Na šta obratiti pažnju
Promene u ISHRANI koje mogu biti znaci DEMENCIJE
Kada naši roditelji, bake i deke ili druge starije osobe u našem životu dostignu određene godine, prirodno je da postanemo oprezni u vezi sa promenama njihovog zdravlja, što uključuje i svest o ranim znacima demencije.
Iako ne postoji lek za demenciju (što je opšti termin koji opisuje više oblika kognitivnog oštećenja, pri čemu je Alchajmerova bolest najčešći tip), postoje tretmani koji mogu usporiti progresiju bolesti.
Problemi sa pamćenjem jesu glavni simptom demencije, ali ne i jedini. Neurolozi, sa kojima je razgovarao portal HuffPost, smatraju da određene promene u prehrambenim navikama i vremenu obroka takođe mogu biti znaci te bolesti.
OBROCI POSTAJU JEDNOSTAVNIJI
"Jedna od najranijih promena koju članovi porodice mogu primetiti jeste da osoba koja je decenijama svakodnevno kuvala, počinje da pravi jednostavnije obroke, a zatim potpuno prestaje da kuva", rekao je dr Džoel Salinas, klinički vanredni profesor neurologije na Univerzitetu Langon Helt u Njujorku i glavni medicinski službenik u Isak Helt-u. Salinas je istakao da složeni obroci zahtevaju planiranje i redosled, što su veštine na koje demencija utiče. Dr Adam Mednik, neurolog, dodao je da problemi sa planiranjem, kupovinom i pripremom obroka mogu biti rani znaci demencije.
Samo zato što neko prestane da kuva složene obroke ne znači da ima demenciju, ali kada je to praćeno drugim znacima koji su ovde pomenuti, potrebno je obratiti pažnju.
GUBITAK INTERESOVANJA ZA HRANU
Neurolozi se slažu da je gubitak interesovanja za hranu čest simptom demencije i da postoji nekoliko razloga zašto se to dešava. Dr Madžid Fotuhi, neurolog i vanredni profesor na Institutu za um/mozak Univerziteta Džons Hopkins, je rekao da promene u mozgu mogu dovesti do gubitka čula mirisa, što smanjuje uživanje u hrani, jer veliki deo onoga što doživljavamo kao ukus zapravo dolazi od mirisa.
Ljudi koji imaju demenciju su takođe izloženi većem riziku od depresije, što može da smanji interesovanje za aktivnosti, uključujući i obroke. Pored toga, stručnjaci ističu da vreme obroka zahteva korišćenje pribora za jelo i vođenje razgovora u isto vreme, što može biti naporno za nekoga sa demencijom.
ZABORAVLJANJE OBROKA
Pošto demencija utiče na pamćenje, može se desiti da osoba zaboravi da jede ili zaboravi da je već jela. Takođe, demencija utiče na osećaj gladi i sitosti. Dr Mednik je objasnio da oštećenje regiona mozga koji regulišu apetit može umanjiti želju za jelom, dok gubitak pamćenja može dovesti do toga da neko zaboravi da jede, zaboravi da je upravo jeo ili više ne prepoznaje da je gladan.
JEDNOLIČNA ISHRANA
Obroci zahtevaju planiranje, kupovinu i pripremu. To je razlog zašto je uobičajeno da ljudi koji imaju demenciju više puta jedu istu hranu.
"Kada razmišljanje postane naporno, svaka odluka ima svoju cenu, a jedenje istog obroka uklanja jednu odluku iz dana. Poznata hrana je takođe predvidljiva, što može delovati sigurnije kada se toliko toga drugog čini neizvesnim", rekao je Salinas.
Fotuhi se složio, objašnjavajući da se ista rigidnost često pojavljuje i u drugim oblastima života u isto vreme, kao što je insistiranje na istom dnevnom rasporedu ili istoj odeći.
ŽUDNJA ZA SLATKIŠIMA
"Povećana želja za slatkišima je daleko najčešće prijavljena promena", rekao je Mednik, objašnjavajući da ova promena verovatno proizilazi iz oštećenja regiona mozga za nagrađivanje i kontrolu impulsa. Fotuhi je rekao da je iznenadna želja za slatkišima najčešća kod osoba sa frontotemporalnom demencijom (FTD), što je posebna grupa poremećaja mozga koji oštećuju frontalni i temporalni režanj. "Frontalni režanj nam obično pomaže da regulišemo impulse i izbor hrane. Kada je oštećen, ta regulacija slabi i javlja se jaka želja ka slatkišima."