INTERVJU
TIMI MAKS ELŠNIK: "Ne plaši se da na terenu nešto probaš, BUDI LAV"
Dres Crvene zvezde zadužio je minulog leta. Došao je nenajavljeno kao pojačanje iz senke neposredno posle završetka šampionata Evrope na kome je kao jedan od najboljih pojedinaca u sastavu odigrao tri meča za reprezentaciju Slovenije.
Već na startu čak i pesimistima po zadatku bilo je jasno da skauti Zvezde nisu pogrešili. Timi Maks Elšnik, trenutno prvotimac "crveno-belih“ sa najviše minuta na terenu, doneo je puno toga vrednog što je oplemenilo igru srpskog šampiona.
Dokaz za izrečenu tvrdnju su i brojke uz njegovo ime. U sezoni koja se bliži kraju, u Mocart Superligi, upisao je 22 utakmice i 1667 minuta na terenu. Mrežu rivala zatresao je tri puta. Imao je i devet asistencija.
Sjajan učinak ostvario je i u Ligi šampiona. Odigrao je svih deset mečeva od počeka do kraja ili 900 minuta. U strelce se nije upisao, ali je maksimalno motivisan uz desetine pretrčanih kilometara i pregršt pravovremenih startova i dodavanja tri puta asistirao.
Navijači tvrde, stručnjaci se uglavnom slažu, da sa Timijem Maksom Elšnikom i bez njega tim "crveno-belih“ nema istu dimenziju.
Na dogovoreni razgovor stigao je tačno u minut, a samo 12 sati posle meča sa Vojvodinom u Novom Sadu. Odmoran, ispavan, nasmejan i sa oreolom srećnog porodičnog čoveka posle još jedne prvenstvene pobede "crveno-belih“ u nizu.
"Ovog puta put do trijumfa bio je malo teži. Primili smo tri gola i stvorili sebi probleme. Izgleda da smo se malo uspavali posle reprezentativne pauze, da nam glave još nisu bile u Zvezdi i Srbiji, ali smo se vrlo brzo probudili i u drugom poluvremenu sve rešili kao treba. Nadam se da ćemo u poslednjoj rundi, dakle pre starta plej-ofa, i teoretski ozvaničiti titulu.“
U nacionalnom šampionatu Zvezda, utisak je, lako pobeđuje čak i kad gubi?
"Dosta ljudi govori kako kada nam ne ide vešto prebacujemo u neku veću brzinu i tako završimo posao. Ali, mislim da to ipak nije tako jednostavno. Kao što mi nekad imamo problem u Evropi da izdržimo žestok tempo svih 90 minuta, tako i u Superligi naši rivali imaju problem protiv nas. Krenu dobro, ali kad ih stigne umor onda padaju i mi onda stupamo na scenu.“
Ko je najzaslužniji za tu energiju, treneri ili neko drugi?
"Treneri su i te kao zaslužni. Činjenica je, međutim, da mi za razliku od ostalih dosta utakmica igramo na visokom nivou i u jakom intenzitetu, a to puno znači. Zvezda, uz to, u odnosu na ostale u Superligi ima i kvalitetnije pojedince, kao i veliku konkurenciju za svako mesto u timu. Staro je pravilo da kad si uz bolje igrače i ti kao pojedinac brže napreduješ i više daješ. Da sada ja ili neko drugi od nas trenira sa Barselonom, sigurno je da bih za pola godine ne samo razmišljao, već bi i igrao brže. To je tako normalno.“
Trenutno Zvezda je među pet evropskih timova koji u nacionalnom šampionatu još nisu doživeli poraz?
"Iz ozbiljnih liga tu je samo PSŽ. Oni trenutno rade fenomenalan posao. Imaju dobrog trenera čiju filozofiju poštujem. Mnogi su očekivali da će PSŽ posle prodaje Mbapea malo pasti, a zapravo se dogodilo suprotno i oni sada iz kola u kolo rastu. Koliko juče imali su jednog ili dva igrača koji guraju celu ekipu, sada imaju tim u kome su svi dobri. Ne mislim samo na prvih 11, već na 15 igrača pa i više. Moderan fudbal je sve zahtevniji, u sezoni se igra 50 i više utakmica i nemoguće je da to iznese samo 11 igrača. Rotacije su neophodne, potrebna je dobrom timu i konkurencija na treningu. PSŽ sve to ima. Uz sve to, Luis Enrike kao trener ukazuje i veliko poverenje mladim igračima, što je po meni i te kako dobro.“
Znači, PSŽ bi bio pravi klub za srpskog Mesija?
"Mi se sa Maksimovićem, našim Mesijem, u svlačionici malo šalimo na taj račun. Sada se i sve više piše kako na leto ide u PSŽ i ja bih bio presrećan da moj saigrač ode u jedan takav klub. Ima talenat, zaslužuje šansu. Posle, sve zavisi od njega.“
Odigrali ste mnogo utakmica ove sezone, da li se javljao umor?
"Jeste, pogotovo jesenas. Normalno je da se posle tolikog broja utakmica dođe do zamora materijala, što lako može da vas odvede u povredu. Bogu hvala, to se nije desilo, ali sam tražio u jednom trenutku razgovor sa kondicionim stručnjacima, fizioterapeutom i trenerom u želji da se na nekim utakmicama malo odmorim. Slušam svoje telo i signale koje mi šalje. Ukoliko to ne uvažiš, onda ćeš zbog povrede umesto da igraš čekati sa strane nekoliko meseci.“
Uživate maksimalno poverenje trenera i poštovanje saigrača. I navijači Vas iz dana u dan sve više vole?
"Da li me i koliko vole navijači, vi to sigurno bolje znate. U svakom slučaju, radujem se ako je tako. Jednostavno sam takav, to je moj mentalitet, znam koji su moji kvaliteti i trudim se maksimalno da i na taj način doprinesem rezultatima Zvezde. Nisam ja Aleksandar Katai koji ima tu magičnu moć da postigne dva gola i ostvari dve asistencije, kao što je to uradio u Novom Sadu. Ali Katai je jedan jedini, a u sastavu moraju da postoje i igrači za deset preostalih pozicija.“
Kažu da je ovaj tim Zvezde veliki između ostalog i zato jer u timu ima pravog i lidera (Katai) i pravog kapitena (Ivanić).
"Ne znam koliko su godina u Zvezdi, ali znam da će se o njima za 50 godina pričati kao o klupskim legendama. Sjajni su momci, ne ponašaju se kao zvezde, drže svlačionicu, prave šale, dosta znači što ih kao takve imamo. Pogotovo kada nam ne ide. Onda su oni ti koji stanu ispred svih i povuku voz napred.“
Da li je slučajno što u mnogim timovima korner i prekide izvode levaci?
"Kad je Kanga u timu, onda ja izvodim kornere s jedne, on sa druge strane. Na prvom treningu u Zvezdi kao novog igrača pitali su da li znam da izvodim prekide. Rekao sam da sam to radio i u Olimpiji i u reprezentaciji Slovenije. Onda su rekli probaj i dobro je krenulo. Protiv Bodo Glimta dali smo tako gol, Spajić je pogodio mrežu posle mog šuta iz ugla.“
Bilo je i neupotrebljivih kornera?
"Svaki, naravno, ne može da bude idealan. Sve je, ponavljam, stvar vežbe. Znam posle treninga da uzmem 20 lopti i da izvodim prekid ili korner. Prošle nedelje u Novom Sadu nisam to radio dobro, u povratku sam sebi rekao od ponedeljaka za kaznu izvodićeš svaki dan posle treninga određeni broj šuteva i vežbati udarce. Nije dakle stvar u levici, već vežbi. Kad to radim, onda sam bolji, precizniji.“
Da li se psihološki pripremate za utakmicu i koliko je to zapravo bitno?
"Jako je bitno. Nekima je to bez veze, neki bez toga ne mogu. Kad čitaš knjige, shvatiš da se svi veliki igrači bave tim. Kristijano Ronaldo, s obzirom na to pod kakvim pritiskom igra, ne bi bio toliko dugovečan da nema i tu vrstu pripreme. Njemu i sličnima i 12 mental koučeva je malo. I mi smo u klubu, kad sam bio u Engleskoj, imali sportskog psihologa.“
Kako su izgledale te seanse?
"Sve se svodilo na priču, pitanja i odgovore. Konkretno, jedno od pitanja bilo je kad si odigrao najbolju utakmicu. Onda ti razmišljaš i setiš se neke kad si dobro igrao i dao gol ili dva i to ti ostane u glavi. Sledeće pitanje bilo je kako si se tad osećao na terenu, da li si bio komforan ili kiptio od samopouzdanja, tražio loptu. Sve se radilo s namerom i ciljem da se svaki pojedinac uvede u tu pozitivnu mentalnu fazu već od početka utakmice. Jedno do zanimljivih pitanja bilo je i na koju bi životinju voleo da podsećaš na terenu.“
I šta ste Vi odgovorili?
"Rekao sam lav, a na pitanje zašto odgovor je bio da na terenu sve hrabro gazim, da budem neustrašiv u duelima, da se borim kao lav. Posle toga sportski psiholog vam predloži vaše geslo i nekoliko rečenica koje treba da koristite. I danas, kad izlazim na teren, izgovorim sebi tih par stvari. Moj moto je ’Najkijev’ slogan ’Just do it’. Samo probaj je takođe jedna od rečenica koju izgovorim, onda i ako imaš priliku šutni, probaj, možda uđe. I još nemoj se plašiti na terenu da nešto probaš, budi lav, neka moja svest i podsvest budu zajedno, budi danas najbolji na terenu, bori se itd. To sebi kažem dva puta pre nego što istrčim na zeleni tepih, to mi oduzme 15 sekundi, ali puno vredi.“
Da li Vam se dopada Beograd?
"Meni je ovde super. Dobri su ljudi, dobro su me prihvatili, lepa je i arhitektura sa skladnom mešavinom starog i novog. Beograd je pre svega grad istorije. Prednjači Kalemegdan koji niko drugi nema, a tu je i Hram. Živim na Vračaru, pored Hrama, i svaki put kad ga vidim u meni proključa neko oduševljenje. Hram se vidi i sa terena, taj pogled je na svoj način inspirativan. Na drugoj strani, tu je i dosta modernih stvari, gradi se jedan deo nalik na Dubai sa luksuznim stanovima, šoping centrima. Beograd zapravo ima sve, hrana je super, ali nije baš najbolja za sportiste.“
Čini se da ste gurman, šta volite da jedete?
"Sve, pečenje najviše. Od slovenačke kuhinje puno povrća, kranjske kobasice, krempite, našu gibanicu na koju mi stavljamo šećer. Ima puno jela koja zapravo volim, ali ne smem da ih jedem. Na sreću, imam dobar karakter. Posle sezone, dam sebi oduška i nedelju dana jedem sve što hoću.“
Kažu da ste maksimalno posvećeni i na treningu. Da li je u pitanju vaspitanje, karakter ili refleks ono što ste radili u Engleskoj?
"Sve to zajedno. Danas je to možda moj karakter, ali nekada nisam možda bio takav. Neko je morao nešto da uradi. Kad se to dogodilo, ne znam. Počeo sam u Aluminiju, malom klubu. Imali smo kućicu sa svlačionicama bez teretane i bilo čega drugog. Jedino smo imali dobar teren. I onda dođem u Derbi kaunti, klub koji je ulagao ogromne pare kako bi ušao u Premijer ligu. Tamo vidim terene, bazene, ogromnu teretanu. Onda sam sebi rekao, kad si već tu, onda to iskoristi, treniraj non-stop, ko zna gde ćeš biti za godinu ili dve. Možda se vratiš i u Sloveniju gde nemaš teg od 10 kilograma, a ovde imaš sve. I tako je počelo. Radio sam dodatno, zavoleli su me tamo i neki treneri. Čak i pre odlaska u Englesku sam pola godine u Sloveniji trenirao sa privatnim trenerom, znali smo da je Premijer liga zahtevna i da nepripremljen tamo ne mogu. U prevodu ‒ navikao sam na rad.“
Zanimljiva je i priča kako ste stigli u Englesku.
"Sa 15 godina počeo sam da igram za mlađe slovenačke selekcije. Sve su to pratili, naravno, i brojni agenti. Jedan mi je ponudio saradnju, zajedno smo napravili neki plan treninga u trajanju od pola godine. Istovremeno me je pitao i gde bih voleo da igram, u kojoj ligi vidim sebe, kako bi znao šta da traži. Meni je Engleska, kao zemlja fudbala, bila prva opcija. On je tamo znao ljude, u Engleskoj svi praktikuju da tamo ideš sedam ili deset dana na probu. Otišao sam i ja, i oni su se oduševili.“
Uprkos svemu, u Derbi kauntiju niste dobili šansu?
"Ulagali su mnogo novca kako bi stigli u Premijer ligu, samo im je rezultat bio u prvom planu. Za četiri godine imao sam 11 trenera, najmanje po dvojicu u sezoni. I svaki koji je dolazio dobijao je budžet da dovede dva ili tri igrača koja on želi. U takvoj situaciji nije bilo prostora za mlade igrače iz Akademije. Kod jednog bio sam u priči, ali je smenjen posle dva meseca i onda sam se vratio na početak. Baš je bilo teško za mlade igrače.“
Ipak ste igrali u njihovoj U21 ligi, zatim i u nekim ligašima iz četvrtog ranga.
"Dragoceno iskustvo. Naša Akademija bila je u najvišem rangu tako da smo igrali sa Sitijem, Junajtedom i svim tim ekipama. Tu sam odigrao sezonu i po i kad sam prerastao tu ligu otišao sam na pozajmicu, trebalo je da se dokažem i u seniorskom fudbalu.“
I onda ste, kako kažete, doživeli šok?
"U Engleskoj postoje četiri profesionalne lige, u tom rangu sam video šta znači rezultat, šta znači kad neki igrači žive od toga. Njih nije zanimalo da li si dobro mislio, ti si pogrešio i ponekad se zbog svega u svlačionicama dešavalo svašta. U Akademiji rezultat nije bio važan, u četvrtoj ligi ti si mogao igrati katastrofalno, ali ako se dobije 1:0 ‒ svi su presrećni. To je bio taj šok za mene. Imao sam dosta saigrača koji su bili stariji i sa iskustvom iz Premijer lige ili Čempionšipa. Učio sam od njih, učio kako da i u 35. izdržiš sve napore, kako treba voditi računa o svom telu, regeneraciji.“
Pratile su Vas i povrede?
"Imao sam dosta problema, sa 18 godina telo nije moglo da izdrži napore seniorskog fudbala, to da se igra svaka tri ili četiri dana i putuje autobusom po nekoliko stotina kilometara. Dva puta se dogodilo da odigram 15 utakmica u nizu, a onda i da doživim povredu i pauziram dva ili tri meseca. Danas sam ja jedan od onih koji igra 50 i više utakmica u sezoni bez povrede zahvaljujući tome što sada radim stvari koje sam tamo video i naučio. U Zvezdi imam uslove za to.“
Kad ste odlazili u Englesku, znali ste jezik?
"Da, i to je jako važno, meni je dosta pomoglo. Zato talentovanim momcima i govorim da je teško praviti transfer od 10 miliona a da ne znaš dve rečenice engleskog. Kad te bace u more, moraš da naučiš sa plivaš. Tako je i sa jezicima, ako za šest meseci ne naučiš jezik, bićeš u velikim problemima.“
Posle četiri godine u Derbi kauntiju vratili ste se u Sloveniju?
"U Sloveniji su zaboravili na mene. Uz dilemu da li da priču nastavim negde u Evropi ili da se vratim u Sloveniju, odlučio sam se za drugu opciju. Maribor nije bio zainteresovan, Olimpija jeste, drugi me nisu interesovali. Posle pola godine postao sam kapiten zelenih, uzeli smo i duplu krunu, osvojili i još jedan Kup, tako da je to bio jedan zaista lep period u mojoj karijeri.“
Vrlo brzo ste postali i reprezentativac?
"Igrao sam u svim mlađim selekcijama, a onda sam posle pauze kod Milenka Aćimovića dobio mesto u U21 reprezentaciji. Bio sam odmah i kapiten. Posle odigranog šampionata Evrope, kome je Slovenija bila domaćin, stigao je i poziv za A tim. Moja logika da se posle Engleske vratim u Sloveniju u dobar klub i da ih podsetim na sebe, pokazalo se, bila je ispravna.“
Sa Vama u timu Slovenija je stigla prošle godine i na šampionat Evrope?
"Pauzirali smo kao reprezentacija sa velikih takmičenja 14 godina. Imali smo dobre igrače, dobar tim, ali i krizu rezultata, a onda se pojavila moja generacija. U kvalifikacijama sam počeo standardno da igram od treće utakmice i od tada rezultati idu nagore.“
Sada Vas čekaju kvalifikacije za SP u grupi koja obećava?
"Nedavno smo sačuvali mesto u B diviziji Lige nacija, od jeseni nas čekaju kvalifikacije. Sa nama u grupi su Švajcarska, Švedska i Kosovo. Tri ekipe su tu negde. Švajcarci su možda za nijansu ispred, ali nije to razlika takva da ne možeš da im napraviš problem.“
U Zvezdu ste stigli sasvim iznenada?
"Na EP u Nemačkoj Srbija i Slovenija su bili u istoj grupi. U međusobnom susretu dugo smo vodili 1:0, dobro sam odigrao tu utakmicu i neko iz Zvezde je to verovatno zapazio. U danu kad se igralo finale bio sam na moru, bila je nedelja kad se javio Zvezdan Terzić uz direktno pitanje da li bih došao u Zvezdu. Odgovor je bio došao bih trčeći, ko ne bi igranje u Ligi Slovenije zamenio za utakmice u Ligi šampiona. Klubovi su se brzo dogovorili, ja sa mojom porodicom takođe, i danas sam tu gde jesam.“
Već punu godinu ili prvu od četiri na koliko ste potpisali ugovor?
"U Sloveniji prava asocijacija na Beograd je lud provod. Moja supruga Zara se malo plašila zbog svega, pretpostavljala je da su igrači Zvezde tražena roba, ali ja sam znao i znam šta hoću. Imam dvoje dece (Remi i Eli Luna), nisam došao ovde radi zabave, već zbog posla, i to ne u bilo kakav klub, već u veliku Zvezdu.“
Šta znači, ako nije tajna, Timi Maks?
"Za sve je kriva numerologija. Kad sam se rodio, majka mi je dala ime Timotej i svi su me zvali Timi. Već u 13. godini sustigle su me prve povrede, bilo je i lekara koji su mi govorili da neću moći da igram fudbal. A onda se dogodio da moja majka u društvu s prijateljicom na nekom sajmu slučajno sretne ženu koja se bavi numerologijom. Kad je čula datum rođenja mamine prijateljice, rekla joj je da ima rak. Ta žena je to znala, ali drugi nisu. I za moju majku koja je bila zbunjena pogodila je neke stvari. Onda je majka odlučila da joj obelodani datume rođenja cele naše porodice. Kad su došli do mene, numerološkinja je rekla da igram fudbal i da sam sklon povredama, ali i da to može da se popravi. Majka je pitala kako, a ona je rekla mora da promeni ime. Rekla je Timi je po brojkama već bolje, ali ako hoćete još bolje, da bude super, morate mu dodati i drugo ime. Predložila je desetak i ja sam, želeći da udovoljim majci, izabrao Maks. Sve smo to posle i ozvaničili u dokumentima.“
Neobičan je i način kako ste završili Drugu gimnaziju u Mariboru?
"Da bih se upisao u sportsko odeljenje, morao sam prvo u osnovnoj školi da imam sve petice. Ali za 20 mesta u sportskom odeljenju i to je bilo malo. Za upis si morao i da imaš status reprezentativca i još niz nekih potvrda za bodove. Sve to sam na sreću imao.“
A zar nije moglo preko veze sve da se završi?
"To je tamo nemoguće, sve je transparentno. Slučaj je hteo da u mojoj generaciji u tom razredu od 20 učenika petorica budu fudbaleri od kojih su danas četvorica reprezentativci Slovenije.“
Kako ste maturirali s obzirom na odsustvo iz Maribora?
"Posle godinu i po dana napustio sam Maribor i otišao u Englesku. Međutim, školu nisam napuštao. U mojoj gimnaziji napravili su poseban program, testove su slali u moj klub u Engleskoj i ja sam polagao na daljinu uz kontrolu ljudi iz Derbija. Leti sam opet imao pauzu od mesec i po dana, i umesto da idem na more, ja sam polagao ispite. Tako sam završio i treći i četvrti razred, tako sam maturirao i otvorio sebi sva vrata za dalje školovanje. Hvala i profesorima koji su preko leta ostajali u školi kako bih mogao sve da završim.“
Da li i ostajete u fudbalu posle završene karijere, možda kao trener?
"Alber Rijera, Španac i nekadašnji igrač Liverpula, radio je jedno vreme u Olimpiji i malo me zaintrigirao kad je trenerski posao u pitanju. Međutim, nisam ja taj. Kad završim karijeru, a do tada će proći nadam se još puno godina, sebe vidim kao sportskog direktora nekog ozbiljnog kluba. Mislim da bih taj posao baš dobro radio, dosta sam ljudi upoznao, pokupio mnogo dobrih stvari sa višeg levela.“
Neko ste ko voli i muziku. Šta slušate?
"Zavisi od raspoloženja i društva u kojem se nalazim. Meni lično hip-hop se najviše sviđa, ali volim i balkanske repere koji su baš dobri. Uz oca sam zavoleo muziku iz osamdesetih, obožavam ’YU grupu’, ali i ’Parni valjak’, ’Prljavo kazalište’, ’Plavi orkestar’. Moja supruga i njen brat su fanovi balkanske muzike, vole da slušaju Dina Merlina, Cecu i sve druge legende jugoslovenske muzike.“
Kažu da rado gledate i košarku, koga više volite ‒ Jokića ili Dončića?
"Dončića, mlađi je. Šalim se, oni su fenomeni, igrači s tim čudesnim iks faktorom.“
Ko u fudbalu ima taj iks faktor?
"Lamin Jamal, on se igra fudbala, njega na terenu vodi instinkt, ima brzu završnicu, konkretan je. Isti faktor imaju i Rafinja, Vinisijus, Dembele u PSŽ-u. Ali, oni su izuzetak. Kad znaš da imaš takvog u ekipi, onda znaš i da im se moraš prilagoditi. Ako nemate takve igrače, onda svi zajedno gurate.“
Bar prema ugovoru, još tri sezone nosićete dres Zvezde?
"Sanjao sam ovaj put. Kao klinac gledao sam Maribor u Ligi šampiona, da bi se sada dogodilo da u Zvezdi odigram 10 utakmica na tom nivou uz nadu da će ih biti još. Otkriću vam malu tajnu. Kao klinac, kad sam igrao u Aluminiju, uvek sam pre utakmice odlazio u toalet sa slušalicama i puštao sebi himnu Lige šampiona. Tako sam podizao adrenalin pre izlaska na teren.“
Šta još sanjate da doživite kao prvotimac Zvezde?
"Da podignem trofej šampiona, a onda i Kupa Srbije. Nestrpljivo čekam i derbi večitih na ’Marakani’. Tamo smo im dali četiri gola, onda smo sticajem nesrećnih okolnosti ovde odigrali 3:3, sada smo namereni da taj sticaj pretvorimo u veliki trijumf pred punim tribinama.“
A Liga šampiona?
"Nadam se da to neće biti veliki problem, da ćemo prebroditi kvalifikacije koje nas čekaju i od jeseni igrati Ligu. Zvezda poslednjih godina ima dobru biznis stranu, transferi su sve veći. Pokazalo se da kad dobro radiš onda možeš i više da uložiš. Dobro rade i sa domaćim igračima, dokaz su Krunić i Radonjić. Ne znam koliko je zvanično, ali biće sjajno ako na leto dođu Veljković, možda Jović ili Arnautović. To su velika imena, to je put koji vodi do uspeha. A Zvezda, naučio sam i to, živi od uspeha i za uspeh.“