Biznis
07.06.2022. 06:07
Đoko Kesić

Ratno oružje

Kako smo se snalazili tokom sankcija devedesetih

Sankcije u SRJ 7.6.2022.
Izvor: EPA / Louisa_Gouliamaki

U svetskim medijima u poslednjih 95 dana pojam "sankcije“ je bio najrabljeniji. Sankcije su ratno oružje, korišćene su u poslednja dva veka, upotrebljavale su ga moćne sile. Najčešće Sjedinjene Američke Države.

Istorija se belodano ponavlja s tim što je Zapad u projektovanoj ukrajinskoj krizi protiv Rusije upotrebio pet ili šest hiljada sankcija. Do sada neviđeno u praksi.

Vraćanje pojma sankcija u dnevnu komunikaciju i kod nas, vratilo nas je u devedesete kada je SRJ pala pod udar sankcija uvedenih Rezolucijom 757 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija. Srbiji su to bile druge velike sankcije u istoriji. Prve joj je uvela Austrougarska 1906. godine tokom takozvanog Carinskog rata.

Prilika je da se podsetimo kako smo živeli tih godina, ali i da uporedimo poziciju Rusije protiv koje se okrenuo kompletan zapadni svet. Nikola Šainović je maja 1992. godine bio predsednik Vlade Srbije. Na početku razgovora za "Ekspres“ kaže da je prvi problem sa sankcijama njihova arbitrarnost jer se ne zasnivaju ni na kakvom principu, nego kako u tom trenutku odluče velike sile.

"U našem slučaju su to prihvatile UN, što je bio dodatni problem. Drugi problem je što smo mi mala zemlja, potpuno u okruženju onih koji sankcije sprovode i koji su pod kontrolom Zapada. Sve je bilo pod sankcijama. Navodno su lekovi bili slobodni, možemo da ih uvezemo parama koje su zamrznute u inostranstvu, ali procedura je trajala mesecima, tako da je i to bilo otežano. Morali smo tražiti neko rešenje – kakvu-takvu stabilizaciju, kakvo-takvo normalno stanje. Šta je faktor za normalizaciju? Faktor je cena“, priča Šainović.

On objašnjava da je logika trgovca da je ostao bez posla, znači bez dobiti, pokrenula mehanizam proboja spoljnog zida sankcija.

"To pobuđuje belosvetski švercerski aparat, koji počinje da radi, gura, podmićuje i posle nekog vremena počinje da funkcioniše. Ali to podrazumeva osiromašenje zemlje koja je pod sankcijama, jer sve možete kupiti, ali je to mnogo skuplje. I drugo je kriminalizacija države. To je mnogo važan momenat.

Sankcije u SRJ 7.6.2022.
Izvor: EPA / ADRIAN POPESCU

Vidite, početkom juna 1992. morali smo da obezbedimo dizel gorivo za žetvu, 50.000 tona. To je 50 vozova sa cisternama. To nije čačkalica da je tek tako preneseš preko granice. Da bi to čovek uradio mora da napravi ceo sistem, da angažuje raznorazne strukture i kada ja to završim, oni počnu da rade za sebe i ne prestaju. Te strukture nastavljaju da rade, svi živi donose gorivo, nismo ih ni jurili. Mi nismo ostali bez žita, sve žetve, setve i grejne sezone su prošle. Ali ta posledica kriminalizacije tokova je imala na zemlju veliki uticaj i dodatno osiromašila zemlju“, objašnjava Šainović.

Kompletan bankarski sistem u Srbiji bio je isključen iz sveta. Kako se seća Šainović, "recimo Beogradska banka kad hoće da plati za svog klijenta nešto što je on banci u Srbiji platio, ona mora da odnese keš na Kipar, da kiparska Centralna banka primi taj novac u sistem i stavi ga na račun Beogradske banke na Kipru. I da ona odatle plati taj račun za potrebe srpske firme. I to mora da smisli firmu koja živi samo za to plaćanje i nestane“.

Šainović objašnjava i da je Centralna banka Kipra radila ilegalno, ali i da je to Zapad njima dozvolio, ne zbog Srbije, nego zbog iznošenja ogromnog kapitala iz Rusije. Tada su se milijarde dolara iznosile iz Rusije na Zapad i da neko ne bi nosio džakove dolara u London, jer London je fin sistem, fina država, onda oni ovlaste kiparsku Centralnu banku i ona to primi.

"Centralna banka naplati proviziju za legalizaciju i legalizuje ruske pare i onda to ide za Englesku. Svi ti oligarsi su tu prali pare, a mi smo iskoristili tu mogućnost da se spasavamo. Mi smo bili manje od jedan odsto u tom prometu, ali smo iskoristili zato što je Zapad to namestio zbog ruskih oligarha i zbog pljačkanja Rusije. To je trajalo sve dok nije došao Putin. Sve je stalo i onda je došlo do velikog bankrotstva kiparskog bankarstva koje je živelo od toga. Propale su i pare tih Rusa koje su držali na Kipru. Sve je propalo. To je metodologija Zapada koja je sada kaznila ruske oligarhe koji su im odneli silne milijarde iz Rusije. Sve su im zaplenili, kao zbog Ukrajine“, kaže Šainović.

Đorđe Nicović, bankarski i berzanski stručnjak, obavljao je jedno vreme dužnost viceguvernera Narodne banke SFRJ i SRJ. Sankcije su, kako kaže, unazadile privredu SRJ za pedesetak godina.

Dodaje i da je porediti sankcije koje su nas zapale sa ovim protiv Rusije neumesno. Rusija je u velikoj meri prvi snabdevač sveta gasom koji pokreće kompletnu privredu, ali i metalima i mineralima, a istovremeno je i jedan od najvećih proizvođača pšenice i izvoznika hrane u svetu. Takvoj zemlji gotovo je nemoguće uvesti sankcije, a da se to ne reflektuje mnogo više na one privrede koje su naslonjene na njene sirovinske resurse...

"Sankcije su zatekle Srbiju koja je povukla nekoliko veoma nespretnih monetarnih poteza. Najpre, zadržala je jugoslovenski dinar sve do njegovog potpunog obezvređivanja. Valuta je upropašćena što je dovelo do ogromnog odlivanja i deviza i roba za jugoslovenske dinare koje su nam bivše republike posle otcepljenja ubacivale, što kroz platni promet, što u gotovinskim pakovanjima i džakovima. Kupovali su devize i iznosili robu.

To je automatski uticalo na pad svih spoljnotrgovinskih ugovora koje smo imali. I naša jaka spoljnotrgovinska mreža bazirala se na državnim preduzećima, kojima je sankcijama bilo zabranjeno poslovanje. To su ’Geneks’, ’Ineks’, ’Invest-import’, bilo je krupnih firmi, ’Jugohemija’ i razne druge, koje su u to vreme bile specijalizovane za izvoz i uvoz. Imale su godišnji promet veći od 16 milijardi dolara, što je ekvivalentno današnjih 160 milijardi“, objašnjava Nicović.

"Sankcije su primorale rukovodstvo SRJ da se te firme u inostranstvu preregistruju kao privatne firme, kao što to sada rade određene ruske kompanije koje se preregistruju na imena stranaca. Mi smo čak imali mešovite jugoslovensko-srpske banke sa delom stranog kapitala u Parizu, Frankfurtu, Beču, u Njujorku, Nikoziji... zamrznuta su im sva poslovanja. Neke od tih banaka pokušale su da se spasavaju tako što su formirali privatne firme i preko njih smo na neki način obavljali platni promet.

Zapad je uvek otvarao neka vrata preko kojih se moglo izvoziti i uvoziti. Najpre preko Republike Srpske, odnosno BiH, Hrvatske, posle smo uvozili robu preko Makedonije iz Grčke. Onda su nam jedno vreme otvorili vrata preko Bugarske, pa preko Rumunije i na kraju Albanije... Ali na derivatima su vam marže bile po 20, 25 odsto, da biste ih uvozili u SRJ. Zapad je otvarao ta vrata samo pod izgovorom da od sankcija prema SRJ trpe najviše susedne zemlje. Svesno gledajući kroz prste, puštaju da ulazi i izlazi roba iz Srbije i na taj način uzimaju marže kojima su, smatrali su, namirivali gubitak poslova koje su imali sa SFRJ“, kaže Đorđe Nicović.

U vreme sankcija nisu se obogatili samo ljudi iz sive zone, nego i političari koji su ilegalno poslovali sa njima. Kažu da je Radoman Božović tada stekao početni kapital i danas je verovatno najbogatiji čovek u Srbiji?

"Veoma mali broj političara je tako stekao kapital. Baš mali broj. Radoman Božović nije tada stekao kapital, on je to zaradio kasnije u konsalting poslovima sa Kinom, ne u poslovima kupim-prodajem. Sa Kinezima je završio velike poslove u Crnoj Gori, u Hrvatskoj, uključujući i Pelješki most“, tvrdi Nikola Šainović.

I Đorđe Nicović kaže da broj političara koji se obogatio u vreme sankcija jeste mali: "Obogatili su se ljudi iz SPS-a, a posle i iz JUL-a. Obogatili su se ljudi koji su bili u poziciji da kontrolišu carinske poslove, zatim kaznenu politiku, što dosta govori. Ali široka kriminalizacija društva nastaje posle 5. oktobra. Tačno je da korupcije u svetu ima svuda, ali ona je tamo kontrolisana. Kod nas korupcija počinje od šaltera.“

Dobrivoje Biba Radovanović, univerzitetski profesor i kriminolog, tvrdi da je država Srbija glavni krivac što je zemlju uvela u kandže organizovanog kriminala u vreme sankcija. I danas je Srbija u ozbiljnom korupcijskom problemu, u šta je upetljan i deo vlasti.

"Srbija je devedesetih godina napravila katastrofalnu grešku jer je preko svoje državne bezbednosti pozvala da se u Srbiju vrate svi viđeni njeni prestupnici. Naime, država nije smela preko svojih preduzeća kršiti sankcije jer bi se izložila dodatnom kažnjavanju, ali je to bilo moguće preko grupa ljudi koji su tada pripadali svetu kriminala.

Sankcije su situacija idealna za organizovani kriminal. Nestašica je skoro svih roba, pa su ih kriminalci nabavljali svojim kanalima. A bili su zaštićeni od države. Omogućen im je poseban status zaštićenih osoba, saradnja sa visokim državnim funkcionerima i sa državnim institucijama. Neki su formirali političke partije i preko njih uticali na kreiranje politike. Ušli su u sport, ali i u medije. To je vreme kada organizovani kriminal postaje državna struktura“, kaže Biba Radovanović.

Đorđe Nicović takođe tvrdi da su sve političke stranke, opozicione i pozicione, posle 5. oktobra bile finansirane iz kriminalnih grupacija. Danas u širem smislu taj milje zovemo korupcija, koje se Srbija ni danas ne može rešiti.

Dobrivoje Biba Radovanović upozorava da ne smemo zaboraviti da organizovani kriminal vrši selekciju ljudi koje će primiti u svoje redove ili kojima će posle poveriti određene poslove, a pogotovu poslove koji su na nekom državnom nivou.

"Naša tragedija je upravo bila u tome, nekako bismo izašli na kraj ili nekako bismo funkcionisali sa organizovanim kriminalom u nekakvom sadejstvu ili nekakvim kompromisima, ali naša politika je počela da se bavi organizovanim kriminalom. Tako da se u ranim devedesetim godinama počelo sa naplaćivanjem ogromne sume novca od strane političara za zakup važnih lokala u centralnim zonama grada, za izvoz pšenice, kukuruza ili bilo koje druge robe, za uvoz bilo kojih važnih roba. Sve je to prolazilo, sav taj novac slivao se u ruke pojedinih političara.

Dakle, imali smo naravno još jednu drugačiju oblast koja je snažno uticala na razvoj kriminala. To je privatizacija. U privatizacionim poslovima političari su se mnogo bolje koristili ili snalazili nego što su se snalazili klasični ljudi van zakona. Klasični ljudi van zakona su privatizacijama otimali, i to nije bilo ništa neobično. Ali političari su pokazali neverovatne invencije da se snađu u privatizacijama i da preko svojih partnera, preko svojih drugova, prijatelja, postanu vlasnici vrlo važnih preduzeća u državi“, završava Biba Radovanović.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Prvi svetski ekonomski rat
Ruska ekonomija 3.5.2022.

Sankcije Rusiji

04.05.2022. 07:10

Prvi svetski ekonomski rat

Rusija je teško pogođena sankcijama. Država se suočava sa najvećom stopom inflacije u poslednje dve decenije.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
13°C
27.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve