Slobodan Zečević
"Čudilo bi me da Srbija dobije sankcije zbog odlaska Vučića u Moskvu"
Naredni period biće, bar prema diplomatskim aktivnostima, veoma živ za Beograd.
Predsednik Srbije najavljuje susrete sa američkim predsednikom Donaldom Trampom, možda čak dođe i do susreta sa ruskim liderom Vladimirom Putinom u Moskvi na proslavi Dana pobede. Posle toga izvestan je dolazak šefice evropske diplomatije Kaje Kalas u Beograd, a pre svega toga očekuje se i poseta evropske komesarke zadužene za proširenje Marte Kos.
Pojedini analitičari već to nazivaju diplomatskom ofanzivom Evropske unije, a za "Ekspres“ svoje viđenje cele situacije iznosi dr Slobodan Zečević, direktor beogradskog Instituta za evropske poslove, koji je inače "francuski đak“ s obzirom na to da je diplomirao na Pravnom fakultetu na Sorboni, da bi potom doktorirao na Evropskom univerzitetu u Beogradu.
"Što se tiče Kaje Kalas, ona je već dolazila u region u prethodnom periodu, ali nije bila u Srbiji, što govori da je to ipak neka vrsta njene redovne aktivnosti. A kada je reč o Marti Kos i njenom najavljenom dolasku krajem aprila, tu bismo već mogli da kažemo da je reč o nekom saopštavanju stava Evropske unije u vezi sa unutrašnjopolitičkom situacijom u Srbiji.
Konkretno, naravno, svi znamo da je reč o studentskim protestima koji se odvijaju mesecima u našoj zemlji. Verovatno je ona, da tako kažem, podstaknuta svim tim događajima da dođe i da razgovara sa srpskim vlastima tim povodom. Kaja Kalas ima, međutim, više tema za razgovor. Ona je, praktično, ministarka spoljnih poslova Evropske unije pa će nju zanimati i odnosi Beograda i Prištine, gde ide ta normalizacija koja stoji već godinama u mestu. Ima tu još tema, a jedna od njih odnosi se na spoljnu politiku Srbije, odnosno na njene odnose sa Rusijom, da li će predsednik Vučić ići na proslavu Dana pobede u Drugom svetskom ratu 9. maja u Moskvu. Naravno, tu je i pitanje kako ubrzati put Srbije ka članstvu u Evropskoj uniji. A sve je to povezano“, kaže dr Slobodan Zečević, direktor Instituta za evropske poslove, na početku razgovora za "Ekspres“.
I zbog toga je verovatno njena poseta i predviđena za kraj maja, posle te proslave u Moskvi...
"Tako je. Zbog toga je njena poseta predviđena za kraj maja, verovatno da se do tada na neki način raspetljaju neke stvari, kakav će biti stav Srbije prema toj paradi u Moskvi, izbor vlade u Prištini i institucija u Prištini. Ako institucije u Prištini budu izabrane, verovatno bi Evropska unija možda želela da oživi taj dijalog Beograda i Prištine...“
U Prištini, međutim, to ne ide baš glatko. Još nisu konstituisali ni skupštinu.
"Ne ide, ne ide. Ali videćemo, ima još mesec dana do posete Kaje Kalas. Možda će u međuvremenu nešto da se raspetlja i u Prištini.“
A možda odu i na nove izbore.
"Da, možda odu i na nove izbore. U svakom slučaju, u kontekstu ovih redovnih aktivnosti koje je Kaja Kalas imala u državama Zapadnog Balkana, jeste praznina da još nije bila u Srbiji. Bez obzira na te događaje u Prištini, bilo bi logično da ona dođe u Beograd, s obzirom na to da je bila i u Crnoj Gori, Albaniji i u Bosni i Hercegovini...“
Zbog čega mislite da nije sve "odradila“ odjednom kad je došla?
"Možda je upravo čekala ovaj rasplet događaja pre svega u Prištini. To je jedna vrlo značajna tema za Evropsku uniju. Mislim da Kaja Kalas kao funkcioner Evropske unije pokušava da izvrši pritisak na Beograd da predsednik Vučić ne ide na paradu povodom Dana pobede u Moskvi. Možda čeka jednostavno da se tu neke stvari raščiste, da bi ona mogla možda da izađe sa nekim konkretnijim inicijativama pre svega kada je reč u odnosima takozvanog Kosova i vlasti u Beogradu.“
Vratićemo se na Kaju Kalas ponovo. Ako sada govorimo o Marti Kos, ona je već dala neke izjave koje se tiču situacije u Srbiji, ali sam Brisel je prilično neutralan u celoj toj priči, za sada. Da li mislite da je njen dolazak uvod u neko pooštravanje ili ne?
"Možda u ovom trenutku ne vidim naznake nekakvog pooštravanja, ali ono što oni rade, i kada je reč o Marti Kos kao osobi zaduženoj za proširenje Evropske unije, oni ponavljaju osnovne postulate, osnovna načela koja se od vas traže ako želite da budete član Evropske unije. Ponavljaju da je veoma bitna vladavina prava, da je veoma bitno demokratsko uređenje zemlje, da je veoma bitno funkcionisanje institucija, funkcionisanje pravosuđa. Oni u stvari stavljaju do znanja da su to neke stvari za koje oni smatraju da su pokrenute ovim studentskim demonstracijama i protestima, i da na tim stvarima sada treba raditi u Srbiji. Treba ih unaprediti u skladu sa tim evropskim standardima što je opet zahtev koji treba ispuniti na putu ka članstvu u Evropskoj uniji.“
To je zapravo neka osnova na kojoj treba sve da počiva.
"Tako je. Oni ponavljaju, za sada ne prete Srbiji nekakvim sankcijama ili bilo čim, ali stalno ponavljaju, trebalo bi da razrešite ovu situaciju na osnovama koje od vas svi traže kada je reč o članstvu u Evropskoj uniji. Znači izaberite Savet Regulatornog tela za elektronske medije, donesite medijske zakone, raščistite birački spisak da on bude ažuran, stvorite uslove za neke izbore koji će se verovatno odigrati u jednom trenutku u Srbiji i kojima će ova situacija biti razrešena u političkom smislu.“
Kažete da ne prete sankcijama, ali se pojavio jedan tekst u britanskom "Telegrafu“ koji govori o mogućim sankcijama ukoliko bi predsednik Vučić otišao na proslavu Dana pobede u Moskvu.
"To su spekulacije jednog časopisa. Nisam video to u drugim medijima. Doduše, reč je o britanskom časopisu, a Britanija nije više članica Evropske unije. Moguće je i to, što kažu, da se valja nešto ispod žita, ispod pokrivača. Prosto bi me veoma čudilo da Srbija dobije sankcije zbog eventualnog odlaska Vučića u Moskvu. Pri tome verovatno će jedna članica Evropske unije imati tamo predstavnika. Slovački premijer Robert Fico je najavio da će otići u Moskvu. Ne znam kako bi to bilo shvaćeno. Ali ono što preti Srbiji, kada govorimo dugoročno, ako ne uspe da razreši u političkom smislu ovu situaciju, objektivno, ona će stajati u mestu na evropskom putu, a onda posle može doći i do zaoštravanja odnosa sa Evropskom unijom, u nekoj narednoj fazi.“
Ključ je, zapravo, rešavanje unutrašnje političke krize.
"Apsolutno. Rešavanje je nekakav pomak na unutrašnjem planu koji bi omogućio i razrešenje ove druge krize. Jer sigurno je da postoje simpatije u institucijama u Briselu za zahteve studenata. Oni smatraju da su ti zahtevi gotovo identični sa onim što traži Evropska unija kao uslov za članstvo Srbije u Uniji.“
Možda i postoje neke simpatije za zahteve studenata u Briselu, ali kako da gledamo na pozicije pojedinačnih zemalja članica Evropske unije, pre svega onih najjačih – Francuske i Nemačke? Videli smo da se gospodin Vučić u nekoliko navrata sreo sa Makronom u poslednje vreme. Verujemo da će doći i do susreta sa novim nemačkim kancelarom Mercom, kada bude izabran. Tu se, bar koliko smo mi obavešteni, ne pominje unutrašnja politička kriza u Srbiji, već je reč samo o bilateralnim odnosima između dve zemlje.
"Vi ste to dobro ukazali. Tu postoje dva nivoa. Bilateralni odnosi Francuska ‒ Srbija, to je jedna stvar. I imate institucije u Briselu koje sada imaju opet svoj pogled na čitavu tu priču. To je druga stvar. Ako govorimo, recimo, o Makronu, Merc još nije stupio na dužnost, ali ako govorimo o Makronu on ima u vidu bilateralne odnose između Francuske i Srbije koji su sve bolji, odnosno dobri, u ekonomskom i u nekom političkom smislu. Makron, međutim, ne zaboravlja i te, kako da kažem, primedbe koje Brisel stavlja. Ako pogledate ono poslednje saopštenje koje on daje iz Jelisejske palate kada je naš predsednik bio tamo, u stvari, Makron govori o tome da on očekuje da Srbija bude na evropskom putu, da uvaži evropske vrednosti, što se otprilike poklapa sa onim nekim principijelnim stavovima iz Brisela. Ali ovo su ljudi koji pre svega imaju u vidu bilateralne odnose koje imaju sa Srbijom.“
I interese svoje zemlje prema Srbiji.
"Tako je. I to je posebna priča. Evropska unija i njene institucije gledaju samo sa tog aspekta da li oni ispunjavaju uslove za ulazak u Evropsku uniju ili ne ispunjavaju uslove. Kakva je situacija u toj zemlji? Mi imamo nameru da ubrzamo proces prijema država Zapadnog Balkana, u Srbiji je nestabilna politička situacija, ljudi osporavaju određene stvari, određeno funkcionisanje države, dakle to nije dobro, to mora da se popravi. A Makron, naravno, prvo što uradi, sedne i kaže – a kakvi su naši odnosi sa Srbijom? A, kaže, kupili su ’rafale’, radimo sa njima određene poslove u Srbiji, znači, naši bilateralni odnosi su dobri. Makron kaže, ali i Francuska ima interes da u Srbiji bude situacija stabilna, da Srbija bude na evropskom putu i da se razreši ta situacija u Srbiji u političkom smislu.“
Ali to vrlo verovatno gleda sa aspekta njihovih interesa u Srbiji.
"Tako je.“
Jer im odgovara da ulažu u stabilnu državu u kojoj je situacija mirna.
"Tako je. To je jedan od osnovnih razloga. Nemačka i Francuska, bez obzira, glavne su države Evropske unije. One još nisu pokazale nameru da raskinu odnose sa vlašću u Beogradu. I to je jasno. Zašto oni to ne rade, pa zato što imaju pozitivna iskustva kada je reč o ekonomskoj saradnji sa Srbijom i o nekim političkim aspektima te saradnje. Ali to su demokratske države. Oni neće u krajnjoj liniji odustati od nekih principa za koje oni misle da bi trebalo da važe i za Srbiju. To je to.“
Ako možemo da pravimo poređenje, ko je tu "jači“ kada oni gledaju odnos prema Srbiji. Da li je jači Brisel ili su jači pojedinačno Pariz ili Berlin ili već neko drugi? Da li oni mogu da idu kontra Brisela i dokle mogu da idu?
"Oni su sastavni deo vlasti u Briselu. Imate Savet Evropske unije, Evropski savet, tu dolaze predstavnici i najviši državni rukovodioci Francuske i Nemačke. To su organi Evropske unije. Oni su tu, ne može Brisel da se razilazi od njih jer su oni glavni činioci institucija u Briselu. Reč Francuske i Nemačke ima veoma veliki značaj i ne može Kaja Kalas sama da vodi spoljnu politiku, čak i da ona to hoće da radi. Ne može jer to na kraju krajeva mora Evropski savet i Savet Evropske unije, odnosno Savet ministara da potvrdi. A Kaja Kalas je samo izvršilac volje ova dva organa. Znači...“
Iako bi ona bila još radikalnija u nekim stvarima.
"Kako da ne, ona bi bila radikalnija, ona ima svoje pozicije prema Rusiji, ona se oseća ugroženom u smislu da je Estonka, oni misle da su na prvoj liniji fronta i da je potreban vrlo oštar kurs prema Rusiji. Mada i Fridrih Merc i Makron polako počinju da zauzimaju sve oštriji stav prema Rusiji. Ali to je sada jedna složena geopolitička priča, u kojoj su i odnosi Trampa sa Putinom, da li će doći do primirja u Ukrajini, kako će se stvari razvijati u narednom periodu. Ono što u svakom slučaju Evropska unija ima sada kao ideju, to je da je Rusija za nju pretnja, da ona mora dobro da se naoruža i da bude spremna da pruži otpor ako Rusija krene na Evropsku uniju. To je njihova hipotetična vizija. Možda imaju i neke informacije koje govore o tome da bi Rusija mogla da bude pretnja za baltičke zemlje, pretnja je naravno Ukrajini, i pretnja možda za Rumuniju, Bugarsku itd. Prema tome, oni imaju tu sada viziju i ideju da je Rusija za njih geostrateška pretnja u svakom slučaju i da oni moraju dobro da se naoružaju da bi odvratili Rusiju od nekog napada na njihove članice.“
Koliko mislite da je ta pretnja realna? Pre tri godine imali su procene one čuvene – "za tri dana u Kijevu“, ali evo tri godine oni ne mogu da se maknu...
"Tako to izgleda sa našeg aspekta, ali to u zapadnim medijima nije baš tako prisutno. Ako pogledate logično, Rusija koja je iskrvarila u Ukrajini, i na kraju jeste postigla neke rezultate, ali nije postigla ono što je htela... Da li je sada spremna da otvara nove frontove, da li ima snage za to i da li joj je to u interesu? Ja mislim da to nije toliko realno u ovom trenutku. Možda Rusija ima neku ideju da obnovi svoj uticaj u baltičkim zemljama, Ukrajini, možda Rumuniji, Bugarskoj i Istočnoj Evropi na duži rok, ali sada, u narednim godinama nije baš realno da Rusija uđe još jednom u vojnu avanturu posle svega što se dogodilo u Ukrajini. Ali, kada gledate zapadne medije, recimo francuske medije ja gledam svaki dan, oni stalno forsiraju priču o tome da je Rusija realna pretnja, da vrši sajber napade, da nije nerealno da uđe u baltičke zemlje i da uradi ono što je radila u Ukrajini.“
Sada, da tako kažemo, pumpaju tu priču.
"Pumpaju tu priču, tako je. Ja mislim da oni to rade da bi opravdali ogromne troškove koje moraju da izdvajaju za naoružanje u narednih deset godina.“
Uveli ste malopre u priču Trampa i njegov odnos sa Putinom. Predsednik Vučić najavljuje da bi uskoro mogao da se sretne i sa američkim predsednikom. Gde nas to sada vodi u odnosima između Vašingtona i Brisela?
"Susret sa Trampom ne može niko iz Brisela Vučiću da zameri, s obzirom na to da se oni sastaju sa Trampom, pregovaraju sa Trampom. Đorđa Meloni je bila skoro, Makron ne izbegava susrete sa Trampom, a verovatno neće ni Merc. Niko od njih ne izbegava susrete sa Trampom. Ono što je za mene iznenađenje, ja sam mislio da će Tramp mnogo brže, ne da reši problem u Ukrajini, to je komplikovana stvar, nego da će ove zapadne zemlje brže da usvoje američke stavove kada je reč o odnosima sa Ukrajinom i sa Rusijom. I za mene je iznenađenje da oni pružaju toliki otpor toj Trampovoj politici zaključivanja mira u Ukrajini. To je, onako, jedna novina, jedno iznenađenje. Nisam mislio da će oni da imaju toliki kapacitet da se toliko suprotstavljaju Trampu, sa jedne strane. A sa druge, opet nisam siguran da to njima dugoročno odgovara. Ja mislim da Evropi, dugoročno gledano, odgovara jedna stabilnost u odnosima i normalizacija odnosa sa Rusijom. Ne odgovara joj sukob sa Rusijom, nikako. Ali oni su usvojili tu neoliberalnu agendu, sada je brane i stoje u opoziciji prema Trampu u ovom trenutku.“
Možda gledaju, hajde da kažemo, iz čisto geografske perspektive, Amerika je udaljena hiljadama kilometara odatle, a njima je Rusija tu na granicama.
"Tako je, slažem se sa vama. Međutim, ako bi se postigao neki globalni sporazum između Rusa i Amerikanaca, onda se stvaraju uslovi da se napravi globalni sporazum između Evropske unije i Ruske Federacije, gde bi se uspostavio neki, ipak, sistem bezbednosti koji bi garantovao da neće doći do rata između članica Evropske unije i Rusije. A oni ovako, u stvari, i pokazuju mišiće, ali tim pokazivanjem mišića istovremeno i provociraju Rusiju. I to može opet u nekom narednom periodu da predstavlja problem jer Rusija ima ideju o sebi, i Putin za sada dok je on na vlasti smatra da je Rusija velika sila i da njoj niko ne sme da preti.“
I onda se javlja inat...
"Pa, ne samo inat, nego je to jedan prestiž na međunarodnoj sceni. Ja sam velika sila, najveća zemlja na svetu, imam veliki broj stanovnika, imam pet hiljada nuklearnih glava i meni će neko da preti.“
Ne ide baš.
"Da, tako Rusi smatraju.“
Da se vratimo malo na Srbiju i Evropsku uniju. Srbija, eto, već koliko dugo tapka u mestu na tom evropskom putu, nema otvaranja klastera... Dokle mislite da će ta neka stanka da traje?
"Trajaće sve dok... Pre svega gledaće se unutrašnja politička situacija u Srbiji, da li je ona normalizovana ili nije. Jer Evropska unija smatra, moj utisak je, da nije oportuno, da nije dobro da otvaraju klaster tri ako je nestabilna politička situacija. Studenti osporavaju samu srž demokratije u Srbiji, i onda oni kažu – pa kako da im mi otvorimo klaster 3? Tako, na taj način razmišljaju. Sa druge strane, gledaju naše odnose sa Rusijom i u njihovoj optici konfrontacije sa Rusijom oni sada gledaju sve što mi radimo i da li se mi približavamo Rusiji na ovaj ili onaj način, da li održavamo dobre odnose sa njima. Ako održavamo, to je neprihvatljivo sa aspekta usaglašavanja sa spoljnom politikom Evropske unije. I naravno gledaju Kosovo, kako će to da se razvija. Da li će tu Srbija da digne ruke u jednom trenutku, ne formalno, ali makar neformalno.“