italijanskog BDP-a, kako bi počela da rešava problem svoje enormne zaduženosti (oko 150 odsto BDP-a), što je probilo sve granice održivosti.

Prema analizi koju je objavio Evropski savet za spoljne poslove (ECFR), Dragi je u momentu preuzimanja kormila nakrivljenog broda Italije "bio pravi čovek u pravo vreme“ koji je bio svestan da neće moći da se dugo uzda u svoje desničarske koalicione partnere, a pogotovo ne u "najpopulističkiji, najevroskeptičniji, proputinovski i prokineski parlament u Evropi“ – ali je uprkos tome obezbedio godinu i po dana stabilnosti.

Jedno od njegovih postignuća je i to što je uspeo da italijansku zavisnost od ruskog gasa smanji sa 40 odsto na manje od 25 i što je imao razrađen plan da to do kraja 2023. svede na nulu. Pokazalo se, međutim, da partneri u vladi – proruski orijentisani Liga, Forca Italija i Pokret pet zvezda – "imaju druge planove“.

S obzirom na širi geopolitički kontekst, najintrigantnije pitanje je ima li u potezu italijanske desnice "ruske veze“. Moskva je van svake sumnje zadovoljna najnovijim zbivanjima u Rimu. Dragi je bio dosledan u zagovaranju oštrog kursa prema Rusiji zbog njene agresije na Ukrajinu, mada je njegova podrška bila više na rečima nego na delima, dakle više je bila politička nego konkretna pomoć Kijevu u novcu i oružju.

Što se tiče ukupnog odnosa italijanske desnice prema Rusiji, nije tajna da je Berluskoni dok je bio u samom vrhu italijanske politike bio "dobar sa Putinom“. Povodom najnovije krize, pozivao je Ukrajinu da prihvati Putinove zahteve, mada je, u svojoj prvoj reakciji na rusku "specijalnu vojnu operaciju“, 9. aprila, dakle dve nedelje od njenog početka, izjavio da je "razočaran“, pa i "rastužen“ zbog toka događaja. "Putina sam upoznao pre 20 godina i oduvek mi se činilo da je čovek demokratije i mira“, izjavio je bivši italijanski premijer na konferenciji svoje partije u Rimu.

Naknadno je, međutim, otkriveno da je Berluskoni na dan kada je u svojoj vili u Rimu organizovao konsultacije lidera desnice o obaranju vlade razgovarao sa ruskim ambasadorom u Rimu, zbog čega je Enriko Leta, lider Demokratske partije (pozicionirane levo od centra), zatražio parlamentarnu istragu, sa obrazloženjem "da mora da se utvrdi da li je premijera u stvari smenio Putin“.

Najdirektniji Putinov obožavalac na italijanskoj sceni je Mateo Salvini, lider Lige (partije čija je popularnost na nizbrdici), koji je protiv slanja oružja Kijevu, dok je pod lupom u poslednji minut otkazana njegova "mirovna misija“, put u Moskvu o trošku ruske ambasade. Dokaz Salvinijeve bliskosti sa predsednikom Rusije je i majica sa Putinovim likom koju je nosio na jednoj sednici Evropskog parlamenta. Liga inače najveće uporište ima na industrijalizovanom severu Italije gde dosta kompanija ima poslovne veze sa Rusijom.

Kritičar dosadašnje politike vlade prema Kremlju je i levičarsko-populistički Pokret pet zvezda bivšeg premijera (2018–21) Đuzepa Kontija, koji je takođe protiv snabdevanja Ukrajine oružjem i čiji su manevri bili inicijalna kapisla za obaranje Marija Dragija.

Potencijalna nova premijerka Italije – uslov za to je da Braća Italije steknu više poslanika od desničarskih rivala – Đorđija Meloni dotle drži distancu prema Moskvi i naglašava privrženost EU, NATO savezu i Ukrajini, što međutim ne umanjuje ni unutrašnja ni spoljna strahovanja od mogućnosti da Italija postane "nova Mađarska“ (ili Poljska), društvo čije su vrednosti i praksa u rastućem neskladu sa poveljom kojom je utemeljena Evropska unija.

Postane li premijerka, Đorđija Meloni postići će ono što nije uspela njena starija koleginica Mari Lepen u Francuskoj – da radikalna desnica dospe u samo središte vlasti. Prema analizi Dejvida Brodera, doajena (90) "Njujork tajmsa“, Braća Italije i njihova liderka za to treba da zahvale "raspadu barijera koje su donedavno postojale između tradicionalne desnice pozicionirane desno od centra – i one ekstremno radikalne koja je uznapredovala širom Zapadne Evrope i Amerike“.

Po Broderu, "do grla zadužena, socijalno podeljena i politički nestabilna, Italija je zemlja u kojoj je taj proces najviše odmakao“, pa zato odgovore na pitanja kakvi politički procesi mogu da se očekuju u zapadnim društvima treba tražiti pažljivim praćenjem onoga što se zbiva u Italiji.

Program Braće Italije sadrži inače standardni meni desnice na Zapadu: zatvaranje granica za emigrante, odbrana tradicionalnih porodičnih vrednosti (što podrazumeva suprotstavljanje agresivnom LGBT lobiju) i promovisanje hrišćanskog identiteta… Iako sebe vide kao "postfašiste“, Braća Italije i njihova liderka diskretno se distanciraju od "dučea“ (vođe), ali se uzdržavaju da ga direktno kritikuju. "Mi smo deca naše celokupne istorije“, objašnjava to Đorđija Meloni.

Iako je 25. novembar kalendarski daleko, ali politički veoma blizu, mašinerija izbornih predviđanja je u punom pogonu. Najsmeliju prognozu je u ovom momentu izneo Karlo Bastasin, ekspert američkog Brukings instituta, koji ne isključuje scenario po kojem nijedna od favorizovanih desničarskih partija ne osvaja većinu dovoljnu da oko sebe okupi postojanu koaliciju, što predsedniku Matareli omogućava da opet pokuca na vrata nestranačke ličnosti sa najviše autoriteta – na vrata Marija Dragija.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Italija i Hrvatska "ratuju" zbog vina
vino

Proseko ili prošek?

04.07.2021. 07:00

Italija i Hrvatska "ratuju" zbog vina

Hrvatska i Italija obnovile su spor oko vina prošek ili proseko, pri čemu Italija nastoji drugi put da blokira napore Hrvatske da od EU dobije specijalno priznanje za svoje dezertno vino.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
3°C
20.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve