Hronika
07.12.2021. 07:05
Ekipa Hronike

Veljko Banović Votka

Belivuk planirao ubistvo blagajnika Bojovićevog klana

Luka Bojović 6.12.2021.
Izvor: EFE / JUAN CARLOS CARDENAS

"Ovaj je morao iz zna se kojih razloga, jedino Votka da se vrati, pa ostajem, inače odoh 20 dana negde“, poruka je koju je posle ubistva jednog od vođa Pink pantera Milana Ljepoje Veljko Belivuk poslao za zada neidentifikovanoj osobi. Votka je nadimak jednog od glavnih ljudi klana Luke Bojovića – Veljka Banovića, koji važi i za blagajnika klana, odnosno osobe kod koga je novac od prodaje kokaina. Banovića inače policija operativno dovodi u vezu sa organizacijom ubistva Strahinje Stojanovića.

Pretpostavlja se i da je nalog za likvidaciju Banovića Belivuk dobio od šefova iz kavačkog klana, ali mu je plan osujetilo to što Banović u to vreme nije bio u Beogradu.

Posle ubistva Ljepoje, koga je kavački klan smatrao organizatorom atentata na vođu kavačkog klana Radoja Zvicera u Ukrajini, Belivuk i njegov glavni saradnik Marko Miljković su u januaru ove godine otputovali u Kotor. Bili su gosti upravo Zvicera, a po povratku u Beograd usledilo je najpre njihovo privođenje, a zatim i hapšenje. U međuvremenu, protiv njih je podignuta optužnica za pet ubistava, a naknadno je pokrenuta istraga za još jedno ubistvo. Istovremeno, protiv Belivuka su pokrenuti postupci i za tri ubistva u Crnoj Gori.

Planirano ubistvo Banovića ponovo je otvorilo temu sukoba kavačkog i škaljarskog klana i njihovih saradnika u Beogradu. Veljko Belivuk sarađivao je sa kavačkom, a klan Bojovića sa škaljarskom ekipom, što ih je dovelo u najveći sukob u srpskom podzemlju, i to pogotovo 2019. kada je Bojovićev klan počeo da gubi primat nad narko-tržištem i u Beogradu i u unutrašnjosti Srbije, a Belivuk da zauzima poziciju prvog bosa podzemlja.

Banović je inače, poslednji put javno u Beogradu viđen 2018, na sahrani Dragoslava Miloradovića, kuma i jednog od najboljih prijatelja Luke Bojovića. Banović se tada pojavio u društvu nekoliko telohranitelja, koji su ga i kišobranima štitili od pogleda, ali i eventualnih napada. U to vreme, Bojovićev klan je uveliko ratovao na dva fronta – sa čuvenom crnogorskom porodicom Šaranović, odnosno njihovim saradnicima, i na drugom frontu, kao saradnik "škaljara“ protiv "kavača“.

Saradnja Bojovića i Banovića otkrivena je još davne 2007. kada su obojica uhapšeni u akciji na potrazi odbeglih pripadnika zemunskog klana. Tadašnji ministar policije Dragan Jočić izjavio je da je Bojović vođa nasleđenog zemunskog klana i da su obojica, i Bojović i Banović, vođe jedne od opasnijih beogradskih kriminalnih grupa.

Pištolj, ubistvo, ubica
Izvor: Shutterstock

"Bojović i Banović sumnjiče se da su pomagali u skrivanju odbeglih članova zemunskog klana, osuđenih za ubistvo premijera dr Zorana Đinđića i optuženih za niz drugih najtežih krivičnih dela“, saopštio je tada MUP. Pored "jatakovanja“ sa "zemuncima“, policija je Bojovića i Banovića sumnjičila i da su počinili više teških krivičnih dela na teritoriji Srbije, ali i u inostranstvu. U saopštenju policije tada je navedeno da su oni osumnjičeni i da su izvršili više krivičnih dela neovlašćene proizvodnje, držanje i stavljanje i promet opojne droge, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, izrađivanje i nabavljanje oružja i sredstava namenjenih za izvršenje krivičnih dela, kao i falsifikovanje isprava.

Njihovo hapšenje izvedeno je na osnovu dojave i to nakon višemesečnog skrivanja po Italiji i Španiji, a uhapšeni su nedelju dana po povratku u Beograd. Prilikom akcije policije, u pet stanova u Beogradu i Novom Sadu koje su Bojović i Banović držali u šteku pronađeno je nekoliko desetina heklera, pištolja, prigušivača, detonatorskih kapisli, crnih kombinezona, ručnih radio-stanica, kao i daljinomer za snajpersku paljbu. Bojović je uhapšen u stanu u Lovačkoj 24, u kom su tada pronađene lažne lične karte, kao i hrvatski pasoš.
Zbog zaplenjenog oružja, policija je tada sumnjala da Bojović i Banović pripremaju "tihu likvidaciju“.

"U ovom trenutku je stvarno teško reći koje informacije bismo od njih mogli saznati, ali ko je pružao pomoć učiniocima posle izvršenog krivičnog dela je veoma važno, između ostalog, zato što se iz toga vidi ko je celu tu priču sastavljao – da li tu postoje samo elementi inostrani ili samo domaći elementi. Da se vidi koja je širina tog kruga, da li je dogovoreno da im oni pružaju pomoć ili ne. Veoma važno pitanje iz kojeg bi se moglo videti koliki je domen zavere koja je za posledicu imala ubistvo“, rekao je tada ministar Jočić.

Koga su Bojović i Banović tada planirali da ubiju, policija nije utvrdila, ali su se nezvanično kao njihove potencijalne mete pominjali Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam, sa kojim je Bojović bio u sukobu zbog veza u holandskom podzemlju, kao i Andrija Drašković, u ime osvete za ubistvo Arkana.

Međutim, tvrdnje policije da je u pitanju jedna od najopasnijih kriminalnih grupa na našoj teritoriji, kao i da su Bojović i Banović skrivali pripadnike zemunskog klana i da su pripremali likvidacije nisu uopšte bile predmet krivičnog postupka, a ceo postupak okončan je naredne godine presudom kojom je Bojović osuđen na 15 meseci zatvora zbog neovlašćenog držanja jednog pištolja i falsifikovanja lične karte. Banović je osuđen na godinu i po dana zatvora zbog neovlašćenog držanja oružja, falsifikovanja isprava i posedovanja devet grama heroina i šest grama marihuane, koja je nađena u stanu u kome je boravio.

U svakom slučaju, Bojović je nastavio da štiti odbegle "zemunce“, sve dok Miloš Simović i Sretko Kalinić nisu u leto 2010. uhapšeni u Španiji. Bojović je odmah pobegao iz Srbije u Španiju gde je dve godine kasnije uhapšen, opet u društvu odbeglog "zemunca“ Vladimira Milisavljevića, kao i saradnika Vladimira Mijanovića Zube i Siniše Petrića Zenice.

U Španiji, Bojović je osuđen na 18 godina zatvora zbog kriminalnog udruživanja, ali je uspeo da se spase istrage za ubistvo Milana Jurišića u Madridu, za koje ga je okrivio u međuvremenu uhapšeni Sretko Kalinić.

Njegov saradnik Veljko Banović Votka u međuvremenu je 2018, u akciji srpske i holandske policije, uhapšen u belgijskom Antverpenu, kada je u stanovima i automobilu koji je koristio pronađeno četiri kilograma kokaina i 1,7 miliona evra u kešu. Sa Banovićem je tada, kao član organizovane kriminalne grupe, čiji je vođa Luka Bojović, uhapšen i Marko Puškić, nekadašnji pripadnik grupe Suvada Musića Batka iz Rožaja.

Novac koji je nađen kod njega bio je dovoljan da se prozove blagajnikom klana.
Holandska policija tada je istraživala i povezanost Veljka Banovića sa smrću Gorana Tasića Gokčeta, kriminalca iz Vranja, koji je likvidiran u martu 2018. godine u Amsterdamu. Tamošnja policija je te godine nudila 20.000 evra za korisne informacije jer nije bilo dovoljno dokaza da se razreši ovo delo. Policija je verovala da je Tasić bio umešan u trgovinu narkoticima između Holandije i Skandinavije, a da je večeri kada je ubijen upao u "zamku“ i namamljen je u ulicu gde su ga ubice čekale, ali i da je uputstva izdavao Banović. Dokaza za to, međutim, protiv Banovića nije bilo i on je prošle godine pušten iz zatvora posle odslužene kazne.

Po izlasku iz zatvora, Banović je zajedno sa Filipom Koraćem nastavio rukovođenje Bojovićevim klanom.

A prvi zločin sa kojim ga je policija, doduše samo operativno, povezala jeste ubistvo Strahinje Stojanovića u septembru prošle godine na Novom Beogradu, kada je aktiviran eksploziv prethodno postavljen ispod njegovog džipa BMW X5, u kome je bio sa devojkom, Kolumbijkom Sonjom Suarez Gomez.

Stojanović je inače bio blizak sa Milošem Delibašićem, sestrićem Bojovićevog neprijatelja – Slobodana Šaranovića, sa kojima je Bojović vodio krvnu osvetu dugu deceniju.

Stojanović je bio meta klana jer su ga Bojovićevi saradnici smatrali odgovornim za ubistvo Bojovićevog advokata Dragoslava Miše Ognjanovića.
Istraga ubistva Stojanovića, koju je vodila beogradska policija, vođena je jednim za drugim otkrivenim tragom. Najpre je utvrđeno da je eksplozivnu napravu aktivirao muškarac na električnom biciklu, kog su kamere video-nadzora snimile u neposrednoj blizini Stojanovićevog stana u naselju Galenika, a potom i na mestu zločina. Bicikl je zatim dva dana kasnije nađen bačen u reku Savu, u blizini šetališta u Bloku 45 na Novom Beogradu, i to je za policiju bio prvi sumnjivi trag. Praćenjem daljeg kretanja bicikliste došlo se do snimka na kome se vidi kako se on presvlači i skida kacigu kojom je bio maskiran u trenucima postavljanja i aktiviranja eksploziva.

Taj trenutak bio je ključan za njegovu identifikaciju, a zatim je otkriven i stan na Južnom bulevaru u kome je, kako je utvrđeno, ubica boravio nekoliko dana pre zločina. U tom stanu policija je pronašla jedan pištolj.

Kao izvršilac ubistva identifikovan je Milivoje Lovrenović, ugostitelj iz Bosanske Gradiške, koji je, kako se pretpostavlja, iz Srbije najpre pobegao u RS, a zatim preko Hrvatske, čiji je takođe državljanin, u neku od zemalja EU.
U međuvremenu, policija je došla do informacija da je Stojanovićevo ubistvo naručio Filip Korać, a da je za organizaciju zločina bio zadužen upravo Veljko Banović. Dokaza, dovoljnih da se protiv njih podigne krivična prijava, međutim, nema.

 

SUROVI DOKAZ NEPRIJATELJSTVA

Sukob klana Veljka Belivuka i Filipa Koraća nije bio tajna otpočetka, odnosno sukoba koji je prethodno Korać imao sa Aleksandrom Stankovićem, posle čijeg ubistva 2016. je Belivuk i preuzeo rukovođenje klanom.
Dokaz neprijateljstva bila je i likvidacija Gorana Veličkovića, na čijim su leđima ubice iz Belivukovog klana nožem napisale: "Korać pi*ka“.
Svedok saradnik Bojan Hrvatin, podsetimo, na saslušanju je izjavio da su posle ubistva Veličkovića fotografije njegovog iskasapljenog tela slali upravo Koraću, čiji su nadimak na "Skaju“ pronašli u telefonu ubijenog.

 

NEREŠENO UBISTVO U DOBANOVCIMA

Sa Lukom Bojovićem i Veljkom Banovićem 2007. kao član grupe bio je uhapšen i Ilija Novović, koga je tužilaštvo teretilo za neovlašćeno držanje vatrenog oružja i eksplozivnih materija i krivično delo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. Osuđen je 2008. na dve godine zatvora zbog falsifikovanja isprava i neovlašćenog držanja oružja. Naredne godine je ubijen. Njegovo ugljenisano telo pronađeno je u julu 2009. godine u automobilu na jednoj njivi kod Dobanovaca. Kako su nalazi obdukcije kasnije potvrdili, Novović je najpre ubijen sa nekoliko hitaca, pa je potom zapaljen u džipu koji je policija pronašla dva kilometara od prvih kuća. Pored Novovića, u automobilu je bilo ugljenisano telo još jednog muškarca. Kasnije će se ispostaviti da je to telo Gorana Marića koji je u to vreme bio blizak saradnik Andrije Draškovića. Ovaj dvostruki zločin do danas nije rešen.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Pravda na čekanju
Luka Bojović

Luka Bojović

29.06.2021. 08:41

Pravda na čekanju

Luka Bojović u španskom zatvoru služi kaznu od 18 godina zatvora zbog kriminalnog udruživanja, ali se u Srbiji i Crnoj Gori za njegovo ime vezuju brojni zločini koji još nisu rasvetljeni
Close
Vremenska prognoza
few clouds
7°C
25.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve