Vesti
14.05.2023. 14:05
Đoko Kesić

Svedoci tragedije

Svi smo saučesnici tragedije u "Ribnikaru“

pucnjava u školi, ATA, 5. 3. 2023.
Izvor: ATAIMAGES / Marija Mladjen

Srbija se dostojno oprostila od "svojih anđela“ iz Ribnikara i onih iz Mladenovca. Ovu strašnu tragediju Srbija će pamtiti dugo, a toliko će joj trebati vremena da se suoči sa sobom, svojim zabludama i greškama. Mislili smo, seirili "Amerika je daleko“, pa i njihov nacionalni folklor gde svako malo iz čiste obesti naoružani ubica napravi masakr.

Nažalost, naša tradicionalna površna pamet površno se tešila pa nas je stigla neviđena tragedija. Trinaestogodišnji Kosta K., učenik Osnovne škole "Vladislav Ribnikar“, u duhu školovanog modernog monstruma, sa dva pištolja ušao je među svoje školske drugove, hladnokrvno je ubio njih osmoro.

Da bi se upotpunio naš tragični socijalni habitus, pomogao nam je jedan 21-godišnji psihić iz Mladenovca, koji je u tom gradiću i još jednom obližnjem selu iz automatske puške ubio osmoro nedužnih ljudi.

Policija ga je našla u kokošinjcu. Da su pozornici pažljivije istražili taj prostor, moguće da bi u njemu i nas našla.

Oprostili smo se od nedužnih žrtava. Sa nama su ostali strah, očaj i nemoć, ali i pitanja – ZAŠTO i ZBOG ČEGA nam se desila ova tragedija?

Škola straha

Tragedija u "Ribnikaru"

Pucnjava u školi vladislav ribnikar 5.5.2023

Tragedija u "Ribnikaru"

05.05.2023. 17:05

Škola straha

Očajni smo i ubijeni baš svi, ova pitanja su iskrena, ali u suštini pogrešna i tragična. Ništa se ne događa slučajno i ako želimo da se suočimo sa surovom realnošću, da dobijemo prave odgovore na zadata pitanja, moramo u javnosti, i svako sa sobom, da kažemo istinu. Prava istina je, uprkos realnoj opasnosti da je ona u ovom okviru često korišćena kao demagoška fraza, da u ovom zločinu među nama nema nevinih. Svi smo krivi!

U suštini, odgovor na pitanja ZAŠTO i ZBOG ČEGA osvanuo je dan posle. Na društvenim mrežama oglasili su se Kostini vršnjaci, kažu on je car, on će iz zatvora izaći, a oni iz mrtvačkog kovčega nikad... Društvene mreže otele su nam decu. To je istina s kojom se moramo suočiti. To nismo videli pre rukoradila Koste K. Ali, društvene mreže nisu jedini krivci.

Pametniji svet se dugo već, Nemačka i Francuska primerice, suočava s pošasti društvenih mreža. U Nemačkoj, tamošnja istraživanja govore, u stravičnom su porastu singl porodice (procentualno oko 42 odsto) jer mladi su postali asocijalni, odbacuju brak, religiju, druže se sa Tiktokom i drugim internet platformama koje ih hrane "svešću“ da je svako od njih savršen, da mu pripadaju sva prava koja poželi. Izađu na ulicu, pripucaju malo, jer Tiktok im dozvoljava da određenog datuma s punim pravom mogu uzeti nekom život.

Nemačka država se uhvatila ukoštac preventivnim radom, mladost zemlje je ugrožena, od nataliteta do nedostatka kreativnosti u svim oblastima. Nemci su razumeli da je naciji potrebna sveža krv, psihijatri, pedagozi, psiholozi, socijalni radnici su se uhvatili ukoštac sa udarom društvenih mreža. Neke će zabraniti, za početak, za nedoličan sadržaj novčane i druge kazne su baš primereno drakonske. Primerene, jer im kradu decu.

Kod nas politika je požurila da se brani kako državni sistem nije zakazao?! Ja verujem da jeste jer nije Nemačka preko sveta pa da nadležni u Srbiji nisu čuli za preventivno delovanje u ratu protiv pogubnog delovanja društvenih mreža. Istina, u našim medijima problem mladih i društvenih mreža se pominjao sporadično i površno. Niko nije upozorio državu u kojoj smo opasnosti. Objavljivali smo snimke kako tri devojčice cipelaju četvrtu – vršnjakinju iz razreda. Škole, nastavnici, roditelji, pa tek policija, svi su znali kako u svakom školskom dvorištu postoje "klanovi odabranih“ koji maltretiraju i zlostavljaju druge bez kazne.

To je morao da zna i ministar Branko Ružić, koji je podneo ostavku. Nije u pitanju samo moralni čin, jer morao bi da zna ministar da mu nastavnici nemaju autoritet među učenicima, da recimo razredni starešina dozvoljava svom odeljenju da unosi mobilne telefone na nastavu, a učenici znaju da to nije dozvoljeno, pa s prezirom posmatraju razrednog. A razredni je nekad bio svetinja. O štampanju udžbenika, njihovom sadržaju, ko, kako i zašto već svi znaju… Ali nije Ružić jedini ministar, kužan.

I nije vlast jedino sumnjiva. Zapravo mnogo veći i ključni krivac je tradicionalna porodica, jer svako od nas nosi beleg svoje porodice, ne samo genetski. Ali te tradicionalne porodice uglavnom nema. Porodicu je uništila prvenstveno politika koja je vodila ovu zemlju gotovo osam decenija. Negde, bar kad se u mojim raznim društvima, kafanskim i porodičnim, povede reč o porodici, redovno davim društvo pričom o lidijskom kralju Krezu, pošto sam opsednut antičkom kulturom. Krezom su se najviše bavili Herodot i Plutarh, najpre kao iznimkom, jer on je jedini uspešan stranac među Helenima.

Krez je, pričaju, bio zaista "bogat kao Krez“. Kažu, imao je zlatnu čak i WC šolju. Često je pravio raskošne terevenke na kojima su ga lukavci filozofi pitali – da li je on najsrećniji čovek u Heladi? Krez je odgovorio da nije, da je najsrećniji, koliko on zna, izvesni Feb Atenjanin, koji je na Olimpiji pre četrdesetak godina pobedio u rvanju. Posle se oženio, imao je sedam sinova i pet kćeri. Sva mu deca imaju svoje srećne porodice, izrodili su decu, Feb danas ima više od šezdesetoro unučadi. Žive u slozi, ispomažu se, imućni su, često posećuju oca. Iz njegovog doma često se čuju pesma i veselje, sveopšta radost života… On je najsrećniji Helen, govorio je Krez.

Šta se desilo sa prosečnom srpskom porodicom? Mi živimo u vanrednim uslovima od Brozove smrti, kad je Milka Planinc proglasila bankrot SFRJ. Od tada do danas "istorijsko“ vreme teče ulicom. Posle Broza počeli su nacionalni raskoli, zatim ratovi, pogibelji, porazi, izbeglice, svetska inflacija, tranzicija, beda i nemoć. Pa posle NATO agresija…

Živeli smo u vremenima gde se život pretvorio u surovu borbu za opstanak. Nestala je u tom metežu porodica, generacije i generacije i generacije su ispuštene. Jučerašnji i današnji roditelji, škole, državne institucije izgubili su pravi kontakt sa decom. Koliko generacija je odraslo da nisu pročitali ni "Hajduk Stanka“, a kamoli Kafkin "Proces“, Čehovljevu "Tugu“, bajkovitu Ćopićevu poemu o slobodi – „Ježevu kućicu“…

Došli su političari, upravljali su zemljom tako da su iz politike izlazili kao imućni ljudi. To im je bila gotovo jedina briga. Niko za to brzo bogaćenje nije odgovarao, to je postalo toliko normalno da se normalan čovek uplaši. Oni sve bogatiji, a Srbija propada! Svaki sistem je proizveo svoje golemaše, pa i danas deca tih golemaša su zaštićena svugde, pa i u školama. Povraća mi se, svakog 12. marta kad Đinđićevi najbliži saradnici na svim TV kanalima domaćih TV prijemnika žale zbog njegovog ubistva. Oni bogati, a on mrtav. Pa Milo Đukanović nekoliko meseci pre Đinđićevog ubistva, bio je u Vladi Srbije, posle je govorio da mu ništa nije jasno. "U svakom kabinetu pričaju da će Đinđić biti ubijen.“

U tim prokletim vremenima i SPC je izgubila svoj osnovni postulat. Sabornost. Uvedena je veronauka u škole, što je za svaku pohvalu, ali je pitanje koliko su veroučitelji skloni modernom verskom učenju. Koliko su opremljeni za to? Uglavnom, te dece nema u bogomoljama.

Pa još NVO ne tako davno, traže da se veronauka izbaci iz škola. Usred Beograda. Ko se pobuni? Samo naš pisac Muharem Bazdulj, kojeg sam kao pisca istinski poštovao i pre pomenutog incidenta.

Posle "Ribnikara“ sve je drugačije. Nadamo se da smo iz ove strašne tragedije nešto naučili. Dobro je da su nadležni počeli da prate sadržaj društvenih mreža i da razgovaraju sa zabludelom decom. Dobro je da će u školama biti dovoljno psihologa, pedagoga koji će posmatrati decu i pomagati im. Verujemo da će pozornici koji dežuraju pred školama smanjiti vršnjačko nasilje u školskim dvorištima, da deca golemaša neće biti pošteđena…

Za posao koji je juče počet trebaće decenije da se on privede bar pristojnom kraju.

Da se vratimo tradicionalnoj porodici. Ona u Srbiji nije iskorenjena. Naprotiv. O tome svedoče podaci da naši školarci na svetskim takmičenjima iz matematike, fizike, hemije… pobeđuju. Činjenica je da je Srbija među prvim zemljama u Evropi (srazmerno broju stanovnika) po broju uspešnih programera i drugih IT stručnjaka koje svet traži i upošljava.

Ovim povodom setim se velikog srpskog intelektualca upokojenog Dejana Medakovića koji je nekim povodom na TV rekao: "Srbija će sigurno pobediti, kad ima ovakvu decu koja pobeđuju na svim takmičenjima pameti…

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Ovo su preporuke ponašanja prilikom traumatičnih događaja
Mentalno zdravlje

Batut

06.05.2023. 13:26

Ovo su preporuke ponašanja prilikom traumatičnih događaja

Traumatični događaji izazivaju fizičke simptome i emocionalne reakcije osobe, od kojih su najčešće neverica, osećaj straha, šoka, besa, tuge, brige, ukočenosti, bespomoćnosti..., navodi Institut "Batut" i preporučuje načine kako da postupimo u takvim situacijama.

Close
Vremenska prognoza
clear sky
19°C
01.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve