Vesti
03.08.2022. 18:20
Đoko Kesić

Šta je EU danas?

Vampir iz Brisela

Evropska unija
Izvor: Shutterstock

Da li bi Evropska unija, ovakva kakva je danas, ispunila sve zadate uslove da bude primljena u punopravno članstvo EU pre tridesetak godina?

Verujemo da bi ostala u čekaonici gde se danas nalaze zemlje zapadnog Balkana, kao i nekolicina evropskih zemalja iz korpusa bivšeg SSSR-a. Sistem vrednosti, od osnovnih demokratskih načela zapadnoevropske civilizacije do percepcije progresivnog sveta uopšte, nestao je. Sve se pretvorilo u tešku hipokriziju.

Otuda i pitanje – šta je EU danas, kakva je perspektiva zajednice najnaprednijih zemalja Evrope? Pitanje je i da li je realno da će zemlje koje su stekle status kandidata za ulazak u EU u dogledno vreme postati njene članice? Objektivnim sagledavanjem stanja u globalnom geopolitičkom prestrojavanju, EU je ovaj istorijski proces dočekala nespremna. Iz toga proizilazi otužna priča o njenoj perspektivi. Zapravo, u teškom i košmarnom svetskom geopolitičkom sukobu dobila je ulogu potrčka sa palube uz jasnu svest da EU danas nije baš tako primamljiv milje koji su priželjkivale zemlje iz briselske čekaonice.

Uprkos svemu, deo evropskog sveta neobjašnjivo je obzinut hipnozom Brisela. Albanija i naročito Severna Makedonija posle gotovo dve decenije svakojakih poniženja, uz vidno oduševljenje njihovih političkih elita, ali i nezadovoljstvo građana, dobile su status kandidata. Pre njih, prečicom, isti status dobile su Ukrajina i Moldavija.

Bila je to "briselska šamarčina“ za sve države iz "evropske čekaonice“. Dve nedovršene države su "primarni“ kandidati, Turska, koja već 30 godina čeka prijem, digla je ruke od toga.

Iz današnje perspektive, evropski i domaći analitičari procenjuju da dobijanje statusa kandidata liči na važno ratno odlikovanje generalima vojske koja je već izgubila rat. Drugim rečima, pomenute zemlje nikad neće postati članice EU.

Zbog čega su svi pomenuti opčinjeni Briselom? Srbija, sudeći po anketama "Demostata“, više nije. U većini tih zemalja, kako objašnjavaju evropski i domaći analitičari, građani veruju da će s članstvom u EU nestati korupcija, autoritarne vođe, te da će i njima biti dostupni bogati fondovi... Praksa pokazuje da je to samo lilihip za naivne.

Siniša Ljepojević, novinar i politički analitičar, koji gotovo 30 godina živi u Londonu, objašnjava da se baš u Briselu služe korupcijom da bi održavali privid važnosti. Treba znati da u proseku u budžetu EU godišnje nestane bez traga oko 3,5 milijardi evra. Pa još dodatnih 3,5 milijardi opet nestane uz sumnjivu, zapravo, falsifikovanu dokumentaciju.

"Brisel ne želi, niti može da se bore protiv korupcije. Drugo, oni veoma dobro znaju koliko su njihove mere nepopularne i koliko su neuspešne. Važno je znati da se Brisel oslanja na autoritarne režime zemalja izvan EU, dozvoljava im da rade šta hoće, da bi oni ispunjavali njihove želje protiv želja naroda. Taj sistem je uspostavljen. Mnogi lideri zemalja kandidata došli su na vlast uz pomoć Brisela, što podrazumeva da moraju biti poslušni jer su dužni“, kaže Ljepojević.

On podseća da Briselu nije bitno čistunstvo njenih članica jer čitav koncept EU počiva na plebiscitu. Svaka članica ima pravo veta. Ukrajina je najkorumpiranija zemlja Evrope, a Moldavija je više građevina na ledini, što jasno govori o stanju i ulozi EU u savremenom svetu.

"Kad se govori o bogatstvu predsednika Ukrajine Volodimira Zelenskog, treba znati da je on i pre rata bio bogat čovek, vlasnik je producentske kuće čije serije su emitovane sa velikim uspehom u Ukrajini, Rusiji... Tih 85 miliona evra, što su mu našli na ofšor računima, to svi rade. Problem ofšor računa je u tome što su oni legalni. Pod izgovorom reformi, globalizacije, svi su doneli zakone da mogu da iznose pare van svojih zemalja. Kažu jeste legalno, ali nije moralno. Ma nije moguće“, dodaje Ljepojević.
 

Pričamo sa Ljepojevićem i o licemerju EU koja širi uverenje da je ona uređeno društvo na temeljima zapadnoevropske civilizacije i da će sve biti svedeno na demokratiju. To tvrde i lideri zemalja kandidata.

"Te dve strane se nadopunjuju. Ovi duguju njima što su došli na vlast. Ovi duguju njima da održavaju mit. Političari zemalja kandidata i ovi u Briselu, u stvari, pokrivaju tim lažima svoje političke praznine. Oni nemaju viziju razvoja društva. U tome prednjače iz našeg dela sveta, od Albanije, Severne Makedonije, Ukrajine, Crne Gore, BiH i Srbije, do juče, svi govore na isti način. Svi imaju isti tekst. To je dopuna velike prevare. Rezultat je nizak nivo zaštite naroda i njihovih interesa. To je suština“, ocenjuje on.

Ljepojević veruje da to neće trajati još dugo, pošto, kako kaže, vidimo da EU praktično ne postoji. Ako se i dalje bude ignorisala realnost, to će, dodaje, biti loše za ova društva, dok sama EU neće trpeti velike posledice zbog naših zabluda.

On podseća da je EU kontrolisala društva tako što je davala velike kredite. Dugovi su osnovni instrument vlasti. Međutim, sada je došlo vreme kada tih kredita više neće biti. Ne zbog toga što neka zemlja kao što je Srbija ne može da dobije kredit, nego zbog toga što više niko ne može da dobije kredit.

"Dve su stvari važne. Prva je da je Evropska centralna banka obustavila otkup nenaplativih kredita. Banke više ne mogu da daju kredite telefonom jer neće Evropska banka da pokriva taj kredit. Drugo, Evropska centralna banka podigla je kamatne stope. Novac je drastično poskupeo. Tako da sada taj njihov instrument pritiska postaje mnogo manji“, dodaje naš sagovornik.

EU fondovi su neretko na prvom mestu želja, kao šansa za brži i bezbedniji ekonomski razvoj, jer deo tih sredstava je bespovratan. Naš sagovornik kaže da svaka pomoć EU, otprilike 60-65 posto završi u EU, zato što na taj način oni održavaju svoju administraciju i "folirante koji rade te projekte“.

"Ima u ovoj priči laži i obmana. Evo u našem slučaju: Srbija je od 2001. godine do danas od EU dobila nepovratno oko 3,2 milijarde evra. A za tih 20 godina banke iz EU su iz Srbije iznele više 100 milijardi gotovog novca. To su prevare. To je model“, kaže Ljepojević.
 

Sa dr Srđom Trifkovićem, istoričarom i univerzitetskim profesorom, pričamo o metamorfozi političke Evrope, koja više podseća na alhemijski proces, a nikako na realnost. Naš sagovornik kaže da je u ranim danima EU, dok je bila Zajednica za ugalj i čelik, imala čisto pragmatičnu svrhu, za protok ljudi, dobara, kapitala, kontrolu naoružanja. Prerasla je u Evropsku ekonomsku zajednicu. Međutim, kad je postala EU, zapanjujuća je njena metamorfoza – ideološki zasnovana na naciji.

Sada, kako kaže, teži da bude obelisk određenih postmodernih moralnih postulata uključujući ljudska prava, slobodnu migraciju i relativizaciju tradicionalne porodice. Sve, zapravo, izaziva sumnju da je reč o eksperimentu, nad kojim narodi u EU nemaju kontrolu. A pogotovu danas, kad je u političkom smislu u potpunosti pod dominacijom severnoameričkog hegemona, gde više nema ni govora o samostalnoj spoljnoj i bezbednosnoj politici, o kojima su decenijama pričali pre svega Francuzi i Nemci.

"Time što je pod američkim pritiskom bila prinuđena da zavede sankcije Rusiji, od kojih će sama imati najveće štete, EU je pokazala da predstavlja samo poslušni prirepak političkog Zapada predvođenog američkim hegemonom, pri čemu ima čak manji manevarski prostor nego što su ga imali istočnoevropski sateliti SSSR-a u vreme Brežnjeva i njegovih naslednika“, kaže Trifković.

On tvrdi da je, što se tiče proširenja, savršeno jasno da ga neće biti. Svaka priča o suprotnom je, kako kaže, apsolutna obmana, pa čak i ideja u mislima Emanuela Makrona, koji pokušava da stvori institucionalizovanu čekaonicu za zemlje kandidate.

"To insistiranje Brisela da sve zemlje, ne samo članice nego i kandidati, uvedu sankcije Rusiji je nerazumno. Nijedna od tih zemalja ne bi bila kompenzovana za ekonomske gubitke ukoliko bi uvele sankcije Rusiji. Verujem da je reč o instituciji koja je doživela i moralni i institucionalni pad i daleko je od onog što su u svoje vreme osmislili i realizovali veliki političari i državnici kao što su bili nemački kancelari Vili Brant i Helmut Šmit i u francuskom slučaju De Gol, Žiskar d’Esten, Fransoa Miteran. Umesto njih, danas imamo karikaturalne likove kao što je polupismena britanska ministarka spoljnih poslova Liz Tras, koja ne zna geografiju, i potpuno neuračunljiva zelena ministarka spoljnih poslova Nemačke Analena Berbok“, kaže Trifković.

Evropska unija je, uz SAD, dodaje on, najveći kršilac svetskog pravnog poretka. Suština novog poretka je, kako kaže, svedena na to da SAD i EU same diktiraju nova pravila, ispred kojih stoje njihove vojne baze u više od stotinu zemalja i desetine ilegalnih vojnih intervencija širom sveta, od Irana 1953. godine, preko Vijetnamskog i raznih drugih ratova u Iraku, Avganistanu, Libiji, Siriji, bombardovanja SRJ...

"Sve te tragične avanture na isti način podržavala je i u tome učestvovala korumpirana briselska Evropa. To što pitate za korupciju i ljudska prava, LGBT prava na kojima Brisel insistira, to je za očekivati da će insistirati na vladavini prava i na kontroli korupcije upravo zato što je Brisel najveći generator svih tih kontravrednosti, to je njihova licemerna politika“, objašnjava profesor Trifković.

Na pitanje zbog čega narodi u zemljama koje se nalaze u čekaonici ili ispred čekaonice za članstvo u EU toliko čežnjivo insistiraju na članstvu, profesor Trifković odgovara kako mu se čini da je u slučaju Srbije to očekivanje splasnulo, te da je posle više od dve decenije retorike o evropskom putu sada jasno da od toga nema ništa.

"Što se tiče Ukrajine, o ozbiljnoj kandidaturi nema ni govora. I prihvatanje statusa kandidata bio je prilično brutalan izraz političkog politikantstva i hipokrizije. Rat će se, naravno, završiti nekim sporazumom, ali u tom sporazumu će Ukrajina verovatno ostati bez značajnog dela formalno priznate teritorije. Ostaće, da tako kažemo, permanentna antirusija, koja nikada neće formalno prihvatiti gubitak teritorija, a EU nikada neće prihvatiti državu sa okrnjenim statusom, kao što je slučaj sa Gruzijom, Moldavijom... Imamo posla sa potpuno virtuelnim svetom u kome ni status kandidata više ništa ne znači. Proces turskog približavanja Evropi počeo je još ’60-ih godina. Formalno ima status kandidata već 30 godina, a nikada nije bila dalja od članstva. Naravno, sam predsednik Redžep Tajip Erdogan je toga savršeno svestan i zbog toga se opredelio za potpuno samostalni kurs u spoljnoj politici koji je na momente rizičan, a u celini neočekivano uspešan“, kaže Trifković.

Sagovornici "Ekspresa“ slažu se da posle projektovanog ratnog sukoba u Ukrajini svet, a tek EU neće biti ono što su bili. Koju cenu ćemo svi platiti za to, niko ne želi da prognozira.

Profesor Trifković, kao i mnogi analitičari, veruje da će EU u zimi koja predstoji, imati i ozbiljan test izdržljivosti sopstvenih naroda kojima je bilo prilično lako da podlegnu medijskom presingu u pogledu interpretacije rusko-ukrajinskog sukoba. Ali kada se cene energenata utrostruče ili čak učetvorostruče u slučaju Nemačke, da li će se to odraziti i na odnos političkih snaga na javnoj sceni u EU?

"U Nemačkoj ne verujem. Ali taj potencijal svakako postoji u Italiji gde ćemo krajem septembra imati parlamentarne izbore i neće biti iznenađenje ukoliko stranke koje su najmanje rusofobne na zapadnoj političkoj sceni naprave ozbiljan uspeh. Takođe mislim da je za očekivati ozbiljno preispitivanje pozicija i u drugim mediteranskim zemljama EU – Španiji, Grčkoj, Malti, Kipru. Verujem da će EU opstati. Ali da će imati sve izraženiji demokratski deficit i da će sve više biti puki prirepak politike SAD, što je već uveliko ispoljeno u kontekstu ukrajinske krize. Drugim rečima, ona će i dalje da postoji, ali to više neće biti ona institucija koja je bila zamišljena od strane njenih tvoraca kao autentično evropska grupacija koja će predstavljati protivtežu kako atlantističkom Zapadu tako i totalitarnom Istoku. Naprotiv, ta EU će ličiti na onu prvobitnu kao što vampir liči na živog čoveka“, zaključuje profesor Trifković.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Kako je Srbija izgubila 30 godina
Srbija i Evropska unija

Pseudointegracije

17.05.2022. 12:15

Kako je Srbija izgubila 30 godina

Dok su se 1989. godine Slovenija, ubrzo potom i Hrvatska, snažno zalagale za priključenje Evropskoj ekonomskoj zajednici, Srbija je izabrala uzaludni put očuvanja države kojoj spasa nije bilo. Sa današnjeg stanovišta bespredmetno je debatovati u kojoj meri je takva odluka političkog rukovodstva Srbije, pre svega Slobodana Miloševića, u svakom pogledu bila pogubna u decenijama koje su sledile.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
13°C
19.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve