Vesti
03.05.2022. 07:10
Marko R. Petrović

Umetnost (ne)mogućeg

Sankcije Rusiji: Šta dobijamo i šta gubimo?

Srbija, Rusija
Izvor: Shutterstock

Tvorac definicije politike kao umetnosti mogućeg Oto fon Bizmark danas bi, verovatno, tu svoju misao bez problema mogao da koriguje u smislu definisanja politike kao umetnosti nemogućeg. Govorimo iz ugla Srbije, naravno.

Kako se drugačije postaviti, naime, kada u roku od dva dana sa Zapada i sa Istoka stižu izjave koje šalju duboke poruke Srbiji. Prvo je sa Zapada pomoćnica državnog sekretara SAD Karen Donfrid iz Prištine poručila da "mir ne treba uzimati zdravo za gotovo“.

Potom je ruski predsednik Vladimir Putin u razgovoru sa generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija Antoniom Guterešom ocenio da je na Kosovu učinjen presedan koji i Donjeckoj Narodnoj Republici i Luganskoj Narodnoj Republici daje isto pravo da kao i Priština proglase nezavisnost bez dozvole centralne vlasti.

Nijedna ni druga poruka za vlasti u Beogradu ne zvuče nimalo utešno. Naročito ako se ima u vidu da i jedna i druga strana, i Zapad i Istok, očekuju od Srbije da se izjasni koju stranu podržava/osuđuje u ratu Ukrajini koji sa njom, blago rečeno, nema nikakve veze.

Jedino (ne)moguće u takvoj situaciji, a i jedino legitimno, jeste gledati sopstveni interes i pokušati da se iz svega izađe sa što manje štete. Jer ona je potencijalno prisutna na koju god stranu da se okrene. Pošto se Srbija, doduše, i do sada vrlo često rukovodila time šta može da izgubi u određenoj situaciji, a ne šta može da dobije, tako će možda biti i sada.

I tu, naravno, postoje dva nivoa – politički i ekonomski. Politički je, bar do sada, Srbija, koliko god bila okrenuta Zapadu, istovremeno bila vrlo vezana za Moskvu, pre svega činjenicom da je Kremlj bio glavni i najvažniji patron Beograda u kosovskom problemu.

Putinova najnovija izjava, međutim, baca potpuno drugo svetlo na celu priču, nedvosmisleno ukazujući na njegovu spremnost da prihvati samoproglašenu nezavisnost Kosova, u zamenu da isto to Zapad uradi sa ukrajinskim provincijama pod njegovom kontrolom.

Politički gledano, njegov je stav krajnje logičan, s obzirom na presedan koji je u međunarodnom pravu učinjen sa Kosovom. S druge strane, međutim, predstavlja i svojevrsno razbijanje mita o "srpsko-ruskom bratstvu“. A to bi na neki način moglo da olakša poziciju Beograda – u smislu opredeljivanja.

S druge strane nalazi se, naravno, onaj ekonomski, da ne kažemo životni, faktor. A on nam kazuje da Srbija ekonomski živi pre svega zahvaljujući saradnji sa Zapadom.

Potpredsednica Centra za spoljnu politiku Suzana Grubješić podseća za "Ekspres“ da iz zemalja članica EU stižu i najveće donacije, ali i najveće investicije. EU je, istovremeno i najveći trgovinski partner Srbije.

"Dve trećine naše spoljne trgovine ’otpada’ na zemlje članice EU. Svaki poremećaj na tom planu doveo bi do značajnih gubitaka kako za privredu tako i za građane Srbije. Tu i nema nikakve dileme“, kaže Grubješićeva za "Ekspres“. A gubitak bi, naravno, bio još veći ukoliko bi EU zaustavila proces integracije i ukinula pristup tim fondovima.

A o kolikim potencijalnim gubicima je reč govori podatak da je po novom budžetu do 2027. godine Srbija trebalo da primi oko milijardu i po evra bespovratnih sredstava.

"A na to treba dodati još i druge fondove koje koristimo, kao i bilateralnu podršku iz zemalja članica. Reč je dakle o ogromnim sumama koje bi potencijalno mogle da dođu pod znak pitanja“, dodaje Grubješićeva.

Ono što bi još i te kako pogodilo mnoge građane Srbije bilo bi i potencijalno ukidanje bezviznog režima, na koji su se vrlo lako navikli posle 2009. godine kada su im granice zemalja Šengen zone širom otvorene.

Početkom marta bivši visoki predstavnici za BiH Kristijan Švarc-Šiling i Valentin Incko zatražili su da Srbiji bude oduzet i status zemlje kandidata za članstvo u EU!

Suzana Grubješić ocenjuje da je "ako krenu sa oduzimanjem onoga na šta smo navikli, onda i to upitno“, ali ističe i da u taj scenario ne veruje i ne želi da veruje.

Problem sa tom opcijom je doduše i taj što bi sa takvom odlukom morale da se slože sve zemlje članice EU (njih 27), a pitanje je da li bi tog jedinstva bilo. Grubješićeva, međutim, podseća i kako su se sve zemlje EU, koliko god nekada izgledale različito i mislile različito, vrlo brzo složile da uvedu sankcije Rusiji.

Izgleda, naime, da se unutar EU mnogo lakše slože oko toga kada nekoga treba da kazne nego da učine neki korak ka daljem proširenju Unije na Zapadni Balkan.

Sa time se slaže i sagovornica "Ekspresa“, podsećajući da isto tako nisu mogli da se slože oko kvota za prijem migranata pre sedam godina, dok se sada to pitanje ni ne postavlja kada iz Ukrajine stižu milioni "izbeglica, a ne migranata“.

S druge strane, pitanje je šta bi osim gasa Rusija mogla da ukine Srbiji. Gas za sada nesmetano teče ka Evropi, osim ka Bugarskoj i Poljskoj, koje su "na blok“ došle zbog odbijanja da gas plate u rubljama.

"Mi alternativu ruskom gasu za sada nemamo niti ćemo je u narednih par godina imati. Bez obzira na to što se radi na diverzifikaciji, što EU finansira izgradnju gasnog konektora između Srbije i Bugarske koja je počela u februaru koji bi nam omogućio da dobijamo gas i iz drugih pravaca. To je ipak neka dalja perspektiva“, dodaje Grubješićeva.

Srbija je, naravno, po pitanju gasa u istoj situaciji kao i većina zemalja Evrope koja 35 odsto svojih gasnih potreba pokriva gasom iz Rusije. Nijedna država ne može preko noći da se prebaci na neki drugi izvor snabdevanja. Za sada to je uspelo samo Litvaniji koja više ne uvozi gas iz Rusije. Stvar je, međutim, u tome da je reč o maloj evropskoj državi koja je taj proces "odvezivanja“ od ruskog gasa započela još 2015. godine.

"To, međutim, jeste problem za mnoge druge zemlje, počev od Nemačke, Italije, Francuske... Tako da sa te strane Srbiji ne bi trebalo niko ništa da zameri jer mi drugu alternativu još nemamo“, kaže Grubješićeva.

Na kraju, postavlja se pitanje i ima li Srbija zaista ikakvu opciju da bilo šta bira?

Prema mišljenju naše sagovornice, opcija jeste da pokuša da izdrži dokle može.

"Kada stvari racionalno postavite, vidi se da smo mi već deo Zapada, samo to još niko nije saopštio. Biće saopšteno, nadam se, uskoro. I da smo mnogo više vezani za Zapad nego za Rusiju. A u politici se, nadam se, uvek treba voditi interesima, a ne samo emocijama“, kaže Suzana Grubješić.

Istovremeno, bilo bi dobro i da ti interesi budu potpomognuti nekim signalima koji bi više ličili na šargarepu nego na štap, na primer davanjem konkretnog datuma za prijem u EU. Srbija bi, kako je to nedavno ocenio i nekadašnji ambasador u Berlinu i Londonu Ognjen Pribićević, i sama sada trebalo da traži datum prijema u EU.

Srbija je, prema njegovim rečima, sa stanovišta strateških interesa, još pre 15 godina morala da bude primljena u EU.

"To je ono što je potpuno neverovatno da se u 21. veku činovnički razmišlja: ’Idemo na otvaranje poglavlja.’ Ovo je potpuno novo vreme, još od ratova na Bliskom istoku jasno je da dolazimo u ovo vreme, da se ponovo otvara pitanje granica, bezbednosti...“, ukazao je on gostujući na N1.

Srbiji je, prema njegovim rečima, potreban datum ulaska u EU, a ne obećanje da će se proces ubrzati.

I Suzana Grubješić se sa time, kako kaže, apsolutno slaže.

"Morali bismo da dobijemo neku konkretnu godinu, nadam se. Vreme je vrlo dragocen resurs. Mi smo već dve decenije na evropskom putu. Vreme ne možemo da vratimo, a krećemo se ka cilju koji se sve više udaljava. To nije opcija koju sada u većini podržavaju građani Srbije. Znači da neke stvari moraju da se promene. Drugo, ceo Zapadni Balkan je za EU od izuzetnog geostrateškog značaja, pa bi i sa te strane trebalo da reaguju brže nego što su do sada reagovali. Ipak je ovaj rat u Ukrajini promenio mnogo toga u svetu. Nadam se da je promenio i mišljenje EU prema svom neposrednom susedstvu. Evropske integracije nisu samo klasteri i poglavlja. Evropske integracije jesu i politička integrisanost i pripadnost EU: koliko god smo mi ekonomski integrisani, politički nažalost još nismo. I to može da se promeni ukoliko postoji politička volja za tim“, naglašava Grubješićeva.

U suprotnom ionako relativno niska podrška EU integracijama u Srbiji mogla bi da postane još niža, što bi predstavljalo problem i za Evropu, ali i za Srbiju.

"To je rizik i za sve nas koji mislimo da Srbija pripada EU i da treba da postane njena članica. Ali građani su postali prilično nezainteresovani za taj proces i prilično osetljivi na sve poruke i zahteve koji stižu iz Brisela. Dakle, potrebne su nam i dobre vesti koje će doći odatle da bi se stvari preokrenule. A mogu vrlo lako da se preokrenu jer građani reaguju na dobre vesti i dobre poteze“, zaključuje Grubješićeva.

Zdravo za gotovo
 
Osim već poznatog stava da bi Beograd i Priština trebalo da se fokusiraju na "međusobno priznanje“, pomoćnica državnog sekretara SAD Karen Donfrid je posle razgovora sa Aljbinom Kurtijem ocenila i da "mir ne bi trebalo da se uzima zdravo za gotovo“.
"Ruski ničim izazvan brutalni rat protiv Ukrajine je poziv svima nama, uprkos velikom napretku Sjedinjenih Država, Kosova i država koje su ga postigle, da nikada ne treba da uzimamo mir ili naše demokratske institucije zdravo za gotovo“, rekla je zvaničnica SAD na konferenciji za novinare. Ponovila je i da bi Kosovo trebalo da postane deo evropskih i evroatlantskih institucija, ali i da SAD podržavaju dijalog Beograda i Prištine koji vodi ka uzajamnom priznanju.
Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Predviđanja: Pad ruske ekonomije od osam do deset odsto
Berza

Rat i novac

30.04.2022. 18:10

Predviđanja: Pad ruske ekonomije od osam do deset odsto

Guvernerka ruske centralne banke Elvira Nabiuljina izjavila je da se ove godine očekuje pad ekonomije Rusije između osam i deset odsto.
Close
Vremenska prognoza
moderate rain
11°C
23.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve