Život
04.02.2022. 08:05
Teodora Stojanović

Pitali smo stručnjake

Deca i internet: Kako prepoznati zavisnost

Deca, dete, internet, društvene mreže
Izvor: Shutterstock

"U istraživanju koje je 2019. godine sproveo ’Eukids online’ pokazalo se da su u upotrebi društvenih mreža deca u Srbiji na prvom mestu. Čak 86 odsto njih koristi internet svakodnevno, a jedna petina zanemaruje osnovne fiziološke potrebe zarad što dužeg ostajanja ispred ekrana“, priča za "Ekspres“ Emina Beković, edukator Nacionalnog kontakt centra za bezbednost dece na internetu.

Verovatno je minimalan broj onih koji su znali za ovaj podatak. Prihvatamo moderno doba kao da nam ono nije donelo nikakve posledice. Istina je da nam je život dosta lakši zahvaljujući napretku tehnologije, ali je upravo taj njen neprestani napredak mač sa dve oštrice.

Prvo smo imali kompjutere koje ne možemo izneti iz kuće. Dete će odigrati neku igricu i izaći napolje da igra žmurke. Danas, to nije tako. Koliko puta prođete pored nekog parka i vidite grupicu dece koja sedi na klupi i gleda u telefon? To je postala češća pojava od igre žmurki.

Pre par dana, kada je bio onaj ludački sneg, vozim ja auto i na šoferku mi se zalepe dve grudve. Prvo sam bila iznervirana kada sam uočila tri dečaka kako se smeju i beže, a onda sam se rastužila na pomisao koliko dugo tako nešto nisam videla. Sreća i tuga u isto vreme.

Danas se sve svodi na telefone, tablete i ostale digitalne uređaje. Toliko je sve daleko otišlo da sada ljudi završavaju na lečenju zbog zavisnosti od interneta. Zavisnost od interneta. Zvuči smešno i nemoguće, ali jeste tako. Moderno doba donelo nam je i nove zavisnike, koji su nažalost u većini slučajeva deca. Glavna nedoumica je kako prepoznati zavisnika, kada je internet naša svakodnevica?

Najčešće su to osobe koje nemaju razvijen socijalni život. Ono što nedostaje u realnom svetu traži se u virtuelnom. Mi smo po definiciji društvena bića i žudimo za osećajem pripadnosti u nekoj zajednici.
Dete koje je stidljivo i teže mu je da se istakne u društvu sklonije je tome da odlazi u virtuelni svet i time se povećava rizik od razvoja zavisnosti od interneta.

"Mnoga istraživanja pokazala su da ljudi koji u velikoj količini koriste internet imaju problema sa bliskošću, pripadnošću i važnošću. Kada sam pričao sa nekim gejmerima o tom istraživanju, nasmejali su se i rekli mi ’A vi ste to tek sad shvatili.’ Industrija video-igara to godinama zna i zato se ljudi godinama navlače na igrice. To su igre koje klincima nude pripadnost. Oni pripadaju nekom klanu i onda dobijaju zadovoljenje nekih potreba kroz gejming“, priča za "Ekspres“ psihološki savetnik Marko Radovanović.

Sve je počelo od gejminga i traženja zajednice u tom svetu, ali se u međuvremenu pojavljuju društvene mreže. Jutjub, Fejsbuk i Instagram postaju nova zavisnost mlađim generacijama. One su pristupačnije od igranja igrica na kompjuteru i postaju svakodnevica svih nas. Kako da znamo da li smo navučeni ili samo pratimo trendove koji nam se serviraju?

"Postoji korisna, problematična i patološka upotreba interneta. Upravo ta patološka upotreba označava zavisnost. Već na problematičnoj čovek treba da se zaustavi i zapita šta nije u redu. Čim se pojavi neka posledica. Da li je to nisam otišao uveče na spavanje jer sam ostao da gledam seriju, igram igrice ili je to mlada osoba kod koje trpi školovanje ili viđanje sa prijateljima. Kada dolazi i do porodičnih problema, sve to govori da se problem razvija“, objašnjava Radovanović.

U suštini, skoro pa kao i svaka druga zavisnost. Samo što kockar nikada više ne mora da vidi kladionicu, alkoholičar alkohol i tako dalje. Internet je u svakom trenutku prisutan i to je ono što je najveći problem. Danas deca odrastaju u nekom drugačijem svetu, nama još uvek nepoznatom. Možemo samo uočiti razliku u ponašanju dece koja su odrasla bez tehnologije i one kojima je to primarna stvar. Sloboda koju imaju na internetu utiče na psihički razvoj i kreativnost.

"Psihološka naučna istraživanja pokazuju da se već godinama unazad menja intelektualno funkcionisanje mladih. Deca lakše dele pažnju, to je ono što nazivamo multitasking, pa mogu više stvari odjednom da rade. Međutim, njihova obrada informacija je mnogo površnija. Kada tragamo za nekom vešću, zainteresuje nas nešto drugo, pa treće, pa četvrto i tako dalje. Nijedna od tih informacija se ne obradi u celosti i to je samo površinska obrada informacija. Vi je ne razrađujete. Ono što je važno za pravo intelektualno informisanje jeste ta duboka obrada informacija.

Na kom sajtu sam to našla, da li je to moguće, logično, da li mogu da verujem tom izvoru, neophodni su razmišljanje i kritički pristup informacijama. Deca se u tom kontekstu pasiviziraju, pune se informacijama, ali nema dublje prorade i razmišljanja“, priča za "Ekspres“ psiholog Marina Nadejin Simić.

Što se tiče psihološkog funkcionisanja, psiholog Marina Nadejin Simić dodaje da se deca koja postaju zavisna od interneta vremenom otuđuju od realnosti i postaju neefikasna u školi i ostalim aktivnostima kojima se bave. Primanje poruka o neefikasnosti, na primer loše ocene u školi im realan život čine još neprivlačnijim.

I onda, kada se dete izoluje i ne prihvata ništa drugo osim telefona i tableta, roditelji traže pomoć. Nisu ni svesni ozbiljnosti situacije sve dok se ne pojave neki od gore navedenih simptoma.

"Večito sam internet upoređivao sa čekićem. Vi bez njega ne možete skoro ništa popraviti. On je korisno oruđe, ali isto tako i oruđe kojim se može polomiti nečija glava. Uvek kažem, malo dete ne bismo nikad pustili samo u sobi sa čekićem da se igra. A puštamo ih sa telefonima i tabletima. Zašto?

Roditelji nisu svesni šta deca gledaju i kako gledaju. Mi znamo da upotreba interneta izaziva lučenje dopamina u maloj količini. Imam utisak gledajući klince da oni tokom celog dana dobijaju male doze dopamina. Pa se onda postavi pitanje šta se desi na kraju dana i da li će doći generacija dece koja neće moći da zamisle svoj život bez telefona“, priča Marko Radovanović.

To i jeste zanimljivo pitanje. Hoće li se ceo život naše dece svoditi na internet? Da li odgajamo male zombije koji ne jedu, ne spavaju i samo bulje u ekran? Tačno je da je na roditeljima velika odgovornost, ali ne možemo na njih svaliti potpunu krivicu. Ukoliko zabranite detetu telefon kod kuće, uzeće od druga dok je u školi. Ili, ono što je još gore, biće izolovano od društva.

Emina Beković ispričala je za "Ekspres“ samo jedan od brojnih slučajeva ponašanja deteta koje je zavisno od interneta.

"Imali smo slučaj pre dve godine, devojčica se ispisala iz gimnazije jer nju ne zanima realan svet. Ona je non-stop na kompjuteru, igra igrice, ona je prevazišla ovaj realan svet. Ne može ni da stigne da radi domaće zadatke. Zvala je njena majka i kaže uspavljuje je tabletama za spavanje jer ne može da zaspi od tog adrenalina. U tim slučajevima mora da se hospitalizuje, mora da se leči“, priča Emina Beković.

Zavisnost od interneta
Izvor: Shutterstock

Verujem da mnoge zanima i kako se to leči. Kako se odvići od nečega što je konstantno prisutno u životu?

Marko Kovijanić, savetnik u specijalnoj bolnici za bolesti zavisnosti "Dr Vorobjev“, ispričao je za "Ekspres“ koje metode oni koriste u ovom slučaju.

"Samo lečenje zavisnosti od interneta vam je jednako lečenju zavisnosti od kocke. To je čisto psihički i radi se kompleksna psihoterapija gde se utiče na svest i podsvest pacijenta da promeni stav. Nekim prostim jezikom, klasično ispiranje mozga. Nekome morate da promenite podsvest, tako što se rade određene psihijatrijske metode kao što su farmakohipnoza i medicinski san gde se utiče na podsvest samog pacijenta. Vi onda razgovarate sa podsvesti pacijenta, a ne sa njim.

Postoje metode koje se ne primenjuju kod maloletnika kao što su imbogain koji se pokazao kao najbolji lek za lečenje bilo koje zavisnosti. Reflektor za zavisnost u mozgu je samo jedan i nije bitno od čega je“, objašnjava Kovijanić.

Ovo može biti samo jedan od načina, ali neki stručnjaci smatraju da pravi lek protiv interneta još ne postoji.

"Mi kao struka još uvek nemamo kvalitetan odgovor kako da se reši problem zavisnosti od interneta. Moj program za rešavanje problema kocke ili hemijske zavisnosti je fenomenalan i uspešne su terapije. Međutim, za internet ja nemam tako dobar program, ali nemam koji drugi da predložim u ovom momentu. Nema ga niko u svetu. Onaj ko ga pronađe ubeđen sam da će taj kolega dobiti Nobelovu nagradu“, priča Marko Radovanović.

Glavni problem je taj što svi mi još procesuiramo taj moderni svet i uticaj tehnologije. Ne možemo znati šta nas čeka u budućnosti i u šta se pretvaraju mlađe generacije. Da bismo sprečili da nam dete bude mali zombi koji šeta kroz kuću, potrebno je dosta priče, edukacije i promene životnih navika. Internet ne može nestati, on će biti sve prisutniji u našim životima.

"Kada je zavisnost u pitanju, pokazalo se da zabrane nisu rešenja jer vi nju ne možete prekinuti tek tako. Internet je legalan, ali vama pod zabranom postaje ilegalan i naći ćete način da sakrijete to, što je još veći problem jer stvara određeni pritisak. Ne možemo se danas izboriti da ga ne koristimo, a moramo znati koja je prava mera“, dodao je Marko Kovijanić.

Ono što treba svi da se zapitamo pre nego što okrivimo tehnologiju za sve jeste to da li naše dete želi da ide da igra žmurke ili želi da gleda u telefon. Tada ćemo znati imamo li problem ili ne.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Close
Vremenska prognoza
light rain
11°C
23.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve