Zdravlje
12.03.2022. 07:10
Marija Bracanović

Intervju

Dr Mima Fazlagić: "Moj poziv nije posao, to je strast“

Mima Fazlagić
Izvor: Privatna arhiva

Po pravilu, svakog 8. marta setimo se velikih žena - žena na koje se ugledamo, koje nas inspirišu, koje su posvećene svom poslu i sa strašću ga rade. Jedna od njih je svakako dr Amira Fazlagić, sa kojom smo razgovarali baš na Dan žena.

Njena biografija je zaista impozantna. Školovala se u Beogradu, ali i u Americi i Italiji. Pored redovnog posla u ginekološkoj ordinaciji, član je UNICEF tima na projektu "Baby friendly, mother friendly" u Srbiji. Takođe je predavač USAID-a na projektu genetskog skrininga u trudnoći za Srbiju i predsednik je Nacionalne asocijacije za unapređenje i razvoj regenerativne medicine. I to su tek neki od projekata u kojima učestvuje.

Pored takve biografije, ona je i veoma popularna među pacijentkinjama u Srbiji. Njeno ime znaju mnoge žene koje brinu o svom zdravlju.

Kako je izgledao Vaš put do uspeha, kada ste i kako shvatili šta će biti vaš životni poziv?

"Rano sam se odlučila za medicinu. Moja majka je bila lekar opšte medicine. Već sa 10 godina sam odlučila da želim da budem lekar. Počela sam da čitam i da se više bavim biologijom i ostala pri toj odluci. Prema ovom pozivu sam osetila veliku strast koja me ne napušta ni danas.“

Da li Vam je činjenica da ste žena pomogla ili je to bila prepreka u Vašem profesionalnom putu?

"Uopšte nije bilo lako. Iako na Medicinskom fakultetu danas ima više žena nego muškaraca, svi najpoznatiji lekari su uglavnom muškarci i oni zauzimaju više rukovodećih mesta. Verovatno niste mnogo puta čuli za, na primer, ženu hirurga. Najpoznatiji hirurzi su muškarci, a to nije zbog toga što žene lošije operišu, već je prosto tako.“

Da li žene u Srbiji više vole da se leče kod žena ginekologa ili niste primetili da u vezi sa tim postoji neko "pravilo“?

"Ranije nisu. U mom poslu nije bilo lako izboriti se i kada sam počela da radim, lično sam doživljavala da jako puno žena nisu želele da ih pregleda ženski ginekolog. To nije bilo ni tako davno. Pre 20 godina žene su davale prednost muškim ginekolozima. Ginekologija se uglavnom vezivala za porođaj ili za operaciju.

Kada se počelo više govoriti o reproduktivnom zdravlju i o hormonima, onda smo mi žene dobile blagu prednost. Kada kod mene dođe žena koja prolazi kroz menopauzu ili ima neki problem sa hormonima, ona zna da je ja razumem.“

S obzirom na sva Vaša dosadašnja postignuća, jasno je da volite svoj posao, ali šta najviše volite u vezi sa svojim poslom i šta je za Vas najveća satisfakcija u tokom radnog dana?

"Najviše sam volela rad u porodilištu, koji je inače i najstresniji, ali koji je zaista nešto posebno. Mislim da je u ginekologiji najteže biti ginekolog-akušer, jer pred sobom imate zdravu osobu i naravno da svi očekuju da vratite kući zdravu ženu i zdravo dete. Ali u medicini nije sve crno i belo, i to nije uvek ni jednostavno ni lako.

Često se kaže da je žena najbliža smrti kada rađa novi život. To je jedna velika borba, ali nema veće sreće nego kada se sve uspešno završi. U ovom teškom poslu, svakog dana nađem satisfakciju kada vidim da je trudna žena koja dugo nije mogla da ostane u drugom stanju ili kada se porodi žena koja je bebu čekala deset godina. Pogotovo kada žena posle četrdesete godine donese na svet potpuno zdravo dete.

Kao što često imamo teške probleme i loše rezultate, na primer, kada ženi saopštavamo da boluje od kancera, isto tako često osećamo veliku satisfakciju koja našoj profesiji daje smisao.“

Od kada ste 2012. dobili prestižnu titulu "Žena godine“, prošlo je 10 godina. Šta se za to vreme promenilo u vašoj karijeri?

"U međuvremenu sam završila specijalizaciju genetike, jer mislim da čovek mora da se usavršava celog života. Genetika je jedna nova nauka, u smislu da, kada sam ja studirala, magistrirala i doktorirala nije bila razvijena i praktično nije postojala. Sada mislim da će naučnici koji se bave genetikom preuzeti primat i da će u sledećih 20 do 30 godina možda postati i važniji od lekara.“

Osim što direktno radite sa pacijentima, često Vas čujemo i u medijima. Vaši saveti u vezi sa reproduktivnim zdravljem žena se objavljuju na mnogim sajtovima, što jasno ukazuje na to da ste veoma posvećeni svojoj misiji lekara, ali i edukatora javnosti. Šta vam govore povratne informacije u vezi sa tim - da li smo mi kao nacija spremni da saslušamo, poslušamo i da unapredimo svoje zdravlje?

"Mnogo toga se promenilo. Gostovala sam na gotovo svim televizijama, u svim štampanim medijima i mnogim portalima u Srbiji i u regionu. Mislim da mi lekari imamo misiju da prosvećujemo ljude i da pričamo o preventivi. Ako je bilo koje moje gostovanje na televiziji i odgovaranje na pitanja pomoglo da se makar jedna žena sačuva od neke loše dijagnoze, ja sam uspela.

Mislim da svi lekari, pored naše osnovne profesije, imamo i misiju da edukujemo i da pričamo o svemu što će ljudima pomoći da budu zdravi. Takva gostovanja shvatam podjednako ozbiljno koliko i posao u ordinaciji i zato nikada nisam odbila nijedan intervju.

Međutim, i dalje nisam zadovoljna stepenom prevencije, jer i danas 1.500 žena godišnje umre od karcinoma grlića materice, koji može da bude dijagnostikovan i sprečen na vreme, redovnim odlaskom kod ginekologa. Ipak, u poslednjih 25 godina napravljeni su veliki koraci. U javnosti je počelo više da se priča o problemima svih vrsta koje žene imaju i smatram da ste za to zaslužni i vi novinari i mi lekari, koji smo vam pomagali u tom poslu.

Koje zdravstvene probleme biste izdvojili kao dominantne poslednjih godina kada je domen vašeg rada u pitanju?

"Najveći problem je prevencija i odlazak žena na redovne kontrole. To pričamo svakodnevno u svim medijima i to je uvek dobra prilika da podsetimo žene da jednom godišnje urade ultrazvuk, kolposkopiju, Papa test... Sve žene i mi lekari ćemo biti mnogo zadovoljniji. Mislim da ženama nedostaje znanja o kontracepciji, o trudnoći, o reproduktivnom zdravlju...

Kao što je slučaj sa vakcinacijom, gde svako ima svoje mišljenje koje često nema utemeljenje u nauci, tako je i kada se govori o reproduktivnom zdravlju - predrasude nam oduzimaju puno vremena i imamo velike teškoće da ih pobijemo.“

Stiče se utisak da se sve više parova u Srbiji bori sa neplodnošću. Koji su uzroci toga?

"Ranije to bio svaki sedmi par, danas je to svaki peti. Osnovni uzrok neplodnosti je taj što se žene danas sve kasnije odlučuju da imaju potomstvo. Kada sam ja počela da radim, starijom prvorotkom se smatrala žena od oko 30 godina, a danas je starija prvorotka žena koja prvo dete dobije posle 38. godine. Naravno da se životni vek produžio, ali se nije produžilo trajanje zdravlja jajnika. Mnoge žene misle da su plodne sve dokle god imaju ciklus, ali već posle četrdesete godine, sa sopstvenom jajnom ćelijom je zaista jako teško ostati u drugom stanju. Ovde mislim na prvorotke.“

Pisali ste o tome da ste sretali parove kod kojih je glavni uzrok steriliteta - retki seksualni odnosi. Šta mislite zašto dolazi do toga i šta se smatra retkim seksualnim odnosima?

"Kod mene u ordinaciju dolaze mladi parovi koji pokušavaju da naprave bebu, a imaju odnose jednom mesečno ili jednom u dva meseca. Potpuno je jasno da, da bi se začela beba nije dovoljno imati seksualne odnose jednom u dva meseca. Međutim, današnji način života je drugačiji nego nekada. Ljudi rade i po dva posla, rade 12 sati dnevno... Sve se promenilo, pa i to. Čest uzrok steriliteta je upravo to da parovi nemaju odnose dovoljno često. Ali, kada pratimo ovulaciju, možemo da pomognemo da i u takvim situacijama dođe do trudnoće.“

Ideal večne mladosti se ne odnosi više samo na spoljašnji izgled, već i na stanje tela i duha, ali i na reproduktivne organe. Koliko su ljudi u Srbiji zainteresovani za podmlađivanje te vrste i šta im je sve na raspolaganju?

"Vlada teror večne mladosti, ne samo u Srbiji, nego i u čitavom svetu. To je vrlo toksično za sve nas, jer je nemoguće ostati zauvek mlad. Starenje i menopauza su sastavni deo života. Sve ima svoje dobre strane. Naravno da to nije idealna situacija, ali to je nepromenjivo. Starenje je sastavni deo naših života i moramo naći način da uživamo u tome, a to je potpuno izvodljivo.

Postoji teorija da su pedesete nove tridesete, zahvaljujući svim tretmanima koji su ženama dostupni. Možemo da upregnemo sve svoje snage da ostanemo zdravi i da izgledamo najbolje moguće za svoje godine. Međutim, to nije primenjivo na jajnike. "Sveti gral mladosti“ jajnika realno ne postoji.

Kada govorimo o podmlađivanju reproduktivnih organa, ponosna sam što sam kreirala jednu posebnu vaginalnu kremu sa lipozomima. Na taj proizvod sam ponosna koliko i na svoju medicinsku karijeru, jer sam uspela da dobijem međunarodni ženevski patent, koji mislim da je jako teško dobiti.

Ljudi koji se bave inovacijama znaju kako je teško dobiti međunarodni patent, a ja sam to sa ovom kremom uspela. Nastala je nakon 40 godina iskustva i promišljanja šta je ženama potrebno. Naravno, komercijalni uspeh je još uvek daleko, ali uspela sam da dobijem patent i da je proizvedem, pa se nadam da će ova krema u budućnosti pomoći mnogim ženama kada je u pitanju podmlađivanje reproduktivnih organa.“

Na kraju, molim Vas, otkrijte nam kako se opuštate posle napornog radnog dana, posle svih tih obaveza? Imate li neki hobi?

"Okružena sam ljudima u čijem društvu uživam. Takođe, volim da kuvam, volim da organizujem večere, ručkove i volim da putujem. Najviše mi prija druženje sa prijateljima, mislim da je to smisao života.“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Priča o ženi koja je dala život za slobodu
Roza Luksemburg

Plamen revolucije

05.03.2023. 16:10

Priča o ženi koja je dala život za slobodu

"Želim da delujem na ljude kao udar groma, da im raspalim um, ali ne ispraznim govorima, već širinom svoje vizije, snagom svog ubeđenja i svojom moći izražavanja.“
Close
Vremenska prognoza
scattered clouds
6°C
18.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve