Život
10.09.2025. 21:10
Mihailo Paunović

U fokusu

Kako pomoći mladima da napuste roditeljski dom, ALI NE I ZEMLJU?

Stan, Useljenje u stan, iznajmljivanje stana
Izvor: Shutterstock

U mnogim evropskim zemljama mladi već sa dvadeset i jednom godinom pakuju kofere i sele se u svoje prve stanove. U Srbiji je priča drugačija – prosečan mladi čovek ostaje u roditeljskom domu sve do tridesete.

Podaci Evrostata pokazuju da je prosečna starost osamostaljivanja kod nas 30,4 godine, dok evropski prosek iznosi 26. Razlika je još veća kada je reč o Skandinavcima koji iz porodičnog gnezda odlaze do 21. godine, dok naši mladi na taj korak čekaju skoro celu deceniju duže.

Prema Alternativnom izveštaju o položaju i potrebama mladih u Srbiji za 2025. godinu, koji je objavila Krovna organizacija mladih Srbije, tek 15,4 odsto mladih stanuje u svom stanu. Većina, čak 57,6 odsto, i dalje živi u porodičnom domu. Samo 8,6 odsto mladih samostalno plaća iznajmljeni stan, dok se 13 odsto odlučuje za život u iznajmljenom stanu sa cimerima ili partnerom.

Dakle u Srbiji se osamostaljivanje odlaže često i za čitavu jednu životnu etapu. Zašto je to tako?

Razlozi za ovakvu sliku su višeslojni – od mentaliteta i načina života, do porodičnih i kulturnih obrazaca. Ipak, kada se sve sabere i oduzme, ekonomski razlozi i dalje imaju presudnu ulogu.

Da bi se ovaj ekonomski aspekt bolje razumeo, potrebno je u priču uvesti zaradu mladih, procenat zaposlenosti odnosno nezaposlenosti, kao i vrste ugovora.

Tako izveštaj KOMS-a pokazuje da do 80.000 dinara zarađuje 20 odsto mladih, dok između 80.000 i 130.000 dinara zarađuje 16 odsto, a više od 130.000 dinara zarađuje 8,7 odsto mladih u Srbiji. Pored toga, 55,3 odsto mladih ne zarađuje (oni koji su u sistemu obrazovanja ili nezaposleni). Podaci pokazuju da najveći procenat onih koji zarađuju preko 130.000 dinara jesu mladi iz najstarije grupe, 25–30 godina, kao i to da je ova zarada najzastupljenija u regionu Beograda sa 12,8 odsto mladih koji zarađuju, dok su u tri preostala regiona mladi sa pomenutom zaradom zastupljeni sa manje od 10 odsto.

Kada je reč o vrsti ugovora, u izveštaju KOMS-a navodi se da su podaci nešto pozitivniji u odnosu na prethodnu godinu. Najveći broj zaposlenih mladih ima ugovore o radu na (ne)određeno vreme, dok je broj mladih koji rade na crno opao sa 17 odsto na 12 odsto. Ugovor o radu na neodređeno vreme danas ima 42 odsto zaposlenih mladih, dok 24 odsto radi na određeno.

Poseban problem predstavlja nezaposlenost.

"Prema zvaničnim podacima Nacionalne službe za zapošljavanje broj mladih koji su nezaposleni u aprilu 2025. godine iznosi 64.500 (prošle godine u martu bilo je 72.269), što predstavlja ukupno 18,10 odsto (prošle godine bilo 18,63 odsto) od ukupnog broja nezaposlenih. Skoro petinu ukupno nezaposlenih u Republici Srbiji čine mladi uzrasta od 15 do 30 godina. U odnosu na prošlu godinu nezaposlenost mladih opala je za 7769 mladih nezaposlenih osoba, odnosno za 10,75 odsto. Od 2014. godine nezaposlenost mladih opala je za više od 131.000 mladih“, piše u Alternativnom izveštaju o položaju i potrebama mladih u Republici Srbiji za 2025.
 

Iako statistika beleži smanjenje nezaposlenosti među mladima, tempo tog pada nije zadovoljavajući. Država je poslednjih godina pokretala programe poput "Moje prve plate“ kako bi mladima olakšala ulazak na tržište rada, ali je očigledno da ti pokušaji nisu dovoljni da reše problem.

Podaci o zaposlenosti, zaradama i radu na crno osvetljavaju samo jedan deo razloga zbog kojih mladi u Srbiji kasne sa osamostaljivanjem. Onaj drugi, jednako važan i neraskidivo povezan, jeste tržište nekretnina koje je u poslednjih nekoliko godina dramatično poskupelo.

Razlike u cenama zavise od grada do grada, ali i od opštine do opštine, kao i od nivoa opremljenosti stanova. Najkompleksnija situacija je, očekivano, u Beogradu. Prema podacima portala 4zida.rs, prosečna cena izdavanja stana u avgustu ove godine kretala se od oko 260 evra pa sve do gotovo 1100 evra mesečno.

Najtraženije i najskuplje opštine ostaju Savski venac, Stari grad i Vračar, dok Zvezdara, Voždovac i Palilula nude povoljnije opcije.

Prema podacima portala, za garsonjeru na Paliluli u proseku je potrebno izdvojiti oko 260 evra, dok ista kvadratura na Savskom vencu košta skoro dvostruko više – oko 470 evra. Kada je reč o jednosobnim stanovima, cene variraju od 340 evra na Paliluli do 550 evra na Savskom vencu. Dvosobni stanovi su još skuplji: na Paliluli prosečno 511 evra, a na Savskom vencu čak 1073 evra.

Prosečne cene garsonjera u većim gradovima Srbije takođe pokazuju velike razlike. U Novom Sadu one iznose oko 271 evro, u Nišu oko 232 evra, u Kragujevcu 203 evra, dok su najniže u Subotici – u proseku 176 evra mesečno.

Visoke cene stanova nisu samo statistika već realnost koja direktno oblikuje živote mladih. Koliko je iznajmljivanje finansijski opterećujuće pokazuje i istraživanje Krovne organizacije mladih Srbije.

Na pitanje koliko im iznajmljivanje stana predstavlja problem, na skali od 1 (uopšte nije problem) do 5 (veoma veliki problem), prosečna ocena iznosila je 3,12. Najzastupljeniji odgovor bila je ocena 3, za koju se opredelilo 30,1 odsto ispitanika.

Ocene 1 i 2 dalo je 28,7 odsto ispitanika, a ocene 4 i 5 dalo je 41,1 odsto ispitanika.

"Ono što je važno istaći – postoje značajne razlike u pogledu na pol ispitanika – mladim ženama troškovi predstavljaju veći problem (3,26 u odnosu na 2,98 kod muškaraca). Među mladima koji žive sa roditeljima više od polovine njih (53,8 odsto) još je u procesu obrazovanja (u školi ili na fakultetu i/ili su i maloletni), a više od četvrtine (28,7 odsto) njih i dalje živi sa roditeljima jer nema novca za samostalni stan (za kupovinu ili iznajmljivanje). Nešto manje od petine (13,1 odsto) dalo je odgovor da i dalje živi sa roditeljima jer im je tako jednostavnije i lakše i da nemaju preke potrebe da se osamostale. Preostali deo mladih (3,9 odsto) naveo je neke od drugih razloga“, piše u izveštaju Krovne organizacije mladih Srbije.

Upravo u trenutku kada postaje jasno da su visoke cene stanova i visoki troškovi života ključna prepreka za osamostaljivanje, država najavljuje novu meru koja bi mogla da ponudi olakšanje. Reč je o modelu povoljnijeg zakupa stanova za mlade, koji je nedavno pomenuo Aleksandar Vučić. Naime, predsednik Srbije istakao je da država razmišlja o tome da ograniči cene zakupnina stanova za mlade do 35 godina.

"Ta mera se u Španiji pokazala izuzetnom, ograničenje cene zakupnina stanova, pre svega za mlade do 35 godina, mlade bračne parove. Zato što je to otišlo u nebesa, pri tome ne plaćaju porez i uglavnom to ide u kešu i niko ne prijavljuje stanare”, rekao je Vučić, a potom istakao da, osim što bi se ograničila najviša zakupnina, mladi koji žive u tim stanovima bili bi motivisani da to urade na legalan način.

Vučić je, najavljujući novu meru za mlade, pomenuo španski model, iako još nije poznato da li će srpska verzija biti identična. Ono što za sada znamo jeste kako ovaj sistem funkcioniše u praksi.

Španski model funkcioniše tako što država mladima sa niskim prihodima dodeljuje mesečnu pomoć od 250 evra za zakup stanova. Ideja je da se podstakne finansijska nezavisnost mladih između 18 i 35 godina i olakša napuštanje roditeljskog doma.

Inače, ova mera deo je šireg plana 2,25 milijardi evra za stambenu politiku. Zakon u Španiji ograničava rast kirija na najviše tri odsto godišnje u "kritičnim zonama“ gde su stanarine drastično porasle. Španci su time pokušali da spreče da subvencije samo dodatno podignu cene, što je čest problem kada država interveniše na tržištu. Gradovi poput Barselone otišli su i korak dalje – zabranili su kratkoročno izdavanje stanova preko platformi kao što je Airbnb, kako bi oslobodili deo fonda za lokalno stanovništvo. Rezultati su mešoviti: mladima je lakše da iznajme stan, ali Španija i dalje ima samo tri odsto socijalnih stanova, dok je evropski prosek oko devet.

Iako španski model pokazuje da ovakav pristup može olakšati život mladima, ostaje pitanje kako bi slična mera funkcionisala u Srbiji, gde su plate niže, nezaposlenost i rad na crno i dalje značajni.

Jer, smanjena kirija neće značiti mnogo onima koji posao nemaju, niti onima koji rade na crno ili za platu od koje se jedva pokrivaju osnovni troškovi. Drugim rečima, povoljniji zakup mogao bi da pomogne delu mladih, ali teško da može samostalno da reši problem koji je u svojoj suštini i ekonomski i društveni.

Srbija bi, dakle, morala da pronađe sopstveni balans. Za sada je izvesno jedno – mladi u Srbiji se osamostaljuju kasno, najčešće prekasno. Plate i kirije nisu u skladu. Ovo je svakako od direktnog uticaja i na fenomen odlaska mladih iz zemlje, što predstavlja jedan od najvećih problema sa kojima se Srbija suočava. Politike koje podstiču ranije osamostaljivanje mogle bi da smanje motivaciju mladih da napuštaju zemlju i da im ponude razlog da ostanu – ali ovaj put ne u roditeljskom domu, već u sopstvenom stanu.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Koliko mladima u Srbiji treba novca za normalan život
novac

Istraživanje

20.07.2022. 16:22

Koliko mladima u Srbiji treba novca za normalan život

Mladi u Srbiji smatraju da je za pristojan život potrebna plata veća od 100.000 dinara, dok tek desetina ispitanik haže da bi im bilo dovoljno 50.000 do 80.000, pokazao je Alternativni izveštaj o položaju i potrebama mladih u Republici Srbiji za 2022, koji je uradila Krovna organizacija mladih Srbije (KOMS).
Close
Vremenska prognoza
overcast clouds
16°C
04.06.2026.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve