Sport
23.07.2023. 20:10
Zoran Šećerov

Smena generacija

Vreme teniskih snova

alkaraz, đoković 23.7.2023
Izvor: EPA / TOLGA AKMEN

I (naj)bolji neke mečeve moraju da izgube. Ovo podjednako važi i za šampione kao i za one koji to nisu, ali su dan odluke ili meč na sve ili ništa dočekivali kao izraziti favoriti. Otuda i floskula da je poraz neka vrsta univerzalnog principa koji se može okvalifikovati i kao prolazna nezgoda, loš trenutak ili dan onih kojima je pobeda bila namenjena. Zato Novaka Đokovića, uprkos porazu na prošlonedeljnom Vimbldonu, na kojem je unapred bio viđen kao osvajač trofeja, ne treba precrtati. Prerano je.

On je i dalje najbolji svih vremena, kralj tenisa, teniska zvezda koja traje, autentični genije ove čudesne igre. Postigao je više od drugih, najviše od svih. Ako niko drugi, upamtiće to istorija.

Dugo je bio nepobediv čak i tamo gde svi sanjaju da pobede. Misli se na Vimbldon. Englezi ovaj turnir, nezvanični svetski šampionat u tenisu, ne doživljavaju slučajno kao svojevrstan način života jer je on za njih bio i ostao, opet iz samo njima znanih razloga, trenutak kad sve staje, a Vimbldon počinje. I za tenisere je uzvišeni ideal, nešto mnogo više od svih drugih turnira. Za velikane ovog sporta se govorilo, a i danas sve ovo važi, da onaj ko ne osvoji Vimbldon bolje i da se ne hvali da je igrao ozbiljan tenis.

Prošle nedelje, svet "belog sporta“ konačno je dobio odgovor ko može posle godina nepobedivosti da pobedi Novaka Đokovića na Vimbldonu. Momak se zove Karlos Alkaraz. Poreklom je Španac. U maju je napunio tek 20 godina i trenutno je prvi na ATP listi. Pažljivi hroničari podsećaju da je ovo mesto prvi put zauzeo u 2022, posle trijumfa na US openu, dakle još kao 19-godišnjak, što ga u istoriji tenisa čini najmlađim igračem koji je postao svetski broj jedan.

Mnogi ga vide kao budućeg vladara, kralja tenisa, istinskog naslednika Federera, Nadala i na kraju najboljeg među najboljima Novaka Đokovića. I jedinog sposobnog da u dogledno vreme nadmaši bar deo veličanstvenih ostvarenja i rekorda danas u vlasništvu teniskog GOAT-a iz Srbije.

"Ovo je ostvarenje sna za mene. Lepo je osvojiti turnir, ali i čak i da sam izgubio, ne bih žalio. I tada bi bio ponosan na sve što sam uradio. To što sam bio deo istorije i teren delio sa legendom ovog sporta“, rekao je Alkaraz neposredno po završetku meča u londonskom hramu tenisa.

U direktnom obraćanju Đokoviću, dodao je još i to kako je baš on, Đoković, "neverovatan igrač i njegova velika inspiracija“.

Ukoliko se zavrti točak teniske istorije, doći će se i do podatka da je Novak prvi put trijumfovao na Vimbldonu 2011, dakle u 24. godini života. Novinari su zabeležili da je srpski as trećeg dana sedmog meseca u velikom finalu na centralnom terenu u Londonu pobedio branioca titule i prvog nosioca Rafaela Nadala sa 6:4, 6:1, 1:6, 6:3.

"Ovo je najbolji dan mog života. Uvek sam sanjao o osvajanju ovog turnira. Čini mi se da i dalje spavam, sanjam. Kada igrate protiv najboljeg tenisera sveta, čoveka koji je osvojio titule poslednja dva puta kada je igrao ovde, morate da budete na vrhuncu. I verovatno sam odigrao najbolji meč na travi u karijeri“, rekao je tada Novak odmah posle meča.

I tada je bilo jasno da bez obzira na to koliko ste veliki i šta ste sve osvojili u karijeri, vi zapravo tek onda kada trijumfujete na Vimbldonu otvarate vrata staze koja vas kao tenisera vodi do hrama teniskih besmrtnika.

U međuvremenu je Nole još šest puta podizao pehar na Vimbldonu. Računalo se da će minulog vikenda zabeležiti i osmi trijumf i tako se po broju trofeja izjednačiti sa Federerom. Ovog puta nije uspeo, možda već dogodine hoće. Čak i ako mu u finalu, što je sasvim moguće, protivnik bude Alkaraz. Era njihovih međusobnih okršaja za teniske sladokusce tek dolazi.

Prošlog vikenda Španac je briljirao. Za svakog ljubitelja tenisa bilo je zadovoljstvo gledati Alkarazovu svestranu igru koju su odlikovali elementi harmonije praktičnosti. Neki kažu da Alkarazov stil ima elemente i Đokovića i Federera i Nadala.

"Složio bih se sa tim. On je u suštini uzeo najbolje od nas trojice“, naglasio je Đoković.

Takođe, poredeći ga sa Nadalom i sobom, izgovorio je niz komplimenata na račun mladog Španca.

"Ima taj španski mentalitet bika, takmičarskog duha, borbenosti i neverovatne odbrane koju smo tokom godina gledali kod Rafe. Mislim da ima i neke lepe, dvoručne bekhend udarce koji imaju neke sličnosti sa mojim, odbranu, sposobnost prilagođavanja, što je tokom godina bila moja snaga.“

Ipak, najveći kompliment od najboljeg svih vremena trenutno najbolji na ATP listi dobio je na konferenciji za medije odmah posle finala.

"Nikada nisam igrao protiv igrača kao što je Alkaraz. Rodžer i Rafa imaju očigledne prednosti i mane, dok je Karlos kompletan igrač. Ima neverovatne sposobnosti prilagođavanja, koje mislim da su ključne za dugovečnost i uspešnu karijeru na svim podlogama.“

Da li je Alkaraz nešto što bi se moglo nazvati projektovanim šampionom. Moguće i da jeste. Još pre devet godina, dakle kada je imao samo 11, znalci tenisa prepoznali su u njemu buduću superzvezdu.

Stručnjaci, danas, prstom upiru u Špančevu svestranost. Pored snage sa osnovne linije, vešt je i oko mreže, a u stanju i da atleticizmom pokrije čitav teren. Ova rečenica je zapravo suština trenutne vrednosti mladog Španca i sasvim je sigurno da na najbolji način opisuje njegovu tenisku moć.

Ima i onih koji tvrde da je svoj najbolji potez Alkaraz "odigrao“, svojom voljom ili na nečiji nagovor što je bliže istini, u trenutku kada je kao 15-godišnjak prešao u sportsku akademiju čuvenog španskog asa i kasnije trenera Huana Karlosa Ferera, udaljenu sat i po vožnje od njegovog rodnog doma.

Kao što je Jelena Genčić u ranom detinjstvu uočila teniske vrednosti Novaka Đokovića koje drugi nisu, tako je i Alkarazov agent Albert Molina, u Alkarazovoj jedanaestoj godini, prepoznao budućeg šampiona. Trebalo mu je godinu dana da ubedi međunarodnu sportsku agenciju IMG da preuzme upravljanje karijerom talentovanog tinejdžera. Oni su opet bili neko ko je silno uticao na Huana Karlosa Ferera.

"Organizovali smo neke turnire na akademiji. Igrao je i on, imao je već tada nešto svoje, bio je drugačiji od drugih, ali i iznenađujuće fizički slab. Takođe, u njegovoj igri nije bilo nikakvog reda. Međutim, njegov forhend je već tada bio nešto posebno“, prisećao se Ferero godinama posle prvog susreta sa talentovanim 12-godišnjakom iz Mursije.

Vrlo brzo Španija je saznala da Nadal dobija naslednika. Počela su i poređenja, pogotovo u trenutku kada je Alkaraz zaređao sa pobedama na međunarodnim turnirima i kada je i svet saznao da pristiže neko kome će se diviti teniska planeta. Ipak, nosio je već tada u sebi dosta mudrosti pa je na ovo škakljivo pitanje odgovarao manirom iskusnog diplomate.

"Teško će se u istoriji pojaviti novi Rafa. On je on, a ja sam Karlos“, rekao je Alkaraz prošle godine.

U međuvremenu Alkaraz više nije bio grančica, izrastao je u momka sa podosta mišića i nekog čija je fizička izdržljivost u mečevima dolazila i te kako do izražaja. Stručnjaci su tada naglašavali da su dva Španca u tom segmentu u najmanju ruku slični, ali i to da "Alkaraz igra bliže osnovnoj liniji, da više od Nadala voli da krene prema mreži i da redovno koristi drop šot kao moćno oružje“.

Ako su ga drugi poredili sa Nadalom, on je sebe istovremeno poredio i sa Nadalom i sa Federerom i sa Đokovićem.

"Pogledajte šta oni rade, svi oni napreduju i uvek imaju šta da poboljšaju. Zato su tako dobri, i zato su toliko vremena na vrhu, stalno se usavršavaju. To je ono što želim i ja da radim. Želim da nastavim da napredujem. Imam zaista neke dobre udarce. Ne kažem da ih nemam, ali znam da mogu da ih poboljšam i da mogu da budu još bolji.“

Da je veliki teniser i da to zapravo želi da bude dokazao je i pričom šta želi i šta mora da uradi ukoliko hoće da stane uz rame velikanima koji su tog trenutka vladali planetom tenisa.

"Mislim da moram da unapredim svaki segment igre. Uvek kažem da sve možete da poboljšate, nikada ne dostignete limit“, rekao je on.

Analitičari sada konstatuju da je Alkarazov nagli uspeh usko povezan sa onim što se u svetu sporta zove disciplina takmičara i njegova posvećenost kako na terenu tako i van njega. Istovremeno, njegovi treneri, uz njegovu apsolutnu saglasnost, i dalje rade na onome što njegove mane polako pretvara u vrline.

"Dosta smo radili na poboljšanju njegove kondicije, odnosno fizičke spremnosti. Takođe i na svim udarcima i njihovoj selekciji. On ima talenta u izobilju, ali još uvek ne i dovoljno znanja kada koji udarac treba da primeni. Napreduje i u ovom segmentu, ali uprkos tome mora još da uči“, uverava Ferero.

Da se ništa ne prepušta slučaju kada je u pitanju karijera trenutno prvog na ATP listi, potvrđuje i priča o tome da se paralelno radi i na segmentima koji ne pripadaju terenu.

"Stalno ponavljam da onaj koji želi da bude jedan od najboljih mora i te kako da vodi računa o (samo)disciplini i ishrani“, kategoričan je španski trener.

Kada se jednog dana bude pravio rezime karijere ovog momka, sigurno je da će se kao bitan momenat navoditi prošlogodišnji turnir u Madridu. Tada je, uveravaju dobro upućeni, Alkaraz na prvi način upoznao sebe i sve ono što zaista može.

Redom je obarao velikane čime se izjednačio sa Davidom Nalbandijanom kome je 2007. na turniru Masters 1000 takođe pošlo za rukom da pobedi trojicu iz konkurencije četiri najbolja svetska igrača. Alkaraz je prvo u četvrtfinalu sa terena ispratio Rafaela Nadala, zatim je u polufinalu savladao i Novaka Đokovića, a onda u finalu i Nemca Zvereva. Koliko je to dobro radio i odradio neka kao ilustracija posluži utisak Martine Navratilove, osvajačice 18 grend slem titula, koja je u ulozi komentatora svemu prisustvovala.

"On nema slabu tačku. Ne znam šta bih radila da sam igrala protiv njega“, rekla je Navratilova.

Danas je Alkarazova biografija bestseler štivo. Posebno među onima koji su dušom i telom naklonjeni sportu. U tim redovima lik i delo dečaka iz El Palmara (rođen 5. maja 2003) nalik su na detinjstva mnogih dečaka iz njegovog okruženja. Naravno, u ambijentu koji nije teniski. Oduvek ga je krasila skromnost, ljubaznost i iznad svega dečačka opuštenost nadograđena iskrenim osmehom koji je ukras njegovog lika. Oni koji su mu bliski ističu i druge crte njegovog karaktera. Pre svega vrednoću i odlučnost.

Rastao je u zdravoj porodici uz još trojicu braće. Teniski gen, i ljubav prema ovom sportu nasledio je od oca koji je bio direktor teniske akademije kluba Real Sosijedad.

Iako milioner, i dalje je deo porodice. Njegov otac je prvi čovek jedne agencije za prodaju nekretnina. Koliko juče majka Vurhinija radila je u prodavnici nameštaja.

Ono što ih kao porodicu razlikuje svodi se na podatak da imaju malo više od većine koja ih okružuje. Poseduju penthaus u kome je jedan od spratova radni prostor njegovog oca i istovremeno "trofejna sala“ teniskog asa kome je skromnost vrlina. U njoj je i poster Rodžera Federera uz koji je odrastao jer je Švajcarac, kako kaže Karlos, bio njegov uzor, ali i idol u danima kada je dane započinjao sa reketom i lopticom u ruci.

"Mlad sam i imam svoje hirove, ali sam i dalje vrlo prirodan, normalan, skroman“, ističe kad priča o sebi mladi teniski as.

I drugi ga vide istim očima. Svoju finansijsku moć, već sada se iskazuje milionima dolara, ne manifestuje životom koji mu ne priliči, kupovinom skupih satova ili automobila.

"Ne obraćam mnogo pažnje na brendove ili marke automobila. Ako mi se nešto dopadne, pokušam da to kupim, ali na kraju se moj otac bavi svim tim.“

Vozi BMW ne zato što mu je to najomiljeniji auto, već naprosto zato što ne mora da ga kupuje jer svake godine od sponzora dobija novi model.

Krase ga i druge vrline. O tome kakav je bio kao dečak svedoče izjave Kika Navara, njegovog nekadašnjeg trenera.

"Lomio je kao dečak rekete kad izgubi poen ili gem, morao sam da ga oteram da prošeta klubom, isplače se i opusti pre nego što bih mogao da porazgovaram s njim o njegovom stavu. Ali takav karakter je od suštinskog značaja da bi neko postao pobednik. Karlos želi da pobedi u svemu, čak i u društvenim igrama.“

Kao i svaki Španac, obožava fudbal. Navija za Real iz Madrida čije utakmice rado gleda uživo. Često, priča se, prijateljuje sa Vinisijusom Žuniorom, prvom zvezdom madridskog kluba, ali na način kako to njemu odgovara.

Krasi ga i naglašena crta humanog čoveka. Španci su ponosni što njihova teniska zvezda uz sve druge obaveze paralelno vodi i dobrotvornu organizaciju za pomoć ljudima sa Daunovim sindromom. Često učestvuje i u drugim humanitarnim akcijama. Pamti se da je poklonio svoje trenerke na aukciji priređenoj na US openu da bi se prikupila sredstva za one kojima su potrebna.

Znatiželjni novinari želeli su da znaju i da li ima svoj moto koji ga vodi kroz život i tenis. Dobili su (ne)očekivan odgovor.

"Deda mi je pričao o tri C – cabeza, corazón, cojones. Taj moto me uvek prati – glava, srce i testisi.“

U maju 2021. bio je na 120. na ATP listi. Godinu dana kasnije već je rangiran kao šesti. Trenutno je najbolji igrač na svetu. Prvi grend slem osvojio je 2002. na US openu. Drugi ovog leta u Londonu. Na oba grend slem turnira upravo je on, Alkaraz, upisan kao najmlađi osvajač trofeja.

Statističari beleže i da je trijumf na Vimbldonu šesti Alkarazov naslov u ovoj godini. Takođe prave i poređenje naglašavajući da su u poslednjih 40 godina samo dva tenisera bila mlađa od njega s jednakim brojem titula u jednoj godini. Reč je Agasiju kome je to uspelo 1988. i Nadalu iz 2005. godine. Oku statistike nije promakao ni podatak da je Španac prvi posle Mareja (2012) koji je pobedio Đokovića na grend slem turniru u pet setova. Marej je to uradio na US openu. Na kraju, tu je i skoro neverovatan teniski kuriozitet koji i te kako godi onima koji navijaju za Španca. Reč je o tome da je baš on prvi koji je savladao Đokovića na Vimbldonu još od četvrtfinala 2017. kada je to uspelo Tomasu Berdihu. Vimbldon će, međutim, za sva vremena pamtiti da je niz nepobedivosti srpskog tenisera trajao punih 2195 dana.

Tenis nije samo igra, tenis je i novac. Pobedom na Vimbldonu Španac je zaradio 2.350.000 funti. Novak Đoković 1.175.000. Međutim, kad je reč o ukupnoj zaradi na turnirima, poređenje je bar u ovom trenutku nemoguće. Na toj listi, što je i razumljivo, Španac je trenutno 30. sa zaradom od 19,5 miliona. Novak je prvi – 171.254.424, a Nadal drugi sa 134.640.719.

Ali, 2023. nije samo godina Karlosa Alkaraza. Nju je na svoj način, dosledan sebi i ne odustajući od svojih principa, obeležio i Novak Đoković. Od 11. juna, posle trijumfa nad Kasperom Rudom u finalu Rolan Garosa, osvojio je 23. grend slem titulu i tako i zvanično postao najbolji teniser sveta. Ima i onih koji i danas govore "da, ali to je samo statistika“. Naravno, u svemu tome ima istine, baš kao i u onome da je Novakov put do zvezda bio najtrnovitiji. Između ostalog, i zato jer je mnoge turnire odigrao s bremenom mržnje za koju u svetu sporta nema opravdanja. Sve je počelo kada je počeo da pobeđuje dotadašnje miljenike teniske planete Rodžera Federera i Rafaela Nadala. Odavno nije tajna i da je na neprijateljski odnos prema Đokoviću uticalo i njegovo poreklo. Novinar Kristofer Džonson, jedan od retkih naklonjen srpskom asu, zašto je to tako objasnio je na sledeći način potvrđujući istovremeno i koliko je politika na globalnom nivou pogubna za sport i sportiste.

"Ljudi iz zemalja koje su članice NATO alijanse, koje su bombardovale Beograd tokom prolećne sezone 1999. godine, nisu verovali Đokoviću jer je iz Srbije, a njegov otac sa Kosova. Nisu ga voleli jer je pobeđivao u dugim, napornim mečevima. Optužili su ga da gura lopticu, umesto da je udara, da pravi preduge pauze između servisa, da lažira povrede, da pije misteriozne napitke, kao da bi magični napitak mogao pomoći nekome da pobedi Rodžera ili Rafu.“

Đoković je i zbog ovoga imao turbulentnu karijeru nabildovanu antagonizmom koji je dostigao vrhunac kada su ga organizatori US opena diskvalifikovali nakon što je "ubio“ linijskog sudiju, i sjajnu glumicu, Loru Klark. Na sve se nadovezala i ona epizoda sa koronom kada je Đoković svetu predstavljen kao opasan antivakser samo zato jer je verovao sebi umesto relativno neproverenoj vakcini. Optuživan je Đoković i za falsifikovanje papira i širenje korona virusa deci i nekim novinarima da bi posle svega u priču utrčali australijski političari koji su ga uoči Australijan opena deportovali iz njihove zemlje. Amerikanci su još jednom bili Amerikanci izričući Đokoviću zabranu da igra na US openu koji je sponzorisala "Moderna“. Očigledno, ništa se nije događalo slučajno.

Srpskom asu zamereno je i to što je predvodio pokušaje da se teniseri i teniserke organizuju u udruženje kako bi imali jaču pregovaračku poziciju. Radio je i druge divne stvari dokazujući se, između ostalog, i kao donator za medicinska istraživanja i tretmane. Danas je svima jasno da je Đokovićeva veličina vidljiva, na kraju i definisana, kroz borbu da se iz sveta sporta eliminiše politika i mržnja bilo koje vrste. A kad je samo tenis u pitanju, oni koji su ga uprkos svemu poštovali pisali su i sledeće:

"Možda mislite da je Rodžer Federer lepše igrao ili da je Rafa Nadal bio najveći ratnik, ili da je Bjern Borg trebalo da osvoji više titula, ili da je Rod Lejver osvojio sve slemove 1962. i 1969. Ali oni nikada nisu imali svet protiv njih. Đoković je oborio njihove rekorde jer ništa nije moglo da slomi njegov duh – ni vladini zvaničnici, ni zvaničnici turnira, mediji i podrugljivi navijači Njujorka, Pariza i drugih mesta. Zato je Novak Đoković najveći šampion svih vremena, u bilo kom sportu.“

Sport je sazdan na rezultatu, zato se mora verovati brojevima, svet brojki je apsolutno egzaktan. Utisci su naravno nešto sasvim drugo, ali ni oni nisu protiv Noleta. Igrajući tenis, pomerio je mnoge granice u ovom sportu, pomeraće ih i dalje. Onaj dan kada će izgovoriti "nemojte računati na mene, ja sam isuviše umoran i suviše bogat“ još uvek je daleko. Uostalom, kad je Novakova karijera u pitanju, sat, makar to bio i onaj peščani, još nije u glavnoj ulozi.

Šta je sve osvojio? Spisak je podugačak. Đoković je, što niko drugi nije, osvojio 23 titule na grend slem turnirima. Rekorder je otvorenog prvenstva Australije sa deset trijumfa. Na Vimbldonu mu je to uspelo sedam puta i po tri puta na otvorenim prvenstvima SAD i Francuske. Ovim se spisak ne završava, Novak ide dalje.

Njegova teniska veličina merljiva je i kroz podatak da je osvajač svih devet ATP masters turnira iz serije 1000. U istoriji tenisa zapravo on je jedini koji je osvojio sve turnire iz te kategorije.

U eri kada su tri možda i najveća igrača u istoriji ovog sporta bila aktuelna on je postavio rekord sa sedam završnih godina kao prvi teniser sveta.

Nadmašio je i penzionisao Federera, verovatno će i Nadala za koga je ovo možda najbolji trenutak da se povuče i tako sačuva bar u narednih deset godina epitet najboljeg španskog tenisera svih vremena.

Posle, to bi mogao da bude Karlos Alkaraz koji se brzinom munje približava ostvarenjima koja izazivaju divljenje. Jedini koji bi taj njegov let među zvezde mogao da uspori jeste Novak Đoković.

Njihov naredni okršaj mogao bi da se dogodi, i bilo bi lepo da se dogodi, već na US openu (28. avgust – 12. septembar). Španac će braniti trofej od prošle godine, Novak jurišati na osvajanje 24. grend slem turnira. Duel nadolazećeg i za godinu, dve ili tri odlazećeg već danas dobija obrise epskog. Biće to meč dva najveća majstora koja tenis trenutno ima, odmeravanja najboljeg koga je svet imao i onog ko namerava da ga nadmaši. Kladionice su već ponudile kvote.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Close
Vremenska prognoza
clear sky
26°C
28.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve