U fokusu
29.10.2022. 18:10
Đoko Kesić

Zločini NDH

Šta će, o Jasenovcu, otkriti tajne arhive Vatikana?

papa, katolička crkva
Izvor: Shutterstock

Najava pape Franje aprila 2019. da će Vatikan za godinu dana otvoriti tajne arhive Vatikana iz vremena pontifikata pape Pija XII od 1938. do 1958. i rasvetliti službeni stav Svete stolice u vreme NDH neprijatno je pogodila mnoge u Hrvatskoj i BiH, ali neke je, poput Srba, i obradovala.

Prošlost na Balkanu spotiče sadašnjost i budućnost svih naroda rasparčanih u državice nacionalnih bastiona. Na prvom mestu je Jasenovac, poprište stravičnih zločina Pavelićeve ustaške armade, bez čijeg konačnog razjašnjenja i priznanja bestijalnih dela nema pomirenja među Srbima i Hrvatima – najbrojnijim narodima eks Jugoslavije.

Najnovija istorijska saznanja govore da ključeve ove enigme drži Vatikan, ali i ozbiljne sumnje da su Josip Broz i Savez komunista Jugoslavije u posleratnim godinama tajno sarađivali sa Svetom stolicom, kako bi zločine u Jasenovcu gurnuli pod tepih, blagopomazujući Hrvate, sve uz objašnjenje odbrane bratstva i jedinstva. Život se u svemu držao svoje logike i zakonomernosti: druga Jugoslavija, komunistička skalamerija koja je u temelje ugradila prikrivene zločine, nestala je, pukla je gotovo po istim šavovima kao i Kraljevina Jugoslavija monarha Aleksandra Karađorđevića.

O ustaškim zločinima u Jasenovcu posle 1945. zvanična vlast je uglavnom ćutala. Istina, pominjala je "fašističke“, a nikako "ustaške“ zločine. Međutim, građani su o tim strašnim zlodelima najpre šaputali, a potom počeli da govore i glasno. O tome je svedočio dr Srboljub Živanović, antropolog, univerzitetski profesor i član SANU, član Međunarodne komisije za istraživanje zločina u Jasenovcu, oformljene 1964. godine.

"Neposredno posle rata buldožerima i tenkovima sravnjen je sa zemljom logor u Jasenovcu. Kad smo 1964. došli da istražujemo područje Jasenovca i Donje Gradine, zatekli smo močvaran teren, njive pod kukuruzom i nikakve tragove stravičnog stratišta. Međutim, zahvaljujući upotrebi specijalne burgije kojom smo bušili zemlju i iz dubine izvlačili uzorke, pronalazili smo grobnice, jer nikakvih obeležja grobnica i žrtava nije bilo. Što se tiče vlasti, one su se trudile da o našim nalazima niko ništa ne govori. U školama se nikad o tome nije učilo, ali je narod o ovim zločinima mnogo znao jer mnogi su u Jasenovcu izgubili svoje najbliže. Ti ljudi su o tome najpre šaputali u potaji, a kad se šapat pretvorio u glasan govor, počela su prva istraživanja. Međutim, cilj vlasti nije bio da se dođe do istine.
 
Izveštaji Komisije o Jasenovcu nikad nisu objavljeni. Svako od nas je, po dogovoru, pisao poseban izveštaj o nalazima komisije. Slali smo izveštaje na određenu adresu, ali nikakvih odgovora nije bilo. Osim što je 1966. stigla naredba da komisija prestane sa radom. U Hrvatskoj, predstavnici države i Rimokatoličke crkve trudili su se da unište sva dokumenta i knjige koje su svedočile o strašnim zločinima. Takva sudbina zatekla je i kapitalnu knjigu ’Magnum krimen’ Viktora Novaka. Sačuvan je mali broj primeraka. Takva je bila i sudbina naših izveštaja sve do 1990. godine...“, kaže Živanović.
 

Komunističke vlasti kojima je upravljao Josip Broz u svakoj prilici krajnje pažljivo pakovale su saopštenja o Jasenovcu i zločinima, pa i u tekstu odluke o osnivanju Spomen-područja Jasenovac, koje je osnovano 1968. godine. Osnovano je na predlog SUBNOR-a Hrvatske "radi očuvanja uspomena na žrtve fašističkog terora u Drugom svetskom ratu u logoru Jasenovac“! Niko ustaše i njihove zločine u javnom govoru ne pominje... Srpski političari se o svemu pomenutom nisu izjašnjavali. Osam godina ranije Centralni odbor SUBNOR-a Jugoslavije prihvatio je "Kameni cvet“ kao rešenje arhitekte Bogdana Bogdanovića.

Zbog čega sve tajne o Jasenovcu, poverljiva dokumenta komunikacije Rimokatoličke crkve Pavelićeve Nezavisne države Hrvatske i Svete stolice, pod ključem od 1945. do danas drži Vatikan? I zbog čega u Hrvatskoj, ali i u BiH, ozbiljno strahuju od mogućnosti da se objavi deo arhiva Rimokatoličke crkve u Vatikanu? Ovo pitanje je tim zanimljivije što je Vatikan od 1945. do 1957. bio pod nekom vrstom paske međunarodne zajednice zbog toga što je Sveta stolica otvoreno podržavala fašizam, ne samo u NDH, nego i širom Evrope. 

Zagrebački nedeljnik "Ekspres“, novine sa izrazitom nacionalističkom uređivačkom politikom, 11. aprila 2019. pod naslovom "Razorne tajne Vatikana o NDH: Šta su znali o zločinima“ s velikom zebnjom objavio je nameru pape Franje da će "za godinu dana otvoriti vatikanske tajne arhive iz vremena pontifikata pape Pija XII“, a reč je o razdoblju od 1938. do 1958. godine. Srpske "Novosti“ tvrde da je "to razdoblje posebno važno zato što bi se time napokon mogao rasvetliti odnos i stav službenog Vatikana prema Nezavisnoj državi Hrvatskoj i brojnim zločinima počinjenim u to vreme“.

Darko Tanasković, ugledni srpski naučnik i član SANU, nekad ambasador Srbije pri Svetoj stolici, najavu otvaranja dela tajnog arhiva Vatikana video je kao "značajnu odluku i da je to u duhu nastojanja pape Franje da se u ukupni rad Katoličke crkve i u prošlosti i u sadašnjosti unese više transparentnosti i da se, koliko je moguće, nadiđu nesporazumi koje Sveta stolica ima s delovima međunarodne zajednice u vezi sa svojom ulogom u pojedinim istorijskim razdobljima“.

Poznati srpski istoričar Milan Koljanin, koji je dugo istraživao ustaške zločine po Hrvatskoj, BiH i zapadnom Sremu, skeptičan je.

"Sumnjam da će Vatikan otvoriti čitav arhiv, ali što je još važnije, Vatikan ima nekoliko tajnih arhiva i pitanje je šta će oni objaviti. Sumnjičav sam jer je i Mešovita komisija Srpske pravoslavne crkve i Katoličke crkve koja je istraživala Alojzija Stepinca, imala obećanja da će dobiti uvid u vatikanske dokumente koji se odnose na NDH i Drugi svetski rat. Tražili smo izveštaj papinskog legata u NDH i druge izveštaje. Bilo je naznaka da će do toga doći, ali nije se dogodilo. Možda je naše insistiranje da se to otvori malo doprinelo ovakvoj odluci pape Franje“, rekao je Koljanin.
 

Hrvoje Klasić, hrvatski istoričar, takođe je skeptičan. On napominje da je odluka pape Franje izglasana na insistiranje jevrejskih uticajnih krugova: "Mi ne znamo šta će se u tim dokumentima naći, da li je sve sačuvano, da li je nešto uništeno i da li će sve biti dostupno.“

On naglašava važnost korespondencije Vatikana i Zagreba jer tu bi mogle biti skrivene informacije o tome šta se događalo u NDH.

"Nas zanima i šta je bilo posle 1945. godine jer se veliki broj ustaških funkcionera skrivao pod zaštitom Vatikana. I Ante Pavelić, pre nego je otišao u Argentinu, neko vreme boravio je u Rimu pod pokroviteljstvom Katoličke crkve. Uostalom, mnogo poznatih nacista uspelo je pobeći iz Evrope, a u tome važnu ulogu odigrala je Katolička crkva i papa Pije XII. Što se tiče Srba, činjenica je da papa Pije XII nikad javno nije osudio ustaški režim i njegove zločine nad Srbima, a odmah po uspostavljanju NDH 1941. godine primio je u privatnoj poseti poglavnika Antu Pavelića. U jednom izveštaju britanskog Forin ofisa, posle ovog sastanka papa je opisan kao ’najveća moralna kukavica našeg doba’“, kaže Klasić.
 

On još dodaje da bi voleo da vidi sadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa da postupi kao papa Franja, da otvori arhive Katoličke crkve iz perioda kada je na njenom čelu bio Alojzije Stepinac.

"Ta arhiva nalazi se na Kapitolu, ona je nesređena, zatvorena, a možda i uništena“, kaže Klasić.

Od nagoveštaja pape Franje da će "za godinu dana otvoriti vatikanske tajne arhive iz vremena pontifikata pape Pija XII“ prošlo je više od dve godine. Uprkos tome, neki naši istoričari veruju da će papa Franja to uraditi jer sve što je obećavao on je i učinio. Ukoliko se to dogodi, pisaće se nova istorija Balkana, a to će otvoriti i nove šanse da se među eks YU državama možda uspostave uravnoteženiji odnosi.

Međutim, otvaranje tajnih arhiva Vatikana zasigurno bi skinulo skramu sa nekih istorijskih ličnosti. Prvenstveno, reč je o Josipu Brozu, "najvećem sinu naših naroda i narodnosti“. Ovim gestom Vatikan bi možda i ućutkao većinu glasnogovornika na temu ustaštva, NDH i njenih zločina. Istovremeno bi skinuo zapretanu istorijsku skramu o zločinima muslimana u BiH, "cveća hrvatskog naroda“, za vreme NDH. A njima je Broz dao status nacije, verskoj grupaciji, što je nonsens u savremenoj istoriji.

Osim što bi svi umni ljudi na prostoru bivše SFRJ razumeli da je Brozova državna tvorevina morala propasti jer su u njene temelje ugrađeni zapretani zločini, ućutkani progonjeni i ubijani i na tome podignuta diktatura jednog čoveka, Titu bi, ukoliko se svi dokumenti objave, istorija obukla "carevo novo odelo“!

Jer postoje sumnje da je Josip Broz od 1953. godine vodio tajnu diplomatiju s Vatikanom. Profesor Darko Tanasković, dok je službovao u Vatikanu kao ambasador Srbije pri Svetoj stolici, govorio je o svom susretu sa papom Jovanom Pavlom II. Gospodin Tanasković kaže: "Papu Vojtilu zanimalo je kakvo mišljenje o Titu posle njegove smrti vlada na području bivše SFRJ. Posle mog dužeg pokušaja da mu odgovorim, rekao mi je: ’Da, da, znali smo mi njega dobro. Više puta je bio ovde kod nas.’ Tanasković je dodao da je znao da je Tito zvanično samo jednom posetio Vatikan 29. marta 1971. i da je to bila prva poseta jednog lidera socijalističke zemlje Svetoj stolici. Međutim, očigledno je bilo mnogo Titovih tajnih poseta.“

Zbog čega je Josip Broz vodio tajnu diplomatiju sa Vatikanom od 1963. do 1978. godine, a da o tome nije bio obavešten nijedan ministar spoljnih poslova Jugoslavije, pita se i Peđa Radosavljević, autor knjige "Odnosi između Jugoslavije i Svete stolice 1963–1978“. On tvrdi sa su ti odnosi počeli još 1954. godine i da je Tito u Vatikanu bio rado viđen gost, što je moglo i predstavljati ozbiljan razlog za Brozov obračun sa srpskim komunističkim vođama s Aleksandrom Rankovićem na čelu.

Borisav Jović, srpski političar i nekadašnji ambasador SFRJ u Rimu, nedavno je tvrdio da je Josip Broz tajno Vatikanu predao svu dokumentaciju o Jasenovcu, da je za to čuo Aleksandar Ranković, koji ga je jednom prilikom pitao – da li je to tačno? Posle je usledio partijski proces protiv Rankovića, koji je smenjen sa svih funkcija i izbačen iz SKJ, zbog prisluškivanja vrhovnog vođe.

Novinar i pisac Ratko Dmitrović kaže da nije dovoljno upućen u tvrdnje Borisava Jovića, ali i da ne isključuje ni to što je on naveo. On govori koliko je Titu bilo važno da se u široj javnosti ne sazna prava istina o Jasenovcu.

"Sve se odvija u dve faze. Prva je do 1952–1953. godine kada komunisti uništavaju sve ostatke Jasenovca. Do tada, to je moje tumačenje Broza, Kardelja i Bakarića, a iz straha šta bi Srbi mogli da urade, kao nosioci rata, kao komandanti, heroji, ukoliko im sve bude prišlo u glavu. I jeste, oni su čak imali ideju da obnove Jasenovac, da to bude nešto kao Aušvic. Međutim, kada im je Tito dao vile po Tuškancu, Dedinju i Senjaku, tim Srbima Srpstvo nije značilo ništa, uzeli su sopstvene privilegije i lagodan život do kraja. Tada je Brozu bilo jasno da mu od Srba ne preti nikakva opasnost i da može da radi šta mu je volja“, kaže Dmitrović.
 

Podsećamo gospodina Dmitrovića na reči profesora Darka Tanaskovića da je "Tito štitio Pavelića i prećutkivao ustaške zločine jer svi su znali da je Pavelić u Argentini, gde živi i kuda se kreće, ali nije želeo da ga likvidira“. On dodaje da "tome u prilog govori činjenica da jesu Broz, Ranković i ostali slali agente da ubijaju tu i tamo nekog Hrvata, ali dosta je i Srba ubijeno, disidenata. Ali nikada, koliko ja znam, nije poslat niko da ode u Argentinu i ubije Pavelića, i onda je to morao da uradi onaj jadni Jovović. Pa nijedna partizanska jedinica nije dobila naređenje da oslobodi Jasenovac. Postoji priča da je to hteo da uradi partizanski komandant Nikola Demonja, moj Banijac. Nikola Demonja poginuo je onda na Zvečevu iznad Slavonske Požege jer ga je zalutali metak pogodio u leđa. On je imao plan, i pitao je Vrhovni štab Hrvatske. Oni su mu rekli da nije vreme. I onda je on svojima rekao – ma kako nije vreme? Uradićemo mi to bez njih. I biva ubijen. Sad se još proturaju istorijske laži da je Tito jednom tajno posetio Jasenovac. Kao nezvanična poseta. Tito nije želeo da poseti Jasenovac jer bi time skrenuo pažnju javnosti na ustaške zločine.

Odgovorno tvrdim da su za to što su prećutani mnogi zločini, ne samo ustaški, krivi Srbi. Oni su ćutali, a Hrvati sa Brozom, Bakarićem, Slovenci sa Kardeljem, radili su šta su hteli. Pa i u hrvatskoj ’Oluji’ 1995. general Perišić je na televiziji tvrdio da je vojni vrh pet dana uoči ’Oluje’ znao da će Hrvati napasti, kako i iz kojih smernica, a mi nismo ništa učinili. Čak ni ljudima u Kninu nisu rekli ni reč. Kad se Tuđman i Milošević dogovore, a ostali ćute, to nam i pripada“, kaže Dmitrović.

Vratimo se Josipu Brozu. Zbog čega mu je bio važan Vatikan i zašto je s njima sklopio tajni dogovor o Jasenovcu?

Ostala je još jedna enigma: kad je Pavelić sa probranom svitom šestog maja 1945. godine u koloni od, kažu šest automobila, krenuo prema slovenačko-italijanskoj granici, partizanske jedinice su kontrolisale to područje. Ostala je tajna kako je Pavelić prošao kroz partizanski obruč. Posle rata, zapravo ’70-ih godina, u javnosti se postavilo ovo pitanje, a prst krivice uprt je u generala Kostu Nađa. Navodno, general Nađ je rekao da je postupao po naređenju, mada ova informacija nije proverena.

General Nađ, sasvim je sigurno, nije bio omiljen među partizanskim generalima. Branko Ćopić, to je sasvim pouzdano, u romanu "Gluvi barut“ u liku junaka pod imenom Španac slikao je baš generala Nađa. Španac je poginuo od puške ispaljene iz mrklog mraka od nepoznate ruke.

Odgovor je jednostavan. Ustaški režim Ante Pavelića, koji je podržala i u njemu učestvovala većina katoličkog stanovništva, počinio je stravične zločine. Ako bi neko, Srbi na primer, postavio pitanje odgovornosti hrvatske nacije za masovne zločine za genocid, bratstvo i jedinstvo bi puklo kao lubenica, Brozova Jugoslavija ne bi preživela, a njegov vladalački san raspršio bi se kao balon od sapunice. Vatikan mu je bio prirodni saveznik. Vatikan je učesnik u zločinu – podržali su fašizam, katolički sveštenici su blagosiljali zločine, a papa Pije XII to je prećutkivao. Broz je razumeo da je najsigurnije genocidnu NDH i većinu hrvatskog življa najsigurnije staviti u vatikanski sef, a srpske lidere potkupiti privilegijama i doživotnim funkcijama. To je i uradio.

Šta je cena toga? Iskusili smo sami. A da li smo iz svega nešto naučili? Ne verujem.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Transkripti razgovora Tito–Stepinac ili šminkanje zločinca
Josip Broz Tito

Najzanimljiviji detalji

15.05.2022. 16:50

Transkripti razgovora Tito–Stepinac ili šminkanje zločinca

Hrvatski tjednik ovih dana objavio je navodno "autentične“ transkripte razgovora Tito–Stepinac koji su vođeni u Lovačkom domu na Tuškancu broj 63 u Zagrebu, privatnoj rezidenciji J. B. Tita 4. juna 1945. godine.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
14°C
26.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve