Život
31.03.2026. 21:11
Marko R. Petrović

Odbrojavanje je počelo!

"Vraćamo se na Mesec jer je to sledeći korak u našem putovanju na Mars“

Mesec, astronaut
Izvor: Shutterstock / Alones

Više od pola veka nakon poslednjeg leta sa posadom na Mesec u okviru revolucionarnog programa "Apolo“, tri muškarca i jedna žena spremaju se za novo putovanje do jedinog Zemljinog prirodnog satelita, koje će okrenuti novu stranicu u istraživanju svemira.

Dugo odlagana misija NASA-e pod nazivom "Artemis II trebalo bi da poleti sa Floride i krene ka Mesecu već 1. aprila, mada su sledeći mogući datumi i 2, 3, 4, 5, 6. i 30. april 2026. godine.

Dvodnevno odbrojavanje za misiju je počelo 30. marta, a zvaničnici NASA-e nisu prijavili veće probleme sa lansiranjem. Dvočasovni prozor za lansiranje se otvara u sredu, u 18.24 časova (00.24 po našem vremenu). 

Članovi misije neće sleteti na Mesec, već će umesto toga proleteti, slično kao što je "Apolo 8" uradio 1968. godine.

Amerikanci Rid Vajzman, Viktor Glaver i Kristina Koh zajedno sa Kanađaninom Džeremijem Hansenom – krenuće na putovanje koje bi trebalo da traje približno 10 dana.

Ova misija poneće i epitet "prva“ u nekoliko slučajeva: prvi put će žena, osoba druge boje kože i neamerikanac krenuti na misiju na Mesec.

To je takođe i prvi let sa posadom nove NASA-ine lunarne rakete, nazvane SLS.

Gigantska narandžasto-bela raketa dizajnirana je da omogući Sjedinjenim Državama da se njeni astronauti više puta vraćaju na Mesec u godinama koje dolaze, sa ciljem uspostavljanja stalne baze koja će predstavljati odskočnu dasku za dalja istraživanja.

"Vraćamo se na Mesec jer je to sledeći korak u našem putovanju na Mars“, rekao je Vajzman, komandant "Artemide II, u NASA podkastu.

Program "Artemida nazvan u čast boginje bliznakinje Apolona ima za cilj da testira tehnologije potrebne da jednog dana ljudi krenu i put Marsa, što će biti mnogo duže putovanje.

Prosečna udaljenost Meseca od Zemlje iznosi oko 384.400 kilometara, dok se udaljenost između Zemlje i Marsa stalno menja jer obe planete kruže oko Sunca eliptičnim putanjama. Prosečna udaljenost je oko 225 miliona kilometara. Najbliže mogu biti na oko 54,6 miliona kilometara, dok su na suprotnim stranama Sunca udaljene i više od 400 miliona kilometara.

Ovo je vrlo ambiciozan projekat, naročito zbog pritiska koji stiže sa Dalekog istoka jer isto namerava da učini i Kina koja je sebi postavila cilj da iskrca ljude na Mesec do 2030. godine.

Peking takođe cilja na lunarni Južni pol, ne samo zbog njegovog bogatog potencijala prirodnih resursa.

Ovo takmičenje podseća na Svemirsku trku između SAD i Sovjetskog Saveza iz 1960-ih ali profesor sa Harvarda Metju Herš rekao je da je to rivalstvo "jedinstveno“ i da se "neće ponoviti uskoro“.

Kako je rekao za AFP, Kinezi se "zapravo ne takmiče ni sa kim osim sa samim sobom“.

Vašingtonska ulaganja u lunarni program sada su znatno niža nego tokom ere Hladnog rata ali se tehnologija dramatično promenila.

"Računarska tehnologija koja podržava posadu ʼArtemisa llʼ bila bi gotovo nezamisliva posadi ʼApola 8ʼ, koja je otišla na Mesec u svemirskoj letelici sa elektronikom kakvu danas poseduje moderna, vrhunska rerna“, rekao je Herš.

Ipak, misija "Artemis II neće biti bez rizika, što priznaje i sama NASA.

Posada će se ukrcati u svemirsku letelicu koja nikada nije prevozila ljude niti je putovala na Mesec, koji je udaljen više od 384.000 kilometara od Zemlje ili otprilike 1000 puta dalje od Međunarodne svemirske stanice (MKS).

"Ne prihvatamo ništa manje od savršenog, inače prihvatamo veći rizik“, rekla je za AFP bivša glavna astronautkinja NASA-e Pegi Vitson.

"To je važan proces koji svi moraju da prihvate kako bismo bili zaista uspešni jer moramo da živimo sa tim saznanjem, zbog naše istorije svemirskih letova, da kada se dogode nesreće, ljudi ginu“, rekla je ona.

Minimiziranje rizika i sprečavanje katastrofe podrazumevaće da posada izvrši niz provera i manevara dok je još u blizini Zemlje.

I tek ako sve bude u redu, krenuće ka Mesecu.

Prvog dana astronauti će orbitirati oko Zemlje, na visini od oko 70.000 kilometara. Poređenja radi, Međunarodna svemirska stanica nalazi se na oko 400 kilometara.

Moraće da se naviknu i na bestežinsko stanje.

Astronauti će proveravati ključne sisteme, uključujući i toalet. Takođe će prvi put "provozati "Orion, kapsulu smeštenu na vrhu rakete, u čijem će skučenom prostoru (širokom oko pet i visokom tri metra) provesti desetak dana.

Oko tri sata nakon lansiranja, gornji stepen rakete (ICPS) će se odvojiti od letelice. Posada će potom ručno upravljati "Orionom, približavati se i udaljavati od ICPS-a kako bi testirala upravljanje – što je priprema za buduća spajanja u svemiru.

Zatim sledi ključna odluka. Dok su blizu Zemlje, povratak je relativno jednostavan, ako dođe do problema.

Zato kontrola misije mora biti potpuno sigurna pre nego što odobri ključni manevar – ubrzanje ka Mesecu.

Tada "Orion aktivira glavni motor i napušta Zemljinu gravitaciju, krećući ka Mesecu.

Kada jednom krenu, povratak više nije brz ni lak – posada je tada potpuno posvećena dugom putovanju.

Astronauti će obići njegovu dalju stranu – onu koju ne vidimo sa Zemlje. Orion će biti usmeren ka Mesecu radi najboljeg pogleda.

Posada će imati tri sata za posmatranje, fotografisanje i proučavanje geologije Meseca – što će pomoći u pripremi budućih sletanja.

U zavisnosti od vremena lansiranja i osvetljenja, moglo bi se desiti da vide delove Meseca koje ljudske oči nikada ranije nisu videle.

Sa ove tačke moći će da vide i Zemlju i Mesec istovremeno.

Tokom prolaska iza Meseca, komunikacija sa Zemljom biće izgubljena na 30 do 50 minuta.

Povratak će trajati četiri dana i predstavlja jedan od najrizičnijih delova misije.

Kapsula će ući u atmosferu brzinom od oko 40.000 kilometara na sat, uz temperature do 2700°C.

Toplotni štit, koji je bio oštećen u prethodnoj misiji, sada je unapređen.

Nakon ulaska, otvoriće se padobrani koji će usporiti letelicu.

Sletanje će biti u Tihi okean, gde će ih čekati spasilački tim.

Kapsula može da padne u različitim položajima, a specijalni vazdušni jastuci pomoći će da se ispravi.

Tokom putovanja testiraće se i letelica i sami astronauti.

Cilj posade biće da proveri da li su i raketa i svemirska letelica u ispravnom stanju, u nadi da će otvoriti put za povratak i sletanje na Mesec 2028. godine poslednje godine mandata američkog predsednika Donalda Trampa.

Taj rok izazvao je čuđenje među stručnjacima, delom zato što se Vašington oslanja na tehnološki napredak privatnog sektora.

Astronautima će biti potrebno drugo vozilo da bi se spustili na površinu Meseca, lunarni lender koji još razvijaju rivalske svemirske kompanije u vlasništvu milijardera Ilona Maska i Džefa Bezosa.

Program "Artemis takođe je pogođen kašnjenjima i ogromnim prekoračenjima troškova.

Ipak, NASA se nada da će "Artemis II uspeti ponovo da stvori retki trenutak jedinstva i nade koji je omogućio "Apolo 8, kada je posada proletela pored Meseca na Badnje veče 1968. godine.

U senci burne godine, približno milijardu ljudi širom sveta uključilo je tada svoje trepereće televizore kako bi pratili monumentalno putovanje Frenka Bormana, Džima Lovela i Bila Andersa.

Astronautima koji su ovekovečili čuvenu fotografiju "Izlaska Zemlje“ snimljenu iz lunarne orbite pripisano je da su "spasili 1968. godinu“.

Skoro 60 godina kasnije, zemlja je ponovo zaglavljena u dubokim podelama i neizvesnosti, a posada "Artemisa II uskoro će imati priliku da ljudima skrene pažnju na nešto drugo.

ODLAGANJA I TAJMING

U decembru 2024. godine NASA je postavila rok za lansiranje "Artemisa II pre kraja tog meseca.

Potencijalno lansiranje u februaru isključeno je nakon što je test pre leta poznat kao generalna proba prekinut kada je vodonično raketno gorivo curilo iz cevi koja povezuje lansirni toranj sa raketom.

Lansiranje u martu takođe je isključeno nakon što je otkriveno curenje helijuma.

Pored rešavanja tehničkih problema, planeri misije takođe moraju da sačekaju dok Mesec ne bude u pravom delu svoje orbite, pa se vremenski okviri za lansiranje vremenski određuju u skladu sa tim.

U praksi, ovo stvara obrazac od otprilike jedne nedelje na početku svakog meseca kada se raketa može usmeriti u pravom smeru, nakon čega slede oko tri nedelje bez mogućnosti lansiranja.

Poslednja misija na Mesec sa posadom bila je "Apolo 17, koja je sletela u decembru 1972. i vratila se na Zemlju kasnije tog meseca.

Ukupno 24 astronauta putovalo je na Mesec, a 12 njih hodalo je po njegovoj površini, sve tokom programa "Apolo.

KO SVE ŽELI NA MESEC

Nekoliko zemalja ima ambicije da pošalje ljude na Mesec tokom 2030-ih.

Evropski astronauti  pridružiće se kasnijim misijama "Artemis, a svoja mesta obezbedio je i Japan.

Kina gradi sopstvenu letelicu, ciljajući prvo sletanje blizu južnog pola Meseca do 2030. godine.

Rusija nastavlja da govori o slanju kosmonauta na površinu i izgradnji male baze negde između 2030. i 2035. godine. Međutim, sankcije, pritisci finansiranja i tehnički zastoji znače da je njen raspored previše optimističan.

Indija je takođe izrazila ambicije da jednog dana vidi svoje astronaute kako hodaju po Mesecu.

Nakon uspešnog sletanja "Čandrajana 3 blizu južnog pola Meseca u avgustu 2023. godine, indijska svemirska agencija postavila je cilj slanja astronauta na Mesec do oko 2040. godine.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

OVAKO je DEJVID VUJIĆ govorio za EKSPRES: SAD moraju da sagledaju vrednost Srbije
1

Intervju

29.12.2019. 21:47

OVAKO je DEJVID VUJIĆ govorio za EKSPRES: SAD moraju da sagledaju vrednost Srbije

Američki naučnik srpskog porekla Dejvid Vujić, član srpske sedmorke, grupe koja je radila na programu "Apolo", preminuo je, potvrdila je Tanjugu njegova porodica. Tim povodom, podsetimo se intervju koji je za "Ekspres" Vujić dao 2019. godine.
Close
Vremenska prognoza
broken clouds
24°C
19.07.2026.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve