Scena
22.01.2022. 09:05
Scena
03.02.2022. 08:05
Nebojša Jevrić
Milutin Obradović
"Uzrok mnogih umjetničkih smrti bila je boja"
"Uzrok mnogih umjetničkih smrti bila je boja. Njen mač, njena upornost i njena hrabrost u svim njenim tonovima dovodila je i one najsmjelije umjetnike do ruba svog stvaralačkog života. Vrlo često bi, u tom slučaju, mnogi umjetnici naglavačke skakali u samo crne ili samo bijele površine svog daljeg umjetničkog opusa. I nikada više ne bi živjeli sa bojama i njihovim tonovima“, kaže Milutin Obradović, slikar nadrealne figuracije.
Vaše slike su fatalna snaga dramatično sabijena na malom prostoru.
"Smatram da je sve oko nas sabijeno i da obitava u malom – skučenom prostoru. Ni kosmos nije više veliki kao što je bio i počinje sve da biva sabijeniji i tješnji. Snaga mog slikarstva rasprostranjena je na duboko i na široko u svom intenzivnom koloritu. Sama figuracija konjske glave ili konjske figure koja me vrlo impresivno inspiriše omogućava mi da intenzivan kolorit dobije dozu dramatičnosti. Zbog toga moje slike ne zaključavaju konačan utisak, već daju očima i osjećanjima čistu i pravu suštinu trenutka.
S druge strane, stvarati umjetničko djelo podrazumijeva da male stvari možemo razložiti u velikom prostoru, kao i to da velike stvari uspijevamo razlagati i raspoređivati u malom prostoru, a da u oba slučaja ostvarimo kompozicionu i duhovnu ravnotežu, odnosno ostvarimo sklad između željenog i ostvarenog.
U suštini ljudskog interesovanja odnosno pažnje umjetnost je opstala samo zbog tajne koja je slutila dramatičnost djela.“
Pri prvom susretu sa Vašim delima jedino što osećate jeste da ste naleteli na koloristički prasak koji Vas je u momentu napao, zauzeo i obuzeo, da se osećate potpuno osvojenim i pomalo nemoćnim da u sebi primite toliku bojenu silu.
"Vrlo su često razumijevanje i smjelost u bliskom susretu, ali ne uvijek u miru i saglasju. Kupanje riječima, pozorišnim svjetlom, muzičkim tonovima, slikarevom paletom istinski znaju zalediti i one najtoplije krajeve naših osjećanja. Zone u kojima osjećanja stanuju, a koje se iz svojih stvarnosti jedino pokreću maštanjem, e tu, odnosno na toj adresi stanuje umjetnost i svi moji koloritni tonovi. Možda je zbog toga utisak vrlo intenzivan. Možda je zbog toga veoma temperaturno visok i jak, a ja smatram da je on samo prepun različitih priznanja da je mašta živjela mnogo prije i da će živjeti i postojati mnogo poslije nas.
Razumijevanje vrlo često umije da podstiče smjelost. Na mojim platnima kolorit i kompozicija neraskidivo su vezani sa smjelošću jer sama snaga ove cjeline je ogledalo koje razumije smjele i smjelost urazumljuje.
Možda je to jedan od osnovnih razloga zbog čega se pri susretu sa mojim slikarstvom osjećate obuzetim i okupanim svim bojinim silama.“
Život
20.04.2021. 13:44
Krvava platna sveta netalentovanog slikara
Vi za radost, tugu, melanholiju vešto nalazite sredstva i odgovarajući likovni jezik, i uspešno ih izmirujete sa onim što u datom trenutku osećate.
"Trenutak kao vremenska odrednica ima vidno i jasno ograničenje, ali trenutak kao doživljaj određenog osjećanja ima besprostoran – neograničen rok trajanja, često vrlo jak intenzitet svoje živosti i onu dozu tolerancije prema svemu, osim za one vrijednosti koje bi ista osjećanja mogla pokolebati ili uništiti. Hoću reći, ako je umjetničko djelo živo, ono će svojom živosti uvijek uspijevati da u sebi vješto potisne neograničenu tugu i neograničenu sreću, tako da će uvijek pronalaziti onu tačnu mjeru života i ostajaće da živi uprkos svim smrtima.
Scena
16.04.2021. 14:33
Svi su želeli da slikaju kao on
Istoričari umjetnosti, kritičari umjetnosti i zaljubljenici iste vrlo često sliku sa jakim, čistim bojenim tonovima uvijek vezuju za vedro raspoloženje i vedar duh samog umjetnika. Vrlo često se događa da i sam dobijem komentare da je moje slikarstvo ’srećom’ obojeno. Ne mogu se i neću se nikada složiti sa tim. Razlog mog neslaganja jeste što na mojim platnima intenzivni tonovi boje često reflektuju ne samo srećna, nego i moja najtužnija osjećanja. Iz takvih visoko bojenih tonova mojih platna mogu se čuti najdublji krici mog ličnog umjetničkog traganja i lutanja.“
Boja je svakako primarna sila, ona je oslobodila prirodu i prokrčila put neobuzdanom temperamentu, ona je ventil koji se otpušta.
"Boja je ujedno i provincija i urbano sagrađen grad. U bojama tugujemo i u bojama se radujemo. Mišljenja sam da sve boje i svi njihovi međusobni tonovi imaju svoje svete knjige, jer nije se rodio čovjek koji bojama nije vjerovao. Boja jeste strogo šutanje i boja jeste neshvatljiva brbljivica osjećanja, ali njeno ćutanje ili njeno brbljanje je ventil koji meni kao umjetniku omogućava da ostanem živ.
Želim reći da me kao slikara boja još uvijek čuva u svom zakrilju. Tako me pazi od njenog smaknuća iako svoju silu vidno manifestuje u mom stvaralaštvu.“
Scena
13.08.2021. 13:00
Nikada rešene misterije iz sveta umetnosti
Ispod te uskovitlane bojene mase, ispod epiderma slike, gusto sazidane materije, krije se oblast jedne lične, osetljive, intimne ispovesti.
"Nema pune tuge, a ni prazne sreće. Tuga vrijedi jedino ako je sreća na kraju dočeka. Isto je tako i sa srećom... Ta protivteža i vječito odmjeravanje snage bilo tuge ili sreće samo jedno drugom uliva stabilnost, zbog toga je sve u svemu. Tako sam siguran da i osjećajnost na mojim slikama koju prepoznajete jeste krunski dokaz da su svi borci sa nepoznatim i svi vitezi bili istinski i neskriveni emotivci. Svi smo mi na ovom svijetu stvaraoci ove slike. One slike koja će nas lakše i preciznije objasniti svijetovima za koje se spremamo. Zbog toga je lično u slikarstvu društveno i veoma je prisutno i vidno.
Svaki stvaralac, pa i ja, u svom stvaralaštvu slavi i oplakuje svoj život. To čini nekim čudnim pjesmama i nekim čudnim suzama, trudeći se da svoje djetinjstvo dočeka na pravoj strani ulice, gdje neće imati nijednu tugu, nijedan naglo nametnut problem ili bilo pak koju radost u kojoj se neće znati proveseliti. I sam sve glasnije čujem onu čarobnu pjesmu ptica i sve češće vidim, nekim svojim dragim sjećanjem pothranjen, kako se vraćam sa rodnog Lima kotrljajući gumeni šlauf ispred svojih nogu dok su mi džepovi tankog šorca puni zelenih jabuka.“
Vaše linije su bez stajališta, duge, nervozne, uporne, osvajačke, odlučne i smele, precizne i pokretljive, one su EKG slike.
"Linija jedino ima smisla i opravdanja ako iscrtava život ili istom pokazuje smjer. U svakom drugom ili suprotnom shvatanju linija ne može opstati. Možda je ova spoznaja glavni uzrok da moje slikarstvo mora imati usmjeren život. Linije jesu osnovni element koji sliku treba da usmjeri ka onoj već pomenutoj adresi gdje stanuju sva osjećanja. U suprotnom slikarstvo ne postoji. Vjerujem da nijedan čovjek na svijet nije došao a da mu Bog na dar nije dao liniju. Moj život je linijom skiciran na svakom mom platnu. Dokaz da je to istina jeste mreža u koju moje slikarstvo ulovi poglede svakog posmatrača.“
Vaš nadrealizam je osoben, bez pozajmica tuđih misli, skrojen samo u mašti i sećanjima na visoke vitke zvonike, na neka neobična krilata bića dečačkih snova, komade belih obala, produžene senke letnjih raspusta, polomljene prozore neke stare kuće, mirise odela koja u detinjstvu nosite…
"Čovjekov život je sam po sebi dovoljno nadrealan i ne treba ga nikako kinđuriti i ukrašavati bilo kojim slikarskim besmislom. Nadrealnost se može osjetiti u tonu boje, kao što se može osjetiti u uzviku oduševljenja ili u boji Mjeseca koji se ogleda u vodi.
Smatram da biti nadrealno kreativan u mom slučaju samo znači poštovati život i sjećanja na uspomene, jer tu ne postoji tačna linija koja može jasno odvojiti snoviđenje i javu.“
Za Vas slikarstvo nije zanimanje, već opsesija, poezija i najintimnija ispovest. Vi ne slikate da biste stvarali, već da biste kao čovek opstali.
"Slikarstvo u mom slučaju nije bježanje od samog sebe, već odlazak u susret sa svim što sam bio u nekom duhovnom obliku, u svim mojim minulim životima. Zbog toga trag koji ostavljam u sadašnjosti jeste na putu na koji me izvela moja prošlost, i baš tu na tom istom putu ta ista sadašnjost spremiće me za budućnost. Poštovati život znači bilježiti njegova pitanja i odgovore, ali tražiti onu oblinu sa koje će se naslutiti njegova svedenost i osjećajnost. Zbog toga se život čovjeka kao i originalnost umjetničkog izraza ne može pozajmljivati ili skrajati iz tuđih života.
Život
08.10.2021. 08:05
Veštačka inteligencija vratila u život spaljene Klimtove slike
Život je kao i umjetnički izraz dovoljno jedinstven i dovoljno originalan. Pored svih zaključaka opravdava definiciju ’da li ga imaš ili ga nemaš’. Moj umjetnički izraz ne uzima ničiji manifest i ideju, i njegova sublimacija je samo zbir moje lične iskrenosti i poštenja prema poklonu koji se zove talenat.“
Kako Vi doživljavate likovnu scenu?
"Vrlo često odvažnost, a ne istinski talenat doprinosi slavi umjetnika. Vrijeme u kome živimo zaista to i dokazuje, to da su danas netalentovani stvaraoci prepuni odvažnosti. Hendikep smjelosti ako je pothranjen kupovinom kritičke riječi može da deformiše ili paralizuje mnoge umjetnike ili čitavu umjetničku epohu, a lično mislim da je to trenutno slučaj kod nas. Znate kako, svijet funkcioniše po vrlo jasnom modelu, tako da ne kaže se sve što se misli, isto kao i što se ne čita sve što je zapisano. Likovna scena danas i dalje je porodica bez imena i slave, ali ne i bez krune.“
Šta ima novo u Vašoj majstorskoj radionici?
"To pitanje očekivanja vječito i mene zanima. U mom ateljeu redovne su aktivnosti. Slikam... razmišljam... osjećam i još uvijek sam u potrazi onog idealnog likovnog oblika koji bih želio pokloniti svakoj svojoj sreći.
Nadam se da će pandemija izazvana korona virusom utunuti ili što bi bilo bolje nestati i da će moje slikarstvo početi da pristiže na zakazane galerijske adrese. I kako bi rekao E. Dega, ’slikar kada ne zna šta će da radi, možda će tada napraviti dobre stvari’.
To pitanje očekivanja – ko zna zašto je to dobro.“
Komentari
