Svet
19.11.2022. 12:35
Đoko Kesić

Ličnost od integriteta

Vlast u Crnoj Gori zrela za Koštunicu

Dritan Abazović 19.11.2022
Izvor: EPA / Boris Pejovic

Šta je danas Crna Gora, ne samo kao politička simbioza, nego i civitas zajednica? Misleći posmatrači koji ne posežu lako za teškim rečima i konačnim sudovima reći će da Crna Gora danas nije ni banana država. Pre je teški košmar nego bilo šta drugo.

Taman kad je skučena politička pamet u Crnoj Gori zaboravila da je predsednik Milo Đukanović odbio da potpiše validnost Miodraga Lekića za premijera nove Vlade Crne Gore, što mu je uputila Skupština, na političku trpezu bačena je nova koska: skupštinska većina od 41 poslanika usvojila je izmene Zakona o predsedniku Crne Gore kojim namerava da ograniči njegove nadležnosti, od postavljanja i opoziva ambasadora do izbora sudija Ustavnog suda, što je Đukanović odbio da potpiše...

Paralelno sa ovim mutnim događanjima, pristalice Mila Đukanovića organizuju proteste pod sloganom "Ima nas“ za "odbranu građanske i evropske Crne Gore, za povlačenje Zakona o predsedniku, za izbor sudija Ustavnog suda i za određivanje datuma parlamentarnih izbora...“

Milove pristalice sviraju u "napuklu violinu“. Ta politička muzika dobrano falšira, hoće izbore, uprkos belodanim činjenicama da DPS-u u poslednje dve godine svi izbori ukazuju da je njihovo vreme prošlo.

Tražeći odgovor na ova pitanja pričamo s bivšim političarem i uglednim crnogorskim pravnikom, koji hoće da mu ne pominjemo ime (ime naravno poznato redakciji), da "neko ne pomisli da nameravam da se vratim u politiku, što mi nije ni na kraj pameti“.

"To što rade tzv. političke elite u Crnoj Gori ja to zovem šibicarskom politikom. Ono šibicarenje, prevara na sitno. Sada Đukanović traži mišljenje Venecijanske komisije o izmenama Zakona o predsedniku. Koga to misli da obavezuje? Nije to ona praksa – pripremamo novi zakon pa imamo dilemu da li je to u skladu s evropskom zakonodavnom praksom. Venecijanska komisija se o Ustavu Crne Gore već izjasnila. Đukanović ima mogućnost da odbije da ga potpiše i time otvoreno krši Ustav. Ali koga više briga u Crnoj Gori za Ustav. Koliko ja vidim, niko se više ne sekira, svi rade šta hoće, nikoga ne interesuje Ustav. U Crnoj Gori je na delu politička borba ’za utisak’, kao eto mi se zalažemo za očuvanje Ustava! Iako iskreno rečeno taj zakon (o predsedniku...) je glup i zaista predstavlja kršenje Ustava. Ali ima većina koja kaže mi se inatimo, Đukanović neće da da mandat čoveku koga podržava većina, i onda inati sustižu jedni druge. On je prekršio Ustav jer nije dao mandat Lekiću, i sada vlast krši Ustav. Predsednik će da prekrši Ustav jer neće da proglasi zakon i onda to ide ukrug, šta god da se uradi sve je apsolutno neustavno... Šta sledi? Verovatno će nekome na Zapadu dosaditi, doći će i reći ’e, momci, vi ćete povući taj vaš glupi zakon, ti ćeš dati mandat tome da sastavi vladu na tri meseca, kada izaberete Ustavni skratite mandat Skupštini i da se ide na izbore’. To je logično. Ali logika je davno pobegla iz Crne Gore, pa nisam siguran da će ovako biti.“

Nebojša Medojević, predsednik stranke Pokret za promjene i jedan od osnivača Demokratskog fronta, beži od direktnijeg odgovora, ali kaže da je Crna Gora trenutno u ozbiljnoj paralizi političkog sistema. Politička paraliza nije samo u vezi sa formiranjem vlade, nego je kompletan sistem paralisan, što je posledica pogrešne odluke da se 42. vlada, ona posle avgustovskih izbora 2020. godine, formira u onom sastavu.

"U formiranje ove vlade, suprotno izbornom rezultatu, umešali su se neki vaninstitucionalni centri moći. Cilj te vlade nije bila demontaža vlasti Mila Đukanovića i reforme tog bolesnog sistema i borbe protiv kriminala i korupcije. Sada se pokazalo da je, nažalost, cilj te vlade bio da se nastavi šverc cigareta u Crnoj Gori, zbog toga su i izbegli da puste DF u tu vladu, a meni da budem koordinator reformi sektora bezbednosti demokratske tranzicije.“

Medojević direktno za sadašnje stanje u Crnoj Gori optužuje kolege političare, predizborne saveznike: "Umesto demontaže Đukanovićevog režima, pribeglo se kohabitaciji, što je i javno rečeno od strane Krivokapića, Bečića, tadašnjeg predsednika Skupštine, i Dritana Abazovića, koji je u stvari bio jedini političar u toj vladi. Dritan Abazović je postao deo tog kriminalnog miljea, vezanog za šverc cigareta, zajedno sa Krivokapićem i sa ministrom finansija Spajićem. Vlada je srušena, Dritan je srušio tu vladu ne zbog nekih ideoloških i političkih razlika ili nekih razlika u viđenju budućnosti Crne Gore, nego Dritan Abazović je hteo da preuzme kontrolu nad celim kolačem u švercu cigareta.

Smenio je Krivokapića, čiji je u ’rodbinskom’ smislu prijatelj: Krivokapićev sin oženio je ćerku glavnog distributera cigareta koji je radio za taj klan, za ekipu Kavčana... Dritan je smenio Krivokapića da bi preuzeo kontrolu šverca cigareta, to je dogovorio sa Milom Đukanovićem i tako je nastala 43. vlada. Međutim, zbog potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC-om ta vlada je pala i sada se mi nalazimo u potpunoj blokadi. Ustavni sud nema kvorum i nema dovoljan broj sudija, nemoguće je proglasiti rezultate lokalnih izbora koji su održani 23. oktobra u Crnoj Gori, gde je aktuelna vladajuća većina nokautirala DPS i gde se pokazalo da narod Crne Gore želi promene i ne želi više da njome vladaju lopovi i kriminalci iz DPS-a. Ali sada imamo problem, ne postoji Ustavni sud da verifikuje te rezultate. Belodano, bez dogovora političkih elita vlasti i opozicije, ne možemo deblokirati političi sistem. Međutim, niti vlast – ova moja većina – niti DPS ne žele da naprave taj iskorak u nacionalnom interesu i jedna i druga strana nastavljaju sa držanjem svojih pozicija koje ne rešavaju problem. Ostaje status kvo. Dritan Abazović je premijer iako mu je vlada pala, gradonačelnik Podgorice iz DSP-a Ivan Vuković je i dalje gradonačelnik iako je na izborima katastrofalno poražen. Očigledno ove snage žele zadržavanje nezakonitog statusa. U ovom trenutku imaju većinu, i da moj pokušaj da se izađe iz tog začaranog kruga polovičnim kompromisom i takvim rešenjima nije naišao na razumevanje ostatka političke elite u Crnoj Gori.“

Medojević u gospodinu Dritanu Abazoviću vidi "trulu dasku“. Kaže da će vladajuća većina verovatno izglasati taj zakon o predsedniku, iako je ta većina tanka, to je 41 poslanik, a Dritan Abazović se pokazao kao neko ko ne drži reč. "Ako se pojača pritisak iz međunarodne zajednice na Dritana Abazovića, on možda ne glasa ponovo za taj zakon o predsedniku i onda ćemo imati situaciju da vladajuća većina ne može da formira vladu, a da opozicija ne može da ostvari svoje političke interese. Opozicija misli da može protestima i pritiskom sa ulice da napravi neki pritisak na vladajuću većinu, međutim, DPS nije politička partija koja baštini te procese u Crnoj Gori. Znači, najkraće rečeno, opozicija pokušava da kopira metode DF-a, a jednostavno nisu za to sposobni niti znaju. A vladajuća većina pokušava da kopira ideju DPS-a da ako ima 41 poslanika da možeš da uradiš sve i da te ne zanima šta misli opozicija. Mislim da su obe pozicije legitimne, ali da ne dovode do rešenja i da će nastaviti jednostavno začarani krug polovičnih kriza i da će kriza u Crnoj Gori eskalirati, nema rešenja, nema, institucije su blokirane, nelegitimne. Imamo situaciju da vlada koja je pala u parlament dostavlja tom parlamentu Predlog zakona o budžetu. To je nezamislivo. Dakle, ne može vlada koja je pala da dostavlja parlamentu Predlog zakon o budžetu. Jednostavno ova vlada nema mandat da dostavlja parlamentu Predlog zakona o budžetu. Ali očigledno je da to mnogima ne smeta u Crnoj Gori i da je trenutno, nažalost, većinska politička opcija da zadrži status kvo. To zadržavanje statusa kvo samo produbljuje krizu i ne rešava probleme.“

Ko danas zapravo vlada Crnom Gorom, da li je jedina nesporna vlast u rukama Mila Đukanovića, aktuelnog predsednika Crne Gore?

Naš anonimni sagovornik tvrdi da Đukanović ne vlada Crnom Gorom.

"On pravi privid da je neprikosnovena vlast. Evo sada je katastrofalno poražen na lokalnim izborima. Potpuno je poražen i nije mi jasno zašto traži nove izbore jer će ga ti izbori tek zakucati na zid okrutne stvarnosti. Njegovo vreme je prošlo. Njegova moć počiva na prividu. On i dalje odaje utisak i na glupostima ovih koji vladaju. Isključivo na njihovim glupostima. Oni ne mogu da se dogovore, da kažu – slušajte imamo vladu, imamo Skupštinu, idemo mi da radimo svoj posao, izolujmo Đukanovića kao predsednika, svedemo ga na ono što su njegova ustavna ovlašćenja da tamo ide i deli ordenje, što je radio u suštini Filip Vujanović. I to je to. I kada dođe vreme za nove predsedničke izbore, da probamo da se dogovorimo o nekome ko ga može pobediti. Eto, to je suština priče. Ali ovim momcima iz vladajuće većine mnogo više je stalo do toga da jedni drugima podmetnu nogu, nego da ruše DPS.“

Zbog čega to rade?

"Ne znam. Ja ne razumem, ja sam iz druge priče. Za mene je politika jedan ozbiljan posao. Ne moram ja da volim XY političkog partnera, ali ako imamo zajednički politički interes, i ako smo ozbiljni politički ljudi, sešćemo pa ćemo da vidimo šta možemo da uradimo i kuda to ide. Ako su nam ljudi dali poverenje da vodimo u određenom momentu državu, daj pusti sada to da li mi se sviđa kako ti nosiš kravatu... Ali ovde nema tog razgovora. Sednu momci gladni i žedni svega, i pišu tvitove. Tvituju se. I onda, napiju se negde u kafani i bahaćenje "ja ću j.... majku tome, tvit izdajnici, a ne vode računa o tome da moraju da sednu i da zajedno odlučuju jer, zaboga, vode državu.“

Nebojša Medojević u razgovoru za "Ekspres“ vraća se na priču o formiranju vlade posle litija.

"Kad smo mi osvojili vlast, vladu su formirali delovi crkve, delovi krupnog kapitala i spoljni faktor. I to je problem jer vlada nije formirana na osnovu rezultata izbora, nego na osnovu interesa nekih interesnih grupa. Eliminisali su DF iz te vlade zato što su znali da ako mi uđemo u vladu neće se nastaviti šverc cigareta, otvoreni državni kriminal i sve drugo. I to se sada pokazalo tačnim. Nisu hteli da se prekine sa švercom cigareta i nisu hteli da hapsi Milo Đukanović i da se demontira njegov režim. A DF je kristalno jasno znao šta treba da se radi, ali to nam nije dozvoljeno. Nije nam dopušteno i sada plaćamo svi cenu toga.“

U aprilu sledeće godine obaviće se redovni predsednički izbori u Crnoj Gori. U glavnom štabu DPS-a Mila Đukanovića vide poslednju šansu da opstanu na vlasti. Po svemu znanom, oni će učiniti sve da se to ostvari. U vladajućoj većini u javnom govoru ne pominju šta će biti njihova strategija u ovim važnim događanjima.

U svemu što se da sagledati u košmarnoj poziciji Crne Gore, sasvim izvesno, niko nema odgovor na pitanje kuda ide Crna Gora. Anonimni sagovornik "Ekspresa“ kaže da je "to pitanje od milion dolara“. On još dodaje da određeno rešenje ipak postoji.

"Da su ovi ljudi na vlasti pametni kao što nisu, morali bi već sad imati odgovor na pitanje – ko bi mogao da bude čovek iza koga bi većinska Crna Gora stala – u predstojećim izborima, da već danas krenu u kampanju, da predstave tog čoveka, da mu iskreno pomažu, a da ne nastave politiku koju sad praktikuju. A to nije suština vlasti. Morali bi se prisetiti politike u Srbiji pre izbora 2000. godine.

Ko je bio Vojislav Koštunica pre 2000. godine? Bio je na čelu jedne male stranke, gde je, kada sam ulazio kod njih pre 2000. gledao sam ljudi igraju domine, piju čaj, bistre svetsku politiku, a ne umeju da pređu ulicu. Toliko su u stvarnosti bili politički nesposobni ljudi. Međutim, kada su izabrali Koštunicu za lidera, svi stali iza njega i kada je ta mašina počela da radi iza njega, bilo je jasno da će Milošević pasti na izborima.

Trebamo u Crnoj Gori naći ličnost koja iza sebe ne mora imati partiju, koga niko od njih ne bi mogao da doživi kao rivala, da bi sutra mogao da im preuzme lidersku ulogu, da bude predsednik države koji neće poput Đukanovića, mimo Ustava, uzeti vlast koja mu ne pripada, da prava vlast bude u parlamentu i vladi. To bi za Crnu Goru bio novi početak za izlazak iz ovog košmara. To bih ja uradio. Ali, imam utisak da momci iz vlasti uopšte o tome ne razmišljaju.

Ovako, da nismo deo NATO asocijacije i uticaja stranog faktora, mi bismo već juče postali Bejrut, uz ulične borbe u Podgorici pretrčavali bismo i borili se kao plemensko-verske vojske, rat do poslednjeg čoveka.“

Razgovaramo s Nebojšom Medojevićem, pitamo ga o ideji da pobednici na avgustovskim izborima 2020. već danas nađu lidera koji će ih predstavljati na predsedničkim izborima u aprilu naredne godine, kao što su Srbi izabrali Koštunicu.

Medojević kaže da je dovoljno mator i da je bio akter tih događaja u Srbiji pre pada Miloševića.

"Nismo još došli do tog pitanja jer nama je politički sistem razoren. Mi smo pobedili na izborima 23. oktobra, a evo prošlo je skoro mesec dana i još nisu priznati rezultati. Još nemamo konačne rezultate. I neće ih ni biti dok se ne izabere Ustavni sud. Mi smo ušli u živo blato nekih međusobnih blokada i to nekome odgovara. Mi ne možemo još ni da pričamo o vanrednim parlamentarnim izborima. Ni o predsedničkim izborima kada ne postoji Ustavni sud. I sada to postaje pitanje umesto da se dogovorimo da izaberemo taj Ustavni sud. U ovom trenutku ne postoji ta politička volja u vlasti i opoziciji, da se dogovorimo oko sudija Ustavnog suda. Ako toga nema, onda je sve neustavno. Jer mi predlažemo zakon o predsedniku, DPS kaže da je to neustavno. Mi pobedimo na izborima, DPS uloži prigovor i mi ne možemo da proglasimo rezultate izbora. Mi smo u živom blatu. Dakle, ne možemo da razmišljamo o predsedničkim izborima niti o zajedničkom kandidatu kada u ovom trenutku politički sistem ne postoji. Ili figurativno, da se sportski izrazim, mi umesto da smo održavali sportski teren na kome smo trebali da igramo utakmicu, mi smo ga razorali. I vi mene pitate ko će da pobedi na utakmici koja se igra u aprilu i ko će biti kapiten ili centarfor? A teren razoren. Mi ne možemo ništa, ne možemo da pregovaramo o formiranju vlasti u Podgorici, ali kako da pregovaramo kada konačni rezultati nisu proglašeni. A oni ne mogu biti proglašeni dok se ne izjasni Ustavni sud. A Ustavni sud ne postoji. Dakle, ne mogu da vam dam odgovor na pitanje, kada mi uopšte nemamo politički sistem niti možemo da organizujemo izbore u ovom trenutku. Dok se ne dogovorimo. A to izgleda da niko ne želi.“

Gospodin Medojević dalje pokušava da razjasni taj galimatijas tvrdnjom da se mora usvojiti paket zakona, ne samo oko nadležnosti predsednika i Ustavnog suda. Kaže "moramo da se dogovorimo oko vanrednih parlamentarnih izbora pa da budu, recimo, zajedno sa predsedničkim, što vlada mora da pripremi. Predlagao sam da vlada bude tehnička od strane svih parlamentarnih stranaka jer će mandatar biti naš, jer smo mi dobili više na izborima avgusta 2020. godine. I da onda dogovorimo zajedno i sastav Ustavnog suda i... državnog tužioca, i da kompletiramo sudski savez. I da se dogovorimo oko čišćenja biračkih spiskova konačno. I to je taj paket. E ako se oko paketa dogovorimo, onda smo se dogovorili o pravilima igre. Napravili smo taj recept i onda možemo da znamo šta je dogovor za izbore. Izbori će biti zajedno sa predsedničkim, imamo... sve parlamentarne stranke, one će biti ograničenog mandata i tačnog roka trajanja, i njen zadatak će biti da smanji tenzije u zemlji, da očisti biračke spiskove i da pripremi prve fer izbore u Crnoj Gori. Međutim, za taj moj predlog niko nije, ni u većini ni u DPS-u. Što znači da su još uvek jače snage koje žele status kvo, što vodi dugotrajnoj krizi, a ne rešenju“.

Drugim rečima, u Crnoj Gori ne živi politički razum, nema ideje kuda dalje, osim da se svi politički akteri i dalje glože, tako da svaki razum nestaje u kaljuzi koju jednako prave i vlast i opozicija.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Close
Vremenska prognoza
clear sky
14°C
25.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve