Vesti
21.11.2022. 14:05
Marko R. Petrović

Dragan Đukanović

"Percepcija Kosova koja ne podrazumeva Srbe bila bi izdaja"

Kosovo 21.11.2022.
Izvor: EPA / Đorđe Savić

Sa predsednikom Centra za spoljnu politiku i profesorom na Fakultetu političkih nauka Draganom Đukanovićem razgovarali smo u danu kada je Vjosa Osmani, predsednica Kosova, raspisala vanredne izbore za gradonačelnike u četiri opštine na severu Kosova, gde živi većinsko srpsko stanovništvo – Severnoj Mitrovici, Zubinom Potoku, Leposaviću i Zvečanu.

Izbori su raspisani nakon što su Srbi odlučili da se povuku iz kosovskih institucija u znak protesta zbog odluke Vlade Kosova da pokrene proces preregistracije automobila sa tablicama koje izdaje Srbija. Izgleda, dakle, da odnosi između Beograda i Prištine ulaze u novi krug krize i time se još više udaljavaju od svega što je dogovoreno, mada nije i ispoštovano.

A jedna od ključnih stvari među onima koje nisu ispoštovane jeste formiranje Zajednice srpskih opština, čije je stvaranje predviđeno još prvim Briselskim sporazumom, koji je potpisan pre devet i po godina. Do danas je, međutim, to ostalo mrtvo slovo na papiru jer Priština odbija da ispuni obavezu koju je preuzela.

Odgovarajući na pitanje zbog čega prištinske vlasti odbijaju da poštuju ono što je potpisano, profesor Đukanović na početku razgovora za "Ekspres“ najpre podseća da je u sporazumu od 20. aprila 2013. godine, Prvom sporazumu o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine, jasno napomenuto koja su ovlašćenja, kakav je način formiranja i način funkcionisanja Zajednice većinski srpskih opština, kako se ona u dokumentu konkretno naziva.

"Neke ideje za formiranje te vrste asocijacije opština postojale su i ranije, posebno 2010. i 2011. godine, kao način da se ukaže na veoma složen i težak položaj srpske zajednice na Kosovu, imajući u vidu čitavu predistoriju odnosa.

U prvom sporazumu o normalizaciji, a kasnije i kroz razradu dokumenta u dogovoru iz 2015. godine, konkretno je navedeno kako bi trebalo da izgleda sastav te asocijacije, koja su njena ovlašćenja, odnosno koordinacija lokalnih poslova, nadležnosti opština u kojima Srbi čine dominantno stanovništvo na Kosovu i, naravno, kako bi ona delovala, koje su to temeljne procedure na osnovu kojih bi ona radila.

Međutim, nije se došlo do izrade statuta Zajednice srpskih opština. Priština je paralelno sa time pokrenula pitanje ustavnosti odredaba Prvog sporazuma o normalizaciji smatrajući da ne postoji mogućnost da se na etničkom principu formiraju bilo kakve asocijacije opština i smatrajući da to najviše treba da bude neka vrsta nevladine asocijacije, odnosno neka vrsta foruma za konsultacije bez bilo kakvih izvršnih ovlašćenja.

S druge strane, učinilo se da zvanični Beograd, a i sami Srbi na Kosovu, traže značajniji sadržaj srpskih opština. Sve u svemu pokazalo se da ni prethodne vlasti na Kosovu, dakle koalicija okupljena oko Hašima Tačija i njegove Demokratske partije Kosova, a posebno ne u ova dva navrata sadašnji premijer Albin Kurti, ni na koji način ne žele da se ovo pitanje na neki način reši, odnosno da suštinski dođe do uspostavljanja zajednice koje je dogovoreno pre nešto više od devet i po godina.

Dakle, ne postoji nikakva težnja vlasti u Prištini. Oni smatraju da bi bilo kakvo davanje ojačane lokalne samouprave ili nekakvog dodatnog statusa Srbima, koji nadilazi onaj sporazum, odnosno predlog o sveobuhvatnoj normalizaciji odnosa na Kosovu, takozvani Ahtisarijev predlog, oni nisu spremni ni na koji način da podrže, smatrajući da će na taj način krnjiti ono što smatraju zaokruživanjem procesa nezavisnosti“, kaže profesor Dragan Đukanović za "Ekspres“.

Dragan Đukanović
Izvor: Marko StevanovićDragan Đukanović

Da li, zapravo, to razmimoilaženje Prištine i Beograda u shvatanjima ZSO-a, znači da praktično ta zajednica nije ni definisana?

"Ona je definisana Prvim sporazumom o normalizaciji odnosa. Tamo su striktno navedene oblasti saradnje između opština koje bi je činile. Predviđene su i tačno i jasno su pobrojane koje su to – od lokalnih poslova uključujući koordinaciju lokalnih zdravstvenih sistema, infrastrukture, obrazovanja... Ta ovlašćenja su definisana.

Međutim, čini se da u ovom trenutku Priština nije spremna ni tu neku vrstu koordinacije ovlašćenja koju su do sada po zakonima imale lokalne samouprave da poveri Zajednici srpskih opština. I čini mi se da je upravo tu na neki način temelj razmimoilaženja. Međutim, Priština pokušava paralelno sa ovim da na neki način ovo pitanje uvrsti u paket šireg dogovora, uslovno rečeno drugog sporazuma o normalizaciji o kome se danas intenzivno govori.

Odnosno pokušava da izbegne sprovođenje onoga što je već ranije dogovoreno. Prvo smo viđali dugu institucionalnu blokadu bilo kakve ideje za formiranje takve zajednice, do toga da vidimo da pokušava sve da prebaci na plan ponovnog pregovaranja o nečemu što je već, da tako kažemo, dogovoreno 2013. godine, a potvrđeno 2015. kroz dodatne pregovore.“

Međunarodna zajednica, makar deklarativno, insistira na formiranju Zajednice srpskih opština. To izgleda da nema prevelikog efekta.

"Svakako. Već duže vreme postoje takvi signali da vodeći akteri na Zapadu smatraju da je krajnje vreme da se ta vrsta asocijacija osnuje i da se na neki način konkretno krene u njenu realizaciju. S druge strane, vidimo da ih i Sjedinjene Američke Države intenzivno podstiču, smatrajući da je zaista neodgovorno da nakon devet i po godina ne postoji nikakva volja, pa ni minimalna, da se ovo pitanje nekako sada razreši. Očigledno je da će se upravo potencirati da na neki način vlasti u Prištini pokažu političku volju da će krenuti u realizaciju formiranja Zajednice, pre nego što se uđe u bilo kakvo ozbiljnije razgovaranje o sada aktuelnom nemačko-francuskom planu, odnosno planu Makrona i Šolca, za odnose između Beograda i Prištine.“

Ima li mesta za Zajednicu srpskih opština u tom francusko-nemačkom planu?

"Mislim da je to prethodno pitanje. To je pitanje koje je već utvrđeno i treba krenuti u realizaciju onoga što je dogovoreno i sprovođenja onoga što je dogovoreno. A da bi taj sporazum zapravo trebalo da bude nadogradnja, kojom bi se mimo različitih statusnih poimanja u vezi sa Kosovom, regulisali odnosi između Beograda i Prištine. A sama Zajednica srpskih opština je već ugovorena. I jasni su principi na kojima bi ona trebalo da bude uspostavljena. Tu nema nikakvih nedoumica koje bi trebalo da budu regulisane na temelju nove inicijative i na temelju ovog aktuelnog nemačko-francuskog plana.“

Da li bi u nekom slučaju, i od čega možda Priština strahuje, Zajednica srpskih opština mogla da na sto stavi pitanje prava Srba na samoopredeljenje?

"Ona nije tako osmišljena 2013. godine. Ona se više ticala položaja srpskih zajednica, ali nije ni na koji način predviđena kao oblik teritorijalne ili neke šire autonomije koja bi mogla da rezultira nečim drugačijim. Dakle, ona se nije vezala za sam status Kosova, nego se ticala prevashodno položaja Srba, odnosno srpske zajednice na Kosovu.“

Koliko Srbiji odgovara takvo rešenje koje ne predviđa neku vrstu političko-teritorijalne autonomije?

"Imajući u vidu prilično loš status srpske zajednice na Kosovu i neku vrstu permanentne izolacije na koju nailazi i neispunjene želje da ona zapravo bude sastavni deo neke šire zajednice, mislim da bi implementiranje i ovoga što je do sada dogovoreno moglo da unapredi položaj Srba i srpske zajednice. Odnosno da im na neki način ponudi jasniju viziju za budućnost, u vezi sa određenim, da kažemo, životno bitnim stvarima koje se i ostvaruju na nivou lokalnih samouprava i gde bi koordinacija umnogome bila bitna i kada je u pitanju lokalna infrastruktura, i kada je u pitanju zdravstvo, školstvo, kulturne ustanove itd. Postoji, dakle, mnoštvo za koje bi ovako sada koncipirana Zajednica srpskih opština mogla da bude zadovoljavajuće rešenje.“

Znači, treba insistirati zapravo na tome što je dogovoreno 2013. godine u Briselu?

"Da. Koliko razumem da se sada upravo insistira na realizaciji onoga što je dogovoreno, a ne na otvaranju opet istog paketa i pregovaranju o nečemu što je već na neki način ispregovarano i dogovarano u okviru Briselskog dijaloga, dakle, 2013. godine u Prvom sporazumu o normalizaciji odnosa i naravno 2015. u operativnim pojedinim dogovorima koji je trebalo da rezultiraju usvajanjem Statuta, a samim tim i formiranjem Zajednice srpskih opština.“

Pre toga možda je potrebno da dijalog između Beograda i Prištine oživi.

"On je u veoma teškoj fazi. Vidimo da postoji neka vrsta zastoja u dijalogu još od 2017. godine, potom uvođenja stoprocentnih taksa na proizvode koji se uvoze sa teritorije Srbije i Bosne i Hercegovine, sve negde do neke 2020. godine. U svakom slučaju dijalog je u ozbiljnoj krizi. Postoje pokušaji da se on na temelju nekih novih principa i neke nove dinamike na neki način ponovo oživi, ali vidimo da to ide veoma teško i da je zapravo nemoguće predvideti u kom pravcu će dijalog ići u nekom narednom periodu, imajući u vidu i ovu krizu u vezi sa registarskim tablicama, odlazak Srba iz svih institucija Kosova.

Dakle, postoji mnoštvo problema koje je sada veoma teško sanirati. Naravno, to je i neka globalna geopolitička scena koja se redefiniše i menja imajući u vidu jednu vrstu snažnog panevropskog odgovora na rusku agresiju na Ukrajinu, gde će se svakako insistirati da se ta preostala regionalna pitanja poput odnosa Beograda i Prištine, unutrašnjih odnosa u Bosni i Hercegovini, pa i regionalne saradnje, stave ponovo na sto i da će ona zapravo biti na neki način ponovo biti aktuelizovana.“

Kakva je pozicija Beograda u tom slučaju, ako se uzimaju u obzir i geopolitička kretanja? Koliko Beograd može, da kažemo, da izvuče nešto za sebe?

"Čini se da su neki okviri onoga što je realnost na Kosovu formirani još 1999. godine, nakon vazdušne kampanje NATO na Saveznu Republiku Jugoslaviju. Dakle, stvorena je realnost koja podrazumeva da su se i Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije i tadašnja vojska potpuno povukli sa teritorije Kosova, da je jedno duže vreme građen, da kažemo, drugačiji politički, ekonomski pa ako hoćete i bezbednosni sistem, uz značajnu podršku određenih aktera sa strane, pre svega Sjedinjenih Američkih Država i pojedinih država Evropske unije.

Tako da je u svakom slučaju najbitnije da se iskoristi u nekoj meri ono što je maksimum moguće, a to je pre svega očuvanje Srba na Kosovu, njihovih prava, njihove egzistencije, njihovog generalno položaja, kada je u pitanju politička reprezentativnost, kada je u pitanju njihov životni standard, kada je u pitanju njihova perspektiva da ostanu na svojim ognjištima. Svaka percepcija Kosova koja ne podrazumeva Srbe bila bi neka vrsta izdaje prošlosti, imajući u vidu sve ovo što se u kontekstu nekom širem dešavalo, odnosno koliko je samo Kosovo bitno za Srbe.“

Kurti je u prethodnim mandatima uvek "zatezao“ situaciju i to mu vraćalo tako da je gubio vlast. Da li i sada može da snosi neke konsekvence zbog "zatezanja“ sa registarskim tablicama?

"Naravno. Mislim da se na neki način vidi da ta neracionalna tvrdokornost koja se uočava u stavovima Prištine nije povoljna za oživljavanje dijaloga i postizanje bilo kakvog, pa makar i minimalnog rezultata u njemu. Tako da su ta sagledavanja prilično jasna u ovom trenutku, kada su u pitanju zapadni akteri, a tu pre svega mislim na Sjedinjene Američke Države koje vide da je takvo ponašanje zapravo veoma problematično, kada je kontekst dijaloga u pitanju. Kao i sam odnos prema Srbima na Kosovu.“

Da li bi promena vlasti u Prištini nešto promenila u tom smislu i odnosa prema Srbima i dijalogu?

"Videli smo da kada je došlo do promene vlasti u proleće 2020. godine, i kada je došao premijer Hoti, da se tada jedna nova perspektiva dijaloga uspostavila. Sve to je na neki način rezultiralo potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma 4. septembra 2020. godine u Beloj kući. Ukoliko bi došlo do neke vrste odustajanja od tako radikalnih stavova i pozicija, to bi moglo da na neki način pospeši dijalog. Ne da ga suštinski ubrza i ne da ga dovede do završnice, ali u svakom slučaju da ga pomeri sa mrtve tačke.“

Samo je pitanje sada koliko je to realno.

"Pitanje jeste da li to može da se uradi, kakva je politička klima u Samoopredeljenju itd.“

Spomenuli ste i Martija Ahtisarija i njegov plan koji je zapravo bio osnov za kosovsko proglašenje nezavisnosti. Koliko mislite da je tu moguće praviti neke korekcije u odnosu na to što je Ahtisari tada napravio.

"Postoji izvesna ideja da se napravi nešto što bi se nazvalo Ahtisari plan plus, odnosno što bi na neki način pored tih kriterijuma koji su predviđeni za Srbe po predlogu sveobuhvatnog sporazuma iz 2007. godine, podrazumevalo i neke dodatne garancije zaštite njihovih prava. Tako da postoji i ta inicijativa, da se to faktički nadogradi sa novim obimom prava koja bi srpska zajednica mogla da ima na Kosovu.“

Šta bi tu moglo da dođe u obzir?

"Mislim da su to pre svega čvrste garancije da Zajednica neće biti u političkom smislu i u svakom drugom marginalizovana. Da će na neki način imati mogućnost da štiti ono što možda smatra korpusom svojih vitalnih interesa na mnogo jasniji, čvršći način. Moglo bi da stvori takvu vrstu mehanizama koji bi to mogli da realizuju.“

Ono što Srbi sada imaju garantovano to je 10 poslanika u Skupštini Kosova i ministre u vladi. Šta bi još moglo da dođe u obzir?

"Pa moglo bi da se umesto samo tih formalnih načina zastupljenosti još dodatno osigura da nema smanjenja i suspenzije njihovih prava, zloupotrebe tih prava. Mislim da je veoma značajno da se zapravo osigura mogućnost da ne dođe do majorizacije, do stalnog preglasavanja, da se dođe do neophodnosti da se ta zajednica suštinski pita i pored onoga što već sada postoji, a to je učešće u vladi i u nekim drugim organima, pa i u samoj Skupštini kroz postojanje deset zagarantovanih mesta u Skupštini Kosova.“

Prema Vašoj proceni, kada će i da li će uopšte ZSO biti formiran?

"Veoma je teško predvideti. Čini mi se da dok bude na vlasti aktuelna politička garnitura u samoj Prištini ne postoji neka realna šansa da do toga dođe. Jer smo videli da to nije samo stav premijera Kurtija, njegove političke opcije, njegove vlade, nego je to i stav predsednice Vjose Osmani, koja takođe zastupa tvrđu liniju kada je u pitanju formiranje Zajednice. Tako da je veoma teško predvideti da li će i kada faktički doći do toga. Ali vidimo da je to sada jedan od preduslova da dođe do pregovora, da dođe do nastavka pregovora između Beograda i Prištine. Dakle, postoji nekoliko prethodnih pitanja – to je Zajednica srpskih opština, to su registarske tablice, to je povratak Srba u institucije. Dakle, tri neka prethodna pitanja koja treba da se reše kako bi došlo do pokušaja da se realizuje, odnosno da se Zajednica oformi na temelju onoga svega što je dogovoreno tokom proteklih devet i po godina.“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Da li je Kurti čovek za poslednji potpis?
kosovo

Pitanje Kosova

12.09.2022. 14:15

Da li je Kurti čovek za poslednji potpis?

"Puna normalizacija odnosa Kosova i Srbije je od suštinskog značaja za Zapadni Balkan. Obraćamo Vam se kao lideru Vaše zemlje, kako bismo apelovali na Vas da pokažete maksimalnu odlučnost i spremnost da donosite teške odluke, koje vode ka napretku u dijalogu između Kosova i Srbije, pod okriljem EU. Nedavne tenzije pokazale su da su konstruktivni koraci napred hitno potrebni, kako na praktičnom tako i na političkom nivou.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
24°C
02.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve