Evropski put
Šta je to Edi Rama razumeo, a Aljbin Kurti neće nikada?
Ako nema puta, mora ga se stvoriti. Izvesno je da zemlje Zapadnog Balkana svoju evropsku perspektivu neće videti u dogledno vreme. Odnosno članstvo u Evropskoj uniji kao ultimativni proklamovani cilj svake od zemalja Balkanskog poluostrva neće biti izvesno čak ni za jednu deceniju.
Iako su mnogi pominjali da postoje ozbiljna zalaganja u Briselu koja idu u pravcu kolektivnog članstva, sva je prilika da od toga neće biti ništa. Postoje bar tri velike evropske zemlje koje se tome oštro protive i koje će u svakom slučaju paralizovati proces prijema te će on per se postati nemoguć.
Pre nekoliko nedelja agencija Rojters je to najavila u svom tekstu i iako je tada izgledalo da izostanak perspektive za zemlje Balkana dovodi u ozbiljan reputacioni rizik briselsku administraciju, ali izgleda je politički uticaj najjačih evropskih zemalja ipak presudan i da su mehanizmi odlučivanja podložni uticaju moćnih. Iluzija o jednakosti je ipak samo iluzija. Toga u politici nema. Neki su ipak jednakiji od drugih.
Možda je glupo reći da su ove zemlje ostale bez evropske perspektive. Pritom naročito mislimo na Srbiju. Srbija se definitivno nalazi na evropskom putu. Osim što geografski, kulturološki, vrednosno i na svaki drugi način pripadamo tom prostoru, zamajac razvoja vodiće nas mnogo brže tim putem nego ostale zemlje iz našeg okruženja. Evropski put je konstanta i mi ćemo se sigurno u sledećoj deceniji znatno približiti pojedinim zemljama EU, a neke ćemo čak i prestići. Ukoliko to ni tada ne bude bilo dovoljno, znaćemo kao i sada da nije bilo do nas.
Šta nam ostaje? Iako u komšiluku političke elite laviraju od očaja do suicida, perspektiva postoji i to ozbiljna, samo je treba prepoznati i imati hrabrosti. Perspektiva Balkana je jako jednostavna – zove se "Open Balkan“ i sada je ovom podneblju potrebnija više nego ikada. Kao što rekosmo, potrebno je malo hrabrosti i smelosti našeg komšiluka koji će priznati da je Srbija ovaj put bila u pravu. Ako se oslobode inhibicija i halucinacija o Velikoj Srbiji, u Sarajevu, Podgorici i Prištini biće sasvim jasno da je "Open Balkan“ jedna dobra ideja od koje svi imaju korist. Onog momenta kada prestane demonstracija balkanskog mentaliteta, čuvenog da komšiji crkne krava, tada će i bolji život svih građana na Balkanu postati realna mogućnost.
Šta je to što je Edi Rama razumeo, a Aljbin Kurti definitivno nije i neće nikada. Rama shvata da su devedesete davno iza nas, video je i shvatio da put Albanije u Evropu ide jedino preko Srbije i sa njom, u svakom smislu te reči. Video je šta Srbija radi i pokušava da radi to isto, bori se za ekonomiju svoje zemlje, bori se za radna mesta i strane investitore. Nije privilegovan kao Kurti ili oni u Sarajevu kojima će međunarodna zajednica dotirati državni projekat jer je u te projekte ugrađena njihova reputacija. Ali i tome dolazi kraj. Na zalasku karijera su političari na Zapadu koji su karijere pravili na balkanskoj krvi i gudurama. Ove godine su njihovi poslednji trzaji, polako odlaze sa scene i mesta gde se odlučuje. Ovi mlađi koji dolaze razumeju drugi jezik. Jezik ekonomije, tehnologije i novca. Ako si u toj vrednosnoj ravni, onda igraš, ako ne – ispadaš. Sve je vrlo jednostavno.
Vučić je to razumeo, Rama je razumeo, Zaev... A ostali, ako shvate – bujrum. Izvolite, dobrodošli ste – da nas razumeju dobro u Sarajevu.