"Moramo ga imati"
IZMEĐU LEDA I MOĆI: Zbog čega Tramp toliko želi da preuzme Grenland
Zašto su izbori za predsednika SAD jedan od najvažnijih svetskih događaja sve više shvataju i oni koji su do sada ovu tvrdnju doživljavali sa rezervom.
Povratak Donalda Trampa unapred je obećavao dramatične promene, ali su mnogi izvan Amerike, koji su izbore pratili sa distance, potajno verovali da će većina izgovorenog u predizbornoj kampanji ostati na nivou obećanja. To je, uostalom, praksa. Niko mu ne bi preterano zamerio. Na sreću ili na žalost – u zavisnosti od perspektive – Tramp pokazuje da stoji iza svojih reči, što je osobina retka u političkom svetu.
Deluje odlučno da sprovede u delo sve što je obećao, dok ne ostvari ono što je naumio. Problem, međutim, leži u tome što niko sa sigurnošću ne može da kaže šta tačno Tramp želi, osim što neumorno ponavlja svoj već poznati slogan: "Učiniti Ameriku ponovo velikom.“
Odgovor na pitanje u kom pravcu plovi američka spoljna politika treba tražiti negde između priče o tarifama, odnosima sa Rusijom, angažmana na Bliskom istoku, rata u Ukrajini i geopolitičkih ambicija poput preuzimanja Grenlanda.
Ukoliko se detaljnije posmatraju potezi nove američke administracije, od Istočne Evrope do Centralne Afrike, jasno se nazire prioritet – osiguranje pristupa ključnim mineralnim resursima.
Retki minerali u ovom trenutku postaju ne samo sredstvo ekonomskog uticaja, već i ključna poluga u oblikovanju globalne moći. I to niko ne krije, ponajmanje SAD.
Kao što je poznato, Vašington je neskriveno zainteresovan za deo ukrajinskog mineralnog bogatstva kao protivvrednost za vojnu i političku podršku pruženu tokom ruskog napada. Prema nekim procenama Ukrajina poseduje oko pet procenata svetskih rezervi litijuma koji je neophodan za proizvodnju baterija u električnim vozilima i pametnim telefonima.
Slična strategija primenjuje se i u Demokratskoj Republici Kongo, čiji su rudnici kobalta i bakra od neprocenjive vrednosti. SAD je blizu sklapanja sporazuma sa Kongom kojim bi američke kompanije dobile veći uticaj nad ključnim rudnim resursima u zamenu za jaču podršku vlastima koje se bore protiv pobunjeničke grupe M23 koju podržava Ruanda.
Deo ovog složenog mozaika koji dodatno osvetljava strateške težnje SAD jeste Grenland, koji je mnogo više od Trampovog političkog hira ili običnog komada zemlje prekrivenog ledom.
"Potreban nam je Grenland zbog međunarodne bezbednosti. Treba nam. Moramo ga imati. Mrzim što to moram reći, ali jednostavno ga moramo imati“, rekao je Donald Tramp svojevremeno i time po ko zna koji put ponovio svoje otvorene namere prema najvećem ostrvu na svetu.
Kako bi se razumela Trampova "opsednutost“ Grenlandom, koja nije skorijeg datuma, potrebno je objasniti njegovu ekonomsku, stratešku i političku važnost.
Grenland je pre svega zanimljiv zbog svoje strateške pozicije. Smešten je u arktičkom krugu između SAD, Rusije i Evrope. Bivši Trampov savetnik za nacionalnu bezbednost Robert O’Brajen svojevremeno je rekao da je pozicija Grenlanda ključna ne samo u odnosu na Kinu i Rusiju, već i kao alternativna brodska ruta.
Takođe, veći deo ostrva leži unutar regiona u kojem se svetske sile sve više takmiče oko neiskorišćenih prirodnih resursa. Usled klimatskih promena i topljenja leda, resursi Grenlanda postaju sve dostupniji. Led, koji je nekada bio glavna prepreka za iskorišćavanje resursa Grenlanda, u budućnosti će verovatno postati manji problem. Porast temperature i ubrzano topljenje grenlandske ledene ploče otvara nove ekonomske i strateške mogućnosti koje SAD, ali i druge države žele da iskoriste.
Grenland poseduje ogromne zalihe neiskorišćenih mineralnih resursa ključnih za proizvodnju visoke tehnologije, dok "Politiko“ piše da najveće ostrvo na svetu poseduju 39 od 50 minerala koje SAD smatraju ključnim za nacionalnu sigurnost. Takođe, američki geološki zavod još ranije je procenio da se oko 30 odsto neotkrivenih svetskih rezervi prirodnog gasa i 13 odsto netaknutih rezervi nafte nalazi upravo na Arktiku.
Kada govorimo o klimatskim promenama, one su duboko povezane sa Grenlandom i njegovim potencijalnim značajem u budućnosti. Naime, globalna prosečna temperatura u 2024. godini bila je približno 1,5 stepeni Celzijusa viša nego u predindustrijskom periodu. Takođe, prema istraživanjima Alfred Vegener instituta, Arktik se zagreva oko četiri puta brže od ostatka planete. Ovaj ubrzani proces zagrevanja dovodi do topljenja arktičkog leda, što je jedan od glavnih razloga za otvaranje novih pomorskih ruta u tom regionu.
Prema trenutnim prognozama ako se nastavi trend zagrevanja, u periodu između 2030. i 2040. godine arktički led bi mogao znatno da se povuče, otvarajući tri nove pomorske rute koje bi povezivale Pacifik i Atlantik. Ove rute mogle bi da drastično skrate vreme plovidbe i promene globalnu trgovinu, omogućavajući brže i jeftinije transportne puteve između ključnih trgovinskih regiona. Tema novih pomorskih ruta sigurno je važna i za Trampa jer Kina i Rusija već sarađuju na razvoju arktičkih pomorskih ruta, s obzirom na to da Rusija kontroliše najveći deo arktičke obale. Grenland bi zbog svoje strateške pozicije mogao da postane ključna tačka za kontrolu ovih novih ruta jer bi pružio dominantnu poziciju u regionu. Nove pomorske rute mogu skratiti vreme plovidbe između Dalekog istoka i Evrope, a prema nekim procenama, arktička ruta može smanjiti putovanje sa 29 dana preko Rta dobre nade na samo deset dana, dok trenutna ruta kroz Suecki kanal traje oko 22 dana. "Tajms“ piše da će ove rute ne samo smanjiti troškove transporta, već i znatno promeniti globalnu trgovinu. Ako se topljenje leda nastavi, mnogi lideri, uključujući Trampa, želeće da preuzmu kontrolu nad ovim novim trgovačkim pravcima.
Iako topljenje leda otvara nove rudarske i trgovačke prilike, postoji i druga strana medalje. Grenland se nalazi u centru klimatskih promena za koje Tramp ne mari mnogo, što direktno utiče na njegov značaj. Arktik se zagreva tri puta brže od ostatka sveta, što ubrzava topljenje leda. Ukoliko bi grenlandski ledeni pokrivač u potpunosti nestao, globalni nivo mora porastao bi za strašnih 7,4 metra, što bi imalo katastrofalne posledice za obalske oblasti širom sveta.
Međutim, svima je poznato koliko Tramp mari za klimatske promene. Ono što mu je mnogo važnije jeste da se na Grenlandu nalazi američka baza "Tule“ (Pitufik). Iako je baza po svom obimu i broju vojnika dosta manja nego u vreme Hladnog rata, još uvek je od ključne važnosti kada je reč o ranom otkrivanju lansiranja ruskih balističkih raketa.
Da SAD vide Grenland kao vitalno važan za svoju odbranu, objasnio je svojevremeno Mark Džejkobsen, analitičar Kraljevskog danskog odbrambenog koledža u Kopenhagenu.
"Nema sumnje da je geostrateški važan u odbrani nacionalne bezbednosti SAD od ruskih projektila“, rekao je Džejkobsen za "Glas Amerike“. "Najkraći put za ruske rakete ka SAD je preko Severnog pola, preko Grenlanda.“
Da priča ne bi bila svedena samo na politički, vojni i ekonomski uticaj ‒ iako, naravno, sve to čini njen osnov ‒ treba je začiniti i simbolikom. Potencijalna kupovina Grenlanda podsećala bi na istorijske akvizicije poput kupovine Aljaske (1867) ili teritorije Luizijane (1803), čime bi se Trampova administracija upisala u istoriju kao jedna od ključnih za širenje američkog uticaja, ostavljajući dubok trag u geopolitici.
Gde su u celoj priči Grenlanđani, o čijim se sudbinama u velikoj meri odlučuje? Nažalost, oni su uglavnom na margini jer živimo u svetu u kojem se često zanemaruju glasovi malih naroda. Njihova uloga u ovoj geopolitičkoj igri svodi se na to da iznesu svoje stavove, a oni su jasni – nisu na prodaju. I čini se da je to sve što su mogli da urade, barem za sada. Dok oni poručuju da nisu na prodaju, Tramp, s druge strane, ističe da "moraju biti ubeđeni“.
"Moramo ih ubediti. I moramo imati tu teritoriju jer bez nje ne možemo pravilno braniti veliki deo sveta, ne samo Ameriku.“
Položaj Grenlanda, njegova blizina ključnim plovnim putevima i bogatstvo neiskorišćenih resursa čine ga izuzetno vrednom strateškom imovinom. Kako se arktički led bude otapao i kako resursi ovog regiona budu bili sve pristupačniji, značaj Grenlanda će samo rasti. Kontrola nad ovom teritorijom može da znači prevlast u kontroli novih pomorskih ruta, a samim tim i oblikovanja globalnog ekonomskog pejzaža.