Odlazak Svetog oca
Papa koji je najviše uradio na povezivanju Vatikana i SPC
Papa Francisko, u Srbiji poznatiji kao Franja, koji je preminuo dan posle Uskrsa, u ponedeljak 21. aprila, ostaće verovatno među Srbima poznat kao poglavar Rimokatoličke crkve koji je najviše uradio na povezivanju Vatikana i Srpske pravoslavne crkve, odnosno kao neko ko je najviše doprineo da se određena sporna pitanja pomere sa mrtve tačke.
Nisu ti pomaci bili toliko veliki, ali ako se u obzir uzme da godinama, da ne kažemo decenijama, nikakvog napretka nije bilo, i najmanji korak je kao onaj od sedam milja.
Reč je, naravno, o tome da je u njegovo vreme formirana mešovita komisija u koju su ušli predstavnici Rimokatoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve, a koja je razmatrala pitanje kardinala Alojzija Stepinca, kojeg pojedini krugovi u Katoličkoj crkvi žele da proglase svecem.
Komisija koja je ispitivala Stepinčevo delovanje tokom Drugog svetskog rata i postojanja kvislinške Nezavisne Države Hrvatske, dok je Stepinac bio kardinal u Zagrebu, bar je tako zvanično saopšteno, nije donela nikakve konačne zaključke. Ali sama činjenica da je papa stopirao proces njegove beatifikacije ukazala je na to da mu je od još jednog sveca važnija izgradnja novih mostova između SPC i Vatikana.
Druga stvar koju mu Srbi neće zaboraviti jeste i ta da je ostao veran odluci prethodnika da Vatikan ne prizna samoproglašenu nezavisnost Kosova.
Treći plus za pokojnog papu Franciska u srpskim očima je i to što je beogradskog nadbiskupa Ladislava Nemeta krajem 2024. godine unapredio u kardinala, što je prvi put da neko sa prostora današnje Srbije nosi tu titulu. Bilo je to na stogodišnjicu imenovanja prvog nadbiskupa beogradskog i 38 godina nakon što je papa Jovan Pavle II stvorio Beogradsku nadbiskupiju kao crkvenu pokrajinu.
Četvrta, ali ne manje važna stvar za prosečne Srbe, jeste i ta da ja papa Francisko bio veliki ljubitelj fudbala i vatreni navijač "San Lorenca“ iz Buenos Ajresa. Ta činjenica je sasvim sigurno doprinela da za selektora "vatikanske“ ekipe zvezda koja je tokom prethodne decenije igrala humanitarne mečeve za prikupljanje sredstava za siromašne i siročad, izaberu srpskog trenera Boru Milutinovića, koji je 1987-88. sedeo na klupi upravo "San Lorenca“.
A u tim ekipama koje su mečeve igrale od Meksika i Kolumbije do Španije i Italije igrali su asovi od Zika do Ronaldinja.
"Bila je to velika čast i privilegija za mene da odgovaram za takvu ekipu“, kaže za "Ekspres“ proslavljeni fudbalski stručnjak Bora Milutinović, koji je već zašao u devetu deceniju života.
"Imao sam potom više puta priliku da dolazim u Vatikan i da razgovaram sa papom, uglavnom o fudbalu. Bila je to velika čast. Papa Francisko bio je izuzetna ličnost“, priča Milutinović.
Negira, međutim, spekulacije da mu se papa "mešao u sastav tima odnosno u to ko će da nosi kapitensku traku. Prema jednoj verziji, naime, papa je prilikom utakmice koju je "vatikanska“ ekipa igrala u Meksiku želeo da kapitensku traku umesto Ronaldinja nosi Ziko. Pomislio bi čovek da jedan Argentinac ni u ludilu ne bi pomislio da kapitensku traku dodeli jednom Brazilcu, ali..
Milutinović, međutim, kroz smeh sve to negira.
"Pričalo se da se mešao, ali nije to baš bilo tako. On je voleo fudbal, poznavao je fudbal, ali sigurno nije on birao kapitena“, kaže Milutinović za "Ekspres“.
Posle svega, ostaje verovatno jedino žal što papa Francisko nije bio prvi Sveti otac koji i posetio Srbiju. Ideja je postojala, to je u dva intervjua potvrdio i sam kardinal Ladislav Nemet. Isprečile su se, međutim, najpre neke crkveno-diplomatske prepreke, a potom i papina bolest, zbog čega je morao da redukuje svoje aktivnosti u inostranstvu.
"Ne znam, nisam prorok. Ovo pitanje nije za mene. Katolička crkva u Srbiji je napravila maksimum i više ne može da napravi za to da bi papa došao u Srbiju. Postoje još dva aktera ‒ Republika Srbija i Srpska pravoslavna crkva. Mislim da njih treba da pitate. Mi smo napravili maksimum“, rekao je svojevremeno u intervjuu za "Ekspres“ tada još "samo“ monsinjor Nemet na pitanje da li će on biti prvi beogradski nadbiskup koji će dočekati papu u Srbiji.
Najveća prepreka je, ipak, taj istorijski jaz između Svete stolice i SPC u vezi sa odnosom Vatikana prema NDH tokom Drugog svetskog rata i sistemskog ubijanja i proganjanja Srba, Jevreja i Roma.
"Najspornija je uloga sveštenstva Rimokatoličke crkve u NDH tokom Drugog svetskog rata. Neke stvari nisu raščišćene. Međutim, papa Franja je pokazao da Vatikan ne deli ustašku ideologiju. Ali on nije stigao da to pitanje postavi kao jedno od onih kojim će se baviti Vatikan i da na taj način razreši odnose, pa da SPC bez problema da blagoslov papi da dođe u Srbiju“, rekao je za BBC na srpskom Željko Injac, verski analitičar.
Papa Franja se više puta sastao sa srpskim pravoslavnim velikodostojnicima, između ostalih i sa bivšim patrijarhom Irinejom.
Često je naglašavao koliko je važno izlečiti istorijske rane, uspostaviti međusobno poštovanje i jedinstvo među hrišćanima.
Srpski patrijarh Porfirije napisao je u izjavi saučešća povodom smrti pape Franciska, da se više puta sreo sa njim i da "može da posvedoči da je bio čovek koji je gradio mir i razumevanje među ljudima i narodima, sa posebnom željom da razvija saradnju sa pravoslavnim crkvama“.
"SPC mu je blagodarna na dubokom razumevanju tragičnog istorijskog nasleđa područja na kome živi srpski pravoslavni narod“, napisao je patrijarh SPC Porfirije.
Odnos pravoslavne i katoličke crkve je dugo godina bio zategnut i hladan.
"Uništeno je mnogo kulturnog dobra, mnogi sveštenici SPC su ubijeni tokom Drugog svetskog rata i praktično se ne može samo staviti tačka. Crkva traži nešto trajno“, kaže Injac za BBC na srpskom.
Bilo je mnogo razgovora predstavnika SPC i Vatikana, ali se nije došlo do pomirljivog rešenja, dodaje.
Injac smatra da je put ka boljim odnosima ‒ istina.
"Da obe strane kažu šta je bilo, da se slože oko istine i da se na kraju izmire“, kaže Injac.
Objašnjava da je propuštena prilika da papa Franja dođe u Srbiju, ali i da nije bilo sve do Srbije.
"Papa Franja je išao u tom pravcu, ali su ga bolest i godine sprečile“, smatra on.
Ako se odmaknemo od Srbije i sagledamo ulogu pape Franciska u globalnom svetu, jedna od prvih asocijacija na njega je da je bio glas siromašnih, koji je savladao žestok otpor kako bi preoblikovao Katoličku crkvu.
Svetski lider i katolici širom sveta veličaju njegovo učenje i zaostavštinu, verujući da će im pomoći da vode Katoličku crkvu u budućnosti.
Smrt pape Franciska, dan nakon što je iz invalidskih kolica blagoslovio vernike okupljene na Uskrs na Trgu Svetog Petra, crkveno vođstvo stavlja pred težak izbor: da li izabrati novog papu koji će slediti Franciskov reformistički put ili se vratiti više doktrinarnom i dogmatskom putu njegovih prethodnika.
Njegova smrt stvorila je vakuum u crkvenom rukovodstvu, a pokrenula je razmatranja i spletkarenja oko izbora naslednika ‒ što je dovelo do spekulacija o mogućim kandidatima.
Uzdigavši se iz skromnog okruženja u Argentini do predvodnika više od milijardu katolika u svetu, Francisko je iskoristio svoj 12-godišnji pontifikat da pokuša da preoblikuje crkvu u inkluzivniju instituciju.
Posle grešaka u ranoj fazi, Francisko je napravio značajne korake u rešavanju krize seksualnog zlostavljanja u crkvi i pozabavio se njenom mutnom finansijskom kulturom. Njegov izvanredan globalni ugled na početku pontifikata ‒ kada su liberalni lideri širom sveta u prvi plan isticali klimatske promene, prava migranata i jednakost prihoda ‒ ustupio je mesto populističkom periodu kada je ponekad izgledao kao usamljeni glas.
Ali nikada nije promenio svoj pristup, čak se fokusirajući na migrante u svojim poslednjim rečima dan pre smrti.
Papa Franja dospeo je na naslovne strane na samom početku svog pontifikata kada je na pitanje novinara o gej sveštenicima odgovorio frazom koja je postala skraćenica za njegov pastoralni stil: "Ko sam ja da sudim?“
Poštovaoci su ga zapamtili po otvorenosti prema članovima LGBTQ zajednici i podršci onima koji su im pružili službu i duhovno vođstvo, kao i po načinu na koji je promenio ton crkve – ako ne i uvek njenu doktrinu – o LGBTQ pitanju.
"Ono što je uradio za zajednicu LGBTQ je više od svih njegovih prethodnika zajedno“, rekao je sveštenik Džejms Martin, jezuitski pisac i istaknuti zagovornik inkluzivnije crkve.
"Samo ih priznati, prepoznati ih, pratiti ih, zalagati se za njih, slušati ih“, rekao je on. "Bio je prvi papa koji je ikada javno upotrebio reč gej i redovno se sastajao sa transrodnim katolicima, čak i pred kraj života. Nijedan papa to nikada nije uradio.“
Seksualnost je bila jedno od mnogih pitanja u kojima se katolički konzervativci nisu slagali sa papom Franciskom, što je doprinelo pojavi uticajne i dobro organizovane konzervativne opozicije njegovom papstvu u SAD. Ali u drugim zemljama, posebno u onim u kojima je homoseksualnost šire stigmatizovana, neki vide Franciskovo prihvatanje kao dašak svežeg vazduha.
Ali njegova promena tona nije odražavala i dublje preispitivanje crkvene doktrine, a njegovi zapisi o LGBTQ pitanjima su uključivali možda isto toliko tradicionalnih povlačenja koliko i pastoralnih skokova napred.
Dozvolio je sveštenicima da blagosiljaju gej parove, ali je takođe potvrdio crkveno učenje da brak može biti samo između muškarca i žene. Uvredio je gej muškarce kada se požalio na broj gej učesnika seminara u grupi od 250 biskupa u Rimu, a zatim se izvinio kada je incident objavljen u medijima. Zatim je ponovio crkveno uputstvo da muškarci sa "duboko ukorenjenim homoseksualnim sklonostima“ ne treba da ulaze u sveštenstvo.
Papa Francisko, kao što nije bio običan na ovom svetu, i na onaj svet odlazi na svoj način. Prvi je papa od 1669. godine koji neće biti sahranjen u Vatikanu. Skromni drveni sanduk sa njegovim ostacima biće položen u Bazilici Svete Marije Velike u Rimu, u subotu 26. aprila, a na njegovom grobu naći će se jednostavan kameni spomenik sa natpisom Francisko.
Ta bazilika bila je veoma značajna za papu Franciska. Manje od 24 sata nakon što je postao papa, Francisko je posetio baziliku kako bi se pomolio pred jednom od najvažnijih ikona Device Marije u katoličkom svetu, Salus Populi Romani ‒ što znači Spasenje rimskog naroda.
Redovno bi dolazio u baziliku pre svakog putovanja van Rima i po povratku u Vatikan.
Njegov pogreb označiće i početak izbora novog pape. Njegova smrt pokreće niz rituala i procedura za izbor naslednika. Nakon sahrane, a u roku od 15 do 20 dana, dekan Koledža kardinala pozvaće kardinale u Rim na ono što je poznato kao konklava za izbor novog pape. Konklava će zasedati dok se nad Vatikanom ne nadvije beli dim, što će biti znak da je novi papa izabran.