Vesti
13.10.2021. 08:05
Rade Jerinić

Afera "Jovanjica"

Kako je propao državni udar i ko je u njemu učestvovao

Aleksandar Vučić 12.10.2021.
Izvor: TANJUG / STARHINJA ACIMOVIC

Afera "Jovanjica“ je trebalo da posluži kao uvertira nasilne smene vlasti.

Onaj koji je 13. novembra 2019. godine "uredio“ ili inscenirao da se u istom prostoru i vremenu nađu u jednoj tački Slobodan Milenković, načelnik Četvrtog odeljenja beogradske policije, i Predrag Koluvija, vlasnik preduzeća "Jovanjica d.o.o.“, taj verovatno zna odgovore na sva pitanja koja u ovom trenutku muče srpsku javnost. Ta osoba ili više njih znaju i zašto su određeni službenici MUP-a postavljali danas okrivljenom Koluviji "čudna“ pitanja, šta su od njega tražili i po čijem nalogu. A šta im je bio krajnji cilj, to je pravo pitanje.

Naravno pod pretpostavkom da Predrag Koluvija govori istinu na okolnosti šta su mu policajci navodno sugerisali, šta treba da izjavi i koga da označi kao čoveka koji mu je bio partner i politički zaštitnik, kao i da potvrdi da se iz njegovog biznisa punio tajni fond BIA-e koji je služio da se finansiraju tzv. otpriznavanja Kosova. Iza ove optužbe, koja je naizgled samo naučna fantastika, krije se zapravo prava namera scenariste čitave afere. Naravno, opet sve pod pretpostavkom da je Koluvija bar u ovom delu govorio istinu, a to nažalost pouzdano znaju samo on i oni koji su ga to pitali. Istraga koja će sasvim izvesno uslediti i, nadamo se, rešiće sve dileme.

Da je kojim slučajem Koluvija pristao da označi Andreja Vučića, predsednikovog brata, kao svog partnera i zaštitnika i da potvrdi da je davao novac stečen ilegalnom trgovinom narkoticima pripadnicima BIA-e za službine crne fondove, sa čime bi se ova država onda suočila? U pravnoj teoriji to se naziva „državni udar“, coup dʼetat, pokušaj nasilne smene vlasti protivustavnim sredstvima koga su izveli pripadnici aparata sile u samoj državi. Bio bi to istina puč na mala vrata, ali sa nesagledivim i štetnim posledicama. Priznanje osumnjičenog narko-dilera o postojanju nekakvih crnih fondova BIA-e i njihovoj nameni da se iz njih plaćaju otpriznavanja Kosova u potpunosti bi izbrisalo kredibilnost Srbije u međunarodnim političkim odnosima i načinilo nepopravljivu štetu trajno izmenivši našu pregovaračku poziciju. Zamislite taj paradoks da Srbija bude optužena da prljavim narko-parama finansira političku borbu sa secesionistima iz Prištine, a da zapravo je čitava ta tvorevina na Kosovu napravljena uglavnom narko-parama tamošnjeg organizovanog kriminala sa razgranatim aktivnostima u dijaspori. Onaj koji je to smišljao je vrlo mudro želeo da jednim udarcem ubije više muva.

Ako je pak deo iskaza koji se odnosi na nastojanje policajaca da Koluvija optuži Andreja Vučića tačan, onda to pored ogromnog ličnog udarca Aleksandru Vučiću nosi i jednu drugu dimenziju. Da se scenario obistinio, za pretpostaviti je da bi nakon Koluvijinog priznanja Andrej Vučić bio uhapšen. Postoje čak i naznake da je takav nalog već bio spreman i da je tužilac samo čekao Koluvijin potpis na priznanje da i on stavi svoj na nalog za lišavanje slobode.

U takvom razvoju situacije predsednik republike, kao najjača politička figura u zemlji i neko ko je realno nosilac državne politike prema Kosovu i Metohiji, bio bi potpuno van funkcije. Verovatno bi se, poznajući njegov mentalni i politički sklop, iz moralnih razloga povukao sa funkcije i zemlja bi utonula u duboku političku krizu, koja bi otvorila realne izglede za vaninstitucionalnu promenu vladajućeg sistema. Protivno volji naroda. Qui bono? Pitanje svih pitanja, u čiju korist bi to bilo, polako dobija konture svog odgovora. Ni krivi ni dužni neki bi se našli u situaciji da budu beneficijari ovakvog razvoja događaja. Pre svega neki opozicioni političari, tajkuni i ekonomske interesne grupe. Ali oni su samo to – trenutni beneficijari, dok su kreatori cele situacije ipak neki drugi, a njima srpski jezik nije maternji iako verujemo da se odlično njime služe. Doduše, samo iz krajnje nužde.

Sve ovo što smo dosada naveli je za sjajan materijal za jedan ozbiljan holivudski blokbaster, da li je tačan pokazaće istraga.

Šta kaže zvanična verzija? Prema izjavama učesnika u incidentu na auto-putu, pripadnici Četvrtog odeljenja beogradskog SUP-a sa Milenkovićem na čelu zaustavili su "audi“ u kome se nalazio Predrag Koluvija sa vozačem. Razlog zaustavljanja je navodno bio to što je Koluvijin auto bio opremljen svetlosnom signalizacijom koju koriste policijska vozila i što je Milenkoviću i njegovim operativcima upropastio akciju. Pošto boja i oznake automobila u kome se nalazio Koluvija nikako nisu odgovarali onima koje koriste državni organi, Milenković je odlučio da ga zaustavi.

Po zaustavljanju automobila, prema optužnici, Koluvija se pozvao na kolegijalnost i pokazao policijsku značku pozvavši se na kabinet ministra. Milenković poziva ministra Nebojšu Stefanovića koji se u tom momentu nalazi službeno na jugu Srbije zajedno sa direktorom policije Rebićem i načelnikom UKP-a Dejanom Kovačevićem. Na Stefanovićev telefon se javlja njegov pratilac, izvesni Kuzmanović, i prenosi svom šefu sadržaj Milenkovićevog poziva. Stefanović navodno odgovara da nastave postupanje prema zadržanim licima i da ih privedu.

Aleksandar Vučić i Nebojša Stefanović 12.10.2021.
Izvor: TANJUG / STARHINJA ACIMOVIC

Naravno. Mnogo je ovde zašto koja nemaju odgovor. Od toga šta će pripadnici beogradske kriminalističke policije toliko daleko od Beograda pa do toga da li se Koluvija i Milenković poznaju. Verujemo da je izvesno da su čelnici Četvrtog odeljenja GSUP-a Beograd znali za Predraga Koluviju. U dva navrata su svi policajci koji su učestvovali u akciji bili poligrafski ispitivani i neka od ovih sumnji su bila u setu pitanja koja su im postavljena, ali ne sva. Prvi put su ispitivani u Sektoru unutrašnje kontrole MUP-a, a drugi put su ispitani na poligrafu u kabinetu direktora policije Vladimira Rebića. Tom prilikom ispitan je načelnik UKP-a Dejan Kovačević. Jedan od saradnika Milenkovića, Dušan Mitić, koga Koluvija spominje u intervjuu, navodno je rekao direktoru Rebiću da je mislio da je pozvan u kabinet da bude nagrađen zbog "Jovanjice“, a ne ispitivan. Rezultati ovih ispitivanja nikada nisu saopšteni javnosti, ali je po kuloarima kružila priča da su svi prošli poligraf. To, opet, naravno ne mora ništa da znači, naročito ako nisu bili pitani u vezi sa gorepomenutim okolnostima.

