Heroine Srbije
Da li znate ko je bila prva prava princeza "nove Srbije"?
Zbog pameti i obrazovanja nazivana je "ljubiteljnica nauka“ a zbog lepote, modernih manira, oblačenja i ponašanja zvali su je i "Anka pomodarka“.
U bogatom domaćinstvu oberkneza šabačke i valjevske nahije, gospodara Jevrema Obrenovića, najobrazovanijeg i najprosvećenijeg od braće kneza Miloša Obrenovića, prvog aprila 1821. godine rođena je u Šapcu Anka Obrenović, jedna od najzanimljivijih ali i veoma značajnih ličnosti Srbije 19. veka.
I Ankina majka Tomanija poticala je iz ugledne porodice, njen otac bio je čuveni ustanički vođa Ante Bogićević. Ankini roditelji činili su sve da talentovano i prelepo devojče postane obrazovana i školovana žena, iako žene u to vreme u Srbiji nisu išle u školu.
Pišući o domaćinstvu Jevrema Obrenovića, naš poznati spisatelj Joakim Vujić ističe da je to bio najuređeniji i najmoderniji posed tog vremena u Srbiji. Stari Jevrem je imao bečke stolice, stolove i krevete 10 godina pre nego što će bilo kakav krevet i stolica stići na dvor njegovog brata kneza Miloša.
U takvoj porodici i sredini Anka je od malena imala najbolje privatne učitelje i instruktore tako da je sa 15, 16 godina tečno govorila nemački i francuski jezik, bila je obučena da odlično piše i prevodi, postala je prva žena u Srbiji koja zna da svira na klaviru i koja je skinuvši nacionalnu odeću obukla modernu haljinu sa dekolteom. Rečju, svojim građanskim manirima i ponašanjem, Anka je bila ravna najuglednijim evropskim damama toga vremena.
Godine 1836, sa samo 15 godina, Anka je u Beogradu objavila svoju prvu knjigu "Naravnoučitelne povesti“, 14 prevedenih pripovetki sa nemačkog jezika, čime je postala prva srpska književnica sa teritorije tadašnje Srbije, odnosno treća Srpkinja književnica, uzimajući u obzir prethodne radove Eustahije Arsić i Julijane Radivojević u Vojvodini.
Posedujući obrazovanje veće nego i jedna žena pre nje u Srbiji, Anka je obeležila početne dane književnosti u Srbiji jer je iste godine počela da vodi i svakodnevni, dvogodišnji Dnevnik, ali koji će, nažalost, biti objavljen tek 2007. godine. A kada je objavljen, Ankina proza je bila pravo otkriće i svedočanstvo o vremenu i prilikama toga doba u Srbiji. Pisala je iskreno, kritički o vlasti, brojnim ličnostima, kneževom dvoru, negativnim pojavama u društvu...
Pisanjem i ponašanjem ona je faktički rušila provincijalne i zaostale plemenske barijere. O značaju i kvalitetu njenog književnog rada pisali su sa velikim pohvalama Dimitrije Davidović (1836), urednik "Novina Serbskih“, Milica Stojadinović Srbkinja u svom "Dnevniku u Fruškoj gori“, kao i Sima Milutinović Sarajlija.
Po preseljenju u Beograd i postavljenju Jevrema Obrenovića za gubernatora nahije, Ankina kuća postaje centar okupljanja prestoničke elite, dinastičkih i vezirovih gostiju, pisaca, umetnika, naučnika, lekara... Dominantna ličnost na tim skupovima je Anka, zbog pameti i obrazovanja nazivana je "ljubiteljnica nauka“ a zbog lepote, modernih manira, oblačenja i ponašanja zvali su je i „Anka pomodarka“.
Godine 1842. udala se u Beogradu za Aleksandra Konstantinovića sa kojim je dobila četvoro dece, među njima i prelepu Katarinu, u koju je bio zaljubljen i imao nameru da je oženi Ankin brat od strica, knez Mihailo Obrenović. Posle smrti muža Anka je nastavila da živi "pomodarski“ i da organizuje brojne skupove i balove u vremenu koje je i inače postajalo sve liberalnije u odnosu na prve godine postustaničke Srbije.
Život ove sposobne, ambiciozne, autentične i moderne žene okončan je na tragičan način. Smrtno je stradala 10. juna1868. godine kada je u beogradskom Košutnjaku izvršen atentat na kneza Mihaila Obrenovića. Bila je pored njega, kao i njena majka Tomanija i ćerka Katarina, koje su preživele atentat.
Očevici kažu da je Anka svojim telom pokušala da zaštiti svog mnogo voljenog rođaka kneza Mihaila. Sahranjena je u Rakovičkom manastiru u Beogradu, uz ostale članove dinastije Obrenović.
Tekst preuzet iz knjige "Heroine Srbije - Vekovnik", Dragana M. Miloševića, koju možete naručiti putem imejl adrese: [email protected]