Biznis
23.02.2022. 06:10
Vojislav Tufegdžić

Finansijske pozajmice

"Zelenaši" u Srbiji: Diskretna pomoć za sigurnu propast

Kamata
Izvor: Shutterstock

U Republici Srbiji su samo banke ovlašćene za davanje kredita. Tako je po slovu zakona, a na istovetan način se svojim potencijalnim klijentima obraćaju i same banke.

Ovakva, uglavnom suvišna, upozorenja upućena su prvenstveno nepromišljenima i naivnima koji se nadaju da je sistem moguće zaobići, odnosno da do novca mogu stići na znatno jednostavniji način, izbegavajući mučne procedure, bankarske provere i uslove koje mnogi ni na koji način nisu u stanju da ispune.

Takozvano zelenašenje u Srbiji nije pojava svežijeg datuma, u svakodnevici izvesno traje duže od tri decenije. U sivoj zoni u kojoj funkcioniše, u tom periodu je desetine hiljada nekretnina, imanja i pokretnih dobara prisilno promenilo vlasnike, a nakit, umetnički predmeti, pedantno prikupljane kolekcije… otišle u bescenje.

Teško je i pomisliti da postoji punoletna osoba kojoj nije dobro znano da ova vrsta finansijskih transakcija – uzimanja i davanja novca pod kamatom – predstavlja kršenje zakona.

"Ako vam treba pozajmica novca, a ne možete ili ne želite je dobiti u banci, tu smo za vas. Nudimo vam novčane pozajmice, uz fiksnu i minimalnu kamatu, brzu realizaciju i potpunu diskreciju. Ako govorimo o novčanim pozajmicama, govorimo o brzoj nenamenskoj usluzi s kojom ćete napokon moći zatvoriti svoje troškove…“, piše, između ostalog, na sajtu jedne od firmi koja se bavi ovom delatnošću, uz filozofsku dodatak koji bi trebalo da ostavi utisak razumevanja ljudi kojima novca manjka: "Današnjica nam donosi to da se novac troši puno brže, tako da je i potreba za njim puno veća…“

Nemušti ugovori

Svaki od oglasa ili sajtova na kojima se nude usluge nevoljnicima prepun je termina poput "poverenje“, "zadovoljstvo klijenata“, "pomoć“, "diskrecija“, "dugogodišnje iskustvo“, "uklanjanje problema“, "lak, brz i siguran način“…

Ako je moguće izabrati jednu od najbesmislenijih reklamnih poruka ovih "finansijskih spasitelja“, onda je prvi među favoritima sledeća:

"U antičko doba, zalagaonica je postojala u staroj Grčkoj i Rimu. Većina savremenih zapadnih zakona o zalogu proizlazi iz rimskih praksi. Isto tako na istoku, poslovni model koji je postojao u Kini pre 3000 godina ne razlikuje se do današnjeg dana.“

Osim preporuka u elektronskoj formi, na oglase za finansijske pozajmice sve češće se može naići i u štampanim medijima. U kojoj meri ponuda novca postoji, uz sve moguće marifetluke koji se iza toga nalaze, svedoče i ponude bukvalno izlepljene na stubovima ulične rasvete u Beogradu. Po pravilu je to kratka, jednostavna poruka, uz kontakt broj mobilnog telefona i sasvim uobičajeno ime. U većini primera žensko jer se valjda tako ostavlja povoljniji utisak.

"To je sivo tržište koje funkcioniše samo od sebe. Koliko znam, niko se time ne bavi ozbiljno. Ne mogu ni da se setim ozbiljnih slučajeva da su takvi predmeti došli pred sud. Ako i jesu, mogu da se izbroje na prste jedne ruke osuđeni za ’zelenašenje’. Država, u suštini, nema kapacitete da se u to posebno upliće, pa ni policija to posebno ne goni.

Uglavnom je tako u najvećem broju zemalja, veoma je teško ući u svet u kojem se dogovori i ugovori sklapaju između pojedinaca, potpišu, overe i time postaju obavezujući za obe strane“, kaže za "Ekspres“ beogradski advokat koji se uglavnom bavi finansijskim predmetima, ali na ovakve primere u praksi nije nailazio.

Pozajmljivanje novca pod kamatom je isključivo bankarski posao, tako da, kao što banke to čine legalno, ni pojedinci koji to čine mimo zakona ne pozajmljuju keš bez kamate. Međutim, u ugovorima koji se sklapaju na takav način kamata se ne pominje.

Ugovor o "pozajmici“ se sklapa ne na zaista pozajmljenu sumu, već na ukupan iznos koji je potrebno vratiti po isteku naznačenog vremena. Primera radi, ako je pozajmljeni iznos 1000 evra, uz kamatu od 10 odsto i rok otplate od šest meseci, onda se u ugovor unosi iznos od 1600 evra. Tako se, na papiru, nikakva zakonska regulativa ne krši, a onaj ko svojim potpisom garantuje da je uzeo navedeni iznos potvrđuje da je na ruke dobio svih 1600 evra i obavezuje se da ih vrati u naznačenom vremenskom roku.

"Iskreno, ne znam za one koji se oglašavaju niti mi je jasno zašto to rade kada ’zelenaši’ mogu da se bave svojim poslom bez ikakve nepotrebne promocije“, kaže "Ekspresov“ sagovornik koji je imao iskustva sa ovom vrstom zaduživanja zbog pokretanja posla za koji mu je nedostajalo novca. Iako se relativno brzo izvukao od "kamataša“, odvajajući gotovo čitavu zaradu dok prvo taj dug nije namirio, odlično zna kako razmišljaju i posluju:

"Kao što je postalo sa dilerima droge, za svaki kraj u Beogradu se dobro zna i ko daje novac pod kamatom. A ima ih. I jedva čekaju da se pojavi žrtva. Koliko je samo stradalo zbog para, na ovaj ili onaj način… U najvećem broju ljudi su sirotinja pa neće ni da im daju novac jer znaju da će teško moći da im vrate. Možda nešto ’sitno’, hiljadu do dve hiljade evra. Za ozbiljne sume nešto mora da se preda u zalog, da se potpiše, založi stan, plac, neki dobar automobil, nešto veoma vredno iz kuće… Ozbiljne pare imaju ozbiljne posledice.“

Na pitanje da li je brojnost "pozajmljivača novca“ uticala na to da spuste kamatu koju traže, odgovara odrečno:

"Ma nikako. Drže oni svoje. Normalno, kada se uzme više para, manja je kamata, ali za ovo ’sitno’ i dalje drže na 10 odsto mesečno.“

Lagodan posao

Reklamirajući svoje navodno dobročinstvo, pojedini "zelenaši“ koji se oglašavaju navode da zainteresovani mogu da računaju na iznose u visini do čak 100.000 evra! Očekivano, ne postoje nikakvi jasno navedeni uslovi za dobijanje tolikog ili bar približnog iznosa. Takvi detalji ugovaraju se tokom neposrednog susreta, uz potrebne garancije da onaj ko novac traži ima osnov, zapravo neuporedivo jače pokriće od traženog iznosa.

"Pa šta treba da mu ostaviš u zalog za pozajmicu od 100.000 evra?“, kaže naš sagovornik uz objašnjenje:

"Znaš kako to računaju, ako daju ’stotku’, nešto što im se nudi kao garancija mora da vredi 200.000 evra. Jer, ako ne može da vrati novac, onda lepo to sutra mogu da prodaju, izvuku uloženo uz kamatu i još dodatnu dobit.

Mnogi od njih na to i računaju. Kada im potpišeš zalog, neki u stvari jedva čekaju da čovek ne može da im plati kamatu i da vrati pozajmljeni novac kako bi ekstra zaradili. Mnogi boga mole da se to i dogodi, da imaju dva ili tri takva slučaja, jer tako za nekoliko godina mogu da uzmu pravo bogatstvo.“

Kao ilustraciju za zelenašku matematiku navodi primer svog poznanika:

"Nedavno je izgubio stan zbog kamate. Tražio je novac na zajam, založio ga, znam da mu je čovek u startu dao 25.000 evra, posle nešto možda još malo. Pa je krenula kamata, pa kamata, kamata… I stan koji je vredeo najmanje 75.000 evra otišao je za tri godine. Znači, ovaj koji mu je dao novac zaradio je bar 50.000 evra. Kada izračunaš, to je skoro 1500 evra mesečno za te tri godine, bez ikakvog rizika, jer mu je u startu taj stan prepisao ako ne bude u stanju da u ugovorenom roku vrati pozajmljeni novac.“

Prema njegovim rečima, čak i nedaće prouzrokovane virusom korona pogodovale su ’zelenašima’ jer se na tržištu pojavila još jedna kategorija unosnog imetka:

"Vikendice su sada veoma živnule. Nekada su mogle da se pazare budzašto, niko ih nije ni tražio niti si za njih mogao da dobiješ bilo kakvu pozajmicu. Sada je sasvim drugačija priča, postale su veoma zanimljive, čak i one zapuštene koje uz malo novca mogu da se srede i preprodaju. Puno je mučenika kojima je to ostalo jedino u vlasništvu, poslednja slamka za koju mogu da se uhvate, pa ih nude kao garanciju za uzete pare.“

"Zelenašenje“ je zbog načina na koji funkcioniše, daleko od bilo kakvih javnih tokova, najsigurniji posao. Prvo, zato što se sve reguliše ugovorima, drugo, jer se sve odvija sporazumno, dobrovoljno, bez ikakve prisile s bilo koje strane. Suštinski, obe strane u ovoj vrsti sporazuma imaju interes da o tome ništa ne saopštavaju trećim licima.

Za one koji se bave "kamatarenjem“ to je posao s najmanje rizika. Bilo kakvo pokretanje legalnog posla nosi neizvesnost poslovanja. Čak ni otvaranje kafića, a kamoli restorana, što se kod većine ustoličilo kao pojam laganog načina da se brzo povrati uloženo i zaradi željeno, odavno nije ni približno na tom nivou. Jer, potrebno je uložiti vreme da se prostor uredi, opremi, pronađu zaposleni voljni da rade tu vrstu posla, a takvih je sve manje, organizovati redovne nabavke, voditi preciznu evidenciju, udovoljiti kriterijumima koje su propisale razne inspekcije, privući klijentelu… O pokretanju zahtevnijih poslova u koje je neophodno uložiti i sopstveni rad izlišno je govoriti.

Ima para…

Citirani advokat s početka teksta ne želi da licitira o količini novca koji je u takozvanom slobodnom, sivom opticaju. Ali, veruje "da ga ima koliko hoćeš“. Kao i formi u kojima se sklapaju ugovori. Prema njegovim saznanjima, to se može, kada bi podaci bili dostupni i ne bi predstavljali bankarsku tajnu, ilustrovati primerima podizanjem gotovine:

"Čujem da ponekad bankama ponestaje keša za isplatu, da im samo stižu zahtevi, najave za podizanje po dvadeset, pedeset hiljada evra i više, po pet, sedam ili ne znam koliko miliona dinara.“

Istovremeno, ukazuje da druga vrsta poslovanja, onog kojim se bave registrovane zalagaonice, u ovdašnjim prilikama nema potpuno jasnu i transparentnu formu:

"Meni je potpuno nepoznato šta se tu tačno događa. Jasno je da mnogi ljudi nisu bili u mogućnosti da vrate novac i povrate založene dragocenosti. Prema našem zakonu, onaj ko primi založenu dragocenost ne može da je otuđi bez sudskog postupka ili pristanka onog ko je stvar založio. Ali, očigledno to funkcioniše na drugi način, u nekoj drugoj zoni. Ne znam da je vođen ijedan sudski postupak po toj osnovi. To sve ide mimo regularnih kanala. Jer prosto je neshvatljivo da se u našoj praksi nije pojavio nijedan takav predmet.“

Vrativši se na temu keša u opticaju, sagovornik "Ekspresa“ upućen u domen rada "zelenaša“ kaže da ne vidi zašto se ljudi čude saznanju da neko raspolaže sa 100.000 evra i više u gotovini koje želi da "obrne“: 

"Ma, šta je bre to? Neće, ne mogu pre svega bankari o tome da pričaju, ali koliko ljudi im dolazi, o kakvim iznosima se radi... Pre nekoliko dana, priča mi zaposleni drug iz banke, došao im je čovek sa torbom u kojoj je nosio više od 300.000 evra. Nije imao nikakvo dokumentovano pokriće za te pare. Hteo je da ih položi na račun, pa kada ga je službenik upitao za poreklo novca, krenuo je u priču da hoće ovde da ih položi, a pošto kao putuje za Rusiju da ugovara neki biznis, onda bi možda to tamo podigao.

Uporno mu je bankar govorio da je neophodan neki dokument o poreklu tog novca, pa je ovaj nastavio kako je nešto prodao, ali nema trenutno papire kod sebe… Nije imao ni za jedan evro potvrdu o poreklu. I na kraju je opušteno ponudio bankaru ’znate šta, ja ću vas lepo častiti ako mi to završite’. Naravno da je pokušao da ’opere’ pare bez ikakvog porekla, pa ako uspe – odlično, ako ne, tražiće drugi način. Ima para, ne možeš da veruješ…“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Close
Vremenska prognoza
clear sky
17°C
20.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve