Scena
09.05.2023. 16:05
Srećko Milovanović

INTERVJU

Žarko Dančuo: "Ne želim da me publika obožava, već samo da me poštuje"

ZARKO DANCUO print foto
Izvor: Srećko Milovanović

Svojom muzikom i pesmama Žarko Dančuo obeležio je jedno vreme, a njegov glas je i dalje jedan od najprijatnijih vokala ne samo u Srbiji, već i u regionu. S pravom nosi status pravog gospodina među šlager pevačima, a pesma "Dunav, Dunav, tiho teče“ ostala je i posle više od 40 godina veliki hit.

Nakon gotovo šest decenija karijere Žarko Dančuo priprema novi album i planira koncert u Beogradu čime bi zaokružio neverovatnu muzičku priču. U intervjuu za nedeljnik "Ekspres“ ovaj velikan muzičke scene priseća se mnogih zanimljivih detalja iz prošlosti, ne skrivajući zadovoljstvo što se neke prave vrednosti poput festivala "Beogradsko proleće“ vraćaju u punom sjaju.

Još jedno "Beogradsko proleće“ je iza nas, drugo otkako je prošle godine obnovljeno. Bili ste u stručnom žiriju. Kako ste zadovoljni festivalom?

"Imao sam tu čast da budem član stručnog žirija i ove i prošle godine. Prošle godine je nagradu stručnog žirija dobio Vlada Marković, a ove se godine poklopio naš glas sa glasom publike i pobedila je Tijana Bogićević. Drago mi je što je festival poput ’Beogradskog proleća’ obnovljen i što živi neki novi život. Meni je još 2000. godine Udruženje džez muzičara, koji su bili nosioci prava, ponudilo da obnovim ’Proleće’, ali nisu se, što se kaže, kockice sklopile i trebalo je da prođe više od 20 godina pa da taj muzički simbol Beograda ponovo zaživi. Nadam se da će ’Beogradsko proleće’ ponovo zauzeti mesto u zabavnoj muzici ovog grada i države koje zaslužuje.“

Mnogima je ipak bilo čudno da "Beogradsko proleće“ nije bilo prenošeno na RTS-u, odnosno na javnom servisu, kao što je nekada bio običaj?

"To je i meni bilo čudno i žao mi je zbog toga. Hvala Televiziji Prva što je prenosila ovu manifestaciju, ali ne mogu da razumem da Javni servis RTS nije imao sluha, a očigledno ni želje, da prenosi obnovljeni legendarni muzički festival Beograda i Srbije.“

Ono što možda mnogi ne znaju jeste da je čuvena pesma "Dzum ram“ "Korni grupe“ sa kojom su nastupali na "Beogradskom proleću“ snimljena u alternaciji Dalibora Bruna i Vas kao glavnih vokala?

"Mi smo pobedili te godine sa tom kompozicijom i ta je pesma ostala sve do danas. Kornelije je bio sjajan čovek i veliki kompozitor. On je imao džez muziku u genima. Tada mi je rekao: ’Ja moram od nečega da živim i zato napišem pesme poput ’Dzum ram’ ili ’Trla baba lan’ i da tu okrenem malo sredstava da pišem ono što volim i što mi je u duši.“

Da li Vam je Kornelije možda ponudio da zvanično budete pevač "Korni grupe“?

"Ne, nije nikada bilo reči o takvoj vrsti saradnje, odnosno da budem zvanično deo ’Korni grupe’. Bata Kovač i ja smo inače zajedno došli 1968. u Beograd. Te godine sam na Opatijskom festivalu pevao Batinu kompoziciju, a on je nastupao isto tada kao član ’Indeksa’. Zajedno smo stanovali jedno pola godine, a onda je on počeo da formira ’Korni grupu’, a ja sam otišao u šlager vode. Potpisao sam ugovor sa ’Estradom’ i išao na turneje sa tada najpopularnijim pevačima, ne samo šlager žanrova. Bili su tu i legende poput Tozovca, Safeta Isovića, Nikole Karovića...“

Da li ste tada na početku karijere imali onu čestu dilemu kod mladih pevača tog doba: rokenrol ili šlager muzika?

"Nikada nisam bio roker, mada postoji ona ’da je sve rokenrol’. Oduvek sam bio šlager pevač i mada su me neki nazivali jugoslovenskim Tom Džonsom, pre sam bio domaća verzija Frenka Sinatre, odnosno tako su me drugi videli, ja nisam toliko neskroman (smeh).“

Početkom sedamdesetih ste u pop vodama kao član tada veoma popularnog benda "One i oni“. Bio je to pravi mali muzičko-pevački drim tim: Minja Subota, Lidija Kodrič, Daliborka Stojšić i Vi. Kakve Vas uspomene vezuju za taj period Vaše karijere?

"Bilo je to zaista lepo vreme, a grupa ’One i oni’ je na neki način bila ABBA pre one prave švedske ABBA-e. Prvi smo imali tu formaciju dva muška i dva ženska vokala, imali smo interesantan scenski nastup i naravno pesme koje je publika prihvatala. Ja sam zapravo u grupu došao umesto Bobe Stefanovića koji je posle ogromnog hita ’Obriši suze draga’ odlučio da nastavi solo karijeru. Upravo sam se tada vratio iz vojske i moja tadašnja verenica Daliborka Stojšić me je predložila za novog člana grupe. Iako članovi benda, mi smo svi imali već izgrađene solo karijere, pa smo čak i na nastupima ’One i oni’ imali sve četvoro i svoje solo tačke. Trajali smo samo pet godina, ali smo ostavili neki trag. Kada smo se 2012. ponovo okupili za koncert u ’Madlenijanumu’, delovalo je kao da nismo nikada ni prekidali sa radom, iako je prošlo 37 godina od poslednjeg nastupa. Dragog Minje nažalost više nema među nama, iako je svojim delom on večno živ.“

Rođeni ste u Zagrebu gde ste proveli i ranu mladost. Kako pamtite te dane?

"Moj deda Rade je imao krojačku radnju u Ilici, u centru Zagreba, a otac Dušan je bio pevač, tako da su meni muzika i pevanje genetski predodređeni. Otac nikada nije uticao na mene u smislu da me je pritiskao da budem pevač, naprotiv. On je bio predviđen da zajedno sa bratom, mojim stricem, preuzme jednoga dana krojačku radnju od mog dede, odnosno svog oca. Kada je jednom prilikom rediteljka Televizije Zagreb došla u radnju da joj nešto sašiju, ugledala je mene, dete od šest godina, kako pevam. Bila je oduševljena mojom talentom i tata me je odveo na probe u Radio Zagreb. Na probama sam pevao neke starogradske pesme što je iznenadilo ljude sa Radio Zagreba i pitali su me odakle ja tako mali znam te pesme. Rekao sam da sam čuo od mog tate koji jako lepo peva uz gitaru i oni su mi rekli da sledeći put dovedem i tatu na probu. Čim su ga čuli, dogovorili su se da snima za Radio Zagreb. Tako je ispalo da je mali Žarko pogurao karijeru tati Dušanu umesto da je bilo obratno (smeh).“

Imali ste prilike da puno toga naučite od oca Dušana u vezi sa scenom i pevanjem?

"Naravno. Od oca sam na prvom mestu naučio da uvek moram imati poštovanja prema publici, da publici vreme provedeno sa mnom učinim prijatnim, a ne da budim neke niske strasti. Zato i kažem za sebe da nisam u duši roker, već jedan lirski pevač koji želi da širi oko sebe prijatnu atmosferu. Meni i dan-danas prilaze ljudi i kažu mi ’Hvala vam, Žarko, na prelepim trenucima koje smo proveli uz Vaše pesme’. Kada mi kažu da kada žele da se odmore puste moj CD ili nađu pesme na ’Jutjubu’, to mi bude najveća nagrada i priznanje za sve urađeno u karijeri.“

Iako ste bili veoma popularni i imali status velike zvezde u ondašnjoj velikoj Jugoslaviji, čini se kao da tu popularnost niste zapravo želeli, kao da Vam je smetala?

"To ste apsolutno dobro primetili. Kada sam početkom šezdesetih počeo da pevam sa ’Robotima’ u Zagrebu, već sam imao priliku da osetim popularnost koja je sa razvojem solo karijere u jednom trenutku zaista dosegla zavidan nivo. To je ono kada vam obožavatelji, a prvenstveno obožavateljke, zvone na vrata i traže autogram ili potpis na ploču, kada vam stiže ogroman broj pisama iz cele Jugoslavije, kada ste pod lupom javnosti maltene 24 časa dnevno... Mene je sve to mnogo opterećivalo i rekao sam ’Ja to ne mogu i neću, ne želim da me publika obožava, već da me poštuje, u stvari da poštuje ono što radim’. Danas mi se dešava da me sretnu na ulici pa mi kažu ’Jao, što Vi podsećate na Žarka Dančua’, a ja im kažem ’Dobro je dok ličim na sebe’ (smeh).“

Mnogo ste hitova imali u karijeri, ali Vas je pesma "Dunav tiho teče“ nekako obeležila, postala Vaša svojevrsna lična karta?

"Da, ta pesma je zaista obeležila moju karijeru. Jovan Ljubinković Puba je autor muzike, a veliki Mirko Šouc, koji nas je nažalost nedavno napustio, uradio je aranžman. Izveo sam je prvi put 1982. na Festivalu podunavskih gradova, a zajedno sa mnom sa svojim pesmama su konkurisali i Lepa Lukić, Marinko Rokvić... Bilo nas je deset pevača, petoro narodne muzike i petoro starogradskih šlagera. U svakom gradu uz Dunav publika je glasala i na kraju je ’Dunav, Dunav, tiho teče’ imala najviše glasova i pobedila. Ta je pesma je još značajnija jer me je definitivno okrenula starogradskom i novogradskom šlageru. Nije mi bilo teško da napravim taj zaokret iz zabavne muzike u starogradsku i šlagere jer sam taj zvuk uz oca naučio i prihvatio. Uvek u automobilu imam nekoliko diskova sa tom pesmom da ukoliko me policija zaustavi poklonim disk ukoliko me odmah ne prepoznaju, ’Dunav’ će sigurno prepoznati! (smeh).“

To je pesma koju teško može bilo koja u budućnosti da nadmaši?

"Najverovatnije jeste tako, mada sam pre par godina snimio pesmu ’Dobro jutro, Beograde’ za koju sam napisao tekst i iako nisam imao nameru da ona nadmaši ’Dunav’ želeo sam da je ljudi prihvate i srećan sam što sam u tome uspeo. Ona je donekle autobiografska i osim Beograda posvećena je mnogim mojim kolegama, pogotovo onima kojih više nema. Snimio sam i spot za tu pesmu koji je takođe bio zapažen i gledan.“

Iako volite Beograd, sve više vremena provodite u svojoj kući na Kosmaju u selu Nemenikuće. Očigledno da Vam priroda prija više od gradske vreve?

"Kada je lepo vreme, proleće i leto, mi smo na Kosmaju, a zimi smo u našoj bazi u Beogradu. Lep je život u prirodi i ja je obožavam, mada se moja supruga i ja tu malo razilazimo. Kada dolazimo na Kosmaj ja kažem ’Vraćamo se kući’, a kada sa Kosmaja ulazimo u Beograd moja žena kaže isto to: ’Vraćamo se kući’! (smeh)“

Razmišljate li o nekim novim pesmama ili novom albumu?

"Do kraja godine planiram da završim sa snimanjima i planiram jedan lep muzički projekat. Muzička produkcija Radio Beograda sa ’Big bendom’ i moja malenkost u prethodnom periodu izvodila je mnoge večne standarde i klasike naše šlager muzike, kao što su ’Hej, momci mladi’, ’Sve moje jeseni su tužne’, ’Devojko mala’, ’Čamac na Tisi’, ’Kaži zašto me ostavi’... Onda su me iz muzičke produkcije pozvali da se dogovorimo da snimim te pesme kao najstariji aktivni šlager pevač u Srbiji. Izabrali smo desetak pesama i biće to jedno priznanje autorima tih pesama i pevačima koji su ih originalno pevali, a novom tehnologijom produžićemo život tim večnim hitovima.“

Planirate li neke nastupe u regionu, na primer u rodnom gradu Zagrebu?

"Ne, nemam ni želju da odem u Zagreb, iz ličnih razloga. Povređen sam i ja, kao što je bio povređen i moj otac koji je 1992. morao da sa mojom majkom napusti Zagreb jer je naravno bilo jako teško, da ne kažem nemoguće, biti Srbin tamo u to vreme. Srećom, ja sam već duže vreme tada živeo u Beogradu i moj otac je imao kod koga da dođe pa i da nastavi karijeru i nastupa po Srbiji. Često smo nastupali u duetu. Što se tiče nekih drugih gradova u regiji, da vam pravo kažem, ja na jesen punim 78 godina tako da nisam više u dobu kada se putuje na turneje, pakuje, menjaju hoteli... Volim da pevam i pevaću jer me glas hvala bogu i dalje dobro služi, ali velike turneje i daleki putevi su ipak iza mene.“

Da li ipak planirate koncert u Beogradu?

"Koncert u Beogradu ću svakako održati, kao i promociju ovog novog albuma koji spremam. Verovatno ću time zaokružiti svoju karijeru i staviti tu trešnju na tortu svoje šezdesetogodišnje muzičke karijere.“

Da li među mladim pevačima vidite svog naslednika, nekog novog Žarka Dančua?

"Iskreno ne vidim, ali ne zato što današnji mladi pevači nisu dobri, oni su sjajni, ali su stilski potpuno drugačiji od mene i moje generacije. Na već pominjanom ’Beogradskom proleću’ od pre nekoliko dana bilo je odličnih mladih pevača. Dopao mi se Danijel Alibabić, kao i Princ od Vranja, kao i Kristijan Rahimovski, sin legendarnog Akija Rahimovskog. Ja ću svakako podržati sve mlade pevače i muzičare i mogu ih posavetovati da pošteno rade svoj posao, da poštuju publiku i da rade na svom usavršavanju jer to je suština ovog našeg posla.“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Nagrade Udruženja kompozitora Srbije idu...
Muzika

Najbolji u 2022.

22.04.2023. 23:10

Nagrade Udruženja kompozitora Srbije idu...

Novi dobitnik nagrade "Darko Kraljić" za 2022. godinu koju dodeljuje sekcija za popularnu muziku Udruženja kompozitora Srbije, je pijanista, aranžer i kompozitor Slobodan Marković, saopštilo je to udruženje.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
15°C
08.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve