Vesti
07.05.2022. 07:10
Marko R. Petrović

Abdikacija

Mala porodična svađa dinastije Karađorđević

Karađorđevići 6.5.2022.
Izvor: EPA / ANDREJ CUKIC

Nije bitno to što Srbija nije monarhija, bitno je da ima dinastiju. A ako ima dinastiju, ima i "dvorskih priča“.

One, naravno, nemaju nikakvog uticaja na građanstvo i državu, koja je po uređenju republika. Utiču samo i jedino na odnose unutar same porodice. No, bez obzira na to, javnost je željna priča "iz kraljevske porodice“, iz tog paralelnog sveta u kojem svoje uloge igraju potomci poslednjih srpskih monarha, koji su bez prestola i formalno ostali 1945. godine.

Imamo, dakle, sve preduslove za jednu priču koja, kako sada stvari stoje, a i bez neke perspektive da se u skorijoj budućnosti to promeni, ne pogađa nikog drugog, sem njenih aktera – dinastiju bez monarhije, prestolonaslednika bez prestola i krune koju bi nasledio i prinčeve koji su u istoj situaciji. Imamo, doduše, i dvor u kojem prestolonaslednik i njegova supruga žive kao podstanari jer im on neće biti vraćen restitucijom, ali što ih ne sprečava da, prema rečima i nekih ljudi bliskih kraljevskoj porodici, ostale članove familije drže podalje od poseda.

A kad imamo dvor, logično je da imamo i dvorske spletke. Poslednji zaplet usledio je nakon odluke princa naslednika Petra Karađorđevića, prvorođenog sina Aleksandra II Karađorđevića, da se odriče prava nasledstva u korist brata Filipa.

O tome je obavestio i javnost, saopštenjem.

"Obaveštavam vas da sam ja, Kraljević i Princ-Naslednik Srbije i Jugoslavije Petar Karađorđević, svestan i odgovoran za svoje postupke i u prisustvu svedoka, u sredu, 27. aprila 2022. godine u palati Kasa De Pilatos (palata Svetog Andreja) u Sevilji potpisao svoju odluku o abdikaciji kojom se odričem svih prava i prerogativa koji mi pripadaju po osnovu prvorodstva u lozi Starešine Kraljevskog Doma Srbije i Jugoslavije.

Činom abdikacije odričem se za sebe i sve svoje potomke koji su rođeni ili će tek biti rođeni u bračnoj vezi ili izvan bračne veze. Sva prava po osnovu prvorodstva prenosim na sledećeg po starešinstvu rođenja, moga brata Kraljevića Filipa, što je automatski proces samom ovom abdikacijom i našim suverenim voljama.

Ne odričem se prava koja proističu iz prava na nasleđe imena, člana Kraljevskog Doma, titule Kraljevića i svih drugih prava i obaveza koje zakon i tradicija daju i nalažu članu porodice“, navodi se, pored ostalog, u saopštenju i dodaje da je "u interesu dinastije da Princ-Naslednik sa svojom porodicom živi u Srbiji među našim narodom, a moj brat, Kraljević Filip, je svoj i život svoje porodice vezao za našu Otadžbinu u kojoj se nakon devet decenija rodio i prvi muški član dinastije Karađorđević, naslednik mog brata Kraljevića Filipa, kraljević Stefan. Svoj život, kao i do sada, nastavljam u Sevilji.“

E, sad, gde je tu spletka? Pa, ako je suditi po rečima Ljubodraga Grujića, kojeg princ Petar u saopštenju predstavlja kao člana Krunskog veća, kancelara ordena i herald doma Karađorđevog, ona je u duboko narušenim odnosima unutar porodice, a čemu je kumovala supruga prestolonaslednika Aleksandra, Katarina.

"Koliko su narušeni odnosi unutar kraljevske porodice, a čemu je kumovala princeza Katarina, govori podatak da princ Filip nije bio na dvoru od kada se vratio u Srbiju i da njegov sin Stefan nije video dedu toliko dugo, a žive na svega četiri kilometra“, kaže Grujić, a prenose beogradski mediji.

"Mi smo zaboravili kako je imati kraljevsku porodicu, a činjenica je da u ovoj postoji animozitet između maćehe i Aleksandrovih sinova. Ona živi život kao u bajci, iz svog zdanja ne mora ni da izlazi, a i kad bi se princ tu doselio sa suprugom, kompleks je toliko veliki da se ne bi ni sretali.

Ipak, izgleda da, poput neke zle veštice, ona želi da drži sve u svojim rukama i da tamo sve kontroliše, pa sumnjam da će se o njihovom prelasku na dvor uopšte pričati za nekoliko meseci do godinu dana. Ako je sve tako kako deluje, onda je tragikomično, jer bi princ naslednik i njegova izabranica sa detetom sigurno poželeli tamo da žive, ali pod svojim uslovima, a ne da trpe maćehu“, izjavio je Grujić, a preneo "Kurir“.

U suštini, Petar Karađorđević se odrekao prava na presto, koje je vrlo diskutabilno, ali se nije odrekao prava na nasleđivanje onoga što porodici Karađorđević u materijalnom smislu pripada ili bi moglo da im pripadne. To je u izjavi Tanjugu potvrdio i već pomenuti Ljubodrag Grujić.

I mada heraldičar i član Krunskog veća Dragomir Acović kaže za "Ekspres“ da je to pravo kojeg se princ Petar odrekao "nešto najviše što neko može da ima“, istina je da bi za ostvarivanje tog prava mnoge stvari morale da se promene. Najpre bi morao da bude promenjen Ustav Srbije koji državu definiše kao republiku. A da bi to bilo promenjeno, neophodna je, najpre, trećina poslanika (najmanje 84) ili 150.000 birača da pokrene inicijativu, pa dvotrećinska većina u Skupštini Srbije da promene izglasa, a potom i da se za tu promenu izjasni većina građana na referendumu. Tehnički, zapravo, to bi predstavljalo donošenje potpuno novog ustava.

U skorije vreme, međutim, nije rađeno neko istraživanje koje bi pokazalo kolika bi bila podrška građana za uvođenje monarhije. A uprkos relativnom uspehu i jačanju desnih stranaka na nedavnim izborima, koje se deklarativno zalažu za obnovu monarhije, mala je verovatnoća da bi oni ikako uspeli da obezbede pokretanje same inicijative.

Diskutabilnost prava na presto vezuje se i za činjenicu da je kralj Petar II preneo svoje ingerencije na namesništvo marta 1945. godine, što neki smatraju abdikacijom. Ako je to tako, onda ni njegov sin Aleksandar ne bi imao pravo na presto, baš kao ni Aleksandrova deca, među kojima je i princ Petar, koji se sad tog (ne)postojećeg prava i sam odrekao.

Deo istoričara, međutim, tvrdi da kralj Petar II nije abdicirao, navodeći da o tome ne postoji nijedan zvaničan dokument, te da su ga i komunističke vlasti tretirale kao monarha.

Stvari ne izgledaju mnogo bolje ni u delu eventualnog materijalnog nasledstva jer ono što bi Karađorđevićima moglo da pripadne po Zakonu o restituciji daleko je manje u odnosu na ono što su oni tražili.

Naime, kraljevskoj porodici Karađorđević Ukazom Predsedništva Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ (U. br. 392) od 8. marta 1947. godine oduzeta je cela imovina. Danas ona od države Srbije potražuje, i to u naturi, mnogobrojne objekte i imovinu, među kojima je najpoznatiji dvorski kompleks (Stari dvor i Beli dvor) na Dedinju u Beogradu.

Pored dvorova, traži se nazad i Studentski dom u Bulevaru kralja Aleksandra br. 75, koji je kao zadužbinu osnovao kralj Aleksandar Prvi Karađorđević, zatim zgrada današnjeg Arhiva Jugoslavije, u Ulici Vase Pelagića, koja je podignuta kao Dom kralja Aleksandra Prvog za učenike srednjih škola.

Potražuju se i nepokretnosti na području katastarske opštine (KO) Stara Rakovica (stari objekti – kuća br. 52 u Ul. patrijarha Dimitrija sa kućištem, dvorištem i vrtom, kao i pet prizemnih zgrada koje su služile za stanovanje, kancelarijske potrebe, radionice, ložionicu, magacin i dr.), zatim nepokretnost u Sarajevskoj br. 37, pa poljoprivredno i šumsko zemljište na području KO Sokobanja, ali i rudnici na području Negotina i Kučeva.

U zahtevu za restituciju Karađorđevića stoji i nepokretnost u Topoli, odnosno Zadužbina kralja Petra Prvog Karađorđevića (zasebno pravno lice), kao i pokretne stvari, i to umetnine, nakit i druge vrednosti.

Sve navedeno, međutim, kako je to ranije izjavio Strahinja Sekulić, direktor Agencije za restituciju, ne ispunjava uslove predviđene Zakonom za vraćanje u naturi, te će porodica biti obeštećena novčano, u iznosu od najviše pola miliona evra.

Jedina nepokretnost koja je vraćena bila je vila "Crnogorka“ na Dedinju, koju je potraživala princeza Jelisaveta, ćerka kneza Pavla i kneginje Olge. Vila je vraćena 2013. godine, a princeza Jelisaveta prodala ju je pet godina kasnije jednom engleskom investicionom fondu koji je zastupao bivši direktor "Imleka“ Slobodan Petrović.

S druge strane, država iz budžeta, prema podacima kojima raspolaže Ministarstvo kulture, godišnje izdvaja više od pola miliona evra za dvorski kompleks na Dedinju, što nije mala suma. Karađorđevići su, doduše, u više navrata tvrdili kako sami plaćaju sve račune koji se tiču tekućeg održavanja dvorskog kompleksa na Dedinju.

Bilo bi možda preterano reći da se sve ovo sada dešava zbog novca. Istina je, međutim, da odnosi unutar porodice Karađorđević, još od trenutka kada su se vratili u zemlju početkom ’90-ih godina, nikada nisu bili idealni. Aleksandar II i njegova supruga Katarina su gotovo uvek bili u nekoj vrsti sukoba sa ostatkom familije.

Od trenutka kada su se Aleksandar II i Katarina uselili u dvorski kompleks on je postao neka vrsta "zabranjenog grada“ za ostale članove dinastije. Oni u njemu nisu smeli da borave, čak i kada bi iz inostranstva dolazili u Beograd na nekoliko dana.

Izgledalo je da je do neke vrste pomirenja došlo pre desetak godina kada je princeza Jelisaveta sa svojim partnerom Draganom Babićem i kćerkom Katarinom Oksenberg, njenim suprugom i decom posetila Aleksandra i Katarinu Karađorđević.

Poslednji događaji, međutim, ukazuju da su stvari mnogo kompleksnije i unutar same nasledne grane Karađorđevića.

I sam Dragomir Acović za "Ekspres“ potvrđuje da se za odluku princa Petra, iako deluje kao iznenadna, ne može reći da "je došla kao grom iz vedra neba“.

"Princ Petar je odrastao čovek, odavno punoletan, sposoban da donosi odluke u svoje ime, i on je to uradio. Prestolonaslednik mu je zamerio što to nije urađeno u zemlji i u njegovom prisustvu, ali je to nešto što se rešava na relaciji otac – sin, a ne u javnim nastupima“, kaže Acović za "Ekspres“.

Kako god bilo, šta god se ubuduće bude dešavalo po ovom pitanju, neće imati nikakvog značaja na državu i društvo. Sve ostaje u krugu porodice.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Close
Vremenska prognoza
clear sky
4°C
19.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve