Reformator
Odlazak Đang Cemina: "Čak i u smrti, njegov tajming je bio besprekoran“
Đang Cemin na čelu Kine faktički, mada ne i formalno, bio je skoro 15 godina. Najpre kao generalni sekretar Komunističke partije Kine (1989 –2002), a potom i kao predsednik NR Kine (1993 – 2003).
Na položaj partijskog genseka Cemin je došao nakon što su vlasti Kine brutalno, u krvi, ugušile studentske demonstracije na centralnom pekinškom trgu Tjenanmen.
Sa ovog sveta odlazi u trenutku dok se Kinom šire protesti građana nezadovoljnih oštrim antikovid merama koje su ponovo uvedene u ovoj zemlji.
Trenutak u kojem je došao na vlast, kao i okolnosti u momentu kad je preminuo, inspirisale su kolumnistu portala "Politico“ da konstatuje kako je "čak i u smrti njegov tajming bio besprekoran“.
Đang Cemina, nekadašnjeg sekretara komiteta KP Kine za Šangaj, tadašnji lider Deng Sjaoping izabrao je da na čelu partije nasledi Džao Cijanga, okarakterisanog kao suviše popustljivog, zbog čega je naredne godine proveo u kućnom pritvoru.
U očima mnogih inostranih političara Đang Cemin je svojom rečitošću i, pa recimo, šarmom, iskakao iz gomile uštogljenih kineskih lidera karakterističnih po "kamenim facama“. On je bio komunista koji je citirao Linkolna, otvoreno je pokazivao koliko mu se dopadaju holivudski filmovi i pevao pesme poput velikog hita Elvisa Prislija "Love Me Tender“.
Oni Kinezi koji mu nisu bili toliko naklonjeni nazivali su ga "saksijom“, upoređujući ga sa neozbiljnim ukrasom i ismevajući njegovu taštinu. Kasnije, mladi obožavaoci slavili su ga pod nadimkom "žaba krastača“. Ali neočekivani uspon gospodina Đanga i njegovi hirovi naveli su druge da ga potcene, pa je za više od 13 godina na mestu generalnog sekretara Komunističke partije Cemin sazreo u lukavog političara koji je uspeo da pobedi niz rivala.
Upravljanje transformacijom kineske ekonomije da funkcioniše po principima tržišne privrede, što je započeo Deng Sjaoping, jedno je od Đang Ceminovih najznačajnijih dostignuća.
Istovremeno, politički uticaj koji je stekao trajao je dugo nakon njegovog formalnog penzionisanja, što je njegovoj reči davalo izuzetnu moć iza kulisa pri izboru aktuelnog predsednika Si Đinpinga.
U saopštenju izdatom nakon Ceminove smrti, partija ga je slavila kao "izvanrednog lidera sa uzvišenom reputacijom“, koji je početkom ’90-ih, vodio Kinu kroz vreme "masovnih poteškoća i pritisaka“, a zatim je usmerio zemlju ka rastu, vođenom tržištu i vojnoj modernizaciji.
"U kritičnim trenucima imao je izuzetnu hrabrost da donese odlučne odluke“, navodi se u saopštenju.
Svoju pragmatičnost Cemin je pokazao i na primeru odnosa između Kine i SAD, koji nikad nisu bili jednostavni. Za razliku od njegovih naslednika u Komunističkoj partiji, on je bio uveren da Kina ne može dugo da napreduje kao protivnik SAD. Uvek je dosta polagao na odnose sa SAD, pa je čak dosta i rizikovao kako bi ih unapredio. Isto tako znao je, prema rečima CIA analitičara Kristifera Džonsona, i kako da "uključi antiamerički prekidač“, kada je na to bio prinuđen.
A jedna od takvih situacija dogodila se 1999. godine, kada su NATO bombe pogodile kinesku ambasadu u Beogradu, usmrtivši trojicu kineskih novinara. Cemin je tada odbacio objašnjenje Klintonove administracije da se radilo o nesrećnom slučaju.
Đang Cemin preminuo je u sredu 30. novembra u Šangaju. Imao je 96 godina.