Vesti
21.04.2022. 08:10
Marko R. Petrović

Borbeni avioni

"Rafal“ po drugi put među Srbima

Rafal 20.4.2022.
Izvor: EPA-EFE/PETER KLAUNZER

Nabavka, sada već prilično izvesna, višenamenskih francuskih aviona "rafal“ za srpsko ratno vazduhoplovstvo nije baš nova priča. Prvi put se ova moderna i veoma sofisticirana jednomotorna letelica pred stručnjacima srpskog Ministarstva odbrane i Vojske Srbije našla još pre desetak godina.

Tada se, naime, ozbiljnije počelo razmišljati o revitalizaciji srpske lovačke avijacije koja je, slobodno se može reći, još od kraja ’90-ih bila na aparatima za veštačko disanje.

Na osnovu taktičko-tehničkih zahteva koje je propisalo srpsko vazduhoplovstvo, u Beograd je stiglo više ponuda, kao sa Istoka, tako i sa Zapada – američki F-16, švedski "gripen“, ruski MiG-29M/M2, kineski JF-17 i francuski "rafal“.

Amerikanci su nudili svoj F-16, vrlo pouzdan i isplativ lovac, koji danas u naoružanju imaju i neki od suseda Srbije, poput Rumuna, a drugi ga očekuju – Bugari. I u jednom i u drugom slučaju "šesnaestice“ služe ili će da služe kao zamena za avione tipa MiG-21 i MiG-29.

Iz Švedske je pak stigla ponuda za njihov laki jednomotorni "gripen“ koji, iako mnogo hvaljen, nije uspeo da se probije na tržištu, tako da je jedina zemlja u Evropi koja ih je kupila Mađarska, dok su ih Česi uzeli na lizing koji ističe 2026. godine.

Ruska ponuda odnosila se na, kasnije i nabavljene, polovne avione MiG-29 M/M2, koji je trebalo da budu i najisplativije rešenje u tom trenutku, s obzirom na to da je već postojala kakva-takva infrastruktura za te letelice, mehaničari su već bili upoznati sa tim tipom aviona, a i za pilote je bila potrebna manja doobuka nego da se prelazi na novi tip aviona. Novac je, naravno, bio ključni faktor pri odlučivanju, mada su značajnu ulogu imale i veze političko-vojne sa Rusijom.

Ponuda je stigla i sa Dalekog istoka u vidu lakog višenamenskog aviona JF-17, koji Kinezi prave u kooperaciji sa Pakistanom, a koji pored Pakistana trenutno koriste još Nigerija i Mjanmar.

Konačno, Francuzi su tada nudili "rafala“, ali na nivou, što bi se reklo, kataloške ponude, odnosno kao proizvod na kojem još treba raditi da bi se ispravili uočeni problemi.

Odluka je, kao što se zna, pala na ruske MiG-29M/M2. Naravno, kada je reč o opremanju vojske, sluša se ono što kaže "struka“, ali je priča o nabavci bilo kakvog naoružanja, a naročito onog najskupljeg i najsofisticiranijeg, pre svega politička. Time odakle se nabavljaju oprema i naoružanje šalju se, naime, i određeni signali.

A pošto je Srbija, odnosno Jugoslavija, prethodno decenijama bila vezana za Ruse, bar kada je reč o lovačkoj avijaciji, ovakva odluka, uzimajući u obzir i finansijski aspekt, bila je, na neki način, očekivana.

Sa te strane gledano, očekivana kupovina "rafala“ značila bi, praktično, gotovo potpuno okretanje Vojske Srbije Zapadu u segmentu ratnog vazduhoplovstva i protivvazduhoplovne odbrane. A pošto su odluke ovog tipa uglavnom pre svega političke, značila bi i slanje određene političke poruke istom tom Zapadu.

To je, doduše, na neki način već i najavljeno kupovinom lakih prenosnih protivavionskih sistema "mistral“ koji bi trebalo da zamene već poprilično stare ruske "strele“, ali i nabavkom "Erbasovih“ helikoptera H-145M, kako za vojsku tako i za policiju.

U narednom periodu predstoji i realizacija ugovora o kupovini transportnih helikoptera "super puma“, radara firme "Tales“, kao i srednjih transportnih aviona C-295 koje je razvila španska kompanija CASA, koja je kasnije inkorporirana u "Erbas“.

Opremanje eskadrila srpskog RV i PVO višenamenskim "rafalima“ došlo bi, dakle, kao šlag na tortu u celokupnom procesu transformacije vojne avijacije.

Rafal 20.4.2022.
Izvor: EPA-EFE/PETER KLAUNZER

Zajednički imenitelj za gotovo sve što je pobrojano da je nabavljeno ili se pak ta nabavka planira jeste zemlja porekla – Francuska. Ukoliko bi sve o čemu se govori bilo i realizovano, Pariz bi, praktično, postao glavni partner Srbije na vojnom planu. Francuska je, doduše, i ranije bila prisutna u segmentu vazduhoplovstva jer je osnovni helikopter za protivoklopnu borbu još u JNA bila naoružana varijanta francuske "gazele“ koja se po licenci proizvodila u mostarskom "Sokolu“.

Ovo bi, međutim, bilo nešto mnogo više, jer bi iz segmenta lovačke avijacije bili istisnuti Rusi koji su u poslednjih 60 godina bili neprikosnoveni. Ove godine se, naime, navršava šest decenija od kako su u jedinice RV i PVO JNA doleteli prvi avioni tipa MiG-21.

Druga važna stvar kada je u pitanju najavljivana kupovina "rafala“ jeste što bi time srpsko vazduhoplovstvo rešilo i pitanje jurišne avijacije, odnosno avijacije za podršku trupama na zemlji. Njenu okosnicu danas čine već vremešni domaći "orlovi“, kojima bi u pomoć, takođe, mogli da priskoče školsko-borbeni "galebovi“ G-4.

Tokom ratova ’90-ih za lovačko-bombarderske zadatke korišćeni su u nekoliko navrata čak i avioni MiG-29, iako im to nije primarna uloga.

"Rafal“ je, međutim, višenamenski borbeni avion koji podjednako uspešno može da obavlja i klasične lovačke zadatke, kao što su "air policing“ ili presretanje protivničkih aviona i zaštita vazdušnog prostora, ali i da bude efikasan kao lovac-bombarder koji pruža podršku jedinicama na zemlji.

Nabavka „rafala“ označila bi svakako veliki skok u kvalitetu jer reč je o avionu 4++ generacije koji je dosta napredniji od "dvadesetdevetki“ koje su trenutno u sastavu 101. eskadrile 204. vazduhoplovne brigade RV i PVO VS. Kao ilustracija o tome o kolikoj je razlici reč može da posluži i podatak da je prvi let "rafal A“ imao jula 1986. godine. MiG-29 se u to vreme već uveliko proizvodio, a JNA ga je u svom sastavu dobila godinu dana kasnije.

Razlika je još i veća ako se uzme u obzir činjenica da su srpski migovi stari već četrdesetak godina te da su im resursi već produžavani, možda i "na mišiće“, kako nebo iznad Srbije ne bi ostalo bez zaštite, dok se s druge strane razmišlja o nabavci 12 novih, a možda i još 12 polovnih "rafala“.

Nakon što su srpski zvaničnici, pre svega predsednik republike i ministar odbrane, u nekoliko navrata govorili o potencijalnoj nabavci francuskih aviona, prva, doduše nezvanična, naznaka o mogućem poslu iz Francuske stigla je nedavno i to preko pariskog biznis nedeljnika "La Tribune“.

Srbija je, kako je objavio ovaj magazin početkom aprila, u pregovorima sa francuskim "Dasoom“ oko kupovine čak 12 letelica ovog tipa.

Ugovor bi, kako navode, mogao da bude potpisan već ove godine. Ponuda je, navodno, već poslata, a detalji, naravno, nisu poznati.

Francuski nedeljnik, naime, piše kako "nema sumnje da je ’Daso Aviasion’ pažljivo pratio predsedničke izbore u Srbiji, a posebno reizbor Aleksandra Vučića“.

"Odakle tolika pažnja proizvođača aviona? Zato što je, prema upućenim izvorima, u pitanju moguća prodaja 12 novih ’rafala’ u Srbiji 2022. godine. A reizbor srpskog predsednika trebalo bi da olakša ovu operaciju. U početku, razgovori su bili fokusirani na samo šest aviona, a zatim na 12. ’Daso Aviasion’ je svoju ponudu navodno dostavio početkom marta“, navodi "La Tribune“.

Ono što je, međutim, karakteristično za Francuze, kada je reč o poslovima ovog tipa, jeste poprilična zatvorenost, u smislu davanja konkretnijih informacija o uslovima pod kojima se posao sklapa. A to znači da se, naravno, ne zna ni cena po kojoj bi Srbija kupila avione.

Moguće je samo praviti poređenja sa nekim od do sada već realizovanih ugovora koje je "Daso Aviasion“ imao. Primera radi, ugovor koji su februara 2015. sa Francuzima potpisali Egipćani, za nabavku 24 aviona, (osam jednoseda i 16 dvoseda) bio je vredan 4,1 milijardu dolara. Od toga je tri milijarde bilo samo za avione.

Ukoliko bismo se vodili tom računicom, ali i onom po kojoj će Hrvatska za kupovinu 12 polovnih "rafala“ platiti oko 1,1 milijarde, može se pretpostaviti da kupovina tuceta novih aviona Srbiju ne bi koštala manje od dve milijarde dolara.

Drugo je pitanje šta bi sve ugovor obuhvatio, odnosno koje bi naoružanje avioni trebalo da imaju. Primera radi, najkorišćenija raketa vazduh-vazduh kratkog i srednjeg dometa na avionima tipa "rafal“ jeste MBDA MICA, čija cena po komadu iznosi oko milion dolara. U pitanju je samonavodeća raketa koja funkcioniše po principu "ispali i zaboravi“ dometa do 60 kilometara koja leti brzinom četiri puta većom od brzine zvuka.

Za podršku trupama na zemlji mogle bi, na primer, da budu korišćene vođene bombe tipa "hamer“ od 125, 250, 500 ili 1000 kilograma, čija cena iznosi oko 164.000 dolara po komadu.

A u sve to treba ukalkulisati i vrlo važne stavke – obuke pilota i zemaljskog osoblja, kao i izgradnju neophodne infrastrukture, koja je sada prilagođena ruskim tipovima letelica.

Sa starijim tipovima aviona, poput MiG-21, bilo je relativno lako jer su bez većih problema podnosili stajanje na otvorenom, po suncu, snegu i kiši. Zbog toga su se oni i najduže zadržali u sistemu dežurstva, tzv. dežurne pare, jer su najbrže mogli da reaguju.

Već sa avionima MiG-29 bilo je malo komplikovanije jer oni zahtevaju smeštanje u hangarima. Jer, kako su govorili neki od domaćih pilota, ako pokisne, prvo moraš da ga sušiš i cediš kao krpu.

Nema sumnje da bi visokosofisticirani "rafal“ zahtevao još bolju "negu“.

Najveći problem bi, međutim, ipak mogao da predstavlja nedostatak pilotskog kadra, sa kojim Srbija već duže vreme kuburi. Osim toga, iskustva istočnoevropskih zemalja koje su sa ruske prelazili na zapadnu tehniku, pokazuju da je najrentabilnije graditi potpuno novog pilota, koji prethodno nije leteo na ruskim avionima, nego preobučavati stare kadrove.

A za osnovno školovanje jednog pilota neophodne su četiri godine, dok je bar još toliko potrebno da taj pilot vlada avionom. Što znači da, ako bismo želeli da stvorimo kvalitetan letački kadar za "rafale“, ali i mehaničare i ostale poslužioce, vrlo brzo bi neko od njih morao da krene u Francusku na obuku.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Srbija obnavlja svoju vojsku: Kome to i zašto smeta?
Vojska Srbije 19.11.2021.

U strahu su velike oči

21.11.2021. 08:05

Srbija obnavlja svoju vojsku: Kome to i zašto smeta?

Gotovo po pravilu se, svaki put kada Srbija nabavi nešto od modernijeg naoružanja, podigne buka u regionu sa istim pitanjem – zašto se Srbija naoružava i da li se ona to sprema za rat?
Close
Vremenska prognoza
clear sky
6°C
26.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve