Vesti
02.05.2023. 15:10
Vojislav Tufegdžić

Uvek aktuelno

Legalizacija prostitucije: Ima li, uopšte, pravog rešenja

prostitucija
Izvor: Shutterstock / Kaspars Grinvalds

Prostituciju je legalizovala gotovo polovina evropskih zemalja. Uprkos naizgled časnim namerama da regulišu položaj žena u ovoj delatnosti, vlasti ovih država su, zapravo, problem učinile još većim.

U knjizi pod naslovom "Prostitucija“ Rejčel Moran navodi da je veoma dugo jedina zemlja za koju je znala da je zakonodavno časno postupila po ovom pitanju bila Švedska. Između ostalog, citirala je Gunilu Ekberg, pravnu ekspertkinju i aktivistkinju koja je iznela stav njene države prema prostituciji:

"U Švedskoj se podrazumeva da svako društvo koje tvrdi da brani principe pravne, političke, ekonomske i socijalne jednakosti za žene i devojčice mora da odbaci ideju da su žene i deca, uglavnom devojčice, roba koja se može kupiti, prodati i seksualno eksploatisati od strane muškaraca. Učiniti suprotno znači dozvoliti da posebna klasa žena, a posebno žena i devojaka koje su ekonomski i rasno marginalizovane, bude isključena iz ovih mera, kao i iz univerzalne zaštite ljudskog dostojanstva sadržane u korpusu međunarodnih instrumenata o ljudskim pravima razvijenih tokom proteklih 50 godina.“

Autorka knjige iznosi podatak da je ova zemlja 1999. godine uvela tada revolucionarni zakon koji je zabranio kupovinu seksualnih usluga: "Međutim, Švedska nije prosto zabranila korišćenje prostituisanih osoba, već ih je i dekriminalizovala, i to je učinila uz donošenje mera koje su pomagale ovim ženama u oblastima obuke, obrazovanja i tako dalje. To je bio zakon vredan divljenja. Nakon toga prošla je puna decenija pre nego što je bilo koja druga zemlja sledila njihov primer.“

Kao ekstremno loš primer pokušaja da se prostitucija dekriminalizuje i legalizuje bez dodatnih zakonskih mera, autorka navodi Australiju:

"Uverenje da dekriminalizacija i legalizacija služe za zaštitu prostituisanih žena još je jedan od mitova o prostituciji, i to posebno opasan mit. Od legalizacije prostitucije u Australiji je eksplodirala trgovina ljudima. Legalizacija prostitucije u Viktoriji izazvala je toliku eskalaciju broja javnih kuća da je brzo nadmašila mogućnost sistema da ih reguliše, a ove javne kuće postale su leglo organizovanog kriminala, trgovine ljudima, korupcije i prinude. Međunarodna istraživanja pokazuju da legalizacija zapravo olakšava trgovinu ženama i decom radi prostitucije.“

Odvratno i ogavno

U poslednjih nekoliko godina i u Srbiji je u više navrata, pre svega kroz medije, pokretana debata na temu legalizacije prostitucije. U podjednakoj meri sprovođene su i takozvane ankete među manje ili više znanim učesnicima javnog života te anonimnim posetiocima sajtova. Iz sveg tog šareniša teško je izvući bilo kakav pouzdan zaključak o pretežnom stavu društva spram ovog pitanja.

U pojedinim slučajevima objavljeni stavovi u zvaničnim medijima naišli su na oštar odgovor onih koji se na posredan ili neposredan način bave ovom oblašću. Pre svih ženskih udruženja dobro upućenih u pozadinu prostitucije.

"Snaga jednog društva ogleda se u tome koliko je u stanju da zaštiti najranjivije, ali i da spreči da ljudi dolaze u ranjiv položaj. Svesne smo činjenice da legalizacija prostitucije ne doprinosi toj zaštiti. Prilikom donošenja zakonskog okvira koji bi regulisao prostituciju ne smemo se voditi ekonomskim i mizoginim parametrima, već empatičnim, nediskriminatornim i ljudskim. Legalizacija i potpuna dekriminalizacija nisu jedina dva modela koja su alternativa. Alternativu treba tražiti u onim zakonskim modelima koji na prostituciju gledaju kao na vid diskriminacije prema ženskom polu“, navodi se u reakciji više udruženja za zaštitu ženskih prava na poduži tekst objavljen u jednim od dnevnih novina.

I autorke ovog pisma-reakcije pozivaju se na nordijski model, pre svega švedski primer, koji uz dekriminalizaciju žena koje se bave prostitucijom nudi brojne ekonomske, psihološke i socijalne mere za izlazak iz prostitucije:

"Kažnjavaju se klijenti s obzirom na to da je reč o osobama (gotovo uvek muškarcima) koje biraju da plate za seks. Takođe, zabranjen je bilo kakav vid svodništva. Ovakvo zakonsko rešenje pokazalo se efikasnim i za borbu protiv trgovine ljudima. Zbog toga trgovci ljudima izbegavaju Švedsku jer znaju da su tamo na meti i da ne mogu slobodno da posluju kao što je to u državama koje su prostituciju legalizovale. Uostalom, žene ne treba da budu kažnjene za životne okolnosti zbog kojih su se našle u prostituciji. Žene u prostituciji većinski i nemaju izbor. Sa druge strane, muškarci koji ih kupuju i prodaju, to imaju. Izbor ima i država koja treba da izabere da bezbednost žena i devojčica bude na prvom mestu.“

Uslovno nazvani protivnici ovakvog modela kao osnovnu zamerku iznose sledeće – zbog čega bi klijenti bili kažnjavani ako su pružaoci usluga izuzeti od bilo kakve vrste sankcija za isti posao? Odgovor na tako formulisano pitanje zadire u srž savremene prostitucije, zapravo definiciju šta ona suštinski predstavlja.

"U razgovoru o seksualnim radnjama na koje su naša tela bila primorana koristile smo izraze poput ’odvratno’, ’užasno’, ’ogavno’, ’mučno’... Kada bismo govorile o posebno nasilnim klijentima obično smo koristile izraze kao što su ’kopile’, ’ološ’, ’prljava svinja’ i ’životinja’. Čula sam ove reči od nebrojeno mnogo žena“, prenosi svoja saznanja iz ogromnog broja razgovora s prostitutkama Rejčel Moran. Potom iznosi izričit zaključak: "Prostitucija je seksualno zlostavljanje – plaćeno seksualno zlostavljanje.

Prvi štetni mit koji navode žene koje se dugo bave ovom temom odnosi se na opšteprihvaćeni opis prostitucije kao "najstarijeg zanata na svetu“. Osim besmislice da se radi o zanatu, o nečemu što se uči i usavršava, navode da je pomenutu kovanicu osmislio engleski pisac Radjard Kipling kroz svoju priču "Na gradskom zidu“ iz 1909. godine kako bi opravdao plaćeno silovanje indijskih žena pod vladavinom Britanske imperije.

Sledeće, što je podjednako pogubno, jeste model doživljaja prostitucije koji u značajnoj meri promovišu mediji.

"Ljudi koji prostituciju prikazuju kao glamuroznu obično vide prostitutke u pozadini skupih hotelskih foajea; zamišljaju kako one ulaze ili izlaze iz hotela sa pet zvezdica noseći otmena dizajnerska odela i visoke potpetice, ceo izgled istaknut živopisnim crvenim karminom… Ništa od toga nije promenilo ono što se dešavalo u mom srcu ili u mom umu i ništa od toga nije pravilo nikakvu razliku u telesnom iskustvu o kakvom se ovde radi… Ono što se događalo je ista ona stvar koja se dešavala dok sam podizala suknju u nekoj zabačenoj uličici. Priroda prostitucije se ne menja sa okolinom. Ne pretvara se u nešto drugo time što se tvoja zadnjica trlja o belu posteljinu umesto o hrapav beton...“, ispričala je Moranovoj jedna od prostitutki.

Nasilje se podrazumeva

Autorka knjige tvrdi da je sama priča o pokušajima da se smanji nivo nasilja u prostituciji beskorisna i besmislena jer i da niko nikada nije digao ruku na prostitutku u istoriji nasilje je neizbežno jer je sama prostitucija nasilje nad ženama:

"Moji stavovi o nasilju u prostituciji su poprilično usklađeni sa stavovima žena koje su napisale sledeće reči: ’Mi koje smo preživele prostituciju i trgovinu ljudima izjavljujemo da je prostitucija nasilje nad ženama. Žene u prostituciji se ne probude jednog dana i odaberu da budu prostitutke. Umesto nas je biraju siromaštvo, seksualno zlostavljanje iz prošlosti, makroi koji iskorišćavaju našu ranjivost i muškarci koji nas kupuju za seks u prostituciji.’ Trebalo bi uzeti u obzir i ovo: pod prostitucijom koju sponzoriše država muškarci su oslobođeni odgovornosti jer je to zakonski, a mi treba da pretpostavimo i moralno, savršeno prihvatljivo platiti korišćenje tela druge osobe za seksualno zadovoljenje. Biti prostituisana je dovoljno ponižavajuće; legalizovati prostituciju znači tolerisati to poniženje i osloboditi krivice one koji ga nanose. To je mučna uvreda.“

Da nije otužno istinito, kao morbidne šale mogli bi se prihvate naslovi objavljeni u našim medijima poput "legalizovanjem prostitucije do punog budžeta i blagostanja“. U polemikama i promišljanjima može se naići i na ona koja sugerišu da bi legalizovanje prostitucije poboljšalo zdravstveno stanje ne samo prostitutki, već i čitave nacije! Uzaludnost pokušaja da se o ovoj stavki uopšte ozbiljno razmišlja jeste činjenica da, čak i ukoliko bi prostitutke imale obavezu redovnih lekarskih pregleda, to nikako ne bi bilo obavezujuće za one koji traže njihove usluge.

Prema zakonu koji je u Srbiji trenutno na snazi, žene u prostituciji nisu u mogućnosti da prijave bilo koje nasilje. Razlog je taj što se bave ilegalnom delatnošću koja je kažnjiva. Međutim, na koji način se primenjuje zakon koji formalno u istu ravan dovodi i prostitutke i korisnike njihovih usluga, veoma ilustrativno svedoče podaci objavljeni pre nekoliko godina; u analizi osuđujućih sudskih presuda za prekršajno delo prostitucije od svih izrečenih kazni oko 84 odsto odnosi se na prostitutke, a svega 16 odsto na korisnike njihovih usluga! Zbog postojećeg pravnog okvira žene u prostituciji su znatno češće meta policijskih hapšenja, dok s druge strane njihovi podvodači, faktički trgovci ljudima, ostaju nekažnjeni.

Pravo ni na koji način ne uviđa činjenicu da je ogromna većina žena u prostituciji iz socijalno marginalizovanih grupa, da su mnoge od njih žrtve nasilja, a veliki broj pripada interno raseljenim s prostora bivše Jugoslavije. To su podaci kojima raspolažu socijalne radnice koje su s njima razgovarale.

Poreznička filozofija

Na različite načine prostituciju je do sada legalizovala gotovo polovina zemalja u Evropi. Uprkos tome što su organizacije za zaštitu ljudskih prava protiv legalizacije, ukoliko se prostitutkama ne pruži realna mogućnost da izađu iz tog posla, svaka od država koja je ozakonila seks usluge to je pravdala stavom da je to učinila zbog dobrobiti žena koje su iz raznih razloga u tome.

Države su u nameri da u lancu prostitucije isključe izrabljivanje, podvodače i trgovce ljudima, seksualnim radnicama ponudile bolje uslove za svoju delatnost, zdravstveno, u nekim slučajevima socijalno i penziono osiguranje. Zauzvrat, sve zemlje koje su im omogućile nesmetan rad uvele su im i oporezivanje.

To je vrlo važna stavka jer se u ovom poslu na godišnjem nivou širom Evrope obrću milijarde evra. Nažalost, kada se govori o novcu, toj temi se pristupa na način da je to uobičajena delatnost poput drugih industrija zabave, pa je "šteta“ ne iskoristiti deo prihoda iako nijedna država, suštinski, u taj "biznis“ ne ulaže gotovo ništa. Sem što omogućava da se nesmetano odvija.

Kao i u mnogo čemu drugom, Nemačka na evropskom kontinentu slovi za giganta i u ovoj delatnosti. Procene kazuju da gotovo pola miliona prostitutki koje rade u ovoj zemlji godišnje ostvari promet koji premašuje 15 milijardi evra! Prostitucija je u Nemačkoj legalizovana 2002. godine. Seksualni radnici su nezavisni subjekti koji u bordelima mogu da rade pod ugovorom ili samostalno, ali su u obavezi da plaćaju porez i PDV. Svaki grad ima mogućnost da odredi zone u kojima je prostitucija zabranjena, ali ima i onih u kojima "ljubav“ može da se nudi ne samo u zatvorenim klubovima, već i na ulici.

Pošto se, sasvim logično, plaćanje u ovoj industriji obavlja u kešu, što onemogućava potpunu kontrolu države, u nekim gradovima su, kako vlasti ne bi bile na "gubitku“, odlučili da prostitutke porez plaćaju unapred. U rasponu od nekoliko, do 30 evra dnevno. Zbog odluka pojedinih vlasti u lokalu da oporezivanje ide i do više stotina evra mesečno, što su obrazložili željom da "suzbiju prostituciju“, ne čudi što širom Nemačke cveta ilegalna prostitucija. Dve decenije posle ozakonjenja prostitucije ispostavlja se da je Nemačka samo osnažila ilegalno tržište seksa. Istraživači tvrde da u ovu zemlju godišnje dolazi više desetina hiljada žena kako bi se bavile prostitucijom.

Kao drastičan primer raskoraka između deklarativnih želja i realnosti predstavlja primer Holandije, gde su svojevremeno poreznici poželeli da se dodatno "omaste“ od ove industrije. U nameri da uberu 33 odsto od zarade prostitutki poreznici su izveli računicu o broju prostitutki, procenu da za 15 minuta pružanja usluga u proseku naplaćuju 50 evra, pa zaključili da se na taj način u zemlji obrne oko 625 miliona evra. Razlog za pooštravanje mera obrazložili su time da je ranija naplata bila slaba jer se dobrovoljno registrovalo samo pet odsto prostitutki. Uprkos svim slobodnim shvatanjima, ni u Holandiji žene ne žele da budu registrovane kao prostitutke. Rezultat "časnih namera“ poreznika bio je značajan porast kriminala i veliki broj ilegalnih prostitutki.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Zbog čega su protestovale "prodavačice ljubavi" u Amsterdamu
1

Čuvaju "Crveni kvart"

31.03.2023. 09:41

Zbog čega su protestovale "prodavačice ljubavi" u Amsterdamu

Seksualne radnice demonstrirale su u Amsterdamu zbog plana gradskih vlasti da premeste njihove prostorije u Crvenom kvartu van centra grada u okviru borbe protiv kriminala i uznemiravanja.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
23°C
02.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve