Aktuelno
Bosna i Hercegovina: Početak kraja?
Kristijan Šmit, diplomata treće kategorije u Ministarstvu spoljnih poslova Nemačke, zvanično nekredibilni službenik Ujedinjenih nacija, gura dejtonsku Bosnu i Hercegovinu u veoma rizičan haos!
Mala korist u ovim događanjima je što smo konačno dobili odgovor na mutnu dilemu ‒ dejtonska BiH jeste kolonija, ali čija? Belodano je da je Nemačka titular nove kolonije u srcu Evrope te da je to samo nastavak istorije iz 1908. godine kada je K und K monarhija demonstrirala svoju supremaciju u evropskoj politici i anektirala Bosnu kao svoj zakoniti plen.
Pod geslom da je Milorad Dodik glavni remetilački faktor u poratnoj skalameriji od države sa prestonicom u islamiziranom Sarajevu, izmišljeni Sud BiH osudio je predsednika Republike Srpske na godinu dana zatvora i šest godina zabrane bavljenja javnim poslovima. A pre nekoliko dana Centralna izborna komisija, zapravo njena predsednica Irena Hadžiabdić, raspisala je vanredne izbore za predsednika RS za 23. novembar ove godine.
U Republici Srpskoj, Narodna skupština je, odgovarajući na ovu bolesnu odluku CIK-a, najavila referendum za 25. oktobar, gde će građani braniti pravo entiteta da sami biraju svoje predstavnike. Promptno, reagovali su Velika Britanija i EU: Džulijan Rajli, ambasador Velike Britanije, koja uz Nemačku i Francusku kreira antisrpsku politiku, ne samo u BiH, ruši Dejton i kaže da bi "održavanje referenduma u Republici Srpskoj o sudskoj presudi ili njeno nepoštovanje bilo protivzakonito i podrivalo vladavinu prava i ustavni poredak Bosne i Hercegovine“. Oglasila se i delegacija EU u BiH, koja je saopštila da je sudska presuda konačna i obavezujuća te da ne može biti predmet referenduma.
Ništa novo jer sličnu politiku Velike Britanije i evropskih prestonica gledamo svakodnevno u politici prema Ukrajini, što svakako daje jasnu sliku da je udar na Srpsku zapravo antiruska politika. Te prestonice se zgražavaju nad ruskom agresijom na Ukrajinu, licemerno zaboravljajući kad su oni "izvozili demokratiju“ ognjem i mačem u više desetina svetskih zemalja, uključujući i onu iz 1999. kad su napali SRJ, bez dozvole Saveta bezbednosti UN. Čelnici EU su u pritajenom ratu protiv predsednika SAD Donalda Trampa, koji se trudi da zaustavi rat u Ukrajini.
Varaju se i oni koji veruju da svega pomenutog ne bi ni bilo da Dodik nije blizak sa predsednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom, pa i premijerom Mađarske Viktorom Orbanom. Jer cilj EU, uz dobranu podršku Bajdenove administracije, bio je da ugasi Republiku Srpsku, da je utopi u građansku BiH u kojoj bi glavnu reč vodili Bošnjaci. A Kristijan Šmit, nelegitimni visoki predstavnik, odlukom o suđenju Dodiku, pa i odlukom da Srbi u RS, posle skandalozne presude, nemaju pravo da biraju svog predstavnika, već će to uraditi svi ini, pošto je vladajuća većina u Banjaluci odlučila da ne izađe na te predsedničke izbore. Tako da će Sarajevo birati predsednika RS na izborima u kojima nije potreban legitimitet većine na izborima: dovoljan je jedan glas, koji će potvrditi volju V. Britanije i EU.
U tom slučaju, Srpska bi imala dva predsednika. Jedino fali da Kristijan Šmit na nemačkim "leopardima“ učini juriš i zauzme predsedničku palatu u Banjaluci. Pazite, ovo nije fragment iz neke humoreske, nego iz paralelne realnosti koju Šmit kreira u BiH, piše profesor Nenad Kecmanović u redovnoj kolumni u "Politici“.
Ono što je sigurno: ako Republika Srpska bude poražena u ovom političkom nasilju, to će ugroziti srpski nacionalni korpus na Balkanu.
Ko će izaći na predsedničke izbore Irene Hadžiabdić za predsednika RS 23. novembra? Iz Sarajeva poručuju da će stići 10.000 glasova iz dijaspore, pre svega Bošnjaka. U opoziciji u Banjaluci ova dilema je nedovoljno razjašnjena. Draško Stanivuković, predsednik Partije demokratskog progresa, kaže da Dodik nije više predsednik RS, ali dodaje da njegova partija neće ići na izbore. Potpredsednik ove stranke Igor Crnadak, kao i deo članstva, kažu da će izaći na izbore. Protiv bojkota su Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red, i Jelena Trivić, predsednica Narodnog fronta. Najjača opoziciona partija u Srpskoj, Srpska demokratska stranka, još nema zvaničan stav jer nema lidera, mada kod njih je snažna struja da isture svoju listu za predsedničkog kandidata...
Po uzusima Velike Britanije i čelnika EU, prvenstveno Francuske i Nemačke, Republika Srpska posle 23. novembra dobiće kakvog-takvog predsednika. Da li će on u političkoj javnosti Srpske, bez obzira na stranačku pripadnost, imati legitimitet? Pa zasigurno neće jer će biti izabran voljom moći, iste one moći koja je porobljavala ove prostore, pa ih i danas gura u "polusvet“ – tako oni misle o nama.
Ne zaboravimo, u Srpskoj, većinu naroda čine gorštaci koji će to prezreti, pa i akademska zajednica kojoj je jasno da moćni svet, preko slugeranjskog Sarajeva, krši međunarodne zakone i guši slobode malih naroda. Ko će od tih političara, koji će na krilima bezakonja, položiti zakletvu pred Narodnom skupštinom Republike Srpske, pored regularno izabranog Milorada Dodika? Po logici Sarajeva, to bi mogao da bude i Bošnjak.
U Srpskoj, to zna svaki čovek koji drži do sebe, Srpska je starija i preča od bilo koga, pa i vladajuće koalicije i opozicije. Za Srpsku su pale tolike žrtve, nje se Srbi neće i ne smeju odreći po bilo koju cenu.
Dakle, sasvim je moguće da će neko iz opozicije istaći svog kandidata. Uvek je među nama bilo i takvih, ali to što ih je bilo ne daje nikome pravo nasleđa Šćepana Malog. Jer ovaj svet pamti samo zlo koje je vekovima trpeo što je morao, ali je ove "kojih je bilo“ u istoriju uvodio na vrata istorije koje se stideo.
Siniša Ljepojević, novinar i dugogodišnji dopisnik Tanjuga iz Londona, kaže: "Gore je to od Šćepana Malog. To je čista izdaja. S kojim pravom bilo ko u Srpskoj staje na stranu nelegitimnog Šmita i njegovih nelegitimnih odluka. Uostalom, ako se to i desi, pitanje je gde bi taj ’predsednik’ stolovao? U Banjaluci sigurno ne!“
Milorad Dodik je posle skupštinske odluke o referendumu rekao da na izjašnjavanju građana Srpske očekuje veliko NE, koje međutim neće rešiti pitanje samo presude.
"Oni će to ignorisati, reći će idemo dalje. Na bazi tog ignorisanja mi ćemo praviti naše političke pretpostavke, zato sam najavio seriju referenduma. Ne tražimo sukobe, već samo slobodu i poštovanje koje se ostvaruje putem referenduma i usvajanjem Deklaracije o samoopredeljenju. Imamo podršku ljudi iz Amerike koji su na funkcijama i naših prijatelja koji kažu da ne odustajemo. Amerika ima obavezu da promeni svoj odnos i mi to čekamo. Ja to javno kažem jer su mi data obećanja te vrste“, kaže predsednik Srpske.
Ovih dana predsednik RS Milorad Dodik sastao se sa Ričardom Grenelom, izaslanikom predsednika SAD za Zapadni Balkan. Posle tog sastanka koji je, po Dodikovom svedočenju, trajao više od sat i po, predsednik RS je rekao da su razgovarali o politici RS i njenom predstavljanju Donaldu Trampu.
U diplomatskim krugovima u Banjaluci, prema rečima sagovornika "Ekspresa“ koji je insistirao na anonimnosti, kažu da je situacija u BiH sve složenija i evidentno je da se potezi povlače u dogovoru sa određenim centrima moći izvan BiH.
Nakon što je apelaciono veće nepostojećeg suda BiH donelo pravosnažnu odluku o presudi Miloradu Dodiku, situacija se počela velikom brzinom usložnjavati.
Prvo su masovno mediji i političari počeli nazivati Dodika "bivšim predsednikom“, što on zaista nije.
Sa pravne strane jasno je da je sve ispunjeno što je Šmit tražio, a tu je i jedna odluka iz aprila ove godine da se zabranjuje SNSD-u finansiranje partije iz javnih sredstava čime Dodik može ostati predsednik svoje partije.
Time je sve dobilo još veću notu "teorije zavere“ oko cele situacije. (Dodik ne može biti na funkcijama koje se finansiraju iz javnih sredstava šest godina.)
Politička strana cele situacije je još komplikovanija i nekome nije u interesu da stvari odu u pravcu smirivanja. Prvo, međunarodna zajednica je još pre nekoliko meseci tražila da sve parlamentarne stranke u BIH (vlast i opozicija) naprave konferenciju o reformisanju zemlje i stvaranju funkcionalne države kroz "konsenzus i kompromis“.
Iako su partije vlasti iz RS bile spremne i podržale taj dijalog, kao i sa hrvatske strane HDZ, opozicija u RS kao i sve "probosanske“ stranke nisu želele da dođe do toga.
Nakon sto je došlo do povećanja tenzija u traženju nekog trećeg puta, vladajuće stranke i Dodik ponudili su opoziciji da se napravi "vlada nacionalnog jedinstva“ u koju bi ušle stranke vlasti, opozicije, nestranačke ličnosti i čak predstavnici nevladinih organizacija. Ponuđeno je čak i da na mestu premijera ne bude neko iz trenutno vladajućih partija. Opozicija je bila prihvatila ovaj predlog, ali neko moćan, sa strane, srušio je tu odluku. Moguće je da u političkoj Banjaluci ima još prostora za ove dogovore.
Sledeći potez Dodika bio je na sednici Skupštine RS gde je ponudio opoziciji da se on skroz povuče iz politike, ako oni prihvate da se raspišu odmah izbori za predsednika RS na četiri godine i da to organizuje Republička izborna komisija, a ne Centralna izborna komisija BiH. Ponudio je i da opozicija da svog kandidata za predsednika RIK-a. Ni taj predlog od strane opozicije nije uopšte ušao u diskusiju.
Nakon toga je Dodik odlučio da raspiše referendum u kojem će tražiti potvrdu građana RS da se odluke Šmita ne priznaju i najavio referendum o "samostalnosti RS“. Na toj tački opozicija se nije uopšte izjasnila, što je dovelo do još većeg nivoa nerazumevanja.
Kada je reč o prevremenim izborima za predsednika RS, oni su raspisani za poslednji mogući datum ‒ 23. novembar. I to je još jedna zagonetka, zašto baš posljednji mogući dan!? Vladajuće partije kažu da će ih bojkotovati, ali do tada već bi trebalo da se zna i odgovor iz Rusije, gde navodno Dodik odlazi u oktobru.
Dodik je dao intervju za BBC ruski servis, gde je rekao da će pokušati da ubedi Vladimira Putina, predsednika Rusije, da podrži njegove težnje koje podrazumevaju planove za održavanje referenduma o nezavisnosti.
To bi signaliziralo dalju eskalaciju ustavne krize koja preti da dovede do raspada zemlje i izazove novi etnički sukob. Dodik se godinama protivi centralnoj vladi Bosne i Hercegovine u Sarajevu zbog nepoštovanja Dejtona i Ustava BiH.
Ali u avgustu 2025. ova konfrontacija je ušla u kritičnu fazu: Ustavni sud u Sarajevu zabranio je Dodiku da obavlja zvanične funkcije šest godina, posle čega ga je Centralna izborna komisija smenila sa mesta predsednika Republike Srpske i odredila datum novih izbora.
U intervjuu za BBC Dodik je, između ostalog, rekao: "Bosna i Hercegovina je besmislena. Posle svih međunarodnih operacija, pritisaka, trikova i obmana, ona je neispravna zemlja. Ne zaslužuje pravo na postojanje i logično je da srpski narod zahteva svoje pravo na status nezavisne zemlje“, rekao je Dodik. Takođe je kazao da želi da obezbedi podršku ruskog lidera za planove za odvajanje od BiH:
"O tome smo razgovarali i ranije, ali Putin je uvek podržavao Dejtonski sporazum i teritorijalni integritet BiH. O tome se razgovaralo i poslednji put kada smo se sreli. Ali mnogo toga se promenilo od tada. Pokušaću da ga ubedim da podrži naš stav (o nezavisnosti RS). Ne znam da li ću uspeti, ali ću svakako o tome govoriti.“
Sastanak sa Putinom očekuje se u oktobru – a 25. oktobra održaće se referendum koji organizuje Dodik, a kojim će se dovesti u pitanje ovlašćenja centralnih vlasti BiH. Dodik naziva visokog predstavnika "neizabranim strancem“ čiji su postupci nelegitimni.
Za federalnu vladu BiH u Sarajevu, Dodikova retorika predstavlja separatizam, a referendum je neustavan.
Malo ko sumnja da će bosanski Srbi podržati svog lidera na referendumu – i da će Sarajevo odbaciti rezultat.
Šta bi se potom desilo?
Dodik predlaže još jedno glasanje. "Verovatno ćemo u nekom trenutku pitati narod da li želi da živi u Bosni i Hercegovini, gde se njegova volja ne poštuje.“
On insistira da ima pravo da traži nezavisnost jer je moderna Bosna nastala kao rezultat sporazuma nametnutog Srbima sa drugim delom zemlje, Federacijom Bošnjaka i Hrvata:
"Sada jedna od strana sporazuma, Republika Srpska, želi da je napusti.“
Vlasti BiH i međunarodna zajednica kao odgovor ističu da Republika Srpska uživa najviši stepen autonomije sa sopstvenom zastavom, policijom i vladom. Pored toga, kao deo BiH, dobila je stotine miliona evra finansijske pomoći i investicija od zemalja EU, kao i bezvizni režim i status zemlje kandidata za EU.
Siniša Ljepojević ovih dana je boravio u Republici Srpskoj. Pitamo ga kakav odjek je imao intervju Milorada Dodika za BBC?
"Kada je reč o domaćoj javnosti, to nisam čuo da iko komentariše. Za ’međunarodnu javnost’, ako ona uopšte postoji, to se nije ni dogodilo. To je njihov manir, ali i strategija“, kaže on.
O novonastaloj situaciji u BiH, koja je posledica postupaka Kristijana Šmita, gospodin Ljepojević kaže da na Šmita lično ne treba obraćati pažnju jer on je izvršilac jedne politike, i ako je suditi po tehnologiji te politike, oni neće odustati.
"Tu nema nikakve popravke. Međutim, taj Zapad zaboravlja da niko ne može protiv naroda. Kada bude referendum, koji će podržati politiku ove vlasti u RS, nije reč samo o Dodiku, nego je politika ove vlasti da odbrani Republiku Srpsku. Ovde je svima jasno da je napad na Dodika, bez obzira na to šta ko mislio o njemu, napad na Republiku Srpsku. I većinsko raspoloženje je da se odbrani ta politika.
Međutim, treba imati u vidu da Zapad u sličnim prilikama koristi svoj stari metod korupcije na razne načine, nisu to samo pare, nego na razne načine. Zato što procenjuje da postoji deo javnosti i na osnovu preporuke tih svojih nekih partijskih lidera, podržao je te vanredne izbore za tzv. predsednika, makar ga birala samo dva čoveka. Potiskuje se potpuno činjenica da u Republici Srpskoj postoji Narodna skupština. Postoje legalno izabrani organi kojima na kraju pripada vlast, to ne može niko da promeni. Bez obzira na to što je dosta komplikovana situacija, kako će to dalje ići, to je teško reći. Međutim, ono što je sigurno jeste da većinski narod ovde razume o čemu se radi i odlučan je u borbi da odbrani Republiku Srpsku. Prema tome to je ćorsokak za takozvanu međunarodnu zajednicu jer ona ne postoji. Ovaj deo sveta nije više interesantan velikim silama, bez obzira na to što su one ovde prisutne“, kaže naš sagovornik.
Ljepojević govori o opštim mestima, o Kristijanu Šmitu, da svi u svetu znaju da je on nelegalan, da on u stvari zastupa samo interese Nemačke.
"Francuska, Amerika, Britanija u ovoj fazi neće da se sukobljavaju sa Nemačkom, ovaj problem trenutno nije toliko važan. A Nemačka, koja gubi bilo kakav uticaj na međunarodnom nivou, svoju strogoću trenira ovde. Ali to je potpuni ćorsokak. Šmit je u stvari sebe saterao u ćošak. Naravno, biće teško preživeti jer RS nema svoju valutu, ali nema odustajanja. To je moj utisak. Ja sam ovde bio u nekoliko gradova, ne samo u Banjaluci, razgovarao sa običnim svetom, sa ljudima koji ovde žive. U Banjaluci se razrađuju planovi kako dalje da funkcioniše RS, šta god da se desi. Biće formirana nova vlada koja bi trebalo da bude neka vrsta vlade nacionalnog jedinstva i time bi se taj front širio i na Skupštinu. To bi bio taj politički front odbrane Republike Srpske. Govorim o bivšoj vladi. Tu ima nekih kretanja, starom sistemu Zapadu je potrebno vreme da napravi mrežu korupcije.“
Sagovornik "Ekspresa“ insistira na strpljenju, jedinstvu i istrajnosti u Republici Srpskoj, pa i u zemljama takozvanog Zapadnog Balkana.
"Doći će do nekih važnih pomeranja i dogovora kada se završi rat u Ukrajini. Evropa će svojoj javnosti predstaviti da je ona, ipak, važna, ali će na kraju morati velike sile da prelome. Niko ne može da kaže šta će dalje biti pre toga. Ono što je potpuno izvesno jeste da većina ljudi u Republici Srpskoj neće odustati od odbrane Republike Srpske.“
Da li bi cela ta priča mogla da se završi rastakanjem BiH u tri dela?
"Prvo, ta priča morala bi da se završi raspadom Bosne i Hercegovine, potpuno. Formalno tu ostaje problem zakonskog statusa ovog hrvatskog dela jer su oni još vezani za Federaciju. A taj hrvatski deo faktički postoji, ali pravno ne. On faktički postoji. Izgradili su svoje institucije, kao Slovenci u vreme Jugoslavije. Oni su napravili svoje institucije, imaju svoj bankarski sistem i tu su infrastrukturu izgradili, ali formalnopravno ne mogu. U svakom slučaju, po mom mišljenju, ovo je početak kraja Bosne i Hercegovine. Šta će biti dalje, na koji način će to biti regulisano, ne može to niko da kaže. Ali u najboljem slučaju ovo je kraj Bosne i Hercegovine kakva je bila od 1995. godine, od Dejtona.“
Postoji narativ da Bošnjaci u Sarajevu to nikad neće dozvoliti. Da bi se oni možda dohvatili oružja, u tom slučaju.
"Prvo, muslimani nemaju nikakvu moć, mislim muslimanski deo Bosne i Hercegovine, oni nemaju nikakvu moć, oni rade ono što im kažu Amerikanci. Ti takozvani džemati gde su organizovani, gde su okupljeni ljudi političkog islama, znači ekstremisti, oni su pod kontrolom Amerike, to su ’Muslimanska braća’. Prema tome, onoga časa kada Amerika digne ruke od toga, to ne postoji.
Politička elita, to muslimansko vođstvo u Sarajevu najviše radi protiv sopstvenog naroda. Postoji jedan apsurd: Republika Srpska svojom politikom se bori protiv kolonijalnog statusa Bosne i Hercegovine. Borbom protiv kolonijalnog statusa ona se bori u interesu i drugih ljudi, pa i muslimana, jer i oni su kolonija. Muslimansko vođstvo brani tu koloniju, oni pristaju na novo kolonijalno ropstvo. Tu će jednog časa doći do nekog pucanja, nekog razjašnjenja, jer u muslimanskom delu Bosne i Hercegovine ljudi su mnogo više udaljeni od vlasti nego recimo u Republici Srpskoj. Jednostavno ih ne zanima. I ovi ljudi koji su na vlasti pod izgovorom saradnje sa Zapadom oni rade ono što je protiv interesa tog njihovog stanovništva.“
Pitamo gospodina Ljepojevića da li dnevna politika na Zapadu, od SAD do Pariza, Londona i Berlina, ima osnovnu vertikalu slabljenja Rusije i pravoslavlja uopšte. On odgovara da taj elemenat sada dolazi do izražaja.
"Jer kada se pogledaju saopštenja zapadnih zemalja na maltene glavnom mestu je u stvari bliskost predsednika Republike Srpske sa Rusijom i Kinom. Tako da to dolazi, isplivava. Zašto je sada intenzivirana ta aktivnost Zapada? Ne celog Zapada, nego pojedinih zemalja. Da, postoji taj elemenat i to najviše hrani zapadnu birokratiju. Čak su direktna bila upozorenja predsedniku Dodiku da se kani Kineza. Pošto se valjda Zapad sprema za zaoštravanje odnosa sa Kinom. Republika Srpska se brani, u toj odbrani njoj su potrebni saveznici, i tek sada saveznici su joj dobrodošli. Tako da je to jedan značajan elemenat u ovo vreme, kojim se pravda ta, da kažem, siledžijska politika prema Republici Srpskoj.
Zapadu je posebno zasmetalo kad je pre nešto više od godinu i po uvek uzdržana Kina u spoljnoj politici saopštila da je Kristijan Šmit nelegalni visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. Prvi put su dali vrlo oštro saopštenje. Oni za to verovatno imaju i mnogo više razloga nego što je Republika Srpska. Naime, sa Kinom je ovaj muslimanski deo bio uspostavio kontakte. Kina je u Federaciji imala i investicije, koje su blokirane, poput proširenja kapaciteta termoelektrane u Tuzli, oživljavanje elektrane u Kaknju. A ko je to mogao blokirati? Samo Kristijan Šmit, on nije visoki predstavnik, ali je u poziciji da to blokira. Tako da Kina ima razloga da iskorači i da više ne trpi tu pojavu u Sarajevu, koja se lažno predstavlja.“
Završavajući ovaj razgovor, gospodin Siniša Ljepojević kaže da Republiku Srpsku njeni građani mogu odbraniti čvrstim zajedništvom, slogom i pameću, da razumeju da vreme radi za Republiku Srpsku.
"Da se drži onog što je dogovoreno, a ne da se menja. Na Zapadu postoji uverenje da Srbi uvek popuste, koje je stvoreno minulih decenija. Generalno, ne samo Republika Srpska, nego Srbi generalno. I to je otežavajuća okolnost jer oni veruju da će na kraju ovi da popuste. Možda je ranije bilo razloga, ali sada je bogami došlo do zida i mislim da neće biti popuštanja. Samo da obrate pažnju na korupciju, što je važno oružje u rukama Zapada. Sve što se događa danas sa Srpskom ugrožava i Srbiju i srpski nacionalni korpus. Svi mi, posebno političke i akademske elite, moramo imati na umu važnost i dalekosežni značaj ovih događanja.“