Rezultati male mature
Tamo gde ocene ne govore sve: (Ne)obrazovanje u Srbiji
U Srbiji se već godinama vodi tiha, ali uporna debata o kvalitetu obrazovanja. Roditelji, nastavnici i stručnjaci sve češće postavljaju ista pitanja: da li školski sistem priprema decu za stvarni život ili ih samo uči da ponavljaju gradivo radi ocene?
Dok digitalni svet neumoljivo menja način učenja i koncentracije, škole se još drže tradicionalnih metoda i standarda koji možda ne odgovaraju generaciji koja je odrasla uz pametne telefone i društvene mreže. U ovom kontekstu, često se postavlja i pitanje vrednosti ocena i diploma: koliko one zaista odražavaju znanje i veštine učenika, a koliko su simbol formalnog prolaza kroz obrazovni sistem? Dok se društvo pita da li obrazovni sistem funkcioniše, dolaze i brojke koje, iako statistički tačne, otvaraju više pitanja nego što daju odgovora.
Rezultati male mature za školsku 2024/2025. godinu pokazuju da su učenici osmog razreda iz više od 60 odsto okruga imali ispodprosečne rezultate na sva tri testa završnog ispita – srpskog, matematike i izbornog predmeta. Sa druge strane u oči upada jedna kontradikcija ‒ svaki osmi svršeni osnovac nosilac je diplome "Vuk Karadžić“.
Ali, da krenemo redom.
Završnom ispitu u junskom roku pristupio je 62041 učenik koji je redovno završio osmi razred među kojima 50,8 odsto dečaka i 49,2 odsto devojčica. Učenici su polagali tri testa: iz srpskog jezika i književnosti, odnosno, za učenike koji su se školovali na drugom jeziku, test iz maternjeg jezika, test iz matematike i treći test (jedan od pet predmeta koji učenik izabere sa liste nastavnih predmeta; biologija, geografija, istorija, fizika i hemija). Izveštaj o rezultatima završnog ispita pokazuje da su učenici kao treći test najčešće birali geografiju (47 odsto), potom biologiju (30,9 odsto), istoriju (8,7 odsto) hemiju (sedam odsto) i fiziku (6,4 odsto).
"Učenici su bili najuspešniji na trećem testu (prosečno postignuće iznosi 13,83 poena), potom na testu iz matematike (prosečno postignuće 11,78 poena), dok su najmanje uspešni bili u rešavanju testa iz srpskog jezika i književnosti (prosečno postignuće iznosi 11, 59 poena)“, navodi se u izveštaju o rezultatima završnog ispita za kraj osnovnog obrazovanja i vaspitanja u školskoj 2024/2025. godini.
Kada se podvuče crta, može se konstatovati sledeće – nešto više od 60 okruga ima ispodprosečna postignuća na sva tri testa. Analiza po okruzima dodatno komplikuje sliku. Natprosečno znanje iz srpskog jezika imali su učenici šest okruga: Pećkog, Kosovsko-mitrovačkog, Šumadijskog, Grada Beograda, Južnobačkog i Nišavskog. Prosečno znanje bilo je na nivou nacionalnog proseka u Sremskom, Moravičkom, Rasinskom i Severnobačkom okrugu, dok je 21 okrug imao ispodprosečne rezultate.
"Razlika između okruga sa najvišim i najnižim postignućem iznosi više od jedne standardne devijacije“, navodi se u izveštaju.
Brojke otkrivaju i druge ozbiljne slabosti. Kada posmatramo učenike koji imaju minimalan broj poena, uočeno je sledeće: iz matematike je najveći broj učenika sa 0 poena (262), na testu iz srpskog jezika i književnosti (174), dok na trećem testu taj broj iznosi 173. Iz geografije je 72 učenika sa 0 poena, iz biologije 68 učenika, iz istorije je 13 učenika, iz hemije 11, dok je iz fizike 9 učenika imalo 0 poena.
Sa druge strane, najviše učenika ostvarilo je maksimalan broj poena na trećem testu – 1959 (3,3 odsto), zatim na testu iz matematike 1901 (3,2 odsto), a najmanje iz srpskog jezika i književnosti 169 (0,3 odsto). Na republičkom nivou, utvrđeno je da su devojčice bile uspešnije na sva tri testa u odnosu na dečake.
Međutim, postavlja se pitanje koliko prosečne ocene i statistika po okruzima zaista odražavaju znanje učenika. Da li su rezultati male mature zaista pokazatelj onoga što učenici znaju? Statistika izgleda precizno – procenti, grafikoni, rangiranja po okruzima – ali pitanje je šta se zapravo meri. Testovi su koncipirani tako da proveravaju ostvarenje obrazovnih standarda na tri nivoa – osnovnom, srednjem i naprednom. U praksi, međutim, izveštaj ne daje podatke o tome koliko je učenika uspelo da reši zadatke sa osnovnog, srednjeg i naprednog nivoa. Od ukupno 20 zadataka, devet je bazičnog nivoa. Pojedinci su mišljenja da bi idealna raspodela zadataka bila 25 odsto sa bazičnog nivoa, 50 odsto sa srednjeg i 25 odsto sa naprednog i da bi upravo takva raspodela omogućila preciznije sagledavanje sposobnosti učenika.
Ako su škole godinama insistirale na ocenama kao glavnom dokazu uspeha, a istovremeno zanemarivale razumevanje gradiva i funkcionalnu pismenost, onda ovakvi rezultati možda ne govore o iznenadnom padu znanja, već o dugogodišnjem raskoraku između onoga što ocene sugerišu i onoga što testovi neumoljivo pokazuju.
Nizak rezultat na testovima možda nije isključivo odraz lenjosti đaka, već sistemskih problema ‒ od nastavnih planova i udžbenika do načina podučavanja i ocenjivanja. Rezultati nisu samo zbirka poena, već i ogledalo načina na koji funkcioniše celokupan obrazovni sistem. Ako više od polovine okruga beleži ispodprosečne rezultate, teško je poverovati da je problem isključivo u motivaciji učenika. Mnogo verovatnije je da se radi o višeslojnom, sistemskom zastoju koji se prikrivao godinama dok nisu stigli testovi koji ne mogu da "izglancaju“ ni dobru volju nastavnika ni visoke ocene u dnevniku. Upravo zato se nameće pitanje šta rezultati zapravo govore – o znanju đaka ili o slabostima školstva, koje se godinama gomilaju ispod površine.
Stručnjaci godinama ukazuju i da izveštaji koje objavljuje Zavod za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja obiluju nelogičnostima. Odnosno, da većina podataka ne govori ništa konkretno o znanju malih maturanata, a da su preporuke koje stoje na samom kraju izveštaja paušalne. Zavod za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja u najnovijem izveštaju nastavlja prošlogodišnju praksu – i ovoga puta su izostavljeni podaci o tome koliko učenika je uspelo da reši zadatke sa osnovnog, koliko sa srednjeg, a koliko sa naprednog nivoa. Bez dodatnih podataka i analize, ne možemo sa sigurnošću odrediti razloge loših rezultata.
Takođe, javlja se još jedan paradoks koji teško prolazi neprimećen. Dok većina učenika pokazuje ispodprosečna postignuća na testovima, skoro svaki osmi osmak nosilac je Vukove diplome.
"Broj učenika nosilaca Vukove diplome iznosi 7588, odnosno 12,9 odsto. Dakle, svaki osmi učenik u generaciji izdvaja se kao izuzetan, ne samo u pogledu znanja, odnosno odličnog poznavanja nastavnih sadržaja, već i u smislu dodatnog angažovanja vrednovanog minimalno jednim priznanjem ili nagradom“, navodi se u izveštaju.
Posmatrano na nivou Republike, prosečno postignuće učenika nosilaca diplome "Vuk Karadžić“ na testu iz srpskog jezika i književnosti iznosi 605 bodova (SD=58), iz matematike 605 bodova (SD=55), dok na trećem testu ono iznosi 590 bodova (SD=60).
"To znači da prosečan vukovac ima za jednu standardnu devijaciju više postignuće na testovima od prosečnog učenika (500 bodova) osmog razreda, sem na trećem testu, testovima iz biologije, fizike, geografije, hemije i istorije gde razlika iznosi nešto manje od jedne standardne devijacije“, piše u izveštaju, a potom se dodaje:
"Vukovci postižu podjednak uspeh na testu iz srpskog jezika i književnosti i na testu iz matematike, dok na trećem mestu postižu nešto manji broj bodova“.
Fenomen ovako velikog broja vukovaca možda najbolje objašnjavaju prosvetni radnici. U razgovorima smo više puta čuli da je kriterijum ocenjivanja spušten, te da diplome "Vuk Karadžić“ sve češće dobijaju učenici koji stvarno ne pokazuju izuzetno znanje.
Dok stručnjaci ukazuju na manjkavosti testova i izveštaja, čini se da je odgovornost i na obrazovnom sistemu, ali i na društvu u celini, da pronađe modele koji će učenike pripremiti za izazove budućnosti, a ne samo za statistiku i diplome. Ako Srbija želi da njeni učenici budu spremni za svet koji se brzo menja, mora da razmisli ne samo o tome kako se ocenjuju rezultati, već i o tome kako se razvijaju veštine koje testovi ne mogu da pokažu.