Štampano izdanje
Ekspres na kioscima: Šta je čije na KiM; Pozadina ubistva Đinđića; Krah u Silicijumskoj dolini
Novi broj nedeljnika "Ekspres" je na kioscima - intervjui, kolumne, stručne analize...
Izdvojili smo tek nekoliko naslova.
U čijem je vlasništvu "srce Srbije“
Ozbiljni istoričari su mišljenja da je Republika Srpska u Dejtonu prihvaćena od SAD, Velike Britanije, Francuske i Rusije prvenstveno zbog toga što su Srbi bili vlasnici gotovo 64 odsto zemljišta u Bosni i Hercegovini. Ova procena vuče nas u logičku paralelu uz pregovore o "normalizaciji odnosa Beograda i Prištine u Briselu. Iz tih razloga "Ekspres“ se bavi pitanjem – šta je čije na Kosovu i Metohiji? Ovo pitanje tek će biti aktuelno uz briselske pregovore Beograda i Prištine, a tek u finalnom oblikovanju Zajednice srpskih opština!
Ukupna priča dobija na značaju jer privatna, lična i državna imovina u zapadnoevropskom civilizacijskom nasleđu ima status "svete krave“. Valja imati na umu da se sve katastarske knjige nalaze u Srbiji, Beogradu, Vranju ili Nišu, izvorni od-
govor na pitanje – šta je čije na Kosovu i Metohiji?
Pozadina zločina bila je pred očima
Sve je manje odvažnih koji bi se posle 20 godina od ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića javno izjasnili da li postoji jasna politička pozadina zločina, još manji broj o tome na koju stranu sumnje vode. U prvim godinama posle ubistva brojni, pre svega politički bliski saradnici premijera, nisu imali nedoumice, nisu se ni ustezali da iznesu tvrdnju da se politički motiv nalazi unutar političkih granica Srbije.
Pregršt teorija se uglavnom zasnivalo na tome da se kriminalci takozvanog zemunskog klana u saradnji sa Miloradom Ulemekom Legijom, tada komandantom Jedinice za specijalne operacije, ne bi osmelili na tako sulud korak bez snažne unutrašnje političke podrške ili pak podjednako jake logistike iz inostranstva kojem je, navodno, smetao Đinđićev pristup rešavanju nagomilanih političkih problema u Srbiji i okruženju. U sklopu teorija navođene su najveće zapadne špijunske službe, ponekad i one sa istoka Evrope, neke iz komšiluka kao njihovi saradnici, preko "patriotskog lobija“, do potpuno nesuvislih priča o mafijaškom obračunu unutar srpske političke scene.
Strujni udar
Evropska unija je sredinom februara usvojila zakon po kojem će prodaja vozila sa motorom sa unutrašnjim sagorevanjem biti zabranjena u članicama EU do 2035. godine. Za Nemačku, Italiju, Rumuniju, Bugarsku, Češku i Mađarsku novi zakon određuje prvi rok kada je u pitanju prodaja automobila sa benzinskim motorom. Međutim, sadašnje vlade dve poslednje zemlje već su se izjasnile protiv zabrane – dovodeći u pitanje vremensku liniju postupnog povlačenja benzinskih motora, što klimatolozi ocenjuju kao apsolutno neophodno, pa bi moglo doći i do odlaganja.
Druge zemlje EU već su prihvatile povlačenje motora sa unutrašnjim sagorevanjem: Holandija, Belgija, Švedska, Grčka i Slovenija žele da okončaju prodaju vozila sa benzinskim motorom i ranije, 2029. ili 2030. godine. Jedina država na svetu koja ide i ispred ovoga je Norveška, koja je inače pionir na polju električnih automobila izvan EU, gde je oko 80 odsto novoprodatih automobila već na električni pogon, a očekuje se da će do 2025. godine stići i do 100 odsto.
U SAD je Kalifornija prva najavila da će preći "na struju“ do 2035. godine i pridružilo joj se još 17 saveznih država. Neke, međutim, sada žele da izađu iz tog kola.
Uzroci i posledice kraha u Silicijumskoj dolini
Pre četiri decenije, Banka Silicijumske doline (SVB) stvorena je u srcu regiona poznatog po tehnološkim firmama i startapima, kao saradnik svih onih koji su se zagrejali za uspeh u ovoj industriji. Organizacija sa sedištem u Kaliforniji postala je 16. najveća banka u SAD i bavila se finansijskim potrebama tehnoloških kompanija širom sveta, pre nego što je niz nesrećnih investicionih odluka doveo do njenog kolapsa.
Kao poželjna banka za tehnološki sektor, usluge ove banke bile su veoma tražene tokom godina pandemije. Početni tržišni šok početkom 2020. brzo je ustupio mesto zlatnom periodu za startape i etablirane tehnološke kompanije, pošto su potrošači mnogo trošili na gadžete i digitalne usluge.
Mnoge tehnološke kompanije koristile su usluge SVB-a da drže gotovinu koju su koristile za plate i druge poslovne troškove, što je dovelo do priliva depozita. Banka je iskoristila veliki deo depozita za investicije, kao što banke obično i rade.
Seme propasti posejano je kada je banka uložila veliku količinu sredstava u dugoročne američke državne obveznice, uključujući i one koje su podržane hipotekama. One su, prema tadašnjim procenama, bile najsigurnija opcija za investicije jedne banke te veličine.