10 godina na kioscima

EKSPRES slavi jubilej i seća se intervjua o kojima se pričalo: VEDRANA RUDAN

Vedrana Rudan, ATA — Izvor: ATAIMAGES / Zorana Mandic

Deset godina se ne čini kao dugačak period, ali za jedan nedeljnik, kojem mnogi nisu davali šanse, to što postoji čitavu deceniju znači mnogo. U prvom broju "Ekspresa“ koji se na kioscima pojavio 28. aprila 2016. godine, glavni naslov bio je "Srbija posle izbora – Šta tačno čekamo?“. Deceniju kasnije, možemo samo malo da preformulišemo naslov koji bi glasio "Srbija pre izbora – Šta tačno čekamo?“.

No, za tih 10 godina, i 520 brojeva, za "Ekspres“ su govorili mnogi – oni koji utiču, odlučuju, stvaraju, pokreću i objašnjavaju. Neki su svoje stavove prvi put izneli upravo na našim stranicama, drugi su nam verovali dovoljno da otvore teme o kojima se dotad ćutalo.

Među njima su imena koja su ostavila neizbrisiv trag: Rade Šerbedžija, Vuk Drašković, Matija Bećković, Dejvid Vujić, Vladimir Kostić, Gideon Grajf, Muharem Bazdulj, Ljiljana Smajlović, Ričard Klejderman, Miki Manojlović, Vilijam Montgomeri, Aki Rahimovski, Olivera Katarina, Petar Božović, Josip Pejaković, Božidar Maljković, Leo Martin, Svetislav Pešić i mnogi drugi.

Zato je bilo veoma teško od tih stotina razgovora izabrati samo šest koji bi bar delom mogli da dočaraju koliko je širok spektar ličnosti i stavova objavljenih u "Ekspresu“.

Jedna od naših sagovornica bila je i Vedrana Rudan.

I nije važno da li je volite ili mrzite jer, iskreno, deluje kao da joj to nije ni bitno, ali činjenica je da Vedranu Rudan ne možete da ignorišete. Šta god da kaže ili napiše, bez obzira na to da li se sa time slažete ili imate drugačije mišljenje, njene reči privlače pažnju. Tako je bilo i sa intervjuom koji je dala "Ekspresu“.

Trideset godina živite u nezavisnoj Hrvatskoj. Možete li napraviti paralelu između života u Jugoslaviji, nezavisnoj Hrvatskoj pre 30 godina i danas?

"U Jugoslaviji sam bila mlada i lijepa. Jedva sam čekala da Jugoslavija nestane, da konačno dočekam slobodu. Medije bez kontrole, dućane pune banana, struju svaki dan, benzin koji mogu kupovati u neograničenim količinama, političare koji će biti mladi, pametni i obrazovani. Onda je došao rat, pa je završio rat, ušli smo u demokraciju. Mediji su pod kontrolom, u dućanima ima mnogo banana, struju imaju svi koji je mogu platiti i benzin također. Političari su kriminalci, lažljivci, ubojice. Čovjek nikad ne može dobiti sve. Dobili smo bananu, vidite da nisam vulgarna, što će nam još i demokracija i pošteni političari i posao i liječnici i penzija… Otkako živim u demokratskoj Hrvatskoj reducirala sam želje. Ne bih mogla podnijeti još jedno ostvarenje svih mojih snova.“

Šta Vas je sad navelo da upotrebite "bananu“ umesto nečeg drugog?

„Koju sam riječ trebala upotrijebiti umjesto ’bananu’? Kurac? Kako ne vidite, pokušavam vas zaštititi od ’vulgarnosti’. Zaista želite da budem sasvim jasna? Zajebavam vas.“

(...)

Kad god je neki "značajan datum“ iz poslednjih 30 godina hrvatske istorije, uvek se na tapetu nađu Srbi. Bilo da je reč o proslavi "Oluje“ ili, kao što je nedavno bilo, godišnjica sukoba u Borovu Selu. Krajem juna sledi i godišnjica proglašenja nezavisnosti. Šta tada očekujete?

"Sigurno nisam očekivala ovo što sam dobila, ne samo ja. Naš predsjednik je generalu Branimiru Glavašu, optuženom za ratne zločine, vratio sve njegove medalje. Na vaše pitanje odgovaram na Dan državnosti, kad je ’godišnjica proglašenja nezavisnosti’ pojma nemam. Mislim da Srbi baš i nisu neka vruća tema u Hrvatskoj. Uostalom, Hrvatska je očišćena od Srba. S vremena na vrijeme se predsjednik Milanović obruši na jadnog Pupovca i to bi bilo sve. Poručuje svojim glasačima na idućim izborima – samo je umlaćeni Srbin, dobar Srbin.“

(...)

Šta je za Vas politička korektnost?

"Kad sve svjetske političare korektno pošalješ u kurac.“

Kako biste to učinili, korektno i konkretno?

"Kad bih imala moć, riješila bih ih se nekorektno. Ne smijem objasniti jer bi to bilo pozivanje na nasilje, a znamo da je nasilje nad političarima zakonom zabranjeno.“

Generacija kojoj pripadam je gotovo kao obavezno štivo morala da čita "Mi deca sa stanice ZOO“. Šta bi danas mladi trebalo da čitaju?

"Deset božjih zapovijedi.“

Zašto? I da li bi to trebalo da čitaju samo mladi?

"Kako zašto? Tamo piše kako bi se trebali ponašati pristojni i dobri ljudi. Naravno da bi ih trebali pročitati i stari i mladi. I držati se bar nekih od njih.“

EKSPRES slavi jubilej i seća se intervjua o kojima se pričalo: GIDEON GRAJF