Istražili smo
Da li će i u Srbiji biti ČIPOVANJE LJUDI? Da li se to, možda, uveliko radi?
Svi smo upoznati sa mikročipovima koji se nalaze u našim telefonima, računarima, kućnim ljubimcima… Međutim, da li smo spremni da se oni nalaze i u nama?
Kako naučnici kažu, to bi nam dosta olakšalo svakodnevni život, ali zasigurno vam na samu pomisao na to da u svom telu imate čip, kroz glavu prolaze mnoga pitanja i strahovi.
Da li bi nam bila ugrožena privatnost? Hoće li nas pratiti? Koristiti sve naše podatke?
Tokom 2019. i 2020. godine u ovdašnjim medijima objavljeni su tekstovi koji predviđaju da će ovaj tehnološki trend stići u Srbiju najverovatnije do 2024. Pa, eto nas u toj godini, ali se ta tema ne poteže.
Međutim, dok je kod nas i dalje samo misaona imenica i daleka budućnost, u pojedinim državama to je praksa koja uveliko traje. Primer Švedske bio je tih godina povod za pisanje takvih tekstova, a šta se zapravo tamo dešava?
Tokom 2018. godine, u ovoj zemlji sa visokim nivoom tehnološkog napretka, hiljade ljudi ugradilo je mikročip u svoje ruke. Preciznije, on se nalazi između palca i kažiprsta.
Čipovi su napravljeni tako da olakšaju svakodnevni život i učine ga praktičnijim – od pristupa svom domu, kancelariji ili teretani, do plaćanja jednostavnim pokretom ruke kroz digitalni čitač.
Takođe, ti čipovi mogu se koristiti i za čuvanje podataka o kontaktima u hitnim slučajevima, a na njima se može nalaziti i elektronska karta za železnice ili letove unutar Švedske.
Pacijenta podseti kada da popije lek, ali i na to za kojom kutijom lekova da posegne, ukoliko pati od demencije. Zvuči neverovatno, zar ne?
Nije čip baš toliko pametan pa postoji jedna mala caka. Te bočice moraju biti označene posebnim senzorima koji će osobi pomoći da otvori onu ispravnu ili da spreči uzimanje pogrešnog leka.
Kako uopšte funkcioniše ubacivanje ovog čipa u ljudsko telo
On je veličine pirinča, a u kožu iznad palca ubrizgava se špricem sličnim onome koji se koristi za vakcinaciju.
Da biste se čipovali, morate da ispunite određene zdravstvene uslove kako bi vaše telo prihvatilo biočip. Bol traje 24 sata, a cena tog postupka kreće se od 150 do 200 dolara.
Ipak, morate ga ponoviti više puta jer čip radi samo određeno vreme i onda se stavlja novi.
Deluje kao naučna fantastika, ali Šveđani su ovim tehnološkim napretkom oduševljeni.
Silvija Varšegi koristi čip kako bi ušla u kancelariju, ali i za deljenje svojih podataka na Linkdinu i drugim društvenim mrežama. Potrebno je da samo rukom dodirne pametni telefon druge osobe i informacije se prenose.
“Čip rešava sve moje probleme. Kada drugi telefon čita podatke sa čipa, on vidi vezu i može ga otvoriti u pregledaču telefona“, rekla je Varšegi 2018. godine za NPR.
Verovali ili ne, mikročipovi ne koriste se samo za lakše plaćanje i čuvanje vozne karte u ruci.
Sagovornica “Ekspresa“, koja je želela da ostane anonimna, otkrila nam je čak da se u Americi čipovi koriste i za kontracepciju. Ta veoma zanimljiva informacija naterala nas je da malo dublje istražimo o čemu je reč.
U pitanju je kontraceptiv, sićušni mikročip ugrađen ispod kože žene, a koji se može bežično kontrolisati daljinskim upravljačem. U sebi sadrži određenu dozu levonorgestrela, hormona koji se već koristi u pojedinim kontraceptivima. Svakog dana, u periodu od 16 godina, čip ispušta 30 miligrama ovog hormona.
Ukoliko žena želi da zatrudni, dovoljno je da uz pomoć daljinskog upravljača obustavi rad čipa.
Na sajtovima pojedinih privatnih klinika u Srbiji nalaze se kratki tekstovi o ovoj temi, ali kada smo ih pazvali telefonom rečeno nam je da oni to ne rade, kao i to da ne znaju koja je cena ovog zahvata.
U pitanju je mali implant koji se postavlja u predelu nadlaktice, a u sebi sadrži količinu progestagena koja je dovoljna da obezbedi kontracepciju do pet godina. Nismo uspeli da dobijemo zvaničnu izjavu lekara, ali po svemu sudeći, ti tekstovi nalaze se na sajtovima čisto informativno.
Nismo dobili informacije iz prve ruke o tome da li ima potencijalnih komplikacija, radi li se to u Srbiji, koliko je žena sa ovim implantom…
Ali, kako otkriva naša sagovornica, njena prijateljica u Americi imala je ovaj čip u sebi, a kada ga je izvadila zatrudnela je za šest meseci. Lepa vest je ta da ona sada čeka treće dete! Dakle, u njenom slučaju nije bilo nikakvih posledica, ali tokom potrage za informacijama o tome šta kažu ginekolozi, naišli smo samo na problem hakovanja.
Izgleda da se ljudi više plaše krađe ličnih podataka, a ne zdravstvenih problema. Čudno, zar ne?!
Iako se nije mnogo pisalo o mogućim komplikacijama, ipak mogu postojati određeni neželjeni efekti kada je u pitanju mikročipovanje ljudi.
Neki od njih su: neželjena reakcija tkiva, migracija implantiranog čipa kroz telo, elektromagnetne smetnje i rizik od kancera.
Određene studije dovele se u direktnu vezu povećan rizik od raka ili rasta tumora kod životinja koje u sebi imaju čip. Međutim, ne brinite se za svog ljubimca, ti slučajevi su retki.
Kada smo se u redakciji dotakli ove teme, prve reakcije bile su: “Znači, znaće gde se krećem“, “Uzeće moje lične podatke“ i ostale sumnje. Naravno, svako pitanje postavljeno je sa opravdanim razlogom, ali da li u doba “Gugla“, interneta i kreditnih kartica treba da nas brine mikročip?
Naše podatke već imaju, a kretanje se može pratiti i kada nam je na telefonu uključena lokacija.
Znate li da samo jedna od četiri osobe koje žive u Švedskoj koristi gotovinu najmanje jednom nedeljno? I oni nisu jedini.
Gotovo čitav svet prelazi na plaćanje karticama. Ukoliko odete u Kinu, taj keš koji ste poneli nećete ni potrošiti. Nemate gde! Sve je prebačeno na kartice, a takva praksa je i u Japanu.
I u Srbiji su sve više rasprostranjene samouslužne kase u samoposlugama, mada ćete i dalje zateći dug red ispred kasirke.
Možda smo mi skeptični, ali Šveđani ne brinu o privatnosti svojih podataka. Najverovatnije zahvaljujući visokom nivou poverenja u domaće banke, kompanije i organe vlasti.
Ipak, pitanja privatnosti u slučaju mikročipiranja poprimaju širok spektar, a glavna briga jeste hakovanje. Teoretski, hakeri mogu ukrasti lične podatke na mikročipu, a finansijske informacije koje se koriste u beskontaktnim plaćanjima ostavljamo na milost i nemilost.
Tokom 2018. godine na švedskom tržištu dominirala je čiping kompanija “Biohax International“, koju je osnovao bivši profesionalni majstor pirsinga Jovan Osterlund.
Prema njegovim rečima, ove mikročipove teže je hakovati jer se čuvaju ispod kože.
“Sve se može hakovati. Ali razlog za njihovo hakovanje nikada neće biti ozbiljniji jer je to mikročip. Do njega je teže doći jer se čuva u telu“, rekao je Osterlund.
Da su strahovi neosnovani tvrdi i Stiven Nortman, predavač na Odseku za inovacije i preduzetništvo na Univerzitetu u Vinčesteru. On je i osnivač britanske firme “Biotek“ koja od 2017. godine proizvodi upravo ovakve čipove.
Njegovi implanti namenjeni su osobama sa invaliditetom, a mogu ih koristiti za automatsko otvaranja vrata. Prema njegovim rečima, pre epidemije kovida, izvršili su više od 500 ugradnji u Velikoj Britaniji.
“Ova tehnologija koristi se na životinjama već godinama. To su vrlo mali, inertni objekti. Nema rizika“, rekao je Stiven za BBC.
Stručnjak za finansijsku tehnologiju Teodora Lau rekla je za BBC da su implantirani platni čipovi samo “proširenje interneta“.
Prostije rečeno, to znači da se stvara novi način povezivanja i deljenja podataka.
Zabrinutost su izrazili i mnogi drugi stručnjaci, a među njima bila je i Nada Kakabadse, profesorka politike, menadžmenta i etike na Riding univerzitetu.
Ona upozorava da rezultat mikročipiranja ljudi može biti “oduzimanje mnogih prava u korist nekolicine“.
“Postoji i tamna strana tehnologije koja može dovesti do zloupotrebe. Za one koji ne vole slobodu pojedinca, to otvara nove zavodljive mogućnosti za kontrolu, manipulaciju i ugnjetavanje. A ko poseduje podatke? Ko ima pristup podacima? I da li je etično čipirati ljude dok čipiramo kućne ljubimce?“, rekla je Nada za BBC.
Mi, za sada, o ovome ne moramo mnogo da brinemo. Iako ova tehnologija nije skupa i može biti pristupačna u Srbiji, postoje mnoga pitanja koja se moraju razjasniti.
Pre svega, da li je ovako nešto etički? Kako bi domaća javnost reagovala i koliko bi bilo dobrovoljaca.
Za razliku od Šveđana, mi nismo poznati po visokom stepenu poverenja.
Mada, mikročipovanje ljudi u Srbiji bilo bi kao i svaka druga novina. Bili smo protiv kovid vakcina u početku, a sada je većina imunizovana.
Ono što nas najviše osigurava da smo daleko od ovog tehnološkog napretka jeste zakon. Švedska je zakonom uredila čipovanje ljudi pa je tek onda započeta masovna primena. Dakle, dok se reči zakon i čipovanje ne spomenu u istoj rečenici, mi ćemo još uvek plaćati gotovinom ili kreditnim karticama.
U dom ćemo ulaziti tradicionalno, uz pomoć ključa, a za lekove "navijati" alarm.