Preporuka za čitanje
Arhetipska bitka između svekrve i snaje
Juhana Frid je švedska književnica mlađe generacije, rođena 1988. godine, iza koje su tri objavljene knjige.
Zbirka poezije "Porodični ep“, napisana u saradnji s Gordanom Spasić, našla se u užem izboru za nagradu "Katapult“ Saveza švedskih pisaca i za Nagradu za poeziju Švedskog radija. Za svoj prvi roman "Nora ili Gori, Oslo, gori“ dobila je prestižnu Nagradu za kulturu novina "Dagens Nyheter“. Njen drugi roman, "Haraldova mama“, takođe je ostvario veliki uspeh kod publike i kritike. Prva je knjiga ove autorke prevedena na srpski jezik.
Juhana Frid studirala je filozofiju i magistrirala kulturologiju i komunikologiju. Živi u Kopenhagenu.
U svom romanu "Haraldova mama“ Fridova se bavi jednom specifično ženskom inicijacijom, arhetipskom bitkom između svekrve i snaje, ozloglašenim, atavističkim i nepopularnim odnosom, ratom koji oscilira od hladnog rivaliteta do otvorenog neprijateljstva koje završava krvavim obračunom, eliminacijom slabije protivnice u borbi za plen.
Plen predstavlja muškarca, koji je jednoj sin, a drugoj partner. Pravila u ovom sukobu ne postoje. Izuzev jednog. Nema obostrane dominacije. Saradnje. Uzajamne ljubavi. Pobeđuje samo jedna. Dominira samo jedna. Pobednici pripada plen.
Haraldova mama i njegova devojka svoju ultimativnu bitku započinju na aerodromu na severu Švedske, čekajući Haralda koji zbog vremenskih prilika ne može da sleti te je njegov let odgođen za sutradan i dve žene završavaju dan u obližnjem, aerodromskom motelu, odmeravajući svoje snage.
Dve gladijatorke u svojoj mobilnoj snežnoj areni menjaju scenografiju, od aerodromske čekaonice, preko automobila kojim se prevoze do obližnjeg motela u beskrajnoj snežnoj nedođiji u kojoj ima i snega i srna i irvasa, do sive neprivlačne sobe bez komfora, čiste posteljine, prašnjavih itisona, bez mini-bara i kuhinje, sa vaučerom koji je minimalan, ali teško može da se potroši jer se kuhinja otvara ujutro, tek za doručak, i nema nikakvih grickalica i slatkiša, osim u tom trenutku spasonosnih konzervi piva.
Harald se vraća sa rehabilitacije bolesti zavisnosti, na koju ga je kao pravnika uputila firma, kao u svakoj socijalno i zdravstveno uređenoj državi, tokom koje je bio odsečen od sveta, bez telefona i interneta, na nedostupnoj lokaciji. Obe ga arhetipske figure čekaju nakon lečenja, kao bogomoljke, nadajući se da će povratnik baš nju odabrati.
Dve moderne Amazonke ne žele da dele svoj plen. Animozitet među njima eksplodira, bitka je na život i smrt.
Uz silne reminiscencije života u okovima zavisnosti, porodične obrasce koji prerastaju u kodove i ponavljaju se, različite modele utisnute u detinjstvu, bedu svakodnevice zavisnika i kozavisnika, začarani krug iz koga je teško izaći, ove dve žene iščašene ljubavi ne krive bolesnika, već jedna drugu.
Dok je Haraldova majka borac i zaštitnica, Haraldova partnerka nema majku za uzor, već tetku, staru usedelicu, koja je od porodičnih odnosa zadržala iste traume, koje deli sa bratanicom umesto porodičnog nakita.
Kako jaka ličnost, čelične volje može da razume kolebljivu, otuđenu osobu, bez prijatelja i inicijative, koja po svemu sudeći, birajući liniju manjeg otpora i ispoljavajući slab karakter, polako ali sigurno tone u sopstvenu tabletomaniju?
Valjajući se u blatu svoje mržnje, njih dve sazdane od svojih predaka i potomaka, koji urlaju jedni na druge kao krvožedni varvari, izgaraju u bici u kojoj je do samog kraja neizvesno koja će od njih dve pobediti.