Takođe, postavlja se pitanje reakcije ministra policije, naročito ako imamo u vidu da je nekoliko nedelja nakon hapšenja Koluvije na konferenciji za medije na pitanje novinara da li je uhapšeni Koluvija kontaktirao sa Andrejem Vučićem izjavio "da tih kontakata nije bilo u zadnjih šest meseci“ stvorivši tako utisak da ih je bilo u prošlosti, iako je istraga pokazala da nikada nije postojao nikakav kontakt. Ako je scenario postojao, kakva je bila uloga Nebojše Stefanovića u njemu? Ako apstrahujemo enormnu ambiciju koja je neosporna, jasno je da je ona u ovom slučaju u direktnoj disproporciji sa realnim mogućnostima.

Činjenica je da je Stefanović bio zadovoljan kada je shvatio da u Koluvijinom telefonu i među kontaktima ima imena osoba koja mu mogu poslužiti kao ozbiljan leverage u unutarstranačkim borbama, ali dalje od toga i da li je bio deo ovog master plana, na to pitanje odgovor zna samo – jedna žena. Ne Stefanovićeva.

Dijana Hrkalović je verovatno jedina osoba koja u tom trenutku zna pravo raspoloženje i stav ministra unutrašnjih poslova po ovom problemu. Ona je takođe osoba koja je imala efektivne poluge moći i kontrole u ovom ministarstvu i mogla je lako učestvovati u ovakvim igrama. S druge strane, poznati su i njeni kontakti sa određenim nosiocima najviših pravosudnih funkcija u zemlji, a koji opet imaju ozbiljne kontakte sa stranim diplomatskim i drugim agentima u Srbiji. Jedan od njih je bio i gost na njenom rođendanu.

To nas dovodi do jedne druge ozbiljne karike u našem scenariju s početka priče. Uloga pravosudnih organa u ovom slučaju. Od svih istražnih radnji pa do toga da je Koluvija držan u pritvoru duže od dve godine, što jeste svojevrstan presedan uzevši u obzir težinu dela koje mu se stavlja na teret, sve je u najmanju ruku čudno. Očigledno je da je postojao jak uticaj iz najviših pravosudnih krugova da Koluvija ostane u pritvoru, što ostavlja prostor za tumačenje da nekima možda nije odgovaralo to što bi on mogao da ispriča. Nervoza koju su određene zainteresovane strane ispoljile kada je pušten u kućni pritvor samo su dodatno osnažile ovakva nagađanja.

Ne smemo zaboraviti ni ogromno interesovanje pojedinih medija i pozicionih političara za ovu temu koje nesmanjenim intenzitetom traje dve godine i njihovim nastojanjima da narativ skrenu u pravcu kriminalizacije najviših državnih funkcionera i članova njihovih porodica.

Da se vratimo na početak, ukoliko je scenario koji smo izneli na početku tačan, onda je evidentno da u nekom srednjem ili čak i višem nivou odlučivanja u našim državnim institucijama imamo ljude na ključnim pozicijama na koje uticaj imaju neki spoljni faktori. Bez obzira na to da li oni bili strani ili domaći. U okolnostima koje je neko drugi inscenirao ovi pojedinci su u stanju da pokrenu institucionalni mehanizam koji posle nije moguće zaustaviti i koji bi konsekventno doveo i samu državu u ogromnu krizu. Zato je apsolutno neophodno da se utvrdi da li je Koluvija po ova dva pitanja u vezi sa crnim fondovima i Andrejem Vučićem govorio istinu. Jer ako jeste, onda nas sličan scenario čeka odmah iza ugla. A ovi igrači teško da će dva puta da pogreše.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Vučić o Stefanoviću: Unutar SNS-a su demokratski odnosi
Aleksandar Vučić, 9. 10. 2021.

"Razgovarali smo"

09.10.2021. 13:13

Vučić o Stefanoviću: Unutar SNS-a su demokratski odnosi

Predsednik Aleksandar Vučić izjavio je da je pre sastanka Predsedništva SNS razgovarao u svom kabinetu sa ministrom odbrane Nebojšom Stefanovićem, ali da mu ne pada na pamet dakomentariše njegov odnos sa Vladimirom Ðukanovićem.
Close
Vremenska prognoza
broken clouds
7°C
18.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve