Sport
23.07.2025. 22:10
Zoran Šećerov

INTERVJU

ALEKSANDAR JANKOVIĆ: "Dok ne postoji strah od odgovornosti, neće biti ni odgovornosti"

1
Izvor: XINHUA NEWS AGENCY / XINHUA / Liu Dawei

Razgovori o fudbalu sa Aleksandrom Sašom Jankovićem, fudbalskim internacionalcem i trenerom koji je, između ostalog, bio i selektor A tima Kine, ali i trener Crvene zvezde, uvek su sa zanimljivi i inspirativni.

Pripada redu malobrojnih intelektualaca u srpskom fudbalu sa razmišljanjima u kojima nema malograđanske patetike i jeftine retorike, što ga uz još mnogo toga vrednog čini više nego idealnim sagovornikom na temu aktuelnog trenutka srpskog fudbala.

Na pragu smo možda i najneizvesnijeg šampionata države u fudbalu u poslednjih nekoliko decenija?

"Moguće, ali samo kada su i pitanju pozicije od drugog mesta pa nadole. Što se tiče šampiona, mislim da je to rešeno i pre početka. Razlika između Zvezde i ostalih je ogromna. Ne samo u smislu budžeta, već i kompletne logistike, uticaja na dešavanja u našem fudbalu i generalno jedne sveopšte situacije. Ne postoji zapravo ništa što bi me navelo na pomisao da će dominacija ’crveno-belih’, sada ili u toku prvenstva, biti na bilo koji način prekinuta ili ugrožena.“

Da li to znači i da je Partizan sigurno drugi?

"Partizan trenutno prolazi kroz nešto što je takođe ciklično. U toku je restrukturisanje kluba posle atomske bombe koja je eksplodirala u smislu otkrivanja duga od 50 i više miliona evra.“

Podsećate i da je to problem koji se seli s jedne na drugu stranu Topčiderskog brda?

"Bio sam u Zvezdi kada se isto dešavalo na ’crveno-belom’ delu brda. Takođe je postojao dug od 50 miliona, takođe se pozivalo na domaćinsko poslovanje, zatezanje kaiša, kupovinu jeftinih igrača i priču da se kreće od nule. Sada je Zvezda u situaciji da su sve poluge moći u fudbalu na njenoj strani. Na drugoj strani, Partizan je u problemu. Pojavila se neka nova grupa ljudi voljna da sanira dugove za koje niko nije odgovarao. Posledica svega je jedan potpuno nov i nepoznat tim ne samo po pitanju izgleda, već i dometa kome sutra u prvenstvu neće biti lako u odmeravanju snaga sa timovima iz Superlige koji su prepuni stranaca. Ono što je rezime ove priče jeste da se Partizan još bori sa posledicama, a da se uzrocima još niko nije pozabavio.“

Šta je zapravo uzrok, da li ga Vi prepoznajete?

"Uzrok je nedostatak odgovornosti za široka ovlašćenja koja nose funkcije rukovodećih ljudi u srpskim klubovima. Ne govorim samo o Zvezdi i Partizanu, oni su u našoj fudbalskoj svakodnevici najeklatantniji primer toga. Nedavno je Milka Forcan govorila da takve ugovore u svom životu nikada nije videla i da je Partizan za određene fudbalere u prošloj sezoni morao da plaća provizije čak četvorici različitih agenata. To su apsurdi svoje vrste i kada se jednog dana bude zagrebalo po tim knjigama sigurno je da će ovakvih neverovatnih ugovora biti gomila. Ali, to nije strašno koliko istina da za sve niko nije kriv i da se posle svega nastavilo dalje kao da se ništa nije dogodilo.“

Insistirate, ako Vas dobro razumem, na odgovornosti neodgovornih.

"Ljudi koji su imali pravo na potpis, takozvano ovlašćenje, juče u Partizanu, kao i svojevremeno u Crvenoj zvezdi, nikada nisu odgovarali što su nemilice trošili novac koji nije bio njihov. I to uglavnom na strance, zarad čije često i besmislene kupovine su i nastajali dugovi. Problem je, dakle, što se pitanje njihove odgovornosti nikada nije postavljalo. Odlazili su neukaljanog obraza, klub je nastavljao da funkcioniše, država je na neki način dugovanja sanirala i sve je odlazilo pod tepih. Dakle, dok se ne reši pitanje uzroka, a uzrok je nedostatak odgovornosti za široka ovlašćenja za trošenje tuđeg novca uz priliku za pridobijanje lične koristi, fudbal u Srbiji biće i dalje u problemu. Međutim, kada ti i takvi ljudi budu platili ceh za svoje poslovanje i u nekom momentu zloupotrebu položaja, tada možemo da razgovaramo o nekom prosperitetu srpskog fudbala.“

A do tada događaće se šta?

"I dalje ćemo se vrteti u vrzinom kolu uz interna prepucavanja, po čemu smo poznati. Znate ono da li će Zvezda biti prvak u nekom dugom talasu kao što je nekada bio Partizan, odnosno da li je država okrenuta na jednu ili drugu stranu. To su stvari koje prijaju navijačkoj populaciji i to je uvek interesantno, ali je suština da iz te i takve lige ne može izaći kvalitet neophodan za Evropu. Zbog svega trenutno i nemamo igrače koji igraju na visokom nivou u evropskim top ligama. Očigledno je da naša liga makar se zvala i Super više nije konkurentna da stvori igrače za sam evropski vrh.“

Zarad kvaliteta već od ove sezone kreće se u proces smanjenja lige.

"Postoje potezi koji kad se posmatraju izolovano zaslužuju aplauz. Smanjenje lige ne može ništa loše da donese jer ono samo po sebi koncentriše kvalitet. Problem, međutim, nije tu, problem je što je naša liga duboko neregularna.“

Mislite na Superligu ili i sve druge?

"Ne mislim samo na Superligu. Dogovori između klubova, favorizovanje određenih klubova zbog politike ili nekih drugih pristrasnosti prisutni su i u nižim rangovima. Ukoliko krenete po vertikali sve do opštinskih liga, već u najavi prvenstva biće vam jasno koje su to dve ekipe koje će pretendovati na najviši plasman.“

U toj priči upirete prstom i u medije?

"Više u medijski mehanizam koji je raspoložen i utegnut da te stvari pegla, odnosno maskira i gura pod tepih. Ima, dakle, svega i svačega. Neregularnost je evidentna. Postoji saradnja između klubova, dogovori, utakmice koje neki klubovi igraju bez sedam standardnih igrača koji se već u narednom kolu na volšeban način vraćaju u tim. Postojale su i utakmice koje se odlažu, premeštala su se domaćinstva. Zar nismo imali slučaj da je Tekstilac bio domaćin Crvenoj zvezdi na ’Marakani’. Događale su se i situacije da su se utakmice po potrebi prebacivale na terene sa veštačkom travom ili da ekipe iz Superlige nemaju svoje stadione. Ta neregularnost, odnosno saradnja između klubova koja evidentno postoji ne može se rešiti skraćenjem lige.“

Govorite o svemu iz iskustva ili imate i dokaze?

"Skraćenje lige može da bude jedna dobra komponenta u određenom momentu, ali ne može da bude rešenje samo po sebi. Imali smo mi u našoj prošlosti skraćenje lige, imali smo i ligu od 12 klubova, ali to nije donelo neki rezultat. Poenta je u tome da u toku prvenstva svaki klub u svakoj utakmici igra sa maksimumom svog potencijala i da na njega niko ni na kakav način ne vrši bilo kakav pritisak.“

Da li je i ovo jedno od objašnjenja zašto je sve manje gledalaca na utakmicama generalno?

"Sad smo u situaciji da niko ne gleda fudbal, da su tribine prazne. Utakmica s kraja prošle sezone Radnički Kragujevac – Novi Pazar je dobar primer. Uspela je da privuče 9000 gledalaca što u odnosu na sve utakmice u celoj sezoni izgleda kao incident jer je taj isti Kragujevac celo prvenstvo igrao pred 1000 ili 2000 navijača. Kao i Pazar na drugoj strani koji je opet malo-malo igrao bez publike zato što u svemu postoji neki politički kontekst i zato što postoji neka želja da Zvezda i Partizan uvek igraju, ako je moguće, pred praznim tribinama u Novom Pazaru jer je to jedno od najnezgodnijih gostovanja. Dakle, postoji jedan čitav niz stvari koje svi vide i koje se konstantno dešavaju, a o kojima se ne priča zato što je prisutan strah od određenih struktura ili strah od toga da ne možete ništa da promenite, ali zato možete da se zamerite nekome pa da posle ispaštate zbog toga.“

Navijača nema ni na reprezentativnim mečevima?

"Zvezda sa osam vezanih sezona u Evropi i sa konstantnim igranjem u grupnoj fazi Lige šampiona ili Lige Evrope bila je prinuđena da u jutarnjim TV programima na dan utakmice protiv velikih evropskih ekipa u Beogradu poziva navijače da dođu na stadion, što je samo po sebi signal da nešto nije kako treba. Imali smo i reprezentaciju koja je igrala protiv prvaka Evrope samo mesec dana pošto je Španija osvojila titulu i koja je na ’Marakani’ igrala u punom sastavu, ali stadion nije bio pun. Imamo, dakle, čitav niz reakcija na ono što je suština, ali nemamo nijedan napad na ono što je suštinsko rešavanje problema. Mislim na neregularnost koja je duboko ukorenjena u našem fudbalu.“

U narednoj sezoni na čelu sudijske komisije biće stranac?

"To je potez koji pozdravljam, ali u dubini duše žalim što na toj poziciji nije naš čovek. Mislim na Milorada Mažića koji je to sjajno radio u drugim zemljama. Ima kredibilitet i bilo bi zanimljivo da čujemo njegovu reč čak i ako to ne odgovara nekom mejnstrimu ovde, da znamo zašto nije prihvatio ako su ga zvali ili da li bi prihvatio mesto prvog čoveka sudijske organizacije da su ga zvali. Bilo bi lepo da se sazna i zašto možda niko nije zvao Mažića, a jeste Italijana.“

Ostaje i pitanje da li nam je sve ovo trebalo, odnosno da li su sudije slučajno na lošem glasu?

"Suština je da su i sudije u velikoj meri učestvovale u neregularnostima o kojima sam govorio. Čovek sam fudbala, prošle sezone gledao sam utakmice Superlige, ali i mnoge u rangu srpskih liga, čak i mečeve Omladinske lige Srbije, i video sam svašta. Vi kad hoćete nekome da pomognete, u zavisnosti od toga koliki je vaš stručni potencijal, to će se videti manje ili više. Takođe, ukoliko ste i veliki kalibar, a dobili ste instrukcije ili imate dobru volju da pomognete nekome, i to će se videti. Tužno je što je bilo puno primera da sudija utiče na rezultat i u Omladinskoj pa čak i Kadetskoj ligi.“

Da li će Italijan Mesina tako nešto eliminisati?

"Koliko će moći da utiče na sve veliko je pitanje jer on će i dalje prilikom delegiranja koristiti naše sudije. Kad gledate utakmice u našoj ligi i kad vidite tendencije i način na koji se sudi određenim klubovima u kontinuitetu, vi možete da steknete utisak da su te sudije na osnovu nekih obaveza i delegirane na tu i tu utakmicu. Nije to više ono da vas neko juri u četvrtak uveče ili u petak pre utakmice i da vam nosi kofer pun novca. Reč je o određenim obavezama koje vi vučete jer je neko nekim svojim delovanjem doprineo da vi dođete na listu i da vi kao sudija zbog toga osećate konstantnu odgovornost, ali i obavezu da to negde vratite. To postoji i postojaće sve dok Mesina ili neko drugi ne bude formirao listu sudija po svom izboru.“

Neregularnosti je očigledno i previše za ovako malu fudbalsku zemlju?

"Ako je fudbal neka tačka gore pa se sve piramidalno dole spušta, sve su to grane koje su zatvorene. Sada je tu i uticaj kladionica koji je trenutno enorman. Dogovaraju se čak i rezultati na pripremama tamo po nekim Antalijama ili Austrijama i gde sve ne. Dakle, gde god da pogledate postoji neko zatrovano tkivo. Francuzi su sve ovo što se događa kod nas, ali i na celom Balkanu, nazvali gangrenoznim stilom u evropskom fudbalu nudeći kao dokaz primere skandaloznih suđenja na utakmicama u Srbiji, Crnoj Gori i BiH. Nepravda je jedna i ona može svuda da se desi, ali ovo je bilo nešto što je više nego degutantno i vređa inteligenciju.“

Ima li nade da se neke stvari promene ili ukloni to gangrenozno tkivo?

"Teško, sve dok neko ne bude odgovarao za neregularnosti ili za otvoren nalog na kladionici za koji se uplati tiket, a to uradi igrač.“

Vaša teza je zapravo da sve dok ne postoji strah od odgovornosti neće postojati ni odgovornost?

"Upravo tako. Priča o nekontrolisanom trošenju i zatvaranju dugova od strane države nam se ponavlja. Po pravilu sve je počinjalo pričom o domaćinskom poslovanju, a završavalo se legijom stranaca. Partizan je sada u prvoj fazi domaćinskog poslovanja gde vidite veliki broj mladih igrača. U trećoj ili četvrtoj sezoni, međutim, to će opet biti legija stranaca. Mi se odavno vrtimo ukrug i to samo zato što je pravni status klubova nedefinisan.“

Tvrdite da je apsurdno što prodajemo igrače sa 18 ili 19 godina, a dovodimo u srpski fudbal strance koji nisu prevaga kad je u pitanju kvalitet?

"To je samo deo te priče ili strategije gde je transfer sam po sebi prioritetan. Ne prodajemo mi najtalentovaniju decu zato što su oni najtalentovaniji pa mi hoćemo planski da zaštitimo budućnost i njih i fudbala. Ne, mi prodajemo prvo ono za šta se pojavi ponuda. Ne postoji nikakav redosled u tome. Imali ste sad prvi put u istoriji situaciju da u jednom prelaznom roku klub kupi i proda jednog istog igrača. Imate dakle transfer kao prioritet.“

Ovakav način poslovanja odraziće se sutra, zar ne, i na reprezentaciju?

"Odavno sam aktivirao tu priču. Pred nama je veliki problem jer mi više nemamo igrača reprezentativnog kalibra. Naša liga sama po sebi nije referenca zato što ljudi vani znaju koliko se ovde namešta utakmica. Nisu oni ludi. To što mi ovde upregnemo sve naše odbrambene mehanizme i u medijima predstavljamo da su to zanimljive, neizvesne utakmice sa dobro vođenim timovima i strategijama, to je jedno, ali napolju znaju šta se ovde radi. Zato vi sada i nemate igrača, bio on čak i igrač iz Zvezde koja igra Ligu šampiona, koji može da igra tamo gde ode. Niti ga neko kupuje da bi on igrao. Oni ga kupe kao potencijal pa ga onda šalju na pozajmicu da ga provere i dorade. Međutim, ispostavi se da oni ne igraju ni na pozajmici.“

Želite da kažete da mi prodajemo polufabrikat, a predstavljamo ga kao gotovog igrača?

"Upravo tako. Vaše kolege ostrašćeno predstavljaju Kostu Nedeljkovića kao novog Kafua, neke druge igrače kao nove Bekame, Mesije, Jamale, Neste. U sklopu tog fabrikovanja ide i nadimak. I Kosta se onda predstavlja kao neko ko će igrati u Aston Vili, a svi znamo da neće. I on zaista i ne igra. Onda ga Aston Vila prosledi u Lajpcig i tada on dolazi u poziciju da ne može da igra ni na pozajmici. I sad postavljam pitanje šta ako ga ovi ne zadrže na pozajmici, ako mora da se vrati u Aston Vilu koja je u međuvremenu na njegovo mesto dovela još jednog igrača. Šta će biti s njim kasnije, da li on prestaje da bude kompetitivan za reprezentaciju Srbije koja je kruna svega. Umesto da iz svega izvučemo pouke, mi sada na iste šine guramo Mimovića uz priču kako se za njega otimaju, kako je u Feneru sreo na hodniku Murinja i ovaj mu rekao samo sam tebe čekao. I šta onda. On iz Turske ode u Sloveniju i na kraju završi u Zenitu koji je prijateljski klub i u kome opet ne igra. I nisu Mimović i Nedeljković jedini. Tu su i braća Ilić, Gordić, Mijatović i da ne nabrajam dalje. Eto tako propadaju igrači.“

Onda imamo i takođe apsurdnu situaciju da Kosta Nedeljković uprkos svemu ima više utakmica u reprezentaciji nego u klubu.

"Da, baš tako. U jednoj kratkoj fazi to je održivo, ali na duže staze sigurno nije jer on kao takav prestaje da bude kompetitivan za reprezentaciju Srbije. Moramo konačno da shvatimo da svi mi imamo strahovitu odgovornost u projektovanju i stvaranju igrača. Međutim, to kod nas nije prioritet jer je u prvom planu transfer.“

Gde su u celoj priči treneri?

"U velikom su problemu. Čak i oni treneri koji imaju potencijal žive i rade u strahu. Uglavnom se vode logikom da se ne zamere nekome ko je glavni jer bi u tom slučaju posle nailazili na zatvorena vrata gde god da pokucaju. Tu je i druga strana medalje, odnosno istina da ukoliko si dobar sa onima koji imaju moć i drže sve poluge onda ta nekakva stručnost i nije toliko bitna. Dakle, reč je situaciji u kojoj trener nije fokusiran na struku, nego na svoje lične odnose sa bitnim ljudima.“

Iz sezone u sezonu naši klubovi, kada je reč o igračkom kadru, sve su manje naši?

"U decembru 2024. imali smo 148 fudbalera iz inostranstva u Superligi ili 148 igrača koji ne mogu da igraju za reprezentaciju Srbije. Već u junu 2025. taj broj je nadmašen i sada u proseku imamo 9,2 stranaca u svakom klubu. To je jedna trećina. U Prvoj ligi Srbije ih je još 70. Posebno je šokantan treći punkt, a to je da u Omladinskoj ligi Srbije igra više od 50 igrača iz inostranstva. Postoji i računica da se čak 20 kompletnih srpskih ekipa može sastaviti od stranaca. Koliko njih pravi razliku, odgovor je – malo. Koliko njih čini ekipe u kojima igraju boljim odgovor je isti. Koliko ekipa sa strancima pravi bolje rezultate u odnosu na one koje su pravili bez njih, odgovor je vrlo malo. Konkretno to su samo Radnički iz Kragujevca i Novi Pazar.“

Broj stranaca u našim ligama očigledno je neproporcionalan?

"Apsolutno je neproporcionalan. Trend kupovine i transfera je užasno ubrzan i mi smo naprosto morali da otvorimo i taj treći punkt. Šta nam se može dogoditi. Pa to da naše ekipe sutra liče na AEK iz Larnake, koji nema veze sa kiparskom ekipom, ili na Astanu. To su legije stranaca, ali su i ekipe u zemljama koje nemaju nikakvo fudbalsko nasleđe.“

Srbija ga ima i to je na neki način i obavezuje da razmišlja na drugi način?

"Zvezda je bila šampion Evrope i sveta, U19 selekcija prvak Evrope, U20 reprezentacija šampion sveta. Dakle, mi imamo i nasleđe, ali i potencijal koji se kroz razne periode pokazao kao realan. Sada sve zatiremo zbog stranaca. Mi zapravo ne znamo kakva su nam deca, nemamo stvarnu sliku o njihovom potencijalu jer je njihov prolaz zbog sve većeg broja stranaca sada sužen do maksimuma. Veliki je to problem. Reprezentacija crpi svoju snagu iz tri tačke. Jedna je strani klubovi u kojima igraju naši najbolji fudbaleri. To je nešto što je činilo snagu srpske selekcije kod Antića kad su dres reprezentacije nosili Vidić, Ivanović, Kolarov, Pantelić, Subotić, Jovanović, Stanković. Oni su svakog vikenda, u svojim klubovima, igrali protiv najboljih. Mi danas takve igrače nemamo. Izuzetak su Milenković i Lukić i Engleskoj, Vlahović u Juventusu...

Druga tačka je domaća liga, ali Srbija u reprezentaciji nema nijednog igrača iz Superlige. Treći punkt je U21 selekcija koja već 10 godina nije napravila rezultat. Osim Mimovića, iz te selekcije nemamo drugog igrača u A timu. Postavlja se i pitanje šta će biti kada aktuelni reprezentativci odu sa scene. Istina je i to da su neki od njih pre dve ili tri godine bili u boljem statusu nego sada. Živković je iz Benfike sišao u Grčku, takođe i Gaćinović koji je Nemačku zamenio Grčkom. Maksimović je u Grčku stigao iz Španije, Milinković Savić i Mitrović su se preselili u neki novi fudbalski svet. Dakle, svi oni i ne samo oni su sišli sprat niže i ja to pozdravljam jer bolje je da igraju u AEK-u nego da sede na klupi u Madridu.“

Sutra srpskog fudbala, prema Vama, očigledno nije blistavo?

"Sada je kriv Piksi. To možemo da pričamo jer je po definiciji tako. U zavetrini su svi drugi. Smešteni su ispod kišobrana koji, između ostalog, pravi i Piksijev rezultat i svako od njih doprinosi da mi sutra nećemo imati ono što nam treba. To nije dnevnopolitička priča, već strateška o problemu u kome svi učestvujemo i gde niko ništa ne radi da ga rešimo, nego koristi momenat da zavrti na svom nivou ono što može. Tako su se i nakrcali stranci u srpskom fudbalu. U tišini i bez ikakvih pompeznih pojava otvorena je mogućnost i da stranci igraju Omladinsku ligu. Tome nije pridat nikakav medijski značaj, ali zato jeste skraćenju lige koje bi kao trebalo da nam otvori neke čakre koje su zatvorene, a Mesina da nekim čarobnim štapićem napravi da na svakoj utakmici suđenje bude 50:50.“

Imate i poučne primere iz Belgije, odnosno Kine?

"U Belgiji je trener koji je uzimao pare od menadžera završio u zatvoru, u Kini je opet zbog korupcije na 20 godina osuđen selektor koga sam nasledio u A timu. U obe zemlje insistira se na profesionalnoj odgovornosti, ali ukoliko si napravio krivično delo, moraš krivično i da odgovaraš. Kod nas umesto zatvora dobijaš unapređenje ili status da te niko ne dira. Krivci, dakle, odlaze u zavetrinu i nastavljaju normalno da funkcionišu na nekom drugom poslu.“

U srpskom fudbalu je očigledno puno toga devalvirano. Najgore je što na tom spisku prvo mesto zauzima struka?

"Bilo je mnogo dobrih naših trenera koji su imali potencijala, ali nisu dobili priliku i da se dokažu u inostranstvu jer nisu govorili nijedan strani jezik. To je veliki hendikep jer klubovi jednostavno ne žele da plaćaju i uslugu prevodioca. Konkurencija je toliko velika da ta jedna tačka u mozaiku može da te eliminiše. Danas za svako upražnjeno mesto u bilo kom klubu Evrope stigne i po 200 si-vija i niko neće da razbija glavu zbog toga što ti ne možeš da se sporazumevaš. Ono što ja takođe signaliziram jeste da moramo da spremamo igrače za fudbal koji će se igrati u budućnosti. Kod nas se još radi po parametrima iz prošlosti.“

Uprkos svim nedostacima, Zvezda je i dalje u kontinuitetu na evropskoj sceni, reprezentacija je takođe u kontinuitetu prisutna na najvećim takmičenjima.

"Kad se problemi dogode, ja o tome ne pričam. Smatram zapravo da se najbolje korekcije rade u najboljim periodima zato što se tada poruka najbolje i najdobronamernije prihvata. Zato sve ovo i pričam sada kada je Zvezda u nekom dobrom nizu, takođe i reprezentacija, mada je ovo najopasniji momenat.“

Zašto tako mislite?

"Podsetiću na novembar 1993. godine i poslednju utakmicu kvalifikacija za SP u SAD. Reč je o momentu kada je Francuska doživela najveći šok koji postoji u fudbalu. Iz dve poslednje utakmice, protiv Izraela i Bugarske, obe na ’Parku prinčeva’, nedostajao im je bod. Poveli su pa su izgubili od Izraela 2:1. Poveli su pa su i izgubili od Bugara 2:1. Gol odluke Kostadinov je postigao u 93. minutu. Bugarska iz mrtvih odlazi na SP, Francuska u ambis.“

Da, bila je to ona sjajna generacija Bugara, najuspešnija u njihovoj istoriji.

"Tačno, imali su Stoičkova, Balakova, Lečkova, Mihajlova. Otišli su na SP i stigli do polufinala. Od tog momenta Bugari nestaju sa mape, a Francuzi iz najvećeg ambisa stižu do vrha. Dva puta su postali prvaci sveta pa su čak 1998. i 2000. vezali svetsku i evropsku titulu, jedini u istoriji fudbala. Dakle, tačka velikog neuspeha može da bude i klica velikog uspeha. Postoji, nažalost, primer i na drugoj strani. Svaki od bugarskih reprezentativaca iz te slavne generacije izvukao je ličnu korist i sebe savršeno obezbedio za ceo život, a reprezentacija je nestala sa mape. Kako je naš mentalitet bliži bugarskom nego francuskom, poruka je jasna. Umesto da se bavimo strategijom, mi pre svega gledamo gde smo lično i nekontrolisano dovodimo strance. To je brza matematika, to je na kraju sve samo ne strategija koja je dug proces i često lično neisplativ. Zato i strepim da ispod onog kišobrana o kome sam malopre govorio postoji strahovit preduslov za ono što se desilo Bugarima 1994, a naplaćuje se kroz nestanak sa velike scene i danas.“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

LIDIJA STOJKANOVIĆ: Tajna čarobnog napitka srpske fudbalske vile
Lidija Stojkanović KIZA

INTERVJU

03.07.2025. 18:55

LIDIJA STOJKANOVIĆ: Tajna čarobnog napitka srpske fudbalske vile

Utisak posle razgovora sa Lidijom Stojkanović, aktuelnim selektorom srpske A selekcije i ženom neizmerno zaljubljenom u fudbal, svodi se na rečenicu da ona, kad hoće i silno to želi, zapravo može sve. Oslobođena predrasuda uz tvrdoglavost kao dominantnu crtu karaktera, sigurnim korakom išla je napred kroz život i turbulentan fudbalski svet a da nikada nije ni pomišljala da odustane od onog što je zamislila.
Close
Vremenska prognoza
few clouds
35°C
18.07.2026.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve