Vesti
27.05.2023. 15:00
Marko R. Petrović

Intervju

Vlade Radulović: "Govore o interesu Srbije, a misle na interes Rusije"

vlade radulović, slike iz printa
Izvor: Privatna arhiva

Pripadnici Vojske Srbije i jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova nedavno su započeli združenu taktičku vežbu sa bojevim gađanjem, u okviru koje će, kako je navedeno, uvežbavati i izvođenje napadne operacije. Nekima je upravo ta poslednja formulacija zazvučala čudno, s obzirom na to da se uvek potencira upravo odbrambeni karakter srpskih oružanih snaga.

Vlade Radulović, predsednik "Cegita“, međutim, objašnjava kako je reč o najnormalnijim vežbovnim aktivnostima jer i na taj tip vežbi nekada mora da dođe red.

Upozorava, takođe, da svi koji bi pokušali da izvedu bilo kakav drugačiji zaključak iz ove informacije, odakle god da dolaze, iz zemlje ili iz inostranstva, samo pokušavaju da prikupe jeftine političke poene za unutrašnju političku upotrebu ili da pak pokušaju na neki način da se dodvore nekim inostranim faktorima.

"Scenario se planira za svaku vežbu posebno. Do sada smo imali situacije koje se odnose na, recimo, okršaj sa nekim terorističkim grupama, odnosno odbranu određenih položaja i prelazak u napadne operacije, ili rešavanje neke talačke situacije... Dakle, bilo je raznih scenarija u tom smislu. A što se ovoga konkretno tiče, možda jeste interesantno kada se posmatra iza te perspektive, ali prosto morate da vežbate i napadne i odbrambene operacije. Kako se vežbaju odbrambene operacije tako se vežbaju i napadne operacije, s tim što bih ovde naglasio da prosto ne znamo scenario, odnosno bar ne detaljno. Šira javnost ne zna detaljan scenario vežbe tako da ako iz te perspektive posmatramo ne bismo mogli ni nešto konkretnije to da tumačimo“, kaže Vlade Radulović u intervjuu za „Ekspres“.

Vežbe se uvek sprovode u skladu sa tim koje su pretnje moguće i realne. Da li je sad ovo neka drugačija poruka ili su drugačije okolnosti, ili je samo došao red i na tako nešto.

"Ne bih to gledao kao na drugačije okolnosti, već prosto mislim da je došlo po redu i da se tako nešto vežba. Zašto to kažem? Zato što u svakom drugom potencijalnom razmišljanju nekako bi se odmah nametnulo da, odnosno dala bi se, da se izrazim malo slikovito, ’municija’ u ruke nekim drugima, da se eto Srbija priprema za ne znam ni ja šta. Pre svega mislim na probleme koje imamo na Kosovu i Metohiji. Iz tog razloga prosto ne bih posmatrao to sa tog aspekta. To je upravo to što Srbija radi, bez ikakvih ambicija ili namera. Činjenica je da vi morate da vežbate sadejstvo i održavate taj visok nivo između svojih oružanih snaga i pripadnika policije, žandarmerije i specijalne antiterorističke jedinice itd. I sa druge strane, dakle, vežbati i razrađivati različite scenarije i rešavanje različitih zadataka na polju odbrane zemlje. I to su dve suštine na kojima se mora raditi. Naravno, i na unapređenju delova jedinica i komandi i generalno na unapređenju sposobnosti sistema odbrane u najširem smislu. I iz te prizme posmatrano, ne vidim nikakav problem.“

Onih koji drugačije gledaju na te stvari uvek će da bude.

"Tako je. A prosto stvari ne stoje tako. Na kraju krajeva, mi imamo sasvim dovoljno internih problema koje treba da rešavamo, da bismo sada i pored toga imali ambicije da se ne znam čime bavimo i da ne znam ni ja šta planiramo. Kažem, za kritičare je to dobra prilika da dobiju nešto političkih poena unutar svojih društava, a sa druge strane i da pojačaju pritisak kod svojih partnera. To je prosto matrica koja se primenjuje decenijama unazad. I radili vi ili ne radili ništa, pritisci na vaš račun idu pa idu, tako da iz te perspektive posmatrano neće to biti prva, a sigurno ni poslednja ne vežba, nego aktivnost generalno. Ako kupujemo naoružanje, eto kritike – Beograd se naoružava zato što ima neke ambicije. Niko ne kaže da je realnost da imamo zastarelo naoružanje i da moramo da pratimo trendove u svetu u tom pogledu. Ranije, kada smo vežbali sa Istokom, oni kažu – eto to je to, spremaju se za ovo ili ono. Kada vežbamo sa Zapadom, ne smeju toliko glasno da pričaju, ali opet gledaju na to kao dalje jačanje srpske vojske. I šta god da radite u sistemu odbrane, uvek se nađe neko da kritikuje.

vlade radulović, slike iz printa
Izvor: Privatna arhiva

Naravno u uslovima kada je Rusija počela agresiju na Ukrajinu i kada se nalazi pod udarom Zapada, onda je i njima to prilika da kažu kako Srbija nije uvela sankcije Rusiji, da se prikaže da Srbija zapravo nikada nije odustala od podrške Rusiji, da je to trenutak u kojem bi potencijalno Srbija trebalo da se kazni i itd. Ali to su njihove želje na koje mi moramo da obraćamo pažnju, da vodimo računa i čini mi se da to i radimo. Ali sada je to samo jedna strana medalje, a druga je ono što mi na spoljnopolitičkom planu treba da radimo i o čemu moramo da mislimo.“

Kako će da reaguju na to što će početkom juna da bude i vežba sa NATO snagama, "Platinasti vuk“?

"To je vežba iz platinaste serije koja se održava i u Rumuniji i u Bugarskoj. To je za nas lično izuzetno. Ali da kažem i ovaj drugi segment, za nas je izuzetno i važno učešće pripadnika naših oružanih snaga jer to je vežba koja direktno doprinosi nama zbog učešća u mirovnim misijama. Te vežbe su od nemerljivog značaja. Mogu da kažem, konkretno, to se odnosi pre svega na povećanje stepena interabilnosti i na ispunjavanje dodeljenih zadataka naših mirovnjaka koji se nalaze u mirovnim misijama pod zaštitom Ujedinjenih nacija i Evropske unije po svetu.“

Da li imaš utisak da više kritičara te vežbe dolazi iz same Srbije s obzirom na to da je vežba sa NATO snagama, em dolazi u vreme kada je uveden moratorijum na sve vežbovne aktivnosti Vojske Srbije sa stranim snagama?

"Tačno. Ako smo u ovom prvom delu pričali o kritikama koje nam dolaze od nekih iz okruženja, onda zapravo ovaj drugi deo priče koji se tiče konkretno ’Platinastog vuka’, ali i generalno svih aktivnosti koje kroz program ’Partnerstvo za mir’ imamo i sa zemljama članicama NATO-a, onda se čini da u tom pogledu kritike dolaze iz određenih krugova unutar naše zemlje, mahom onih desno orijentisanih i onih krugova koji upravo zagovaraju i otvoreno javno podržavaju Rusku Federaciju i samo i isključivo saradnju sa Ruskom Federacijom. Čini mi se da smo i tu na istom terenu, samo što su sada igrači drugi. Isto je to idealan teren za dobijanje lakih političkih poena, od strane tih krugova koji postoje u Srbiji. Međutim, sa druge strane, jasno je da oni ne znaju prosto o čemu pričaju. Dakle, pominje se kršenje nekog moratorijuma.

Taj moratorijum postoji apsolutno i ne možete vi prekršiti moratorijum ako ste doneli, kao što smo mi doneli određene odluke, da je u ovom slučaju u pitanju izuzetak. Međutim, nije ni to najvažnija stvar. Najvažnija stvar je da interes od ove vežbe imaju najviše pripadnici naših oružanih snaga. Jer ti koji se protive tome ovde neće ići po Africi ili po Libanu, Bliskom istoku itd. i biti tamo na terenu. Nego će i dalje da sede ovde u foteljama i preko društvenih mreža ili na konferencijama za medije da nešto smatraju. A neće biti tamo na terenu. Kada imate situaciju da imate 10, 15 pripadnika tih 15, 20 različitih armija sveta na jednom mestu, gde imate vrlo kompleksnu bezbednosnu situaciju, danonoćne izazove itd., ukoliko niste uvežbani i nemate razvijenu tu internu komunikaciju sa pripadnicima tih armija, ukoliko ne znate kako te stvari funkcionišu, onda ćete biti stvarno u problemu. To neće biti olakšavajuća okolnost.“

Drugo, na taj način se razmenjuju iskustva sa drugim armijama.

"Tako je. To je ’prepisivanje’ nekih dobrih praksi. Prosto vi kada učestvujete na takvim aktivnostima vidite kako određene situacije rešavaju pripadnici nekih drugih armija. Kako oni reaguju u određenim nepredviđenim okolnostima, kako oni rade taj krizni menadžment... Naučite dakle njihova rešenja, njihove ideje. Uvek je dobro da nešto primenite. Imate to i pored ove priče o interoperabilnosti. Imate neku svoju dimenziju. A vi ništa od toga nemate ako sedite kod kuće. Možete da kažete – nećemo da vežbamo ni sa kim i da sedite kod kuće i svi će da prolaze mimo vas i da se dalje razvijaju, a vi da sedite i da čitate sa interneta. Ali je to nešto što vi iz prvog lica nećete da vidite. Pojedine zemlje regiona, a naročito u Prištini, u svemu što Vojska Srbije radi vide da je to ’poslednji trenutak da partneri stanu uz’ takozvano Kosovo. Oni se osećaju veoma ugroženim zato što Beograd ne znam šta sprema. A nema uopšte prostora za tako nešto.

To je čisto sticanje političkih poena. Kao i kod onih u Srbiji koji upiru prstom i kažu da ne žele ništa da imaju sa NATO-om. A  zapravo ne shvataju da je suština samo jačanje naših oružanih snaga i jačanje tog stepena interoperabilnosti, jer jedna od misija naših oružanih snaga je zapravo i učešće i u mirovnim misijama. Tu nema prostora za spekulacije, ali nekom je lakše tako zbog određenih dnevnopolitičkih poena. Naravno, verovatno i radi interesa onih koji takođe ne gledaju blagonaklono na ovu vezu. A jasno je da je to Ruska Federacija, pošto su oni dali jedno saopštenje kako su rekli da će oni sve „pažljivo posmatrati“. Ne znam samo šta je sporno s obzirom na to da smo mi u 'Partnerstvu za mir' od 2006. godine, a Rusija još od 1994.“

Da li mislite da ima i direktnih podsticaja iz Rusije nekima u Srbiji da se kritički izražavaju prema učešću Vojske Srbije u vežbi "Platinasti vuk“ i prema saradnji sa NATO-om uopšte?

"Ja u to ne sumnjam, iskren da budem. Gde ćete veći podsticaj kada zvaničnici iz Rusije, odnosno neko od zvaničnika iz Rusije kaže da su oni zabrinuti recimo zbog unapređenja saradnje Srbije i NATO-a i da će oni sa posebnom pažnjom pratiti predstojeće aktivnosti i tome slično. Iz te perspektive posmatrano, veći podsticaj nije potreban. A da ne pominjem sve ono što Marija Zaharova, portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova, s vremena na vreme izađe pa kaže... Sa druge strane, na sve to vi imate ovde neke grupe, ne znam ni kako bih to nazvao, ljude koji idu sa ruskim zastavama, majicama sa Putinovim likom, slovima Z, oznakama ’Vagnera’ i neka obeležja nose, što je samo po sebi suludo i van zdravog razuma. I onda, kada se pogleda, pa nije to njima sigurno tako preko noći palo na pamet, nego postoji jedna ozbiljnija organizacija iza toga. Jer o čemu se ovde radi. Ovde je ključ u jednoj stvari. Gubitkom Crne Gore i Severne Makedonije, dakle, njihovim ulaskom u NATO, jedini prostor na kojem još Rusija može da ima nekakav uticaj su Srbija i Bosna i Hercegovina i to opet zbog Republike Srpske. I neće baš tako lako da dozvole da izgube i taj prostor koji imaju.“

Vidimo da je i Dodik otišao u Moskvu.

"Tako je. Pa to je već postalo tradicionalno da se pre izbora ode i da se poseti Moskva. To su već sada tradicionalne posete Moskvi.“

Imamo još jednu vežbu u najavi, a to je vežba artiljerijsko-raketnih jedinica PVO u Bugarskoj, u Šabli. To je isto manje-više tradicionalno. Da li i to potpada pod moratorijum ili ne potpada?

"U principu različito se to tumači. Što se mene tiče, to ne potpada pod moratorijum. Vidite o čemu se tu radi. Mi nemamo takav poligon na kome bismo mogli da takvu jednu vežbu realizujemo. Nemamo, nažalost, ni poligon na kome možemo da obučavamo jedinice u tom borbenom gađanju, odnosno dejstva recimo u vazduhu. Naši raketaši to ne mogu da rade, te uslove ovde nemamo. Mi moramo da tražimo prostor, poligon na kome je to moguće. Najbliža nam je Bugarska. Veoma je problematično to što se uvek u prvi plan ističe ta politička komponenta, a niko ne priča o onome što je zapravo nužda. I opet se vraćamo na početak. Vi kada kupujete određena sredstva, ne kupujete zato što je vama dosadno, nego zato što su vam istekli resursi, zato što imate naoružanje iz ’60-ih i ’70-ih godina prošlog veka ili ’80-ih, nije ni bitno. I prosto morate neke stvari da zamenite, zanavljate. Isto tako je i ovo. Imate raketne jedinice koje nikada u životu nisu ispalile nijednu raketu na cilj u vazduhu. Možete vi da radite i stimulacije i kompjuter i laboratorije i sve je to sjajno.

I da učite i da čitate i da gledate, da prisustvujete gađanjima i gledate sa tribina, da zapisujete, hvatate beleške, sve je to super. Ali ako vi nemate osobu koja je imala prilike da izvrši dejstvo određenim sredstvima, da prati cilj, da uhvati u radarski zahvat, da prođe svu tu proceduru, da odredi prioritetne ciljeve itd., da izvrši dejstvo sa jednom ili dve rakete u zadati cilj i tome slično, džaba onda priča. Uvek dajem prioritet, kada se tako postave političke i vojne dimenzije, uvek dajem prioritet vojnim dimenzijama. Postoji i politička dimenzija. Ne bismo pričali o njima da ne postoje, ali uvek treba prednost dati tom vojnom. Ako ne vežbate, ako ne unapređujete svoje oružane snage, u suštini vi tapkate u mestu. Pored svih ovih, ja ne sporim da one postoje, ali kažem najveći značaj vežbi je u tome što rezultat tih vežbi je iskustvo uvežbavanja vaših momaka i devojaka, vaše vojske i njihovo dalje jačanje i unapređenje, jer sutra će oni to iskustvo i hipotetički, nedajbože, po potrebi moći da primene ne samo na terenu, ako recimo govorim o mirovnim misijama negde, već i u odbrani sopstvene zemlje.“

A kada govorimo o tim političkim aspektima, politički aspekt je i taj da nema vežbi ni sa Rusima i Belorusima koje su takođe bile tradicionalne, ali se napravi izuzetak kada je vežba sa NATO zemljama u pitanju. Da li se time, zapravo, šalje zapravo neka poruka? I hoće li umeti da je prepozna i ceni onaj kome je namenjena?

"Mislim da se, kada je reč o partnerima sa kojima sarađujemo, naše aktivnosti i te kako vrednuju i cene. Nebrojeno puta do sada je potvrda stigla i iz samog Brisela. Oni izuzetno cene prosto napore koje Republika Srbija ulaže u dalju saradnju, recimo sa zemljama članicama NATO-a. Ali opet kažemo, nešto se večito prećutkuje. Kroz program ’Partnerstvo za mir’, čiji nije Srbija jedini potpisnik, i kad Rusija to počne da kritikuje, niko neće da kaže zašto je Rusija kroz takve nekakve aranžmane pomagala recimo Amerikancima da se vazdušnim mostovima dopremaju i snage i sredstva itd. za Avganistan i to sa njihovim, ruskim, vazduhoplovima, recimo. To neće niko da kaže. Oni koji ne znaju to neće da kažu zato što ne znaju, zato što oni koji treba da im kažu to neće da im kažu. Zamisli sada jedna Rusija da sarađuje sa NATO-om, pa sačuvaj bože!

To nije popularno reći ovde, nije popularno reći da je Rusija mnogo pre nego Srbija potpisala i SOFA sporazum i druge sporazume i postala članica ’Partnerstva za mir’, i to sve isto potpisala i sa Sjedinjenim Američkim Državama i sa NATO-om. Kada je Rusija to potpisivala, to je bilo u interesu Rusije. A kada Srbija to potpiše – to nije u interesu Srbije. Pa čekaj, ne može to tako. Ako nije u interesu, onda nije u interesu. Ako jeste u interesu, onda je u interesu. To njihovo ’nije u interesu Srbije’ trebalo bi da se čita onako kako jeste, a to je da nije u interesu Rusije. Tako da, što se toga tiče, mislim da se na Zapadu naša saradnja i te kako ceni i prepoznaje, a opet mi nemamo ambicije, i to je nebrojeno puta rečeno, mi nemamo ambicije da idemo u članstvo sa NATO-om, i od toga nisam lično primetio da se odustalo, opet i to se prepoznaje negde u Briselu. A sve ostalo, dakle, mi smo ulaskom u program ’Partnerstva za mir’, preuzeli na sebe, odnosno definisali smo neki tempo saradnje itd. i u okviru te saradnje mi realizujemo aktivnosti koje imamo.“

 

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Srpski vojnici ispraćeni u još jednu misiju EU
Vojska Srbije

Centralna Afrika

05.04.2023. 21:00

Srpski vojnici ispraćeni u još jednu misiju EU

Novi kontigent Vojske Srbije, sastavljen od sedam članova, ispraćen je u misiju EU za obuku bezbednosnih snaga Centralnoafričke Republike (CAR) gde će provesti narednih šest meseci. 
Close
Vremenska prognoza
clear sky
3°C
20.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve