U fokusu
DekanKA, studentKINJA... vodi li sufiks do ravnopravnosti?
U Srbiji je od početka 2024. godine ubijeno devet žena. U četiri slučaja nasilje je već prijavljivano institucijama.
Prema podacima “Femicidmemorijala“ koji je predstavio Autonomni ženski centar, u Srbiji je od 2011. do 2023. godine ubijeno 406 žena i devojčica. Zatim akušersko nasilje, diskriminacija na poslu, stereotipi, zlostavljanje… To je realnost i to je, nažalost, ono sa čime se žene danas svakodnevno susreću.
Ipak, mi se trenutno bavimo ovim ‒ dekanka, studentkinja, konobarica, doktorka, zubarka…
O kojoj god profesiji da je reč, sve više se na našim prostorima “prevodi“ određeno zvanje. Daleko od toga da žene ne zaslužuju svoje zvanje. Živimo u doba u kojem imamo veštačku inteligenciju, najavljivane leteće taksije, izlete u svemir… Zbog čega ne možemo da napredujemo kao društvo i prihvatimo rodnu ravnopravnost?
Narodna skupština Srbije usvojila je pre tri godine Zakon o rodnoj ravnopravnosti koji bi, u celosti, trebalo da stupi na snagu 1. juna 2024. Ono što je najviše “zapalo za oko“ javnosti jeste deo zakona koji se odnosi na rodno osetljivi jezik, odnosno članovi 37. i 44. Pa, za početak, šta zapravo predstavlja uvođenje rodno osetljivog jezika?
“Uvođenje rodno osetljivog jezika, prvi put putem Zakona o rodnoj ravnopravnosti (2021), najpre znači obezbeđivanje prava na korišćenje gramatičkog roda u jeziku tamo gde ono nije postojalo.
Dobar primer je Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu, na kome više od 80 odsto čine studentkinje, a opet se sve diplome dosledno izdaju u muškom rodu, pa tako zvanično ne možete biti ’profesorka srpskog jezika’ već samo ’profesor srpskog jezika’. Posle sticanja prava koje sada ne postoji, uvođenje rodno osetljivog jezika znači da muški rod ne mora biti uvek normativan, zatim obezbeđuje se veća vidljivost žena u jeziku u skladu sa njihovom društvenom angažovanošću i prisustvom u društvenom životu. U ljudskom smislu znači podsticaj za pravednije i društveno osetljivije društvo“, govori za “Ekspres“ Marija Mandić, viša naučna saradnica Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu
Kako nalaže član 37. (stav 4, tačka 3) rodno osetljivi jezik treba da se koristi u nastavnom materijalu, školskim udžbenicima, svedočanstvima, diplomama i licencama. Mediji su, prema članu 44, dužni da “koriste rodno osetljiv jezik i da razvijanjem svesti o značaju rodne ravnopravnosti doprinose suzbijanju rodnih stereotipa“. Pitanje je kakav će onda biti novi jezik medija?
“Nadam se bolji, mada nemam čime da potkrepim ovaj svoj optimizam. Veza medija i društva je neraskidiva i vidi se kao odraz u ogledalu. Zapravo, nadam se da će nam društvo biti bolje. A mediji, i kada je reč o rodnoj ravnopravnosti, ali i o drugim važnim temama, samo treba da poštuju novinarski kodeks i da uvek bude istaknut cilj novinarstva ‒ a to je pravovremeno i objektivno izražavanje. Jezička sredstva i jezičko blago samo u tom slučaju služe da pomognu, nikako ne treba da odmažu u postizanju navedenih ciljeva“, kaže za “Ekspres“ prof. dr Marina Nikolić, naučni savetnik Instituta za srpski jezik SANU i redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici.
Ukoliko dođe do kršenja ove odredbe u zakonu, kazna za medije nije propisana. Oni koji će biti kažnjavani za nepoštovanje ovih članova jesu državni organi. Novčane kazne, koje se odnose na više prekršaja po pitanju rodne ravnopravnosti i upotrebe rodno senzitivnog jezika, iznosiće od 5000 do 150.000 dinara.
SRPSKI JEZIK I DRUŠTVO
Pitanje je da li srpski jezik poseduje rodno osetljivi jezik? Kako navodi Marija Mandić, nijedan jezik ne poseduje rodnu ravnopravnost.
“Ravnopravnost se odnosi na društvene i jezičke politike. Možemo govoriti o jezicima koji imaju gramatičku strukturu koja podrazumeva rodnu osetljivost i onima koji to nemaju, npr. prirodni rodni jezici, kao što su danski, engleski i švedski, imaju lične imenice koje su uglavnom rodno neutralne, a lične zamenice su specifične za svaki rod.
Zatim, postoje jezici koji ne poznaju rod, kao što su estonski, finski i mađarski, u kojima nema gramatičkog i zameničkog roda. I postoje jezici koji poznaju gramatički rod, u koje spadaju svi slovenski jezici, pa i srpski, romanski jezici i nemački, na primer. To znači da je srpski jezik po svojoj strukturi rodno osetljiv, odnosno ima formalna sredstva za izražavanje gramatičkog roda.
To vidimo u tome što sve promenljive vrste reči poznaju gramatički rod: imenice, zamenice, pridevi, glagoli, brojevi. Skoro svi nazivi životinja, na primer, imaju muške i ženske parnjake. Istraživanja su pokazala da su socijalni femininativi korišćeni u srpskoj srednjovekovnoj književnosti onda kada je u nekoj društvenoj ulozi bila žena, kao i u usmenoj književnosti. Do maskulinizacije srpskog jezika, odnosno do doslednog korišćenja muškog roda kao neutralnog, dolazi u 19. i 20 veku, kada se uvozi iz stranih jezika veliki broj imenica koje označavaju zanimanja (npr. psihijatar, psiholog, direktor, premijer)“, govori Marija Mandić za “Ekspres“.
Određene imenice već su prihvaćene u društvu i koriste se u svakodnevnom govoru (premijerka, ministarka, profesorka…), ali još postoje one koji nailaze na negodovanje (vojnikinja, virusološkinja, ginekološkinja…).
“Imenice vojnikinja, ginekološkinja, virusološkinja možda nekima zvuče rogobatno. Nekima jer se nisu navikli, nekima jer se ideološki protive upotrebi rodno osetljivog jezika i rodnoj ravnopravnosti. Meni, na primer, nisu rogobatne, već su u duhu našeg jezika. Koriste naš sufiks –kinja, koji nam je poznat u drugim femininativima kao npr. sluškinja, dvorkinja, pesnikinja, itd.
Ne zaboravimo da su se žene tek odnedavno pojavile u nekim zanimanjima. Na primer, učiteljica i pesnikinja nam nisu rogobatne jer su žene već duže vreme u tim ulogama, a virusološkinja jeste jer je novije zanimanje, pa jezik nije imao vremena da tu uvezenu imenicu prilagodi svom sistemu. Za to treba vremena, jezičke upotrebe i navike“, govori za “Ekspres“ Marija Mandić.
Prema mišljenju prof. dr Marine Nikolić do otpora dolazi jer su to nove reči. Kako navodi za “Ekspres“, društvo će se vremenom na njih navići baš kao što smo se navikli i na imenice kompjuter ili blejzer, glagole bindžovati ili skenirati.
“Frekvencijom se rasprostranjuje neka reč, pa potom postaje uobičajena“, kaže Marina Nikolić.
Jeste u nekim situacijama zbunjujuće, i verovatno da će u početku svako dolaziti u zabunu, pa makar to bila i nezvanična komunikacija. Neće biti lako preformulisati zvanja poput trenera, vodiča ili vatrogasca.
Hoće li ove promene uticati na srpski jezik i pravopis? Prema mišljenju prof dr. Marine Nikolić, to neće biti naglo i u velikoj meri. Do zabuna prilikom predstavljanja ženske osobe sigurno će dolaziti, a pogotovo među novinarima pred kojima je zadatak da ispravno predstave svog sagovornika.
“Nazivi za zanimanja i titule žena dobijaju nastavke za ženski rod i biće sve više takvih reči. To neće ugroziti sistem srpskog jezika. Ali izvesna nesigurnost kod govornika postoji, pa često, recimo, novinari nisu sigurni da li da neku žensku osobu predstave kao redovnog profesora ili redovnu profesorku nekog univerziteta“, objašnjava Marina Nikolić.
Viša naučna saradnica Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu Marija Mandić, kaže za “Ekspres“ da će to biti dugoročan proces i da to ne bi trebalo posmatrati dramatično.
“Pravopis je stvar društvenog dogovora i nastaje na osnovu upotrebe jezika. Ako se socijalni femininativi, tj. imenice koje se odnose na zanimanja u ženskom rodu, budu sve više koristile u javnosti, javiće se potreba za njihovim normiranjem i standardizacijom. I sama standardizacija i pravopis nisu ’Sveto pismo’, nego se vremenom menjaju, u skladu s upotrebom jezika.
Već postoje brojni priručnici, preporuke i istraživanja kako koristiti rodno osetljivi jezik, i njihovi predlozi su u mnogim slučajevima dobri i neproblematični“, govori Marija Mandić.
SPC I MATICA SRPSKA
Povodom početka primene odredbi Zakona o rodnoj ravnopravnosti o rodno osetljivom jeziku u januaru je održan skup “Srpski identitet, srpski jezik i Zakon o rodnoj ravnopravnosti“, u organizaciji SPC i Matice srpske.
Skupu je prisustvovao i patrijarh Porfirije koji je, tom prilikom, izjavio da je “srpska kultura nepodeljena i ne sme da cepa društvo, niti da stvara nedoumice, a da mnogi smatraju da Zakon o rodnoj ravnopravnosti to čini“.
Zvanično saopštenje izdala je i Matica srpska, u kojem se, između ostalog, navodi i sledeće: “Time je uveden jezički totalitarizam i prekršeno ustavno pravo svakog građanina Srbije – pravo na slobodu mišljenja i izražavanja.“ Takođe, navedeno je i to da “se može zaključiti da se Zakonom o rodnoj ravnopravnosti ’uvodi nejezik’“.
“Zakon o rodnoj ravnopravnosti propisuje upotrebu rodno osetljivog jezika tamo gde je to moguće. Uostalom, budući da upotreba rodno osetljivog jezika još nije standardizovana, ne postoji ’pravi’ način njegove upotrebe. Verujem da niko ne želi obesmišljavanje jezika, i muški rod će neminovno u mnogim slučajevima zadržati ulogu neutralnog ili generičkog označitelja“, kaže Marija Mandić.
Zatim, u saopštenju se spominje i promena u udžbenicima: “Primenom ovako rigidnih rešenja tekstovi udžbenika morali bi da se prestrukturiraju na sledeći način: Starosedeoci/starosedelice Amerike su Indijanci/Indijanke i Eskimi/Eskimke (Inuiti/Inuićanke)“.
Prof. dr Marina Nikolić kaže za naš list da to jednostavno nije tačno.
“Udžbenici poštuju rodnu ravnopravnost već sigurno deset godina, i to na dva načina: formama učenici/-ce ili je pročitao/-la (retko i manje važno) i sadržajima kojima se postiče rodna ravnopravnost i izbegavaju stereotipi (na primeri da i muškarci i dečaci, recimo, obavljaju kućne poslove ili da su neke žene podjednako uspešne ili bile uspešne u nauci, umetnosti ili diplomatiji kao i njihovi savremenici muškarci, uz najčešće neravnopravne uslove)“, objašnjava Marina Nikolić.
Kao što je i napomenuto, žene se danas susreću sa mnogo većim problemima od toga da li će im u diplomi stajati “doktorka“ umesto “doktor“. Kada se sve sabere i oduzme, možda su sufiksi i rodni nastavci najmanje bitni. Ovo bi, zapravo, trebalo da bude samo jedan mali, ali veoma bitan korak ka boljitku.
“Promene u jeziku najčešće su u vezi sa promenama u društvu. Društvo teži ravnopravnosti ili se sprovodi politika rodne ravnopravnosti i zbog te tendencije treba posebno obratiti pažnju na to da se jezik u javnoj upotrebi oslobodi stereotipa, u ovom slučaju rodnih.
Patrijarhalne uloge moraju se prevazići, a one su u jeziku vrlo očigledne. To nema veze sa femininativima, ali ima veze s tim da kada muž ubije ženu, o tome se piše kao o zločinu iz ljubavi ili strasti, a kada žena ubije muža, to je onda jeziv zločin, stravično ubistvo i slično. Ili kada se kaže da muž pomaže ženi oko dece, kao da su deca samo briga žene. Ili da se piše o razvodu kao besu, nezajažljivosti, promiskuitetu žene, dok je muž najčešće ostavljen i žrtva razvoda.
Ili kada se političarka pita kako usklađuje karijeru i roditeljstvo, dok njen kolega neće nikada dobiti takvo pitanje jer je ’normalno’ da muškarac bude i političar i otac, dok je očekivano da žena žrtvuje jedno od ta dva. Pustite, molim vas, sufikse i rodne nastavke, o ovome treba govoriti“, govori za “Ekspres“ prof. dr Marina Nikolić, naučni savetnik Instituta za srpski jezik SANU i redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici.
Na kraju, ostaje samo jedno pitanje – da li smo spremni za promene?