Život
14.04.2022. 07:10
Nebojša Jevrić

Kolumna

"Šta će narod koji ima dušu u svetu koji je dušu izgubio?"

Rat, vojska
Izvor: Shutterstock

Sve što sam napisao u tekstu "Opet je počeo jedan rat“ desilo se.

Dovoljno je videti jedan rat.

Za jedan život.

Ako umeš da gledaš.

Ako se primakneš dovoljno blizu.

Opet ratuju međusobno Sloveni. Poturica gori od Turčina. Sloveni koji se krste čitavom šakom protiv onih drugih.

I opet strada nejač.

Više od prijateljske nego od neprijateljske vatre.

Ilija Moljković, stari disident, Ilja Moljak, crveni kmer iz Kremana, pisao je u privatno štampanoj knjizi. "Bem vam Boga ušutkanog“: "Kad je ozgo dozvoljeno kapom, a dovoljno isplativo šakom, paušalno bruje, ruje, zuje, uje, grokću, rokću, sopću-ropću protiv svih na svetu Rusa.“

Opet Markale, Račak, Srebrenica.

Opet je sve manje Slovena na Zemljinom šaru.

Šta će taj narod koji ima dušu u svetu koji je dušu izgubio.

Od Oktobarske revolucije pa do rata u SFRJ, od Markala, Račka pa do predgrađa Kijeva ništa novo pod kapom zemaljskom.

Muka mi je u stomaku.

Slušam Mocarta. Mocart je dobar za epilepsiju. U zamračenoj sobi i ćutim.

Jednom sam ćutao četiri godine.

Bilo je to posle onog našeg rata.

Ili njihovog.

Zaradio sam nadimak agresivni ćutolog.

Trebalo mi je mnogo vremena da počnem da pričam. A sad bih, da ne ćutim, kriknuo tako da od tog krika popucaju bubne opne.

Miran sam kao šarka na suncu.

Šta se Srbima može još reći, a da oni to ne znaju, a da to nisu videli, na svojoj koži osetili.

Ostalo je još samo da objave da je silovano milion Ukrajinki.

Ostalo je samo da počnemo da se krstimo celom šakom.

U muzeju tvrđavi, u Salcburgu na kraju kolone išao sam sa Amerikankom leptiricom.

Ostali smo poslednji u sobi za mučenje veštica.

Stavio sam joj ruke, vrat i glavu u "kladu“ i zatvorio je.

Bila je u kratkoj suknjičici ispod koje nije imala gaćice.

"Fak mi, fak mi“, cvilila je dok sam joj zadizao suknju. Šljapnuo sam je po guzi.

"Oh, no, no, my dear baby“, rekao sam i počeo da se smejem.

Čuo sam Mocarta.

U Salcburgu se svugde čuje Mocart.

Ostala je tu petnaest minuta sama sve dok nije naišla sledeća grupa.

Zelen se mesec vidi na nebu. Stari robovi pevaju.

Opet negde ubijaju Slovene.

A mi, kuda da krenemo. Okruženi zemljama, zemljicama koje su se unatopaktile. Sa nožem ispod grla učimo da dišemo. Da ostanemo mirni. Da izaberemo carstvo nebesko ili carstvo nebesko.

Prva slika koju mi je ćerka poslala iz Petrograda bila je iz kafića u koji je slučajno zalutala, a koji je bio gej klub.

Neko je na internetu postavio sliku iz ruskog metroa.

Svi sede i čitaju knjige.

Poslah ćerki.

Bilo nekad, glasio je njen odgovor. I posla mi novu fotografiju.

Rusi se voze metroom i svi kuckaju u mobilne.

Bajker sinoć, tri godine živio u Rusiji, kaže: "Pa polovina ne zna da na globusu pokaže gde je Moskva.“

Niko ne zna gde je Srbija.

A Srbija je negde daleko. Tamo daleko, kraj mora.

Možda u Herceg Novom, gde veruju u Rusiju i Srbiju.

Bolje bi bilo da su više gledali šta nam rade. Kako nam utrobu cepaju. Jer govorili smo im da je to generalna proba.

Urlali čak. I Guskova, i Dugin, i jurodivi Žirinovski.

Kako će se završiti, pitaju me svi u Ludoj kući.

Kako god da se završi, samo da ih ne pogodi obojena revolucija.

A Rus je takav. Voli revolucije. Bojim se obojene revolucije u Rusiji.

Četrdest jednu godinu pišem.

I ponovo čitam kako Robinzon spasava Petka crnca da ga ne pojedu drugi crnci ljudožderi. Knjigu koju je engleska imperija ubacila u rance dečaka Evrope. UBIJAJTE BEZ GRIŽE SAVESTI CRNCE JER ONI SU LJUDOŽDERI. PRETVARATI IH U ROBOVE.

Ideje upakovane u priče.

U stomaku mi je muka. Sinoć nisam večerao.

Poželim da spalim sve svoje knjige, ionako ih u bibliotekama nema, da nestanem.

Da se pretvorim u zrnce peska. Ja, komad stene sa Prokletija koja se odvalila i upala u Lim. Limom do Drine, Savom do Ade Ciganlije gde sam se pretvorio u zrnce peska ispod bikinija dugonoge beogradske lepotice čiji su preci stigli sa Dinare.

A šta zrnce peska zna o geostrategiji.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

"Nije ti bio dosta jedan rat?"
Vojnički krevet, čizme

Kolumna

17.11.2021. 08:05

"Nije ti bio dosta jedan rat?"

U sumrak sam skelom prešao reku. Sto metara od kontrolnog punkta, na obali, gorela je vatra.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
14°C
25.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve